u ime cvijeća i neshvaćenih žaba....

u šestom razredu ukrala sam tati cigaretu croatie i popušila sam ju u kupaoni. tako je to počelo. tu i tamo znala sam mu ukrasti još koju cigaretu.

ali počela sam pušit ljeto poslije osmog razreda.
u početku je to bio bijeli malboro... tada bi mi kutija trajala skoro tjedan dana. to je bio uzaludno bačen novac.

pravom "pušenju" (ma kako to nastrano zvučalo) podučila me frendica u prvom srednjem.

moglo bi se reći da sam počela pušiti radi društva, kako klišejasto, mada je zapravo istina da je u početku bila samo znatiželja. znatiželja koja će me jednog dana stajat života.

kad sam shvatila da mi kutija traje dva dana, prešla sam na bijeli walter. imala sam i kratak period ronhilla. i period plavog waltera.od milja ga zovemo posranko. jer neki su primjetili da te tjera na wc. mene osobno ne. mene tjera ronhill (zato sam i napisala kratak peroid ronhilla). u velikoj oskudici s novce, kraj 2. srednjeg pušila sam york. jer s cigaretom nisi sam. i dalje kradem starom cigarete.

nemogu zamisliti kavu bez cigarete.pa šta da radim rukama (?!) prvu jutarnju cigaretu. (imam neku naviku uvijek sačuvati jednu cigaretu za ujutro) nemogu zamisliti pivu bez cigarete. nemogu zamisliti proći Klaićevom ulicom bez cigarete. čekanje busa,živčana sam po prirodi, inače uvijek bi nerozno šetuckala,cigareta me smiri.

uvijek sam bila pristojna. uvijek pitam jel bi kom smetalo ak zapalim. navikla sam na balkone.

kašljem. nemogu disati. vozim se liftom.

pušim evo već skoro pet godina...sada mi kutija traje manje od jedan dan. rađe kupim cigarete nego nešto za jesti. ne zavaravam se. vrlo dobro znam što to točno znači. znam kuda to vodi. nisam glupa. ali i dalje pušim.

hm da.

nisam pisala,čitala il imala bilo kakvog kontakta s blog svijetom već poduže vrijeme...

znam.to je jako ružno od mene.

oprostite.

što ima novog kod mene?

navršila sam 18. (kako i priliči takvom eventu napila sam se i dobila počasni "lavorček" )

upisala sam se u auto-školu. (ajd me molim vas probajte zajebavat zbog toga,već trpim izjave tipa:" jel ti možeš nogom do gasa" il "kupit ćemo ti jastučić da vidiš bolje" itd. itd.)


počele su mi pripreme. (za faks) želim studirat pedagogiju.


i tak...osjećam se busy.nemam vremena ni sjest i zapalit cigaretu,a da mi mislima ne prolazi šta sve moram obaviti.

stefani,crveno moje malo-veliko čudo...
evo napisala sam post...samo za tebe!

inače...kako ste? šta ima novog kod vas?

prvo...

ukoliko ima zainteresiranih koji bi smanom išli u veliku goricu u muzej gledati izložbu " Zaštićeni vodozemci i gmazovi Turopolja i okolice" neka mi se jave...

mada već unaprijed znam da ništa od toga jer kak da ja "skoknem" do velike gorice kad ovaj tjedan imam školu popodne, a izložba traje do 14. (?!)

naime sve zaštićene vrste vratit će u prirodu...

uglavnom...

na novi post me ponuko highwayev komentar...ma nije moguće da je prošlo već mjesec dana... lol

uglavnom...

počela škola, kiša lijevalala po cijele dane...
(naime, mislim da je to povezano)

nismo išli na maturalac zbog prokletih požara u grčkoj!

al zato idemo negdje krajem mjeseca...

sad sam faca, maturantica i ta sva sranja...

