uomo homini lupus

Što jednom Ne-Baš-Vjerniku (jer se nevjernikom ne bih nazvao, ili bih barem najprije potakao raspravu s onim tko bi me u taj koš strpao) znači Božić?
Tradiciju. Okupljanje obitelji. Zahvalnost prema darivanju. Zdravu spoznaju da obilje nije svakodnevno i da ga ne treba shvatiti kao nešto obavezno, zdravo za gotovo.

Naravno, ne zaboravimo da taj Ne-Baš-Vjernik ima 30-tak godina u dupetu. I da je odrastao u neka druga vremena, kada idol nije bio onaj kome je Božić svakoga dana.
Jer sada je to upravo tako. Idol je onaj kome obilje nije nagrada. Idol je onaj tko se sa svojim obiljem sprda. Onaj tko iznajmi Simonicu da mu pjeva na playback za 1000 Ojra po pjesmi. Onaj tko radnicima da mizernu poluplaću i za razliku si kupi Ferrarija.

Često je vrlo beznadno i depresivno prelistati novine. Razum vapi za nečim drugim. Za balansom, skroz drugačijim utegom na drugoj strani vage. Za nekim skroz drugačijim likom zbog kojeg će čitanje novina na lice navući miran i zadovoljan osmijeh.

Vjerojatno će već slijedećeg Božića netko doznati da je Djed Božićnjak ilitiga Mraz potkupljen da bogatoj djeci dodijeli one skuplje darove. Ne bi to bilo neko iznenađenje. Jer, više gotovo da i ne postoje negativna iznenađenja. Sve smo već vidjeli, čuli, čitali.

Pomislite li nekad da ovaj svijet u svoj toj silnoj religiji očajnički treba VJERU? Vjeru u čovjeka, humanost, neke sasvim idealističke razloge života, zapravo - stvarnu vjeru u Boga jer bi On trebao predstavljati upravo TO?

Dogode se ponekad i pozitivna iznenađenja, kao iznimka koja tek potvrđuje pravilo. Ponekad netko pokuša ljudima otvoriti oči. Ponekad netko skupi hrabrosti u namjeri da se i drugačiji glas ipak čuje. Svećenik Attilio Bianchi ove je godine svome stadu uskratio pravo na Božić. Jer su, kako reče - ksenofobi.
Vijest je dobila tek malo mjesta u medijima proteklih dana. Slabašan je to glasić kojeg će već za dva-tri dana pojesti zaborav, a velečasni Attilio će vjerojatno biti priveden tamo nekoj crkvenoj pravdi, daleko od očiju javnosti. Jer su vjernici uskraćeni za pojavljivanje malog Isusa u župnim jaslicama ipak uredno platili lukno. Bez obzira imaju li Božić u srcu ili samo u novčaniku.

Da, dogode se pozitivna iznenađenja.
Iz silnih hordi Simonica, Vlatki, "modnih mačaka", partijanera i partijanerica, iz silnih hrpa Ferrarija i jahti ponekad iskoči Čovjek. Tih, častan, ponosan. Čovjek s dobroćudnom bradom iz čijeg svakoga pokreta i svake riječi izbija smirenost, vjera, nada, ponos...
Izumrla vrsta, vanzemaljac.
Da me je netko ovoga Božića pitao kojeg bi čovjeka istaknuo kao primjer vjere i nade, bio bi to definitivno Kristo Laptalo.

Kristo Vanzemaljac, moj favorit na drugoj strani vage.