četvrtak, 06.03.2008.
Alan izgubio pamćenje(pamet)
EXT. ULICA - DAN
Pješačka staza, u pozadini su velike zgrade. Čuje se cestovni promet. ALAN LETO(31), naš junak, zgodan i visok, izgubio pamćenje i ponovo postao tinejđer, misli da je macho i glavni, povodljiv je, nema svoje ja i reagira instiktivno, s bolnim grčom leži na podu.
Alan se uhvati za glavu. Nesigurno i polako podigne se s poda. Pogleda lijevo-desno, ima zbunjeno lice. Krene naprijed, tijelom zaustavi DJEVOJKU(20), s naušnicom u nosu.
Alan: Ja neznan gdje sam.
Girl: Šta?
Alan: Malo sam zbunjen, nešto me ošamutilo. Bi li mi mogla reći gdje sam? Neznan šta mi je.
Djevojka kao da želi nešto reći, ali stane. Pa se nasmije.
Girl: Ostala sam paf. Upad ti je malo previše orginalan. Neznan da li misliš ozbiljno. Zabrinia si me.
Alan: Je stvarno sam...
Girl: A neznan, tamo doli ti je kolodvor
(pokaže glavom smjer),
mislim da ti samo tako mogu pomoći. Ne triba te pratit?
Alan: Ako ti nebi bia problem, može.
Girl: Nemogu, moram ić. Kasnim. (pauza)Stvarno mi nisi jasan.
Alan: Ciao!
Girl: Ciao!
Pozdrave se pogledom sa znakovitom iskrom u očima prije nego okrenu glave.
INT. AUTOBUS – DAN
Gradski autobus nije skroz ispunjen. U njemu su ljudi svih generacija.
Alan sjedi do prozora i gleda vani. Duboko udahne i stisne rukom trbuh.
EXT. AUTOBUSNA STANICA - DAN
Alan izađe iz autobusa. Brzo hoda niz ulicu, gleda samo ravno naprijed.
INT. STANKOVA KUĆA, ALANOVA NEKDAŠNJA - DAN
U HODNIKU: Alan uđe, odmah krene prema zahodu. Otvori vrata i uđe. Kamera se fokusira na zatvorena vrata od zahoda.
U DNEVNOM BORAVKU: Na kauču mirno sjede STANKO(50) i TIP(30). Gledaju televiziju, nisu primjetili da je itko ušao u kuću.
U SOBI: ŽENA(46) mirno skupi posteljinu s kreveta u hrpu. Krene prema zahodu.
U HODNIKU: Držeći u ruci hrpu posteljine žena otvori vrata od zahoda.
U ZAHODU: Žena ugleda Alana, on spuštenih hlača sjedi na školjci. Ona je u nevjerici, stoji na vratima. Alanu je neugodno, malim pokretima okreće glavu skrivajući pogled. Ona naglo izađe i zatvori vrata.
U DNEVNOM BORAVKU: žena uđe, Stanko i tip mirno sjede na kauču.
Women: Ej Stanko, neki tip sere u tvom zahodu!
Stanko: Daj ne zafrkaji.
Women: Ozbiljno ti govorim!
Stanko: Ma daj.
Stanko i tip dignu se s kauča.
U HODNIKU: Stanko, žena i tip su ispred zahoda. Stanko otvori vrata. Svo troje virnu unutra.
U ZAHODU: Stanko, tip i žena vire sa vrata bez riječi. Alan je na školjci.
Alan: Šta vi svi mislite šta je ovo!? Kazalište!
Stanko: Oprostite, tko ste vi, šta vi tu radite?
Alan: A šta misliš šta radin! Hoćete li izaći da se mogu posrati u miru!
U HODNIKU: Stanko se odmakne od zahodskih vrata i zatvori ih.
Stanko: Tko je ovo? Je li tko njega uopće primio u kuću?
Tip i žena negativno klimnu glavom.
Tip: Ovaj mora da je totalno lud! Tko se to može bez pitanja posrati u tuđu kuću. Koji bezobraznik!
Alan iziđe iz zahoda. Pogleda ih sve. Žena i tip staje ukočeno i pažljivo promatraju Alana.
Alan: Onda šta ima?
Svi zbunjeno gledaju u Alana.
