umorno_oko

< listopad, 2020  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Komentari On/Off

Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Linkovi ...
Blog.hr
HR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur

free web counter


Ovamo volin povirit ...
Eleonora Bego
Nenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova

Photobucket


... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.

Moji E-mailovi:
E-mail

Photobucket
Photobucket
Photobucket

Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015

10.10.2020., subota

Duh Ilije Zovka u spli’skome HNK

Pri petnaestak godina je, danas pokojni, Ilija Zovko napisa ovu toplu ljudsku priču od dvoje, da se poslužin modernin eufemizmon mlađih umirovljenika, onih koji danas, i sa koronom i bez korone, s mukom balansiradu na žici iznad ponora u kojemu is čeka oli kopanje po kontejnerima oli traženje pomoći od vlastitih potomaka, jer sa penzijon, neću sad bit bezobrazan, znate ča moredu napravit. puknucu
Na praizvedbi je Ilija to odlično odigra na Sceni 55 HNK Split sa, sada također pokojnom, Zojom Odak.
Ta predstava je svojevremeno gostovala i u Mašogradu, kako mi kaže Marijana Vulas.
U današnje doba, kad su sva događanja zamrla. polako se revitaliziraju male produkcije, pa su se tako Snježana Sinovčić-Šiškov i Trpimir Jurkić prihvatili reinkarnacije ove predstave sa minimalnom ekipom, sami su je režirali a Nenad Šiškov je sredija muziku koja je tu, prisutna, nenametljiva, ali skroz u duhu radnje thumbup
Snježana i Trpimir su osvojili nagradu Judita na ovogodišnjemu Splitskome litu, sa odličnom izvedbom u odličnoj prirodnoj scenografiji dvorišta Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu!
Nisan jedini kojega je ova (biiip!) “#$% dižgracija o’ korone ubila u mali i veliki mozak. Falilo mi je malo se maknit iz kuće, poslin pusti miseci deboto kućnoga pržuna iz subjektivni i objektivni razloga.
Fala van na tome pitanju, ali bija san i osta negativac, i prije i poslin testiranja naughty
Jedva san čeka da se otvori teatar, jerbo mi se u kino još ne da odit. Tako da mi je “Francuzica” došla taman, da se Zakonita i ja malo maknemo iz kuće.
I tako, zaputimo se mi na nekadašnji praznik Dana Neovisnosti Lijepe Naše, danas samo spomendan, 8. listopada, do teatra.
Prvo ča me iznenadilo, nigdi nikoga ... mislija san da san opet (biiip!) sriće ka i onda sa “Bambinon” kad su odgodili predstavu a mi poljubili vrata.
Na sriću, ili nažalost ... nije odgođena predstava.
Nemojte me krivo razumit, predstava je bila točno onakova kako su opisali u medijskin napisima potla Splitskoga lita, glumci angažirani, puni volje i truda, unili su sebe do kraja u predstavu, i to se itekako vidilo, po reakcijama, sad dolazimo do onoga nažalost ... MALOBROJNE publike.
Tužno je bilo gledat i lože i parter, di nije bilo sve skupa pedeset ljudi. Čak je i zaslužen pljesak na kraju parija otužan, prazan, šupalj ... Kad se samo sitin “Bambine” ... zadnje normalne predstave ča san bija gledat, dođe mi da zaplačen, da zavičen, do neba headbang
Glumci su stvarno dali sve od sebe da pokažu kako se, čak i u današnjemu otuđenome svitu, di svak bulji u neki ekrančić, može ispričat vječna topla priča o traženju srodne duše, makar i u zlatnim godinama, sa malin natruhan humora koji proizlazi iz zamjene identiteta ...

hnk2(1)
Photo: HNK Split

hnk1(1)
Photo: HNK Split

A za kraj, na izlazu san tek primjetija maketu famozne “Bajamontuše”, fontane koja je napravljena ka spomenik vodi, kad je Split napokon dobija vodu, za vrime gradonačelnika Bajamontija, koji je, usput, i teatar napravija thumbup

bajamontusa(1)

I kako to uvik bude, u najluđemu gradu na svitu, oko svake stvari se zna svađat do krvi, pa su i ovu funtanu sorili tzv. “pravovjerni” jer in je smeta “fascio” na vrhu, starorimski simbol zajedništva kojega su, na nesriću, ka svoj simbol koristili i Musolinijevi sljedbenici, iz tog razloga i prozvani fašistima.
Ništa čudno za grad u kojemu jedni, s pravon, kuju jednoga Tomislava Ivića u zvizde, a drugi ga pljucaju “jer Hajduk tako ne smi igrat” ... i za Olivera su govorili da neš’ ti njega, Čora, nije nikad nijednu pismu napisa ... dalje nastavite sami.
Sad se napokon naša neko da kroz sve birokratsko/konzervatorske zavrzlame pokrene da se opet napravi funtana koje se danas ljudi sićaju samo po maketi napravljenoj za potribe snimanja “Veloga mista”.
Ne bi tija bit dobar prapraunuk svoga čukundide vrača, ali vrti me kolino i ćutin jugo na Otrantu, a nigdi Floka da ga kenen sa ovon bolesnon nogon ... da nan se spremaju velike južine i garbinade dokle se škapulamo od ove beštije ča je cili svit bacila na kolina headbang puknucu
Do neke druge predstave, uvik oni isti, a danas posebno vridan pozdrav ... Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah
- 18:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.09.2020., utorak

Zadnji trzaji lita AD MMXX

Tako je krasno bilo krenilo ... parilo mi se da smo lipo počeli, da smo onoj „#$$%%& (biiip!) koroni dali dva gola u prvome poluvrimenu i da se neće oporavit do kraja utakmice ... ali ajme!
Stara balkanska filozofija lako ćemo, potpomognuta je sa neočekivanom najezdom strani i domaći turisti ... litnja psihologija kad nan i mozak gre na godišnji, nismo pazili namo di smo samo dva miseca ranije puvali i na ladno ... I jemamo sad ča miritamo (zaslužujemo, za sjevernjake).
I nemojte mislit da san pristrog! Je, zaslužili smo ... samo prošetajte vanka i vidite koliko je svita brez maske. A i ono malo ča is nosi, jema je svugdi a ne tamo di triba. Mi se rugamo Narančastome kako govori da Domestos liči koronu, a mi jemamo i puno jači mudrijaši od njega headbang puknucu
Dosta je samo bilo ovu subotu, 5. rujna, povirit na Jelačić plac puknucu
Nikidan mi se jedna požalila da jon je teško nosit masku, da kako je ja podnosin.
Ma vidi kirurga nakon osmosatne operacije!!! A njoj viri nos vanka ... A lipo, kažen jon da skine masku skroz, jerbo to kako je stavila, to je isto ka da izbaci čiče (grudi, za sjevernjake) iz riđipeta (grudnjaka, za sjevernjake) a njega (riđipet!) koristi samo da ih pridržava ... Malo je zaškarpunila, i mislin da me više neće pitat za masku cerek
Da se vratimo početku ... "Kaštelansko kulturno lito“ je, iako malo okljaštreno glede već puno puti spomenute situacije, počelo lipo sa koncerton Massima ... bilo je tot još lipi predstava (Tarikov „Ćiro“ ) i koncerata (Vanna i koncertna izvedba opere „Zrinski“) ... bija san se spremija na još par događanja, naročito koncert klape „Podvorje“ za Velu Gospu, i izložbu Muzeja vatrogastva Hrvatske u Podvorju.
Ali onda je počelo drugo poluvrime ... baja je uletila najprin u crkovni zbor, pa onda po kontaktima i dalje ... očešalo je i mene, nisan peška bolest, ali ka jedan od kontakata pozitivca odradija san dvi nedilje kućnoga pržuna (zatvora, za sjevernjake), da ne rečen samoizolacije „#$%&
Mogu van reč da je to bilo nezaboravno iskustvo headbang ... spavat dvi šetemane na štramcu (luftiću, za sjevernjake) u „sobi za goste“ ... dolazit za stol jist kad više nima nikoga, sam ka pas puknucu puknucu puknucu
Ton prilikon san jema čast upoznat svo bogatstvo mašte naši lajoni i oni ča žividu tuđe živote jer, valjda, nimadu svoga ... NE, nije mi mater jemala koronu ... NE, nisan šeta po Kambelovcu kad san bija u izolaciji ... NE, nije me vatala policija radi toga tri puta, samo su jedan put bili provjerit jesan li doma, ča je normalna procedura!
Prošlo je i to, napokon, neokrznut san iz toga izaša, taman da zadnji dan povirin vatrogasnu izložbu, prije nego su je odnili dalje thumbup
Ekipa iz varaždinskog „Muzeja vatrogastva“ je stvarno uložila truda da prikaže sve ono ča ostane poslin požara i raznoraznih intervencija, kad se ugase reflektori i požuti papir novinskih napisa ...
Ne reče se zaludu da je čovik najgora beštija na svitu, ča je sve u stanju priživit ... ali kad su požari u pitanju, brez tehnike teško moremo išta učinit!
Nećemo ovi put spominjat zračne snage, fala Onome Gori, nesriće Velikih Žutih su vrlo, vrlo rijetke ... ali zato se znalo dogodit da od velike želje da ča pri dođu do požara, vatrogasci završidu namo di ne tribaju ...

prometne

... a kako san već spomenija, čovik ponekad more izdržat više od tehnike, koja dikod na požarištu izvuče deblji kraj ...

izgoreni

Posebna su priča požari u minsko sumnjivin područjima, namo di je ratni vihor posija „paštete“ i ostalo gvozdeno „voće i povrće“ headbang

mine

Kad dođe na misto požara, vatrogascu priti još sto i jedna opasnost ... ča se vidi i na donjin slikan ...

