Obitelj može biti sve što želiš!
Zanimljiva ekranizacija romana Michaela Cunninghama („Sati“), s Colinom Farrellom u izdanju kakvo dosada nismo vidjeli
Niskobudžetska obiteljska gay drama redatelja debitanta Michaela Mayera promakla je ispod radara šire kino-publike u svijetu, pa se i kod nas objavljuje direktno na videu. To čudi zbog najmanje dva razloga: zbog angažmana holivudskog bad boya Irca Colina Farrela, koji, unatoč čestim ekscesima, ipak ima status blockbuster zvijezde; te scenarista Michaela Cunninghama, Pulitzerom nagrađenog književnika. Nakon hvaljenih i nagrađivanih „Sati“ iz 2002., snimljenih prema trećem Cunninghamovu romanu iz 1999., na red je došla ekranizacija njegova debija iz 1990., priča o prijateljstvu Bobbyja (Colin Farrell, kakvog do sada nismo gledali) i Jonathana (Dallas Roberts).
Priča počinje 1967., a završava sredinom 1980-ih i bavi se temama koje su Cunninghama zanimale i u „Satima“ – homoseksualnošću, obiteljskim vezama i prijateljstvima. No, ovdje se radi o drugačijim homoseksualcima i o drugačijim obiteljima: naime, Jonathan je gay, Bobby je biseksualan, obojica su imali odnose s Clare (Robin Weight Penn), a obitelj koju će njih troje stvoriti s Clareinom i Bobbyjevom bebom sve je samo ne obična.
Cunningham je toliko zaokupljen svojim likovima, da u filmu gotovo uopće ne postoji vanjski svijet, a nema ni negativnih tonova ni likova. Važan je i lik Jonathanove majke Alice (Sissy Spacek), koja je i Bobbyju neka vrsta zamjenske mame, no taj odnos (na rubu seksualnog!) ostaje nedorečen. U „Domu na kraju svijeta“ ima u dosta nostalgije, ali minimalno povijesnog konteksta, a možda i najvažnije od svega je i konačno pristojan nastup Colina Farella, za kojeg se znalo da može glumiti, ali ne i da može glumiti nekog simpatičnog. Farrell je tako pretprošle godini glumio jednog antipatičnog biseksualca („Aleksandar Veliki“) i jednog simpatičnog, no ostaje dojam da se u koži onog prvog nekako bolje osjeća...
Ocjena: 2,9
|