TRKELJANJE

Inter izvukao Crvenu Zvezdu u pretkolu Kupa UEFA

Ovo sam vidio kod kobilino zubalo
Fora je da upišete neku riječ i onda vam prikaže sastojke i sve si to fino možete stavit na blog. Uživajte!

Koja sam pušiona bio jučer. Frend me nagovorio da bacimo jednu okladu. Liga prvaka ovo ono. Ajd, reko, to se da pogodit. Inače nisam neki kladioničar, ali tu i tam si odigram par parova. I stavili mi svaki po tri banke (30 kn) na 4 para. Stavili smo Artmedia B.-Celtic 2, Rabotnički-Lokomotiv M. 2, Shelbourne-Steaua B. 2 i Schalke 04-Werder 1. E, sad jesam ja lud ili šta? Celtic je spušio 5:0, Lokomotiv je igrao 1:1 (jel treba napomenut da su gubili), Steaua 0:0 i ajd, Schalke je dobio.
Ja fakat ne znam više ko tu koga jebe. Ovaj Celtic je bio dobar klub i Steaua i onda jedne nakantaju ko stare kante a ovi drugi ne mogu dat gol. Ni nogomet nije kaj je nekaj bio.
A kak su tek Debrecinke nametale bile tiće. Smiješno. Bili su se vukli po terenu ko da su penzijoneri. A kad se igra protiv Dinama onda lete po terenu ko rakete. Fakat su u kurcu.

Imao sam priliku testirati novi Ofis 2006. Evo par slika da se uvjerite da se radi o velikom napretku u informatičko-softverskoj tehnologiji i poimanju iste.

Nemreš bolivet da je ovo bilo fakat na CNN-u

I tak smo se mi fino zabavljali, zezali ekipu oko nas, umirali od smijeha (ili od pive) i baš nam je bilo dobro. Kao primjere zezancije navodim pokušaje pokretanja vala na tribinama (nismo uspjeli, ali pola sata kasnije netko je), pozivanje svih vrsta prodavača čipsa, kokica, sladoleda, sokova i inih zanimacija i pokušaja da se od njih dobije informacija da li primaju kune, imaju li kakvih droga, itd. i sve ostalo što možete zamisliti od horde s Balkana. Dobra fora je bila s dalekozorom. Naime, frend je kupio dalekozor za 5 ojra koji izgleda kao fotić. Onaj jednokratni fotić, tzv. idiot. Frend je iskoristio tu sličnost s fotićem te je skakao oko nas i "slikao" nas iz svih mogućih kuteva. Fora je bila u tome kak se ekipa razmicala i sklanjala iz kadra. Čak je dao jednoj curi da nas slika, pa objašnjavanje kak se slika. Komedija živa.

Problem je nastao s nabavkom pive jer je red bio ogroman. Kaže frend nije bed, bude on to sredio. I fakat evo njega za dvije minute nazad. S pivama. Kasnije smo doznali da potplačuje ekipu s kusurom od dva eura.
Koncert je bio super. Ekipa je bila totalno vesela i raspjevana. Evo i kako su išle stvari:

Vertigo
I Will Follow
Electric Co.
Elevation
New Year’s Day
Beautiful Day
I Still Haven’t Found What I'm Looking For
All I Want is You
City of Blinding Lights
Miracle Drug
Sometimes You Can’t Make It On Your Own
Love and Peace
Sunday Bloody Sunday
Bullet The Blue Sky
Running to Standstill
Pride in the Name of Love
Where the Streets Have No Name
One

Zoo Station
The Fly
With or Without You

All Because of You
Yahweh
Vertigo

Bilo je svega. Zvuk je bio odličan, vizualni doživljaj također i Bono je po dobrom starom običaju imao par poruka vezanih za mir i siromaštvo u svijetu. Bilo je mnogo trenutaka za pamćenje, npr. kad su završili pjevat pjesmu I Still Haven’t Found What I'm Looking For, a cijeli stadion nastavio, prekrasan vizualni doživljaj na City of Blinding Lights, posveta pjesme Miracle Drug svim znanstvenicima, doktorima i medicinskim sestrama, paljenje svjetla na mobitelima na stvar Love and Peace čitanje prvih par članaka Deklaracije o ljudskim pravima i vrhunac na Pride in the Name of Love, Where the Streets Have No Name i One. Na prvom bisu su izveli i meni jednu od najboljih stvari With or Without You i to je bilo nešto nezaboravno. Cijeli stadion je pjevao nakon što su oni završili, tak da nismo ni skužili da su oni kao otišli i vratili se na drugi bis. Strašno!

Završio koncert i pravac u auto i domeka. Bio sam pod tolkim dojmom da mi se uopće nije spavalo.