... izgoreni žmigavac na vatrogasnome vozilu ...

zmigavac

... uniforma i kaciga „ukrašena“ katranom ...

uniforma

kaciga_3

... jedna od najvećih noćnih mora gašenja u urbanim područjima, „rascvitana“ plinska boca nkon eksplozije ...

boca_plina

... lampadina izgorena u gašenju stana na splitskom Trsteniku ...

lampadina

... leđna naprtnjača za vodu, popularna „brentača“, nakon jednog od mnogobrojnih šumskih požara ...

brentaca

... i kacige u raznim stadijima oštećenja koje su izvršile svoj primarni zadatak, sačuvat glavu onega koji ih nosi ...

kaciga_2

kaciga_1

Na kraju, svima nama vatrogascima, onima u punoj snazi, aktivnima, i onima ča su, ka i ja, u vatrogasnome penšjunu, koji smo makar jednom sudjelovali u gašenju „dobrog sluge ali lošeg gospodara“, svima nan je u interesu da ovaj donji popis ne nadopunjujemo novim stavkama headbang ...

stradali

... a najviše, da se nikad više ne ponovi najveća tragedija HR vatrogastva, kojoj je ovih dana bila tužna trinaesta godišnjica ...

kornati

Fala lipa ekipi iz varaždinskog „Muzeja hrvatskog vatrogastva“ i mašogradskoga „Podvorja“ na ovoj prekrasnoj vatrogasnoj izložbi koju san uspija, makar i u sudačkoj nadoknadi, ipak pogledat i slikat ...
Vatru gasi, brata spasi ... i ka i uvik, zdravi i veseli bili! mah mah mah

- 10:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.08.2020., nedjelja

Neverinke i Vanna

Kaštelansko kulturno ljeto se nastavlja, doduše, nešto smanjenim tempom zahvaljujuć ovoj recentnoj covid-dižgraciji, broj događanja je dosta smanjen u odnosu na protekle godine, ali zato se dalo oduška kvaliteti, ako je već kvantiteta ovancala.
Na Otvaranju lita je nastupa Massimo, a umisto jubilarnih desetih „Arija pod zvizdama“, zahvaljujući, među ostalim i Antoniji Teskeri, dobili smo koncertnu verziju opere „Nikola Šubić Zrinski“ , a sad je u ambijentu kambelovskoga Brca, u nemogućnosti organiziranja onih pravih Večeri dalmatinske pisme litnju večer ulipšala ženska postava ... i to kakva thumbup
Već nekoliko godina se kao dil „Lita“ organiziraju „Dobriline glazbene večeri“ u čast legende o Miljenku i Dobrili. Bude tu i dobre glazbe, u dijelu Romantika pod zvizdama i dobri filmova prikladne, romantične tematike. Ove godine su to bili Titanic /1997/, The Fault in Our Stars /2014/ i Someone Like You /2001/ a kao dio programa je sinoć, 8. kolovoza bija i koncert ženska klape Neverinke i Vanne
Na početku je bija promidžbeni video Seven reasons to visit Kaštela



... a kasnije, odma nakon Marijanine najave ...

01_najava

... po Brcu su se razvili zvukovi ženske višeglasne klapske pisme ...

02_neverinke

Neverinke su otpivale par pisama ....



A onda je na pozornicu izašla Vanna. Iako je već priličan broj godina aktivna na domaćoj estradi, još od, kako sama kaže, prošlog stoljeća, kad je pjevala u grupi „Elektro Team“ olitiga „ET“ ... mora se priznat da odlično nosi godine, kojih se ne srami, za razliku od nekih kolegica koje su se pretvorile u Barbie lutkice headbang headbang headbang ... koje će nakon smrti ići u reciklažu da od njih naprave LEGO kockice puknucu smokin naughty
Naravno, Vannine glasovne sposobnosti nikad nisu bile upitne, dapače, iako se na početku ispričala zbog eventualne neuigranosti i neupjevanosti, jer joj je ovo prvi koncert ove godine thumbup
Zajedno sa ekipom odličnih glazbenika, uz moćni razglas i osvjetljenje, priredila nam je vrhunski koncert.

03_vanna_1

04_vanna_2

05_vanna_3

06_vanna_4

Donosim samo djelić repertoara starih i novih pjesama ...



... koji je dobro zabavio mlađi dio publike, kao i onaj iskusniji ...

07_publika

Kaštelansko lito ide dalje, iako osakaćeno iz poznatih razloga, ali se ne da ... a za kraj pozdrav, koji je uvik dobar, ali posebno odgovara ovin „#$%& vrimenima:
Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah
- 15:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.08.2020., ponedjeljak

Zrinski, koncertna izvedba

Kad je izaša program “Kaštelanskoga kulturnoga lita” ovo je bija datum kojega san odma debelo podcrta. Tija san ja to i prijašnji godin povirit, ali bi uvik okasnija “#$%& i doša na Igrišće (Kaštel Štafilić, kod kule Rotondo, alias “Tri ferala”) kasno, a stajanje na nogan mi baš i nije bila opcija headbang
Ali ove godine smo se, nije svako zlo za zlo, Zakonita i ja naučili pameti (nikad nije kasno! cerek ) pa smo na sve manifestacije (evente, za sjevernjake) koje počinju u 21:00 počeli dolazit u 20:00 i koji minut, e da bi na miru mogli sest e da bi još i misto izabrali.
Kako na otvaranje i Massimov koncert tako i na Tarikovu monodramu o “Treneru svih trenera”
Zna san da su sinoć tribale bit jubilarne, desete, Arije pod zvizdama koje uz pokroviteljstvo Grada Kaštela i Turističke zajednice organiziraju Antonija Teskera i prijatelji, nastojeći tvrdoglavo, zli jezici bi rekli i sizifovski, u zemlju cajki donit i dašak klasične glazbe, makar i ovako, u neobaveznom izdanju, malo ležernije, bez strogih pravila koje donosi odlazak u teatar thumbup
Zna san da ekipa nešto sprema, svi su bili malo tajanstveni, a onda je par dana prije najavljenih “Arija” izašla proširena obavijest, da će na Igrišću bit prikazana koncertna izvedba opere “Nikola Šubić Zrinski” Ivana pl. Zajca ...

plakat

Još otkad san prvi put čuja čuvenu ariju iz te opere, u izvedbi klape “Podvorje” u mašogradskoj crkvi, za jednu kišovitu Velu Gospu, natiralo mi je ježure na ruke thumbup ... druga pisma kojoj je to uspilo, posli nezaboravne Domingo/Vasileva/Martinić izvedbe “Ta divna spli’ska noć” na Prokurativama



Naravno da smo došli na vrime i izabrali lipa mista, ajde, ne baš po sredini nego malo ta tlane. Iako san moga mirne duše sest i u prvi red jer se osin dogradonačelnika Benutića nije pojavija skoro niko od onih kojima su mista bila ostavljena puknucu ... bija bi ja i seja, ali mi Zakonita nije dala ...
Molajmo sad mi političke probleme ... lipo smo guštali u izvedbi opernih umjetnika i pratnje na klaviru, za razliku od njih samih, koji su jemali mukte saunu ispod onih debelih kostima, koje nan je ustupilo naše splitsko HNK, fala in lipa, još jednom. Nakon skrivenog glasa Marijane Vulas, ovog puta više u ulozi naratora, počele su arije ...