Alan: Što vi svi ovdje radite?
Stanko: Sjedimo, gledamo televiziju, jedemo, spavamo, uglavnom sve što se radi u vlastitoj kući. A što ti radiš ovdje!?
Alan: Ali ovo nije vaša kuća! Ovo je moja kuća!
Women: Koji je ovo luđak! Izbacimo ga vani!!
Žena i tip snažno dohvate Alana, svako za jednu ruku.
Stanko: Čekajte!! Čini mi se poznat! Mislim da je on sin od onih ljudi od kojih smo kupili ovu kuću.
Žena i tip puste Alana. Stanko priđe bliže Alanu.
Stanko: Ovo više nije tvoja kuća.
Alan: Šta?
Stanko: Da, da. Ovo više nije tvoja kuća. Tvoji roditelji su nam je prodali prije deset godina.
Alan: Ali kako, ovaj, to nemože biti točno.
Stanko: Slušajte, poznajem vašeg oca. Sjednite s menom u auto. Bilo bi najbolje da vas odvedem k njemu.
INT. KUĆA ALANOVIH RODITELJA - DAN
OTAC(58) sjedi na kauču, MAMA(54) sređuje stol nakon objeda. Alan uđe.
Mama: O kakvo iznenađenje! Šta je reći da si nas došao posjetiti? Nismo te vidjeli od Božića.
Alan: Šta?
Dad: Hajde uđi, šta stojiš na vratima.
Alan: Zbog čega meni nitko nije ništa spomenio za selidbu?
Mama: Koju selidbu?
Alan: Ovu, kad smo se preselili?
Mama: Odakle to?
Alan: Iz one velike kuće u ovu.
Mama: Prije deset godina. Zbog čega sad to spominješ?
Alan: Da znaš baš mi je do zafrkancije! Kada točno smo mi razgovarali o tome da ćemo se preseliti!?
Mama: Neznan. Tko to pamti.
Alan: Tko to pamti!! Tko to pamti!! I što sad, ova kuća ima samo jednu sobu! Gdje ću ja sad spavati!? Molim te, lijepo mi kažite gdje ću ja večeras spavati!? Pretpostavljam na ovomu kauču!!
Mama: (zbunjeno)An!?
Alan: Ovo je nevjerovatno!! Sad ću do kraja polugodišta morati živjeti u ovoj staračkoj vukojebinskoj četvrti!
Mama: Uopće ne shvaćam o čemu pričaš!
Dad: A ja ne shvaćam zašto si zapravo ovdje. Vjerujem da nisi došao jer si se zaželio vidjeti nas. Ako te je kojim slučajem žena izbacila iz kuće mi smo vjerovatno posljedni ljudi kod kojih bi se preselio. Stoga uopće neman pojma što ti radiš ovdje.
Alan: Koja moja žena!? O čemu pričaš?
Mama: Kako je tvoja žena?
Alan: Koja žena!? Neman ja nikakvu ženu!
Dad: (obrati se suprugi) Čini mi se da s njim nešto nije u redu, a i izgleda pomalo blijedo. Šta ti misliš?
Alan: Dobro, a gdje su sve moje stvari!?
Mama: Koje stvari?
Alan: Sve stvari iz moje sobe u velikoj kući!
Mama: Otkud ću ja znati gdje su, valjda si ih odnio k sebi.
Alan: Nikakve stvari ja nisam odnio! Znači izgubio sam sve stvari uključujući knjige! Kako ću ja sad ići u školu bez knjiga!? Ajde kaži mi kako!!
Mama: Ne shvaćam što tražiš. (obrati se mužu) Mislim da s njim stvarno nešto nije u redu.
Dad: Možda je uzima kojekakve droge. Trebali bi ga odvesti doktoru ili barem nazvati njegovu ženu
Alan: Ma koju to moju ženu! O kojoj to mojoj ženi pričate!?
Alanov otac podigne se s kauča.
Dad: Definitivno ne izgleda zdrav. Odvest ću ga u bolnicu.
INT. BOLNICA, DOKTOROVA ORDINACIJA - DAN
DOKTOR(55) sjedi za stolom, Alan sjedi na ležaljki za pacijente, Alanov otac stoji.
Doktor: Što s njim nije u redu?
