Tek kada sam odlučila otpustiti strah i sve nedoumice, nestala je sva negativa nakupljana u meni. Ušla sam u novo poglavlje života u potpunosti pročišćena od ljudskih lanaca pesimistične kolotečine. Zakoračila sam u njega potpuno svoja. Po prvi put sviđa mi se ono što činim, jer utjecaj okoline nije prisutan. Sloboda. Beskrajna zahvalnost na svemu što imam. Beskrajna vjera u sebe. I više dobro.

Dobila sam sve i jedan poželjeni poklon. Možda baš iz razloga što sam za promjenu od prijašnjih godina ovog puta poželjela samo ono nematerijalno.

...

“Lice joj je poprimalo onaj sjaj, kojim je prije plijenila poglede, dok su joj oči energično zračile srećom. Nije mogla skinuti osmijeh s lica, a zašto i bi kada je nakon dugih godina borbe napokon shvatila strategiju koja, ne samo da joj je držala glavu iznad vode, već joj omogućivala da iznad iste leti. Koji god ocean se našao pred njom, ona ga je znala prihvatiti srcem punim ljubavi i neumorivim krilima. Upravo zato i samo zato, on joj je vraćao istom mjerom.”