IMG_2031

IMG_2034

IMG_2035

IMG_2038

IMG_2041

IMG_2042

IMG_2044

IMG_2046

Organizator je počeja sa iznenađenjima, a ono deboto glavno su ostavili za kraj. Pita san prije početka koncerta Nadu Maršić, šeficu kaštelanske turističke zajednice da oće li bit vatrometa ove godine za Dan domovinske zahvalnosti, a ona uz znakovito “Vidićeš!” i osmjeh Mona Lise odleprša dalje, ostavljajuć me sa pogolemin upitnikon naviše glave ... Približija se kraj koncerta, otpivali su, naravno, onu čuvenu ariju i pozdravili publiku ...

IMG_2050

... a onda su se prolomile bliske detonacije. Osjeća san se u najmanju ruku ka na sjeveru Poljuda na nekoj žešćoj utakmici iz bolje prošlosti, dok je ekipa na pozornici počela na bis opet pivat završnu ariju ...

IMG_2052

Osjećaj je bija PREDIVAN, nadan se da ću van makar djelić toga prinit sa ovin malin videjon ...



Fala lipa svima, još jednom, ča su nan priuštili ovu nezaboravnu litnju večer thumbup
Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah
- 11:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.08.2020., subota

SPU, istočni prilaz, 2020. g.

Već san bija izgubija svaku nadu, radi ove "#$%& dežgracije od korone, da ću ovo lito ulovit koju metalnu ticu na istočnom prilazu Resniku, ka ča san zna učinit prijašnji godina
Ali na moju veliku radost, počeli su mi prije koji dan grmit naviše glave (cca 1 km istočno od početka piste!) pa san danas, 01. 08. u vrime poza obidon učinija sve pripreme ... Registrira san se na Flightradar ...

flightradar

... da ne moran visit vanka na verandi, spremija dovoljnu količinu laganih bezalkoholnih tekućina bez mjehurića, i samo đirava iz tinela na balkonić ... potegnit koju sliku, i povlačenje u okrilje klime.
Rezultat vidite doli, nakon neophodnog peglanja slika, jer su se minjale poluoblačne, kišne i grmljavinske situacije, između 12:50 i 16:00 ... Nisan zapisiva koji su avioni, jer san čak i ja, ka totalni amater na tom području, u stanju razaznat par tipova koji trenuitno sleću u Split.
Skoro da zaboravin, lokaciju san napisa, a na upite o tehnikalijama, jeman, sportskin rječnikon rečeno, miks “mladosti i iskustva”

- Fotoparat Canon EOS 1200 D
- Objektiv Canon EF-S 18 - 135 mm f: 3,5 - 5,6 IS USM
- I mirna ruka junačka (snimano iz ruke!)


U odnosu pa lanjski i prethodne “ulove”, novi je samo objektiv, jer je prije bija Canon EF-S 55-250 IS
A kako je ispalo, uz minimalno peglanje u Photoshopu?
To prosudite sami ... ali vas molin da budete milostivi jer san ja ipak samo jedan ubogi mali amater koji se još uči thumbup

IMG_2026

IMG_2020

IMG_2016

IMG_2015

IMG_2010

IMG_2001

IMG_1998

IMG_1991

IMG_1988

IMG_1971

IMG_1967

IMG_1963

IMG_1957

IMG_1955

Dovidova, do idućeg lova na metalne tice ... Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

- 18:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

31.07.2020., petak

Mladost Jedan

Navalno vozilo ... zvuči li van ovo malo, ono, zastrašujuće/agresivno/whatever?
Ne znan kako bi van to objasnija ono, da svak more razumit; navalno vozilo gre prvo na požar, tuče sa svin ča jema, dokle ne dođe pojačanje, bilo u ljudstvu bilo u tehnici ... ili koja dodatna cisterna za napojit žedne rezervoare cerek
Ili još bolje, da van objasnin ričima jednoga mulca (klinca, za sjevernjake) koji od 16 godin ka profesionalac dežura za MIS ka vatrogasac, i izlazi iz Doma DVD Mladost u vatrogasnome vlaku, naprid komandno vozilo (sad bi se reklo zapovjedno), pa spomenuta navalna, pa za njima cisterna ako nestane vode. Da, ja san bija ti mulac, to mi je bija prvi posal u životu, i da, sidija san u navalnima.
Malo je reč da san se osjeća ka Steve McQueen ili barenko na Paul Newman, jerbo smo se onda svi ložili na film Pakleni Toranj thumbup



Odonda je mašo vrimena prošlo, zgradili smo vatrogasni dom sa svin popratnin sadržajima, i za ona doba, u mraku, jemali smo sasvin pristojan vozni park ... ali onda se malo ka zastalo, prid zoru, prije nego je svanilo ... iz objektivni i subjektivni razloga, dugo nismo dobili ništa novoga ... kažu, ne more se!
A drugi su mogli headbang headbang headbang
Ikskjuz maj frenč, 'ebe me se za druge ... doduše nismo na noge išli gasit, a bome nismo ni jemali navalnoga Fiću, ka DVD Kučiće ...

fico10_pF2CCkj

Zapravo, kupili bi mi tu i tamo koje vozilo oli cisternu, dobili smo od Republike Hrvatske 2008. g. tehničko vozilo na šasiji Mercedes Atego kojega smo svojin sredstvima priuredili u NAVALNO vozilo ... ali ono pravo, ROĐENO navalno vozilo smo čekali od 1986. kad je zadnji novak kupljen za DVD Mladost sredstvima SIZ-a za zaštitu od požara.
I tako, malo pomalo, ujedinjenin naporima Republike Hrvatske, Županije i lokalne uprave nikidan je u naše dvorište doletija pravi kapitalac thumbup


(Video: Joško Šarić)

Priredili smo mu pravi doček isprid garaža ...

navalna_2
(photo: Bruno Jurić)

navalna_1
(photo: Bruno Jurić)

Doša san povirit u subotu, kad je fešta prošla. Snimit našu novu MLADOST JEDAN na miru, u ladovini garaže...

navalna_3

Pravi pravcati svemirski brod, rekli bi pjesnički nastrojeni među nama „kuva kafu, čuva dicu ... nastavak znate“

navalna_7

navalna_6

navalna_5

navalna_4

Fala najlipša SVIMA ča jemadu prste u nabavi ovega lipotana, ne bi sad nabraja, jer znan da bi sigurno koga zaboravija thumbup

I neka ča duže vrimena odmara u garaži, da se ne vere po ovin našin dalmatinskin požarištima
Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah
- 11:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.07.2020., nedjelja

Trener svih trenera

Ma koji Mourinho, Capello, Guardiola, Van Gaal ... svi se moredu sakrit prid našin Miroslavon Blaževićen zvanim Ćiro. Koji nije dobija ime po čuvenome uskotračnome vlaku, koji je zamalo posta fratar, rođen u Travniku, a ima je puno živopisniji trenerski pa i životni put od svih nabrojenih trenerskih veličina.
A ko će bolje oslikat velikoga trenerskoga mangupa nego glumački mangup, rođen u Zenici, koji se u zadnje vrime na TV ekranima više pojavljuje u ulozi voditelja nego ka glumac thumbup
Već san jema prilike pogledat Tarikovu izvedbu „Ćire“ kad je gostova u dvorani HRM u Lori ... i ismija san se ka ritko kad. Kad počme, melje i ne staje skoro uru i po (pola dva, za sjevernjake) uvik dopunjavajući tekst sa sitnim atualnostima (Bjelica, Tudor, Covid-19) i vješto izalazeć na kraj sa događanjima u publici koja bi nekome drugome ubila koncentraciju cerek
Poučeni iskustvon sa otvaranja, Zakonita i ja smo opet došli među prvima, ako ne i prvi ...


Sve je već bilo spremno, pa je i ekipa iz organizacije čekala kad će se najveći navijač Čelika pojavit ...


Doša je utiho, iz svlačione, sa zadnjin zrakan sunca ...


... zauzeja svoje misto na mitskoj trenerskoj klupi ...


... i počeja mlit. Da je bilo zatvorit oči i samo slušat, ka da je isprid tebe poznati trenerski mag/šarlatan (nepotrebno precrtati) ... evo vam samo mali djelić Tarikove priče o Ćiri.



Samo ovoliko, jer san ostatak predstave gušta, pleska i naravno, ka i ostatak publike, diga se na standing ovation da pljeskon pozdravimo izvođača.
Ajde, kažu dobro obavješteni izvori da jema još dobri predstava ovo lito, u vrlo skraćenome izdanju u odnosu na proitekle, ne triba van crtat iz kojih razloga headbang headbang headbang
Do iduće prilike ... Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

- 00:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.07.2020., petak

Čista desetka!

Kako san i onda napisa, kad je Kobila Suzi došla u štalicu „Garbin“ da je „Novi bolid u Novome“ pa me optužilo da uvik stavljan senzacionalističke naslove, tako ću ove dane bit umjereniji.
Evo, ovako je izgledala te večeri, 8. 7. 2010. kad je prošla prvu registraciju ...



