Pomislila bih, nakon jedne propuštene prilike naučit ću. Nije se dogodilo ni nakon druge, ni nakon treće, niti nakon četvrte propuštene prilike. Što sad? Da okrivljujem zvijezde i svemir i sva božanska bića za svoje propuste i pasivnost? Vjerojatno će tako biti lakše.
"Zapisano je u zvijezdama."
Da, zapisano je da ću sve za što se kategorički zalažem napraviti apsolutno suprotno.

I dok slušam najdraže pjesme s balkona stančića na tko zna kojem katu, suza suzu stiže, a ja se ne mogu pomiriti s tim kakva sam zapravo.