Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Evo još jedan blog jedne obične depresivke...koja se još uvjek traži u ovome današnjem svijetu.. najrađe bi živjela na groblju među mrtvim dušama... tamo je sve tako mirno... bila bi blizu nje... svoje drage mame...




Get a Free Counter



NAME: Emili
NICKNAME: svraka, Emma
GOD:16
ŽIVIM u: Puli
UZOR : mama




(=) LIKE (=)

mrak
tišinu
groblje
vrane i vukove
životinje
vodu
krv
votku od limuna
svoju gitaru
crtanje
svijeće
miris vanilije
ruže sa trnjem
neobične ljude
horore
mrak
Finsku
sladoled od mente
vile i vilenjake
pauke i zmije
oštrice



(=)HATE(=)

meso
svijetlo
ograničene ljude
fejkere
svijetle boje..
umišlejne ljude
neke dijelove svoga tijela
klaunove
cipele
suknje
francuski jezik
kričavost
rat





I LIVE FOR:

--- CRADLE OF FILTH---
---NIGHTVISH---
---EVANESCENCE---
---MY DYING BRIDE---
---METALLICA---
---HIM---
---KORN---
---THE RASMUS---
---CHILDREN OF BODOM---
---SLAYER---
---ACDC---
---IRON MAIDEN---
---NIRVANA---
---MARILYN MANSON---
---DIMMA BORGIR---
---NARGAROTH---

Linkovi

Blog.hr
Heavently_Demonic
Eternal angel
Blacken the angel
...hoti...








VOLI ME.. MOLIM TE..
DRŽI ME... VODI ME.
LJUBI ME... TJEŠI ME..
BUDI MI SVE NA SVIJETU..
BUDI MOJ ANĐEO SREĆE...
NE OSTAVLJAJ ME..
IZGUBIT ĆU SE ZNAM....
MOJA JADNA DUŠA..
NEMOŽE PODNIJETI BOL...
ISTROŠENA JE SA SVIH STRANA..
DAJ DA ZACIJELI...
POMOZI MI..
TONEM...
SPASI ME...
SAMO TI TO MOŽEŠ..
BUDI UZ MENE..
IZVUCI ME...
TREBAM TE...

by: Emili




KOLIKO SUZA OSTALO JE NE ISPLAKANO?
NITI JEDNA...
KOLIKO SMIJEŠAKA U ŽIVOTU JE PREOSTALO?
NITI JEDAN..
KOLIKO DANA SREĆE JE NEPROŽIVLJENO?
NITI JEDAN..
KOLIKO PRIJETLJA OSTALO JEby: Emili NEUPOZNANO?
NITI JEDAN..
PA ONDA KOLIKO DANA U ŽIVOTU PREOSTALO JE?

by: Emili

ponedjeljak, 26.03.2007.

e da.. ljudi moji... uništila sam se... tek sad kad sjedim na bolničkom krevetu.. zamotane ruke.. sa infuzijom koja ulazi u moje tijelo.. tek sadam shvaćam.. da sam uništena..
jučer ... sve je završilo.. toliko sam udaraca proživjela.. ali ovo je bilo prejako...
baka je otišla do dućana... nakon par minuta zazvonilo je zvono na vratima...
nije baka.. nikad ne zvoni.. ima ključ.. pogledala sam kroz prozor... to su bili oni... socijalna služba...
znala sam ih još od prije...
nisam otvorila.. mislila sam.. neće znati da sam kod kuće...otišli su.. smirila sam se...
no onda me počelo mučiti pitanje.. di je baka??
opet su došli... i otišli.. opet su se vraćali.. nisam više mogla to podnijeti...
spojila sam se na net ... ugasila svijetla u cijeloj kući.... htjela sam pozdraviti ljude koji su mi puno pomogli...
mislila sam bit će lako... sve ih zaboraviti.. gledala sam moju icq listu.. i pozdravljala ih po redu..
na jednom sam zapela...nije mi dao da prođem... da odem i uništim se... rekla sam mu što želim, što namjeravam.. uzeti žilet... skratiti muke...
borio se protiv mene... svojim riječima.. pokušao doprijeti do mene.. a ja.. držala sam se kao kamena kraljica... nisam ga slušala... nisam željela.
uhvati me strah... opet su počeli zvoniti.. kroz prozor sam vidjela policijski auto...znala sam... prvalit će... i odvesti me.. moram to učinit brzo..
htjela sam samo otić.. ali nije dao.. govorio je da ne radim to.. a ja?.. zatvorila sam oči . i napravila to.. kad sam otvorila oči... uplašila sam se... pogriješila sam..
sad kad sam zabola žilet u ruku.. i zarezala dublje nego inače... kad sam osjetila tu toplinu krvi koja mi curi po ruci... uplašila sam se...
rekla sam da se bojim.. na papir sam krvavom rukom napisala.. ime i prezime.. za baku...
morala sam brzo otići dolje...da me spase... ali nisam imala snage... rekao je da se borim.. nisam mogla.. vrtilo mi se.. onda se pojavio na vratima lik čovjeka... podigao me... u jednom trenu oko mene sve je bilo puno ljudi... odjednom... crno... crno.. sve je bilo crno...
probudila sam se .. ležala sam u bijelom krevetu.. vani je mrak... kraj ..
baka je sjedila na stolici kraj mene.. samo sam je pogledala... žao mi je.... rekla sam...
pogledala me.. plakala je... vidjela sam to razočaranje u njezinim bistrim očima....
ušla je medicnska sestra... nosila je telefon..
našli smo djevojku čiije si ime i prezime napisala na papir...
dala mi je telefon..
emili? čulo se sa druge strane... bila je to ona.. moja prijateljica... jedina...
zašto? pitala je... ljuta je na mene.. svi su...
ujutro ... došla je soc. radnica.. sjela je... saznala sam svoju budućnost...
odvajaju me od bake... 9.4. idem u dom.. tamo gdje idu svi koji se pokušavaju ubiti i narkići...
biti ću jedan od onih ljudi na koje roditelji upozoravaju svoju djecu...
baku ću viđat jedan vikend u mjesecu.. zato prekidam sve ovo.. blog, icq.... saznala sam da ovdje ima predivnih ljudi... ali predalekp ste... ja sam predaleka za vas... prtvrda...
i sad na kraju... želim samo zahvaliti jednoj osobi.. neću navodit ime...

hvala ti.. ti si me spasio.. žao mi je što si zbog mene prvi put osjetio da nisi dovoljno jak da dođeš do mene..
došao si... sad poštujem sve one riječi... sve što si jučer rekao.. sad mi je u glavi... ispala sam kamena kraljica... ja sam mislila da sam to.. ali nisam.. imam osjećje.. našla sam ih..možda sam jako tvrdoglava.. ali čula sam sve što si rekao...
bio si prijatelj kad si trebao..
hvala i oprosti..

valjda će mi biti dobro u tom domu... valjda ću nać nekoga sličnog meni.. valjda... i ako mi opet padne na pamet.. prerzat se... sjetit ću se... uvijek postoji svijetlo na kraju tunela...
puno vas voli vaša

Dead Princess

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.