Kako onda, tako i sad, Suzy odrađuje bez grintanja sve zadatke ča se pridanju meknedu ... nije puno žedna, uz ugrađen plin, a i učinila je, kako bi reka besmrtni Nenad Brixy, „stanoviti broj kilometri“ bez neki posebni problemi, uz redovito održavanje.
Kako mi je Zlato Mamino reka, jedina auta koju nisan uspija satrat cerek ... svatiću to ka kompliment. Suzy, a ne meni thumbup
Jučera, osmi sedmoga, mora san prominit prometnu dozvolu. To ka oče reć da nisu jemali di udrit pečat, jerbo na staroj nije više bilo mista.
Jedanaesta registracija ... neka potraje još koju godinu, ako Oni Gori da zdravlja i Njoj i Nama, pa da se i Vinkica malo na njoj nauči vozit.
Poučen dojavama iz dobro obavješteni izvori, da su ujutro malo milostiviji, iša san na Tehnički u Mašograd ranon zoron. Za ne povirovat, bija san prvi na redu ... barbe su sve odradile kako triba, bila je samo jedna sitnica koju triban sredit do dogodine. Odličan rezultat za krepkoga desetogodišnjaka thumbup
Prošlo je malo vrimena, gleda me Zakonita kad san doša doma, nije jon jasno kako san već gotov ... a lipo! Kad se digneš rano, dan duže traje ... još smo popodne, poza obidon, išli učinit spizu, i kako nan se nije nigdi prišilo poslin, a i ožednili smo ... di ćemo, ajde ovamo, ajde onamo, na kraju smo završili u „Tina“ u Kaštel Novome, deboto isprid kuće!
Ovi put se nisan za'eba, ka na Massimovome koncertu, pa zaboravija vazest oni moj mali „gerilski“ fotoaparatić. Zašto „gerilski“? Pa ne tučen se se šnjin, ne bacan ga nikome u glavu. Ipak je komad bovana (kamena, za sjevernjake) kudikamo jeftiniji vengo mali Canonov đavlić Powershot SX620 cerek
Gerilski je zato jer ga je lakše sakrit u boršicu (je li se sad smi reč „pederušu“ a da ne počmedu odma činit denmonštrancjun?!) da ne mora svak vidit da ga jeman, a „isukat“ ga po potribi. Ako ne ništa, bolje snima videjo nego ono „#$%& (biiiip!) od mobitela!
Bili smo taman u okviru „zlatnoga sata“ ... čak i pri kraju. Dok su Kaštila bila već u debeloj sjeni, dotle je Split bija još okupan zrakan umirućega Sunca ... pa je vridilo potegnit puntu Marjana sa Instituton ...



... a i vizura Splita se, gledajuć odovamo, prilično minja sa onin Tornjen, pari mi oni crni monolit iz Odiseje 2001 smokin... srića da mu je na drugoj strani slike ka kontrapiz tamniji krov Poljudske lipotice ... inače bi baš parija ka „šaka u oko“



I tako, dok smo Zakonita i ja lagano ispijali Nesscafe sa čikolaton i Cedevitu sa okuson crvene naranče, sunce je partilo na zasluženi odmor, a mi ka prave kurijože gledamo, i još bolje slušamo ko sve prolazi.
Sa godinan nagomilanoga iskustva, moremo pripoznat fureštoga na kilometar.
Nije baš bila gužva na Rivi ... Znan, neki će zlobnici guštat kako sad ovi ča su investirali u apartmane neće moć isplaćivat kredite ... sitni duš jema svudir. meni je te ljude žaj, jer ako se vrtidu pinezi, svima će nan bit bolje. Ali ne moreš „prominit glavu“ onome kojemu je draže da susidu krepa krava headbang headbang headbang
Koliko nas je uništila i unazadila ova dižgracija COVID-19 još ne moremo njanci zamislit. Ako i iduća sezona bude ovakova, ajme nan se!
Ali ljudski se nadat da će bit bolje! Samo, ponavljan, da bude zdravlja, zato, ka i uvik ... Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

- 00:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.07.2020., ponedjeljak

KAŠTELANSKO LITO 2020

Enti onu (biiiip!) koronu i ko je na nas namirija. Pri bi jedva čeka da počne „Kulturno lito“, da sve malo živne, da i u Kaštilin vidimo dramske i glazbene umitnike koji inače malo kad zalazidu u naši sedan seli ... Taman lipo namistin godišnji u doba da moremo sve to pomalo obać.
Jerbo iz subjektivnih i objektivnih razloga do daljnjega nima puno điravanja. Ne da mi ne bi tili, nego su prioriteti malo drugovačiji, a i zbilja te ponekad bugne velikon stinon po glavi. Ko je ono reka da se je bolje rodit bez nike stvari vengo brez sriće ... ali neću sad o tome. I o koroni. I o izborima ...
Sinoć smo se do zadnjega momenta mislili oćemo li uopće poć do Igrišća, prikrasnoga prirodne pozornice u Kaštel Štafiliću. Nije baš ka mašogradsko Podvorje ali more stat thumbup
Massimo, koji je nastupa na otvaranju, mi je bija baš ono ka enigma. Naravno da san čuja za njega ... nisan živija u pećini na Sinaju zadnji četrdesetak godin ... ali da si mi reka „aj nabroji pet njegovi pisam“ dobro bi se opotija (uznojio, za sjevernjake) headbang
I tako, naoružan skepsom, krenija san dosta ranije, poučen uputama koje mi je šapnila Antonija Teskera. Inače sopranistica splitskog HNK koja je prije par godina dobila nagradu hrvatskog glumišta za ulogu u „Maloj Floramye“ ... a moran priznat da je i to bija oni zadnji mali piz na vagi odluke da Zakonita i ja krenemo put Igrišća.
Jerbo su tribali ona i kolega jon pijanista Zoran Velić pivat uvodni dil koncerta.
I tako, mirakuli se događadu .... došli smo malo iza osan uri (početak je triba bit u 21:00) i zauzeli svoje misto u dosta ritko, prema priporukama „Stožera“, postavljenin katrigama ...

01_garbinovi

Još je bilo skoro za dana, pa san malo prođira okolo ... poslikat bandire ...

02_bandire

... i uvatit najlipši smješak „Kaštelanskoga lita AD MMXX“

03_smje_ak_prije

Začas je došlo početka programa, koji je naša Marijana najavila ...

04_najava

.... a poteštat (gradonačelnik, za sjevernjake) Denis Ivanović svečano otvorija „Kaštelansko kulturno lito“, izdanje 2020. godine, uz prigodnu besidu o teškoćama zbog cjelokupne situacije, opravdavajući na taj način smanjeni obim događanja u odnosu na protekle godine ...

05_otvorenje

Zatim je Antonija Teskera, uz klavirsku pratnju Zorana Velića, otpivala „Lijepu Našu“ ...

06_antonija

... i svevremensku „Zvona moga grada“ koju je, svojom izvedbom, najviše proslavija šibenski slavuj Vice Vukov ...



Onda na scenu stupa Massimo, koji je okupija nekoliko vrhunskih glazbenika ...

07_massimo_1

08_massimo_2

... koji su u više od uru i po vrimena besprijekornon svirkon zabavili ne samo nas ča smo sidili na uritko postavljenin katrigan na Igrišću ... nego još mašo svita ča su ostali vanka improvizirane ograde ...

10_puno_igrisce

... koji su složno pivali sa njin ... evo samo mali dil onega ča smo jemali prilike poslušat:



Moran priznat da, koliko me pamćenje služi, nisan OVAKO dobar razglas čuja još od koncerta Davida Bowiea u Zagrebu 1997. ... kad san bija još i mlad i lud. Tada je koncert triba bit na stadionu u Kranjčevićevoj, ali je zbog izgledne barufe sa vrimenon primišten u „Dom sportova“ ... onda, ka i večeras, mi je svaka dlačica na rukan i nogan igrala na svaki potez gitariste, a udarci basa su mi dobro prodrmali i najzadnju plućnu alveolu.
Jak i čist zvuk! Ča je probudilo davnoga „wannabe“ hifista u meni, za kojega san mislija da je „umra“ sa dolaskon MP3 i ere „#$%& „psihoakustike“ i sjećanje na davne probe mojih novih Energy zvučnika u sprezi sa Technics pojačalom 2 x 80 W (1998. godine) kad su na početak pjesme „She's a river“ od Simple Mindsa zamahali listovi materina fikusa u tinelu thumbup cerek
Kaže jedan stari MEME kojega san odavno pokupija po bespućima Facebooka: „If a music is too loud, you are too old“ ... a Bogu fala, meni još ništa nije bilo preglasno, pa ni snoć, u četvrtome redu isprid zvučnika.
I drugi mirakul, nakon moga dolaska na vrime, se dogodija tu večer ... kad su Massimo i ekipa izašli na bis ...

