subota, 30.09.2006.

Da je blog postao stvarno neizbježna stvar u životima većine nas shvatila sam jučer dok sam čitala post kod drage mi Lepe protine. U stalnoj potrazi za novim blogovima kliknula sam na komentar blogerice Sany. Zanimljivo je da me nickovi privuku većini blogova i razlog zbog kojeg sam kliknula na nju je taj što imam rodicu koju od milja zovemo Sany. Možete zamisliti moje iznenađenje kad sam nakon nekoliko minuta shvatila da je to ona! Mislim i nije to baš neko iznenađenje u današnje vrijeme kad većinom svi imamo pristup Internetu. Ali nisam mogla vjerovati da ću od naletiti baš na njen! U svakom slučaju drago mi je da jesam jer pošto se ne viđamo baš često na ovaj način možemo saznati što ima novo u našim životima. Život u blogosferi je stvarno nepredvidiv!

Prije dva dana Almost poznata je na blogu zadala igru blogerima da pogode kako ona izgleda. Onoga tko bude najbliže njenom opisu čeka nagrada. Nisam mogla vjerovati kad sam saznala da sam to bila ja. Nagradu sam dobila i strašno mi se svidjela, ne samo zato što je prekrasna nego i zbog toga što nikad nisam dobila pjesmu na dar. Nadam se da će se i vama svidjeti.


JESENJA PJESMA

List po list
Nečujno pada.
Trava oblači
Zlatnožuti sako.
Neosunčani zrak
Iznad velegrada.
To jesen gmiže,
Pristiže polako.

Dan po dan
Sve hladnije diše.
Stablo se skida
Bez imalo stida.
Oblaci nose
Neke prve kiše.
To jesen živi
Vjetrom grane kida.



Ta njena igra pogađanja mi je bila odlična i zato ja sad vas pitam kako vi mene zamišljate. Možda nakon vaših odgovora stavim i sliku da vidite jeste li bili blizu. I naravno, Sany i Florena nemaju pravo pogađanja!