28.08.2005., nedjelja
Pojavi se tako nenadano....
Pojave se tako iznenada neke osobe, milog lica a da se i nenadate da ce vam uci u zivot i zainteresovati vas svojom pojavom. Naizgled tiho, nenapadno, dodju i postanu preokupacija vasih misli.
Desava se to kad najmanje ocekujete, ali uvek prepoznate da je to bas ta osoba. Jednostavno, na prvi pogled, na prvi kontakt. Nekakva cudna energija se javi, uspostavi se “veza”, nevidljiva, ali tako cvrsta da je nemoguce zanemariti je. Tesko je u tim prvim trenucima dati opipljive dokaze da je to bas to, ali osecaj je ipak nepogresiv svedok te situacije i stanja u koje dolazim tada.
Uvek je to nenametljivo pojavljivanje, bez mnogo reci, sa malo gestova. Kao da kaze: “evo me tu sam! Pojavila sam se, od sad pa nadalje, racunaj na mene! “
Da bih proverio tezu da li je to tako i da li je to moguce izbeci, pokusao sam da se oduprem u takvim prilikama i da ignorisem tu nevidljivu silu koja deluje kao magnet. Neki to nazivaju sudbinom, tj. neminovnoscu i ne zamaraju se dubljim analizama. Ja ne mogu tako i pokusavam da pazljivim preispitivanjem date situacije utvrdim sta je to tacno. Nisam od onih koji se prepustaju dogadjajima i sitaucijama da ih nose, bez obzira u kom pravcu, vec se trudim da aktivno ucestvujem i kanalisem desavanja, da ne budem samo objekat oko koga se desava. I ovom prilikom sam to ucinio, pokusao da kazem ne i da se ponasam kao da je to moja uobrazilja. Bukvalno sam postavio u glavi kontra tezu i resio da se oduprem svesno i krajnje racionalno magnetnim silama koje su me privlacile ka toj osobi. Odupirao sam se mislima koje su bez moje volje sve vise bile usmerene ka njoj. I na kraju, dosao sam u fazu kada sam shvatio da sam veci deo dana proveo u raznoraznim razmisljanjima, dijalozima i monolozima, razlicitim situacijama a sve to je bio misaoni proces, bez ikakvog aktivnog ucestvovanja te osobe.! A dodatak je bio i da su snovi poceli da se ispunjavaju slicnim mislima. Pa naravno, to je vec sve objasnio cika Frojd, potiskivanje svesnog, i sta snovi kazuju, samo ako ih pazljivo pamtite a zatim analizirate. Ma vise nisam imao dileme, osecao sam se kao opsednut. Racionalno, nije bilo preterano razloga za to, jer osoba koja je zaposela moj um nije preterano cinila tu situaciju takvom, cak je delovala uzdrzano i nije davala mnogo povoda, opirao sam se svesno tome, pokusavao da sto manje provodim vremena u prisustvu njenom, da nadjem nesto sto ce mi odvuci paznju, misli od nje, nalazio razlicite obaveze i poslove koji bi pomogli kao terapija za odagnavanje tih misli, ali je bilo slicno kao i sa dijetama-cim prestanete sa gladovanjem, apetit i pomisao na hranu se utrostruci! Potiskivanje tesko da donosi dobre rezultate!
U takvim desavanjima, tesko je izdvojiti sta je to presudno za takvu vrstu privlacnosti, jer srecem dosta ljudi, upoznajem ih i stupam u slicne kontakte – prijateljske, poslovne, neobavezne, po prirodi posla tokom godine vrlo cesto, ali se ne ovako nesto ne desava stalno vec samo ...... e, TO – desava se samo u izuzetim prilikama i prema pojedinim osobama ali zasto bas prema njima? Vecina ih prodje nezapazeno a objektivno su i lepsi i zanimljiviji i pametniji! I onda u jednom trenutku se pojavi neko ko privuce svu mogucu paznju, moglo bi se reci nicim izavanu! Tu i lezi najveca zanimljivost svega! Nista konkretno a opet sve je tu! Sile privlacenja su toliko jake da je nemoguce izdvojiti bilo sta kao posebno a sve zajedno je u stvari jedno uzaludno odupiranje. Naravno da su prisutne velike dileme, sta uciniti, tj. da li to osecanje saopstiti direktno i nedvosmisleno, pri cemu je prisutan strah od moguceg kvarenja tog stanja. Da, uvek taj prokleti strah sto zivotu kalja obraz cesto! Ocito je da je ovo osecanje prijatno, mada je stanje pomalo optrecujuce i uznemirujuce, nedefinisano i neizvesno ali ipak podize adrenalin, pa je zelja da se produzi dokle god moze, ipak jaca.