09_massimo_pozdrav

... i počeli svirat medley svoji pisama, to ka ono „malo ovoga, malo onoga“ dogodilo se da san se i ja diga i počeja pocupkivat. Dobro, ne pretjerujmo, nije to bija nikakvi akrobatski ples, ali i samo to ča san se diga malo gongat se s noge na nogu je prouzročilo šok kod svi ča me imalo poznaju, a bilo je tot dosta moji poznanika i prijatelja cerek
Krasna glazbena večer je završila, tribalo je poć doma. Moran odma u ponediljak razradit sa Zakoniton plan ča još triba obać ... samo da nas objektivne i subjektivne okolnosti ne fermaju u planovima.
Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah
- 01:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.06.2020., utorak

Kvizarij u „Ćakule“

Kako se brzo zaboravljadu grube stvari, korona sad pari ka daleki san, noćna mora, koju svi želimo ča pri zaboravit.
A skoro jučer je bilo da smo nestrpljivo čekali objave Stožera sa brojkama i slovima, koliko je svita partilo, a koliko nji jema ča in pluća trokiraju ... Ajme, mislin da nisan jedini koji bi to ča pri zakopa u najdublju rupu memorije.
Samo da se ne obistini ono ča je nikidan objavija još jedan iz plejade doktori Uglešići, zna se koje specijalizacije, da nas na jesen čeka PTSP od korone. Kamo sriće da je to jedino ča nas čeka ... ali neću bit Žalosna Sova! thumbup
Budimo optimisti. Turisti su počeli lagano dolazit, doduše, zasad samo u sjevernije krajeve, a znadu lagano zalutat i južnije.
Priko Splita još uvik moreš komodno proć a da čuješ samo domaću besidu, a ceste nisu zakrčene nervoznin taksistima kojima se ni broja ne zna, sa registracijan iz cile Lipe Naše.
Najbolji pokazatelj koliko nan je turizam iša u 3,14159 je tišina!
Kako tišina, za Gospu Blaženu?!
Pa namo di trenutno stojin, u Kaštel Novome (Newcastle, za englesko govorno područje), cca kilometar od početka aerodromske piste, u ova doba godine inače ne pristaje buka avionski motori, u polijetanju oli sletanju.
Jedva smo se navikli na tišinu, koju samo sporadično propara koji avion, vjesnik turističke plime koju svi željno očekujemo.
Život se počinje pomalo normalizirat, pa su se čak počeli održavat i pub-kvizovi. Uživo, ofkors, jer cilo vrime korone nisu pristali „online“ ... ali to neću ni računat.
Razlika je ista, sa muške strane, ka pivat „Žuti kišobran“ i držat dragu osobu za ... ruku thumbup
Dunkve, pub kviz ekipa „Nevera“ je aktivna, među ostalin, u „Kvizariju“, to van je ono di je bila stara vjenčaona, na kantunu Solinske i Mažuranićeva šetališta.
Raznovrsna ekipa, pretežito lica poznata sa „Ovčica“ ... a nama ide prilično dobro. Prošli put kad san bija, prije dvi šetemane (tjedna, za sjevernjake) osvojili smo drugo misto i četri „politrenke“ PAN-a po glavi, a jema nas pet u ekipi. Prošli put malo lošije ...

01_pocetak

... ali ništa ča se ne more nadoknadit. Počeli smo se skupljat još za dana. Na opće iznenađenje kapetana Mrkoga, koji stoji iza kantuna, doša san prvi, još za dana ... odma za menon su došli golubići Jovanovići ...

02_znaori

Mrki se, ka prava zvizda, pojavija na kraju ... priča se zahuktala, nekima je doslovno dimilo iz ušiju, jer je večeras kviz bija pravi „spli'ski“ ... sa domaćin besidan, nazivima kvartova i toponima po najluđemu gradu na svitu ... neke stvari nismo znali, neke smo zaključili „po logici“ ... dok je kvizovođa Bruno ispravlja naše žvrljotine, i dilija pluseve i minuse ... grozničavo se vrtilo po mobitelima tražeći odgovore, jesmo li znali ili nismo ...

03_provjera(1)

04_provjera

... kukanje ča nismo uložili koji bod više, ali ne bi nan puno pomoglo, bili bi uvrglave drugi ... ovako smo treći .... nagrada je bila botilja viskija, koji su ovi put, po dogovoru, pokupili golubići sa početka priče ...

05_dobitak

Treće misto uopće nije loš plasman ... ukupno smo u poretku četvrti, sa izgledima da se popenjemo i malo više na ljestvici ... za dvi nedilje, kad je finale za ovu godinu.
Lagano san na Kobili Suzi odjahao na zapad, nisan se tija nigdi zadržavat jer ujutro je novi radni dan ... a ja san popodne priskočija, iz opravdanih razloga, pižolot (spavanac, za sjevernjake) pa san doma doša sa već zatvorenin jednin okon ... Nije me tribalo cuncukat (uspavljivat, za sjevernjake) ... zaspah snom pravednika ... jer ovo je još uvik najlipše doba godine za spavanac, ni teplo ni ladno ...
Čak zna malo i zafriškat, pogotovo iza Kozjaka, koji onda dobije svoju „kapu“, jer se oblaci lagano prilijedu priko vrha i bižidu prema moru, di lagano nestajedu ...

06_kozjak_sa_kapon(4)

Eto, neka su me kolege iz ekipe štucigavali (podbadali, za sjevernjake) da još jedino ja pišen na blogu, meni je isto gušt napisat par besid i meknit koju sliku ... a njima ko je kriv, svi su se infetali sa onin „#$%& fejson i tviteron, jerbo je svima postalo teško napisat bilo ča duže od 160 slovi i brojki ... Nije zaludu Narančasti uzeja Tviter ka medij priko kojega se obraća „Urbi et Orbi“, to mu je taman mira za možđane headbang ... Do idućega kviza, do idućega druženja ... Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

- 09:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.05.2020., subota

Postkoronski stres

Prošlo je ono najgore, makar po restrikcijan i zabranan svega & svačega ... a kako san ja spretan i sritan čovik, mene je odrapilo duplo headbang ... Dunkve, Kobila Suzi se bila teško razbolila. ne od COVID-a, šporkaćuni jedni, pa je završila kod veterinara 25. četvrtoga ... a tek san je jučer priuzeja!
Sve odlično, osin klime, koja će bit gotova u ponediljak. Ko če čekat još dva dana ... odvešću je u ponediljak kod „klimatologa“ a ovi vikend triba nadoknadit izgubljeno.
Astimalumujsu ... sad tek vidin ča klima znači. Taman je sveti Lovre naložija onu nebesku pećicu, a ne smin vozit sa otvorenon ponistron jerbo bi se u ponediljak okrića ka Gracijela, pokoj jon duši thumbup
Rekli bi zli jezici, pravi Geremia Lettiga (hrv. Jeremija Lešina, u prevodu Nenada Brixyja). Jučer smo bili samo malo protegnit gume po Kaštilima. I popit kafu u smiraj dana na krovu „Mall od Split“

kafa

... a danas smo se Zakonita i ja uputili u par posjeta koje do sad nismo mogli učinit. Nabavit za Vinkicu novu tastaturu jerbo je svoju staru sredila glede „školovanja na daljinu" headbang puknucu

tasta

Povirili smo do rodijaka Damira ča me je infeta sa viruson skupljanja sličic „Životinjsko carstvo“ odnit duplikate ... pa san povirija prijatelja Scotta koji mi je plastično objasnija zašto ne izlazi vanka njanci u spizu ... „pa mater i ja imamo zajedno cca 150 godina“ .... A onda parkirat na Rivi i đir do Pjace. U „Kraševu“ butigu, odnit ispunjen album i priuzet slatki paket ...
Prispili smo taman u doba predviđeno za dezinfekciju „Bonbonniere“ pa smo sačekali u obližnjemu kafiću uz nezaobilazni Ness. Zakonita od vanilije, a meni od čikolate ... party njami I to mi je falilo ova dva miseca, sad triba nadoknađivat, ubrzano thumbup
Ne budi lin, vrime je ionako bilo idealno za slikavanje, a moja makinjeta isto nije dva miseca bila vanka ... lipo se vidilo koja je ura ...