Dad: Ponaša se čudno. Govori o nekim čudnim temama, ne razumije mnoge stvari.
Doktor: On je inače mentalno zdrav?
Dad: Da.
Doktor: Je li uzima droge?
Dad: Koliko znam nije.
Doktor: Vi možete ići, (Alanu)a vi se skinite do pasa. Onda jeste li u zadnja 24 sata uzeli kakvu drogu?
Alanov otac iziđe.
Alan: Pa nisam.
Doktor dođe do Alana. Pregledaje mu dišne puteve. Alan sjedi mirno. Doktor primjeti svježu modricu na Alanovoj glavi.
Doktor: Odakle vam ova modrica na glavi?
Alan: Neznan. Danas sam se ni sam neznan kako našao na podu, glava me je boljela.
Doktor: Dobili ste čini se amneziju, trebamo još ustanoviti koji oblik. Je li znate kako se zovete?
Alan: Znan, Alan.
Doktor: Koja je godina?
Alan: 1989.
Doktor: Kod vas se nije desio potpuni gubitak pamćenja, već samo na određeni vremenski period.
Alan: Izgubio sam pamćenje!
Doktor: Mislim da bi vas ovo trebalo zanimati. Današnji datum je 14.9.2002.
Alan: Koliko to ja sad iman godina, 31-ednu. 31-ednu!! Čovječe! Čini mi se da iman i ženu.
Doktor: S vašom ženom trebam porazgovarati o tome kako treba paziti na vas. Prvih dana morate paziti. Nemojte ići na nepoznata mjesta...
EXT. DVORIŠTE ISPRED ALANOVE KUĆE - DAN
Alanova kuća je velika i lijepa, ispred je zelena trava, iza je bazen. Parkirana su dva dobra auta.
Alan iziđe iz auta kojeg vozi otac. Hodao je uzbuđeno gledajući naprijed. Na putu prema vratima pogladi jedno auto.
INT. ALANOVA KUĆA - DAN
Alan uđe. Ima zadovoljno lice. Ležerno obilazi kuću. Kuća je moderno sređena i dobro prozračena, ima ogromni dnevni boravak spojen sa kuhinjom, unutarnje stepenice za gornji kat, kauč, fotelju, veliki prazni prostor dnevnog boravka okružen biljkama. Alan se ponaša kao gazda dok šeće krupnim koracima. Dominantno gleda u stvari dok gleda okolo.
Alan pogleda što ima u frižideru. Izvadi limenku pive i otvori je. S pivom u u ruci došeta do kauča i zavali se. Pije pivo i sjedi sa zadovljnim izrazom lica. Bez kucanja i bez pozdrava uđe JULIA(27), odlična ženska kojoj je često dosadno, a provod joj je bitna stvar u životu. Ona i Alan jedan trenutak gledaju jedno drugo.
Julia: Onda šta je? Šta ti radiš?
Alan: Ništa.
Julia: Mogli bi večeras ići negdje vanka.
Julia dođe do Alana i odmah ga poljubi usta. On želi nešto reći, ali odustane. Ona ga nastavi ljubiti, sjedne na njega i baci ga na kauč. Skidaju odjeću, a ne prestaju brijati. Skinili su se do donjeg rublja. Zazvoni telefon.
Julia: Javi se.
Alan se podigne i uzme slušalicu. Alan drži slušalicu, Julia mu je obješena oko vrata, grli ga i ljubi.
INT. ALANOVA KUĆA / INT. HODNIK (PARALERNO) - DAN
MARTINA(28), lijepa djevojka s normalnim realnim pogledom na svijet, priča na telefonsku govornicu.
Alan: (u telefon)Halo!
Martina: (u telefon)Alane.
Alan: (u telefon)Ee.
Martina: (u telefon)Ovdje Martina.
Alan: (u telefon)Koja Martina?
Martina: (u telefon)Ja sam tvoja žena.
Alan: (u telefon)Šta!! Pričekaj samo tren.
Alan sklopi slušalicu. Odgurne Juliu sa sebe i digne se s kauča.
Alan: Tko si ti!?
Julia: Šta?
Alan rukom pokaže Juliji da šuti, pa uzme slušalicu.
Alan: (u slušalicu)Halo!
Martina: (u slušalicu)Ej Alane!
Alan: (u slušalicu)Ej.