I tak smo došli pred stadion i treba se naravno parkirat. Vidim je neki parking i ekipu s akreditacijama i idem probat. Prilazi mi neka cura... Ja otvaram prozor... Mili glasić progovara: dise parking ist fur bla bla bla... Nas četiri u jedan glas odgovaramo: Kaj? Da skratim to je bio parking za v.i.p. tak da smo dobili bananu. Sparkirao sam se u jednu ulicu i krenuli smo prema stadionu. Na putu smo dobili besplatno (!) nekakve radio prijemnike veličine vodootpornog flomića sa slušalicama. Kako i priliči brižnim balkancima bez ustručavanja smo uzeli par komada više za obitelj i prijatelje.
Odlučili smo ubost neki fast fud prije ulaska. Na štandu su nas dočekale dvije predivne austrijanke. Rane tridesete, fudbalerka, ugodno popunjene i oštar njemački i odluka je pala. Na naša pitanja: ima janjetine?, kaj možemo dobit za pet banki? i sl. nismo dobili odgovor pa smo morali upotrijebiti ruke tj. prste. Pokazali smo na hot dog. 2 ojra komad.
Oko stadiona je već bila gužva. Uz malo lutanja našli smo pravi ulazi i čekali smo da nas puste unutra. Ušli smo napokon oko pola 7. Bili smo na tribini što se kasnije pokazalo kao sasvim zadovoljavajuća opcija. Štand s pivom je bio odmah do nas, do WC-a 20-tak metara i što se nas dotikavlje šou je mogao početi. Ošo nadobudni frend po pivu, kao nije bed on časti prvu rundu. Kad evo ti njega nazad s puno manje optimizma. Naime, pola litre točene pive je koštalo 4,5 ojra komad tj. runda za nas četiri je bila 18 ojra. 18 ojra = 18 * 7,3 = 131,4 KN. Pa ti vidi! Ali kad popiješ jednu, jel, onda bi i drugu i tak smo do kraja koncerta drmnuli 6 rundi. Ali nije bed! Svi imamo besplatan smještaj na moru tak da smo se odlučili na taj trošak. E, i da ne zaboravim piva se točila u plastične čaše zavidne kvalitete, neka tvrda plastika, pa smo si i to uzeli za doma. U tom trenutku je to bila pametna ideja. Sad to stoji doma i svima je bed ih bacit. Kao uspomena, ovo, ono. U biti sam htio reč da je ekipa, nakon što je prvi put uzela pivu, drugi put na šank dolazila s praznom čašom! Manje smeća, više cvijeća!

Daklem, kao što se dalo zaključit iz prijašnjih postova, bio sam u Beču na koncertu U2. Bilo je to davnog datuma 02.07.2005. (još prije G.O.). Na to sam se odlučio jer sam fakat htio na taj koncert. Mislim, nisam neki fan i to, ali reko idem, pa ko živ ko mrtav. Vidio sam da članovi fan kluba na internetu imaju pravo na četiri ulaznice i sa tri frenda (odmah je pao dogovor za divno čudo) složio kombinaciju. Učlanio se u fan klub i kupio karte preko neta. Mogu vam reč da to super funkcionira. Dobio sam karte za četiri dana! Doma na adresu! Bilo je to prije cca. pola godine.
Ali nije sve bilo baš po dogovoru. Sad jedan ne može, sad drugi, pa nema se para, tak da smo na put trebali krenut samo trojica. Krenuli smo oko pola 10, da bi oko 10 zvao četvrti da jel bi bio bed da ga pričekamo jer je zbrisao s posla. Pa vozi nazad, pa cuga dok se čovjek sredi, ovo, ono i tak smo krenuli (drugi put) oko pol 12.
Ja sam vozio, tak da nisam pio alkohol, ali su frendovi pili za mene. Stani na benzinsku kod nas, pa u Sloveniji (nisu stigli popit šest pivi kroz Sloveniju, neš' ti zemlje), pa u Austriji (6,5 ojra šest komada gezera od pol litre), pa kad je ta piva odlučila van stajali smo na svakom stajalištu. A koja kolona u Sloveniji! Od granice do granice (neš' ti zemlje). Sva sreća u kontra smjeru. Prije Beča smo stali na nekom odmorištu di kava ne valja, ali imaju u podrumu kod WC-a stolni nogomet sa 10(!!) loptica i na centru je semafor za rezultat! I ispušta zvukove navijača kad daš gol! Mrak! Ispred restorana je nekakav stari zeleni traktor, pa smo odmah napravili jedan foto-sešn. Pol sata sim, pol sata tam i evo nas na odredištu oko 5. Sat vremena prije početka.
Tu bi kontinjud...

Vratio sam se s godišnjeg. Koje sranje. Mislim naravno na povratak na premilo radno mjesto. Mozak mi još ne funkcionira na željenim frekvencijama, pa se javljaju neka opterečenja. Moram svako malo stat i odmorit.

Bio sam na u Beču na koncertu U2. Došao ja tamo u 2, ali nigdje nije pisalo ni tko ni gdje tak da sam se vratio doma suhih ušiju. Zezam se, bilo je ZAKON! To treba doživit! Isplatilo se.

Moram se malo odmorit.

Doš'o je i taj daaannn... idem na godišnji i nema me. Uživajte, radite, volite i čitamo se za dva i pol tjedna.