IMG_1870(1)

Ne more se baš reć da nima ni pasa, ka ča se vidi na ovoj slici, samo, u ova doba prijašnji godin nisi moga nać misto ni na zidiću, atroke u kojemu kafiću na Rivi oli Pjaci headbang

IMG_1871(1)

Stari dil grada se pritvorija u gomilu bankomati (slika gori) ili konoba/restorani/brzogriza (fast fooda) ka na donjoj slici, di smo ka mulci isprid butige od „Jugotona“ čekali kad će doć koja nova ploča ...

IMG_1873(1)

Sad samo stari štandarac, sa stihovima T.P. Marovića, svidoči o prošlin vrimenima ...

IMG_1878(1)

Cili grad je umiven i sređen, čeka je ka zapeta puška dolazak domaći gostiju i furešti iz ciloga svita ...

IMG_1875(1)

Znalo se dogodit da prođeš cilu Pjacu i sve do Peristila ne čuješ domaću besidu headbang ... a sad, da se vratimo na drugu sliku, deboto ni pasa (cucka, za sjevenjake)
I kampanel sv. Duje se pridružija onoj #ostanidoma, pa je i on meknija masku ...

IMG_1877(1)

... zlu ne tribalo, ako ča promakne ovin zvirima na podanku ...

IMG_1882(1)

IMG_1880(1)

... neće sigurno ovoj crnoj, šutljivoj & zagonetnoj ...

IMG_1884(1)

Utekli smo kroz podrume doli na Rivu, po „Kobilu Suzi“ i bižmo ća doma, iz ovega sablasnoga grada duhova, koji ka da još spava zimski san.
Nima još kina i koncerti, teatar je tek nikidan otvorija vrata sa „Laponijon“ koju je smilo gledat tek stopedeset svita ... i ča je najgore, nima „Ultre“.
Znan da su se na tu vist zlobno, iako to nije nimalo kršćanski, nasmijali najtvrdokorniji vjernički krugovi, koji su u zabavi omladine iz ciloga svita vidili Sotonu. Iako je dotični na puno mista oko nas već udomaćen, ali ga takvi nećedu oli ne moredu vidit puknucu ... ali ne bi sad o tome, moga bi do ujutro pisat ali nikakve koristi, samo bi mi tlak skočija ... Žaj mi je ča nima „Ultre“ najpri radi omladine koja bi se oti par dan zabavila, došlo bi is sa svi kontinenti osin valjda sa Južnoga pola, a i tamo bi se naša koji pingvin ča bi zaplesa ... meni bi is baš bilo lipo vidit onako mlade i zaigrane, a i naš svit bi zaradija malo šoldi. Doduše „u svakome kukolju jema žita“, kako je reka Davor Šuker, pa bi se i kod naši „biznismeni“ našlo oni ča bi konobu punu tufine (vlage za sjevernjake) iznajmljiva deboto ka predsjednički apartman u Šeratona, a da ne spominjen one ča su „Andole“ prodavali ka „Ekstazi“ ... e takve bi sa gušton priko kolina pa šibon po guzi, pa neka do ujutro zovu Plavi Telefon headbang
Reka san već da mi ovo sliči na jedan veliki zimski san sa noćnin moran, za kojega se nadan da će uskoro završit, i da ćemo se probudit, u normalnome, da ne rečen u „novome normalnome“ svitu.
A do onda ... Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah
- 20:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.05.2020., subota

Dan Europe, četri godine ranije

Na današnji dan, cili svit, a posebno Europa, slavi dan pobjede nad fašizmon, dan završetka krvavoga svitskoga rata koji je odnija milijune žrtav po cilomen svitu, koji je iznjedrija najstrašnije oružje ča je čovik ikad vidija.
I u toj Europi, na pepelu koji je osta poslin vatrometa taštine iskompleksiranoga kaplara sumnjivi likovni sposobnosti ča je uspija izludit jednu od najmoćniji nacija svita, našli su se ljudi koji su tili izgradit budućnost koja to ne bi dozvolila.
(Zapadno)Njemački kancelar Adenauer, francuski prišidente de Gaulle, sa potpison Ugovora o prijateljstvu su zapalili jedu od prvih iskri Europske vatre, koja je priko Zajednice za ugljen i čelik polako prirasla u EU kakvu danas poznajemo.
Dugo bi potrajalo nabrajat sve zaslužnike za ideju EU, siguro bi koga i zaboravija, ali ovo mi i nije danas glavna tema, iako, je moran spomenit thumbup
Moja glavna priča je jedan puno raniji svibanj, peti misec, iljadudevestočetrdesetiprve godine. U ondašnjoj kući Batina (Kiriginovi) na kraju sela, ispod današnjega tehničkoga pregleda, jer je tribalo bar kvarat od ure odit dok dođeš do prve kuće, začuja se dičji plač!
Nevenka, rođ. Bratinčević, udana za Marina Batinu (Kiriginova) je rodila zdravo žensko dite, kojon je tad stric Silvestar Batina, koji je jedva navršija dvadeset godin, da ime Slobodna.
Kako proročanski, rođena na Dan Pobjede (četri godine prije!) i zove se Slobodna.


Prošlost & Budućnost ... stara tabla ulice, koja se sada zove Ante Starčevića, i moja Vinkica, koja sad gre u OŠ Kneza Mislava, koja se isto zvala ka i ova stara ulica.
A sve to snimljeno u konobi moga pok. ujca koji se zva ... Silvestar Batina!


Stric Silvestar, koji jon je da ime, zaglavija je 15. siječnja 1942. ... streljan je zajedno sa Vinkon Boljaton i Rankon Orlićen u splitskome polju, di je danas konoba “Peka” ... nje niti 22 godine navršija puknucu ...
Mala Slobodna je resla, završila kemijsku skulu, i udala se u Garbinovi 2. 9. 1961. ... a kod nji se prvi plač, to ka moj, začuja na prvi dan prolića 1963. godine ...
Radila je u pokojnome “Jugovinilu” ka i po sela (druga polovica je radila u “Partizanu”) do nesriknje 1991. godine. Tako san odjedan put dobija dvoje grintavi penzioneri po kući headbang
Živilo se kako se živilo, uvik rečen da smo imali puno sriće da nan nije niko od bližnji poginija, niti smo ostali bez svega stečenoga, ka puno bidnoga svita po Lipoj Našoj puknucu puknucu
Najpri se “rišila” mene, iša san u postanare odma nakon ča san potpisa “i u dobru i u zlu” sa Jelenon rođ. Danilo 2003. godine ... bija san postanar u Begovčevi. Rekli bi zli jezici da nisan uteka daleko cerek
Zlato mamino, Neven, je “potpisa” par godin kasnije ... i on je iša uz postanare, isto nije iša daleko ...
U prvi misec 2012. smo ostali bez našega Pape, Dinka, nedugo posli ča smo u deveti misec 2011. svi skupa sa njima proslavili pedeset godin njiovoga “i u dobru i u zlu” headbang
Puno toga san priskočija, da smo Jelena i ja dobili našu Vinku, a Neven i Ksenija svoje Tonija i Emu, brat navigaje, i sad se satra za doć doma, pa još mora po miseca u samoizolaciju headbang
Asti 100!!! Nikad nisan jema ovoliko dug uvod cerek kvragu i ova “#$%&% nesriknja boleščina koja nan je svima, a meni prvome, dala na psihu. I na kantunal cerek
Je, pokara san se (posvađa, za sjevernjake) koji put sa svojon tvrdoglavon materon (bik po horoskopu!) jerbo je uvik njezina zadnja “... ma sve je to dobro, ali ...” ... neču sad opet počet. Kakva je, takva je, mater mi je. Vjerojatno ću ja bit i gori kad (ako!) uvatin njezine godine.
Radi ove (biiip!) Korone ne mogu poč mater izgrlit i izljubit za njezin sedandesetideveti rođendan ... pa san angažira moju glasnogovornicu. Mislija san se oću li jon uzest buket cvića oli bombonjeru za dar, a onda san se odlučija na ovo. Već san bija odlučija uzesdt bombonjeru, ali kad san uša u “Muellera” odma sa vrat san sinja ovi slatki buket, koji je Vinkica odnila babi. Pa je i slikala po mojin uputama ...



Niko sritniji od mene da ova dižgracija ne stane, umine, da moremo koliko-toliko normalno živit ...