Martina: (u slušalicu)Jesi li dobro?
Alan: (u slušalicu)Jesam.
Martina: (u slušalicu)Ne boli te više glava?
Alan: (u slušalicu)Pa mislim malo, ali je u redu.
Martina: (u slušalicu)Kako si inače? Je li se dobro snalaziš u kući? Da li ti nešto treba?
Alan: (u slušalicu)Ne treba ništa. Sve je u redu.
Martina: (u slušalicu)Ja sam sad u Torinu. Trebala bi doći kući sutra.
Alan: (u slušalicu)Tek sutra.
Martina: (u slušalicu)Da! Nemoj da sad bude problema. Nemoj puštati nikakve strance u kuću.
Alan: (u slušalicu)Dobro.
Martina: (u slušalicu)Upravo me sad zovu.
Alan: (u slušalicu)Onda vidimo se sutra.
Martina: (u slušalicu)Bog Alane. Volim te. (pauza)Nemoraš mi uzvratiti. Oprosti, nisam to trebala reći.
Alan: (u slušalicu)Pa nije mi problem reći volim te.
(Julia pažljivo sluša šta Alan priča, zbunjena je.)
Samo mi je malo glupo jer te nisam upoznao.
Martina: (u slušalicu)Nema problema.
Alan: (u slušalicu)I ja volim tebe tj. pretpostavljam da volim tebe jer nevjerujem da bi se ženio iz nekog drugog razloga. (pauza)Doduše po svemu što vidim ovdje moglo bi tu biti drugih razloga. (pauza)Imaš tako lijepi glas!
Martina: (u slušalicu)Alane bog!
Alan: (u slušalicu)Bog!
INT. ALANOVA KUĆA - DAN
Alan odloži telefon. Julia se digne s kauča.
Julia: Šta je s tebom!? Jesi li ti normalan!?
Alan: Pa vidiš, ovaj. Trebamo razgovarati. Ja sad tebe ne poznajem. Izgubio sam pamćenje.
Julia: Izgubio si pamćenje!?
Alan: Da.
Julia: Kako!?
Alan: Danas sam opalio glavom oba pod.
Julia: Stvarno!?
Alan: Je!
Julia: Ne mogu vjerovat!
Alan: Vidiš, ovaj, sad bi volio saznati šta ti predstavljaš u mom životu?
Julia: Pa, ti i ja. Malo je to komplicirano. Oboje smo u braku, a ševimo se kad god možemo. (pauza)Možemo i sad ako hoćeš!
Krupni kadar na Juliu u donjem rublju. Alan stoji ukočeno i razmatra situaciju, pogleda očima put gore, neodlučan je.
Alan: Neznan baš.
Julia: Kako god želiš.
Alan: Kako se zoveš?
Julia: Julia.
Alan: Meni je sve veoma čudno, sve mi je ovo novo. Zadnje čega se sjećam da sam se spremao zapiti sa ekipom u parku.
Julia: Kako je to kad izgubiš pamćenje?
Alan: A šta ja znan. Nije mi jasno ništa ovo ovdje. Sjećam se vremena kad sam bio neugledni tinejđer pred maturom. Sve ovo mi je nevjerovatno kao i ti.
Julia: Hvala. (pauza)Moj muž je poslovni čovjek koji je većinu godine na putovanjima. (pogleda Alana u oči)Naš seks lišen je svih osjećaja. Čisto je platonski i životinjski.
Alan: Sad bi se baš volio poseksati s tobom, ali nemogu jer sam oženjen. Ne mogu biti siguran da li govoriš istinu i ne želim da se desi da mi propadne brak zbog neobveznog seksa.
Julia primjeti veliku pohotnu želju u Alanovim očima. Želi se poigrat s njim, te napravi korak naprijed. Polako skine grudnjak i nasmiješi mu se. Alan priđe Juliji. Prislone tijela. Gola koža uz golu kožu. Snažno je obgrli. Polegne na kauč. Skine joj gaćice, digne joj noge gore.
Alan i Julia se seksaju na kauču. On je brzo nasrtao dok su njene noge bile sa strane put gore. Ona je ležala i snažno uzdisala.