Zato i ne cinim nista da bih ga promenio i poremetio, vec krajnje sebicno produzavam i uzivam u specificnoj prijatnosti takve neizvesnosti po cenu da ipak ostane tako nedoreceno i zamagljeno. Pa nece to biti ni prvi a nadam se ni poslednji put da sam mozda nesto vredno propustio u zivotu. Ipak necu uciniti taj iskorak koji bi znacio prelaz preko zamisljene crvene linije koja oznacava neku sledecu fazu sa predvidivim ishodom. Siguran sam da je ovako bolje!
I jos da dodam – iskustvo steknes kad ti vise nije potrebno!
Objavio: Gorccy
|
22.08.2005., ponedjeljak
Desiderata
Kročite smireno kroz buku i strku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina. Trudite se,ali bez potčinjavanja,da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam drugi govore,jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču. Izbjegavajte glasne i agresivne osobe- one uznemiruju dušu ! Uspoređujući sebe sa drugima možete postati sujetni i ogorčeni,jer će uvijek biti gorih i boljih od vas. Uživajte u svojim dostignućima,kao i u svojim planovima. Vodite računa o svom zvanju,ma koliko skromno bilo,jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu. Budite svoji! Posebno ne iskazujte lažnu naklonost,niti budite cinični u ljubavi. Unatoč svim prevarama i razočarenjima ljubav uvijek ispočetka niče, poput trave.Brižljivo postupajte sa iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost. Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima. Previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi. Vi ste dijete svemira i jednako kao i stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje. I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba. Zato, budite u miru Božjem, ma što za vas on bio,i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,sačuvajte mir u svojoj duši. Sa svim svojim prevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima; ovo je još uvijek predivan svijet. Čuvajte sebe, uložite sve što imate i jeste i budite sretni !
Pronadeno u crkvi Svetog Pavla u Baltimoreu 1692.g.
Objavila: Vlatka
|
13.08.2005., subota
Tko voli?
Lutajući netom pronašao sam misli jednog od najumnijih ljudi uopće. Tema, ona najčešća na blogovima. Slažete li se s njim?
Voli jer samo hrabri vole, a kukavice čekaju da budu voljene.
Bože, ja te ne molim da me oslobodiš od životnih patnji, nego te molim
da me u patnjama ne napustiš.
R. Tagore
Preuzeto sa: Goldeneye
|
11.08.2005., četvrtak
Što kad odu?
Kad odu dragi ljudi, oni u meni ostave prazninu.
Prazninu što me ispunjava, sobicu u mojoj duši - vječni kutak za osobu koje više nema.
U početku tu dolazim stalno, donoseći torbu punu uspomena.
Uvijek iznova te uspomene postavljam u razne kutke sobe pa ih pretumbavam, preslagujem, poravnavam i glancam do visokog sjaja - radim to sve dok ne stvorim ugodan prostor u duši, tiho svetište u koje ću svraćati da dam počast svom prijatelju.
Kako vrijeme odmiče posjeti su sve rijeđi, torba s uspomenama je sve praznija, dok naposlijetku ne počnem dolaziti praznih ruku. To znači da sam sobicu uredio i da je sad praznina puna. Puna ali ne i ispunjena.
Sad već ovdje svraćam samo po uspomene. Ponesem ih iz sobe je ali ih ostavim tamo.
Dogodi se da nekoliko puta za redom dođem po istu stvar, neko sjećanje mi je preteško pa iznošenje ostavim za trenutak kad ću biti jači.
Uspomenu što sam iznio iz sobe rijetko izgovorim naglas, još rijeđe je zapišem - najčešće je jednostavno pustim u svoje srce.
Srce mi tada zatitra, osjetim se živ i pustim emociju da prođe kroz mene.
Na licu mi se tad pojavi osmijeh.
Ili suza.
Autor:ddadd
|
08.08.2005., ponedjeljak
Crusaderov doprinos
Evo jedne lijepe i mudre izreke (koju nisam izrekao ja :-)
Nesavršenstvo nije negacija savršenstva,
a konačnost ne poriče beskonačnost.
To se samo cjelina iskazuje u dijelovima,
to se beskraj otkriva u granicama...
Objavio:Crusader
|
|