U današnje vrime najgora spli’ska kletva nije “dabogda te Šolta dopala” ... nego “dabogda te dopa Brač”

... pa da se svi skupa moremo nać kod nje na lipi okrugli osandeseti rođendan, i još puno rođendani poslin ... slikat koju sliku ka i ovu 2017. godine kad je Vinkica već prirasla babu ...

 photo trio_2017_zpslhcvkbe7.jpg

Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah
- 17:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.04.2020., ponedjeljak

Newcastle Quarantine

NE, nisan otputova/partija/propuva/prošvika/maka/whatever ... iako znan bar duzinu (dvanaest, za sjevernjake) koji bi na to rekli trijumfalno „jesan van reka!“ ... morat će na to još malo pričekat.
Samo san napisa angliziranu verziju naziva mog trenutnog mista boravka, Kaštel Novi cerek
Iako, pravo da van rečen, nije mi laka stat u kući cilo vrime ... kad se tučemo za poć bacit smeće par stotin metri do kontejnera ... I kad ti je poć u spizu (špeceraj, za sjevernjake) deboto ka izlazak vanka headbang
Skoro da mi je bilo žaj kad mi je doktorica rekla da ne triban više dolazit privijat nogu thumbup da je sad dobro!
I red je bilo više, od onoga nesuđenoga odlaska na "ZG Advent" lani 8. 12. pa priko bolnice, operacije, oporavka prošlo je dobra četiri miseca headbang
Ispočetka san pratija sve vijesti, po portalima i po TV, a sitin se kako san pokojnome mome ćaći prigovara da ča sve dnevnike gleda od ujutro do uvečer ... sve, sve san skoro gleda, skoro do Cvitnice ... a onda mi je skočija tlak kad san vidija da unatoč preporuci Pape i biskupa, jema još neki mudrijaši (jer nisu zaslužili da is nazoven velečasnima) koji mislidu da su, kako se ono u nas reče, veći katolici od pape „#$$%%& pa da neće njima niko zabranit držat misu, kunu, kletu, svakakovin pogrdnin nazivima su častili i Papu Franu i biskupe, i policajce nazvali milicionerima ... i prista san više gledat sve informativne emisije. Iz zdravstvenih i higijenskih razloga!
Teškin naporon se natiran da samo ujutro pogledan vjesti ... da mi ne bi slučajno promakla vist o ukinuću karantene i da su malo olabavili mjere, bar ukinili dozvole, da mogu poć barenko do Splita :puknuću:
U subotu smo Vinkica, Zakonita i ja bili meknit malo cvića na groblje, u Novi i u Sućurac, pa smo usput ubrali malo brnistre.
Kladija bi se da vas nima puno ča znadu da Dioklecijanova vikendica nije dobila ime po kupusu ča ga je sadija, niti po latinskoj riči za palaču (lat. Spalatum) vengo po brnistri (grč. Asphalatos)
Mnogo prije nego je Dioklecijan odlučio umirovljeničke dane provesti u uvali oko koje se danas pruža Split, tu je stajalo grčko naselje, a postoje zapisi po kojima se nazivalo Aspalathos ili Spalatos. Ako su Grci ovdje izgradili svoje naselje toliko prije nego je nastala Palača, zašto bi ga tako nazvali? Priča je toliko jednostavna da naprosto mora biti istinita. Cijela Dalmacija prekrivena je zanimljivom biljkom koja u proljeće cvjeta malim žutim cvjetovima nalik orhidejama. Uskoro će sve padine u okolici Splita bit prekrivena tim žutim tepihom. Biljka se zove brnistra, ali za našu priču mnogo je važnije njezino grčko ime: Aspalathos ... Možemo zamisliti da su grčki naseljenici, nakon što su po brdima oko zaljeva vidjeli tako puno tih žutih cvjetova odlučili upotrijebiti njihovo ime za svoje naselje. Naravno, nemoguće je tako nešto potpuno sigurno znati, sve ovo su teorije nastale na manje ili više uvjerljivima dokazima iz prošlosti. Uostalom, mogao je i neki kasniji rimski ili srednjovjekovni pisac jednostavno to naselje nazvati na način da opiše da je stajalo tamo gdje je kasnije izgrađena Palača. Možda ćemo jednog dana pouzdano znati, dotad se možemo držati te lijepe, cvjetne teorije
Prineseno sa visitsplit.com
Tako san i ja, sa par grančic brnistre, malo čokoladni mali jaj i oni pravi, veliki, kokošji piturani jaj napravija bokun aranžmana ...

brnistra_1

brnistra_2

... koji mi je u ova doba dobro doša ka prirodna i neškodljiva zamjena za “Normabel” oliti “Apaurin”, već prema sklonostima ... nadan se da ćemo ča pri ovo ostavit iza sebe, da ćemo sa smješkon dici/unucima pričat “di smo bili 2020. godine” ... a do onda, #ostanidoma, izdržite, ljudi, i svima vama želin ...
Sritni van svima Uskršnji blagdani i ... ZDRAVI I VESELI BILI!!! mah mah mah

- 14:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.04.2020., nedjelja

Proliće u doba korone

Neću van sad punit glavu sa onin ča svi dobro znate, jer ste izbombardirani sa svin mogućin informacijan od početka ... ali sad je već pomalo drugovačije.
Isto ka i u Domovinskome ratu, kad je prvi val branitelji krenija čista srca branit Lijepu Našu ... posli nikoga vrimena, kad je već ishod posta izvjestan, namnožili su se raznorazni nametnici, zbog kojih se ponekad i sramin reč “di san bija ‘91” puknucu
Tako je i u ovome ratu, kontra nevidljivoga neprijatelja, ispočetka bilo sve ka u pismi, unisono su svi podržavali akcije Stožera, koji je, mora se priznat, otpočetka ka i sad, čvrsto drža situaciju u rukan.
A onda su polako, ispod kamena, izmilili “teoretičari zavjere” ... valjda intelektualni sljedbenici “Narančastoga Govna” (tm) kojima je sve ovo jedna velika šarena laža, specijalni rat, chemtrailsi, i čatigajaznančajošne ... sve san to stoički podnosija, moj ugrađeni spam filter, baždiran temeljem dugogodišnjega iskustva, sve je to baca u smeće, dokle nisan pročita izjavu stanovitog saborskog zastupnika I.P. koji je protestira, slobodno citiram, “... zašto se napreže cili zdravstveni sustav da se spasi nekolicina starijega svita kojima je ionako istekla rok trajanja ...” puknucu headbang puknucu headbang
Šteta da se ne umire od štucavice, jer bi spomenuti zastupnik vjerovatno umra u najgorin mukan ... meni je samo žaj oni ča su dali glas da on more sedit u toj časnoj instituciji, jer ti i takvi se moraju svako jutro pogledat u ogledalo, makar i kad se umivaju puknucu ... Puka san, načisto, mora san malo friške arije uvatit.
Doduše, i do sada bi svakih par dana izaša iz kuće, ali to je strogo bilo po zadatku, ili obać mater, ili u likara, ili do “bele zgrade” ako bi me ča zvali za napravit ... ali ovo je već zvonilo na uzbunu!
Mater me odavno žica da jon slikan cviće na balkonu. Planira san zamolit susida iz zgrade priko puta da slikan sa njegova balkona, ali kako je sad sve išlo u 3.14159 ... ta je kombinacija propala .
Zato san se sad uspeja uzaskale sa cilon boršon opreme (pant! puf!) i, zavida stakalca junačka i rezultat vidite ... najprin pojedinačno ....

IMG_1819

IMG_1822

IMG_1830

IMG_1831

IMG_1833

IMG_1837

IMG_1838

... pa onda i cili balkon, koliko mi je “stakalce” dopuštalo ...

IMG_1834

Ako nije na Cvitnicu mogla do crkve, da bar more svoje cviće pogledat ...

Je, osjeća san se malo bolje, ali još mi je falilo zraka ... pa san brzinski nagovorija Zakonitu da se provozamo do Malačke.
Znan, znan, planinarski dom ne radi, još od prije ove dežgracije, ali tajmo san moga izać iz aute, i duboko disat sve dokle mi i zadnja plućna alveola ne bude puna friške arije, dokle mi nije skoro došlo da se onesvistin ... onda san opet makinjetu vazeja u ruke, potega san moj Mašograd, okupan zrakama umirućega sunca ...

IMG_1840

... i spomen-križ naviše staze, pokraj koje su mali križi za sve poginule branitelje u Kaštilima ...

IMG_1844

Eto, sad san kutenat, moremo poć doma, nije se Zakonita puno bunila, cila se uvukla u se jerbo je isto bilo malo friško gori, puvala je lagana bura .... Nismo tili dalje odit, iskušavat di su nan granice, dokle moremo bez ausvajsa/laša pašare/propusnice ...
Nekima je i to bilo dovoljno da in da povoda za malo zdrave za’ebancije ...



... a mi dvoje smo se lagano, u “leru”, uputili niz Kozjak.
Doma smo stigli taman sa zadnjin zrakan Sunca ... dovoljno da uvatin ovi izdanak o smokve ...