PRETAPANJE NA:
Alan leži na kauču i puši cigaretu. Julia sjedi na podu, naslonjena je na kauč. Alan udahne dim cigarete, pa ga ispusti. Tužnim, sjetnim očima gleda u plafon i duboko razmišlja. Udahne dim.
INT. ALANOVA KUĆA - JUTRO
Alan stoji u dnevnom boravku. Dosađuje se i gleda okolo. Iznenada čuje se zvuk otključavanja vrata. Alan se zakameni, s velikim očekivanjem promatra tko će ući. Ušla je PUNICA(46), ne osobito privlačna žena. Alan je zaprepašten kakva mu je žena. Bježi u kuhinju. Sakrio se u ormar gdje stoji hrana.
INT. ORMAR
Mrak.
Alan: (sebi) znan.
INT. ALANOVA KUĆA - DAN
U kuhinji Alan tiho izvirne glavu iz mraka ormara. Uvjeri se da nema nikoga. Lagano izađe iz ormara. Šulja se polako do sobe na katu.
INT. ALANOVA KUĆA, SOBA - DAN
Alan lagano otvori vrata i uđe. Otvori ormar. Iz ormara izvuče kratke hlače i majicu na Mickey Mousea. Obukao je to. Pogledao se na zrcalo i napravi dječju Beatles frizuru.
INT. ALANOVA KUĆA - DAN
Alan iziđe iz sobe. Spusti se u dnevni boravak. Ugledao je punicu. Ona čisti ormar. Zastane pa se tiho nasmije, pa sa ozbiljnim izrazom na licu krene prema njoj. Ona mirno i pažljivo čisti ormar. Alan joj se sa leđa šuljao. Alan podigne ruke i...
Alan: (zadere se)Buu!!!
Punica se užasno prepadne. Pala je na pod. Alan se smijao kao lud. Ona uzdahne i počme se krstiti. Alan se nemože zaustaviti smijati. Punica se podigne s poda, uzme krpu, okrene se prema Alanu.
Punica: (ozbiljno)Ti stvarno nisi normalan.
Alan se počeša po glavi. Punica nastavi brisati prašinu. Alan je uzeo keramičku figuricu auta. Klekne na pod i vozi auto. Dobro glumi dijete. Podigne s poda i s autićem glumi raketu. Koračao je po prostoriji. Pogledaje prema punici. Odloži autić, pa ukrade metlu punici. Došeta se iza kauča i stane u položaj. Namjesti metlu kao pušku i počme pucati.
Alan: (glumi mitraljez)Trrr!!
Dok briše prašinu punica krajičkom oka promatra Alana. U nevjerici je. Alan trči sa metlom u ruci, okolo je zamahivao. Taj prizor ugleda Martina(28) koja je upravo ušla u prostoriju.
Martina: Alane šta to radiš? (Alan zastane kad mu se obrati) Gdje si bio maloprije? Tražim te već pet minuta.
Alan: Jesi li ti Martina?
Martina: Da ja sam Martina, ja sam tvoja žena.
Alan: Tako mi je drago da si lijepa, što si baš ti moja žena. Jedva čekam seks s tobom.
Martina: Drago mi je to čuti, ali smiri se. Cijela noć je pred nama.
Punica: Gotova sam sa poslom pa idem.
Punica iziđe.
Alan: Koja je ovo?
Martina: Moja mama, povremeno očisti kuću. Kako si ti? Je li te boli glava?
Alan: Sve u redu.
Martina: Odlično.
PRETAPANJE NA:
Alan i Martina sjede na kauču. Na stolu ispred njih su dvije šalice vrelog čaja. Alan popije gutljaj pa vrati šalicu.
Martina: Ti si zaposlen kao bolničar, a ja sam grafički dizajner.
Alanov opušteni položaj tijela dok sjedi i govor tijela sa nagnutim laktom je kao na spoju na kojem će sigurno dobit pizde. Martinu promatra poput osobne seksualne lutkice koju može imati bilo kad.
Kadrovi Alanovog lica koje misli na seks koji uskoro sigurno dobiva isprepleteni s krupnim kadrovima redom Martininih sisa, guzice, nogu i nasmiješenog lica.
Martina(O.S.): Ovo je baš zabavno, ovako o ovome razgovarati, kao da se ponovo upoznajemo.(osmijeh)
Alan: Koliko će ljudi doći sutra na našu zabavu?