(naravno, 99 % prvašića su veći za glavu od mene)

(a onaj 1 % za dve glave)

al bez brige...

brzo ću ja njima dat do znanja ko sam i što sam

i tak...

neznam šta da pišem još...

ah, da, ovo uvijek pali, volim vas sve i pa-pa

još jedna neprospavana noć...

zora sviće...

svi spavaju...

osjećam strašan umor....

sjedim na korjenu drveta i pušim cigaretu...

oko mene mir...tišina... čujem pticu

gledam oko sebe...

vidim drveće,livadu,rijeku....

spokoj...


i razmišljam...


dolazi mi frend....

nosi kavu....

razgovaramo,smijemo se...

čeka nas novi radni dan...

i tako dan za danom...

umorna sam,iscrpljena,smrdim...

sretna sam...

i opet...

sretna sam...

eh.

trebala bi učiti (da,imam popravni...)

al dosada me natjerala da malo prošvrljam po blogovima...

čitala sma svoj blog...o bože mili...

istina,tu i tamo bio je i neki pametan post...al većina je bila namjenjena maloj populaciji ljudi (odnosno onima koji će skužiti o čem se radi...)


kad se sam sjetim svim gluposti....nekih izlazaka...svog prvog pijanstva (da napila sam se i odlučila napisat post,znam,to mi nije bilo pametno)

koliko sam puta rekla neću se vratiti blogu...


al opet dosada me natjerala da opet počnem pisati blog...


pa eto ljudiiiii


vratila sa se...........


(znam da sam vam jako falila,ne?)

Jeste li znali da je žabica Đuli pobjedila na 31.Lokvarskim večerima u skoku u dalj...

u Lokvama postoji i muzej žaba... (bila sam tamo)

Vidjela sam neki dan malu,malu žabicu tako je bila slatka...htjela sam ju nositi doma...

i da...pročitala sam u novinama da je Ivica Račan u mlađim danima prodavo žabe talijanina...

I tak...

Kod mene sve po starom...

Kako ste mi vi?

Znam,znam,znam...

ko mene uopće čita kad se tako "često" javljam... ?

obećajem.bit će bolje.

zašto dajem obećanja koja neću ispuniti :)

jebiga.


joj,ova škola me ubija...

sad tek ide najgoirh mjesec dana....

demit.



jeb'ga.


svi oko mene odrastaju...a ja ću zauvjek ostat dijete.

nevidim u tome ništa loše.

prošlo je točno mjesec dana od mog prošlog posta...

ma nije moguće...

na novi post ponukala me dosada učenja fizike...

neće me biti u zagrebu za vrijeme proljetnih praznika...

jedva čekam da se zavalim na taj krevet i da gurnem noge kroz prozor...



kao i svake godine...

tjedan dana mira i sreće...

odmorit ću se od ljudi...

(onih napornih,ne vas...)

ma da mi je žao...propustit ću mishin i carmenin rođendan...18.rođendane...

smuc smuc smuc ...

briga me što je veliki tjedan i uskrs....

izgubila sam osjećaj obitelji odavno...

lijepo se provedite...(ja hoću)

Umorna sam.

Znate li vi kako je teško živjeti sa dva lica?

Hodati cijeli dan sa smiješkom od uha do uha...
a cijelu noć plakati....

nemogu više....

pucam....

miješa mi se dan i noć....

neznam više kad se trebam smijati a kad smijem plakati...

želim stati na vrh planine i vrištati....

gubim se...

sigurno se pitate zašto?
Zašto glumim?

zato što se nemam kome obratiti za pomoć...

zato što je ljudima puno lakše ignorirati problem,nego ga rješiti...

lakše je pravit se gluh,nego pomoći nekome....



neće me biti u zagrebu par dana...
znam da ću vam jako faliti...

ako uopće primjetite...

došla sam do jednog zaključka koji me doslovno ubio u pojam:



ja imam jako puno poznanika,ali jako malo prijatelja...

"Neka cijeli ovaj svijet
još sja u suncu
neka naša zemlja sva
postane sretna
Neka cijeli ovaj svijet
zove se bajka
zelena i mirisna
cvjetna sva i nevina
livada iz sna"





Ispričavam se za prošli post...

Jednostavno sam pukla....

Trebao mi je dan ne komuniciranja sa vanjskim svijetom....

Al sad sam opet dobro....

Hvala na podršci....

Volim vas sve....