IMG_1849

Živili mi svi, i posebno oni ča nan se o zdravlju brinedu ...
Zdravi i veseli bili!!! mah mah mah

P.S. Niman običaj pogledat "Nediljon u 2" ali san danas učinija iznimku, jer je gostovala dr. Alenka Markotić ... kako je smireno i pametno odgovarala na pitanja, čak i na sitne provokacije od strane Stankovića ... svaka jon čast! Jedna od nebrojenih "meme" objava po društvenim mrežama za nju kaže
... izgleda kao Modrić ... ali i igra ka Modrić! ... thumbup
- 20:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.03.2020., nedjelja

Pedesetosma ...

Pedeset i sedma je gotova, otvorija se pedeset i osmi škafetin (pretinac, za sjevernjake) na velikoj škatuli o života ... ali ovoga, ovi dan, prvi dan prolića AD MMXX ću posebno zapantit. I sve ono ča se događalo prije, a bome i ovo poslin ... čisto me je straj probudit se u ponediljak headbang
Nemojmo priskakat, ajmo po redu ... od korone, olitiga COVID-19 ... počelo je u Kini, naravno, na marginama naši vjesti po televizijan i portaliman, to je daleko, računali smo, ka tsunami u Indoneziji. Teoretičari zavjere, koji jedva čekadu iz paštete iskočit, rekli su da je to jedna velika laž, da to Kinezi činidu namjerno, da bi digli cijene tehnike, jerbo sad sve dolazi od nji ... pa su se onda osokolili, i počeli tvrdit i bubat šakan o stol da in je to Narančasti posla kako bi in ubija ekonomiju ... I oni prvi, i oni drugi, lagano su utišavali kako se ona mala nevidljiva (biiiip!) „beštija“ širila do Europe, a bome i do Novoga Svita ... jema bit da niko nije osta pošteđen!!!
Lako je bilo za vrime rata, za one ča puno više pazidu na sebe nego na druge ... pobigli bi u Dojčland, Švesku, Australiju ... a ostavili ovod nevoljnike, one koji nisu tili ili nisu jemali di bižat, da gubidu možđane, zdravlje i živote da bi oni prvi mogli doć na gotovo, solit nan pamet puknucu
Čak i u ovi petak su se čuli glasovi, doduše utiho, onih ča sve znadu, da je ovo u Italiji sve falšo, da su one slike kolone kamioni ča vozidu mrtve na kremiranje falše ... samo mi još falidu „stručnjaci“ ka Pernar koji sve ličidu sa „C“ vitaminon.
Svit je, kako bi rekla moja stara profešurica Zdenka Babić, dibidus iša na kvasinu ... tučedu se po butigan za tariguz (toalet papir, za sjevernjake) ... piletine nestane iz mesnice čin je donesu ... žaj mi je ča danas nima novinara kalibra jednoga Smoje pa da is sve po redu opere ... da ne duperan (koristin, za sjevernjake) koju žešću besidu ča se rimuje sa tin headbang
Za divno čudo, u svoj toj kakofoniji službeni vijesti i oni standardno dobro obavješteni paničari sa fesbuka/tvitera/whatever ... postoji jedna svitla točka, netom prije dižgracije ustoličen novi ministar zdravstva Vili Beroš ... po struci neurolog ...


Photo: Damir Krajač/Cropix

... jerbo me je straj iti promislit u ča bi se sve ovo pritvorilo da je na čelu toga resora u vladi osta oni, oni, ne znan ni sam kako bi ga nazva, neću mi ni ime napisat, jer normalno čeljade ne more izjavit da „jedan svećenik u bolnici vridi više nego dvadeset doktori“ headbang ...
Ka drugi dil isturene ekipe je tu doktorica Alemka Markotić, koja je još u ratnome Sarajevu ispekla zanat, ustrojila bolnicu u Novoj Bili, a negdi u doba Oluje je došla u Lipu Našu, u „Imunološki“ koji je onda još bila svjetski poznata farmaceutska firma .... sad je ravnateljica klinike za infektološke bolesti „Fran Mihaljević“ u Zagrebu, dakle osoba koja itekako zna problematiku i zna kako se borit sa „nevidljivin“ neprijateljen.
Jedino ča me je malo zateklo, kad san lagano istraživa o njoj, je to da nije primljena u HAZU ... biće ko bija prišniji od nje, jerbo se njoj u očima vidi da nije od oni ča se busadu u prsa junačka puknucu


Photo: Marko Prpić/Pixel

Najbolje ča je vlast mogla učinit je da nji dvoje, koji znadu o čemu govoridu i koji tako umirujuće djeluju sa svojon pojavon, turnu naprid ka „frontmene“ ... i to je do sad koliko-toliko funkcioniralo.
Ali nima toga sustava koje naš svit nije u stanju upropastit ... kako ću ja moju mater natirat da ostane u kući, bez obzira ča san jon reka da ču donit sve ča jon triba, kad je ona zacrtala „da mora poć do vrtla zalit cviće“ headbang puknucu
Sve je to bilo koliko/toliko pod kontrolon, ljudima je počelo dolazit iz guzice u glavu da triba stat doma jer je tako sigurnije .... Do ove nesriknje nedilje ujutro, kad je ljude probudija potres u Zagrebu, i to sa dosta plitkin epicentron, koji je zato dobro protresa stari dil grada. Padali su fumari (dimnjaci, za sjevernjake), komadi fasada sa zgrada koje su doduše lipo izgledale, friško piturane, ali je to bilo sve prastaro, građeno bez imalo željeza i betona, sami matuni ... srušija se plafon jedne crkve, otpa je jedan vrh i križ sa kampanela Katedrale ... puno parkiranih tonobili je ovancalo jer in je doletija koji tvrdi bokun odozgara ... Nisan bija gori, ali bija je Ante Majić, nekadašnji fotograf Portala Grada Kaštela, koji jema i oko i ruku i makinjetu za slikavanje, pa uz njegov pristanak evo par slika sa lica mista:


Photo: Ante Majić/Mašograd

Koliko se moglo vidit, nadležne službe su pravovremeno djelovale, reporteri su se razletili po mistima koja su najviše stradala ... ali opet nije moglo bez dežurni mudrijaši koji su u letu dobacili „sve je to zato ča ste crkve zatvorili“ ... znači, već se znaju dežurni krivci za sve ovo, naravno, kad se situacija bar malo smiri headbang
Ljudi su pristravljeni, najpri moradu stat unutra radi Korone, a sad bižidu o straja vanka da in ne pade plafon na glavu. Dosta štete jema, sustav zasad djeluje brzo i učinkovito ...
I opet se po ko zna koji put pokazalo da naš svit, makar njegov najvridniji i najveći dil, omladina, najbolje funkcionira kad je najteže thumbup ... Torcida je nikidan pomagala selit bolnicu „Križine“ na „Firule“, a da bi se oslobodija prostor za buduće pacijente od one (biiip!) Corone ...


Photo: Ivo Čagalj/Pixell

... a danas su Bad Blue Boysi pomogli selit najmlaje pacijente iz dječje bolnice u zagrebačkoj Petrovoj ulici, koja je najviše ovancala, jema bit, od svi bolnica u ovoj jutrošnjoj dežgraciji headbang


Photo: Dea Redžić/Index

Kako je malo potribno da se zaboravidu petarde, baklje, sačekuše na autocesti, dogovorene tuče ... kad in dođe, opet malo anatomije, iz guzice u glavu, da svoju neizmjernu energiju moredu upotrebit za opće dobro thumbup
Najbolje bi bilo, ali na moju žalost, tehnički neizvodljivo, sve ovo prispavat, pa se probudit kad sve bude gotovo, i onda slušat priče ka poslin Domovinskoga i Narodnooslobodilačkoga rata, u stilu one dobre Smojine epizode 4 „Našega maloga mista“ pod imenon „Ko je više da“ cerek





Ali kako sad stvari stojidu, za to dočekat, tribat će nan još mašo vrimena, discipline, i ča je najvažnije, SVIJESTI da se korona, a i potres, ne događaju nekome drugome, da se vratin na početak, da to nije „tamo neki“ tsunami u Indoneziji nego itekako stvarna, kako je to sad moderno reč „ugroza“ koju nan niko neće rješit doli nas samih.
Jedino ča nan ostaje za borit se kontra ovega iz doma, karantene ili samoizolacije je neuništivi humor, ma koliko crn bija, koji se naš svit brani da ostane koliko/toliko normalan ...


Photo: Nepoznati stihoklepci/Facebook

Na kraju, nikad bolji i prikladniji pozdrav za kraj teksta:
ZDRAVI i veseli bili!!! mah hrvatska mah

- 19:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.