Martina: 50-60.
Alan: Doći će i moji prijatelji. A tko su oni?
Martina: To je Hubert i ostali. Upoznat ćeš ih sve ponovo.
Alan: Hoćemo im reći da sam izgubio pamćenje?
Martina: Ne, poznavajući njih zbijali bi šale, bolje je da to zadržimo za sebe.
Alan: Kako smo se upoznali?
Martina: Upoznali smo se na plaži, sjećam se da sam zaboravila kremu za sunčanje. Ti si mi je posudio. Tako smo se upoznali i dala sam ti svoj broj.
Alan: I gdje smo otišli na spoj?
Martina: Išli smo gledat Titanica.
Alan: Mogla si barem slagati nešto romantično.
Lijepog li filma za spoj. Gledati ljude kako umiru upadajući u hladnu vodu.
Martina: O ne, ne. Tu je i ljubavna priča. Na kraju smo oboje plakali. Tada sam uvidjela da si poseban.
Alan: Šta, šališ se!? Plakao sam radi filma!
Martina: Plakali su mnogi. Jedina dva filma kod kojih sam ja plakala su taj film i Ljubavna priča.
Alan: Koliko vremena od tog našeg prvog spoja sam te zaprosio?
Martina: Dva tjedna.
Alan: Na kojem spoju smo prvi put spavali zajedno?
Martina: Baš te zanima sve?
Alan: Da, baš me zanima sve.
PRETAPANJE NA:
Alan gleda Martinu. Ona popije čašu vode i odloži je na stol. On dođe do nje hodom kao da nema skrivene namjere. Stoji bočno od nje. Ruku stavi na njena leđa. Počeo je polako gladiti. Uvalio je odozdo sve prste u njenu kosu i malo stisnuo. Ona je podigla glavu gore i malo je uzdahnula. Počme je dirati s leđa objema rukama po tijelu . Po bedrima, trbuhu, guzi i sisama. Ona se naglo okrene i poljubi ga. On je počme brzo skidati, na rubu kidanja odjeće. Ona je gola i pomaže njemu da se skine do kraja. Martina ga lagano rukom povuće u stranu prema praznom prostoru poda. Ona legne na pod. On legne na nju. U toj pozi se seksaju. Tempo je malo brži.
INT. ALANOVA KUĆA, BALKON – NOĆ
Alan i Martina sjede za stolom i jedu večeru. Stol je fino uređen. Ima bijeli stolnjak, cvijeće, svijeće, svečane čaše, bocu crnog vina. Jelo na tanjuru izgleda lijepo. Njih dvoje su lijepo odjeveni. Ugođaj je kasnoljetne noći. Alan gleda u Martinu, ona ima spokojno lice.
Alan: Koliko dugo smo u braku?
Martina: Još malo pa pet godina.
Alan: I dalje naš brak funkcionira dobro?
Martina: Pa da.
Alan: Seks je i dalje o.k.?
Martina: (kroz smijeh)Je!
Alan: Je li dozvoljeno šarati uokolo?
Martina: An?
Alan: Je li postoji sporazum da je dozvoljeno spavati sa drugim ljudima?
Martina: Ne, ne postoji.
Alan: Šta kažeš da napravimo sad jedan takav?
Martina: Nisam zato.
Alan: Vidiš jednom osamnajstogodišnjaku je teško utuviti u glavu da će do kraja života biti sa samo jednom ženom.
Martina mrklo pogleda Alana.
Alan: Taj sporazum se nemora odnositi na tebe, može samo na mene...
Martina: Alane, ovo nije smiješno!
Alan: Martina, koliko imaš godina?
Martina: 28.
Alan: Šta si po horoskopu?
Martina: Pogodi!
INT. ALANOVA KUĆA - NOĆ
Alan i Martina su na velikom krevetu, plahte su plave boje i izgledaju glatko. On je ljubi po golom trbuhu i polako ide do vrata. Ona nježno uzdiše.
PRETAPANJE NA:
Okrenuti su bočno, on je iza nje i gricka joj vrat. Rukom nježno dira njen ravan trbuh i grudi. Ona uživa, grize usne.
PRETAPANJE NA:
On leži na krevetu, ona je na njemu i vode ljubav. Ona ga dira po grudima.
