U pedeset godina, koliko traje povijest televizije u Hrvatskoj, ona nikad nije bila u većem tehnološkom zaostatku za svijetom nego danas. Hrvatske su televizije, tehnološki gledano, danas otprilike na razini kasnih osamdesetih. U to doba uveden je teletekst, počelo se emitirati preko satelita, pojavio se stereo zvuk, a kabelski su operateri stidljivo počeli ulaziti u pojedine četvrti većih gradova. Dvadeset godina poslije situacija je identična – kao da je vrijeme stalo.
Programski, HTV i njegovi komercijalni rivali mogu se pohvaliti ponudom na razini boljih europskih TV kuća, ali tehnološki smo još na europskom začelju. U zapadnoj Europi (a sve češće i u istočnoj) program se u pravilu emitira u 16:9 formatu, prilagođenom widescreen plazmama i LCD-ovima; zvuk je stereo ili čak dolby; program možete pratiti preko EPG-a, a TV sliku u svoj dom možete uvesti na bezbroj načina, od kojih su najpopularnije digitalna zemaljska i digitalna kabelska televizija. Većina Hrvata pak još uvijek prima TV program na isti način kao prije pedeset godina: na krov postave antenu, povežu je kabelom s televizorom i gledaju četiri ili u najboljem slučaj pet-šest programa. Digitalna TV još se može primati tek na manjem dijelu teritorija Hrvatske, i to ne u punoj snazi (a tako će i ostati dok Vlada ne odredi datum službenog prelaska na digitalnu TV), a kabelski se operateri još ne trude ući niti u gradske četvrti u kojima nema nebodera, a kamoli u manje gradove.

U takvoj situaciji, T-Comova internetska televizija MAXtv djeluje kao “svemirska” tehnologija koja jednim potezom uvodi Hrvatsku u televizijsko 21. stoljeće. Internetska televizija u svjetskim je razmjerima najnovija i najsuvremenija tehnologija za koju većina stručnjaka smatra da će u budućnosti postati najpopularniji oblik distribucije TV programa – no za nas ona ne predstavlja budućnost, već sadašnjost. Možemo samo nagađati je li T-Com uveo MAXtv u Hrvatsku kao neku vrstu probnog balona za Njemačku (gdje najavljuje istovrsnu uslugu) i druga tržišta, no činjenica jest da je Hrvatska dobila internetsku televiziju prije nekih razvijenijih tržišta.

Sa stajališta korisnika, internetska televizija djeluje kao vrsta kabelske televizije, s time da se TV programi ne prenose preko običnog kabela, nego preko DSL internetske veze. No, to nije jedina razlika: najatraktivniji dio ponude MAXtv-a jesu njegove bogate dodatne mogućnosti. Slika je otprilike jednake kvalitete kao satelitska (emitira se u MPEG-4 formatu), a premda je internet poznat kao ne baš stabilan medij, smetnji i prekida veze gotovo nema zahvaljujući tome što je za televizijski program rezerviran poseban “kanal”, neovisan o onome za standardnu DSL vezu.

Uz DSL priključak, za korištenje MAXtv-a potreban je još i odgovarajući prijamnik (set-top box) koji se priključuje na televizor preko Scart ili S-Video priključka. Taj će uređaj raditi sa svakim televizorom (pod uvjetom da ima Scart priključak, a takav je svaki TV proizveden u posljednjih petnaestak godina), no kvaliteta slike najviše će doći do izražaja na velikim plazmama ili LCD televizorima. Kako svaki prijamnik zahtijeva vlastiti DSL “kanal”, u jednom stanu ili kući moguće je pratiti MAXtv na samo jednom televizoru, no T-Com najavljuje da će ubuduće (vjerojatno od kraja godine) biti moguće postaviti dva prijamnika i na svakom gledati drugi program; dakako, uz plaćanje dvije pretplate...

One koji su “brzi na okidaču” daljinskog upravljača razočarat će brzina promjena kanala, što kod MAXtv-a traje čak i nešto dulje nego kod satelitskih programa, no to je cijena koju valja platiti za tehnološki napredak. Kad već spominjemo cijene: mjesečna pretplata je 65 kuna (do kraja godine vrijedi promotivna cijena: 1 kuna), što je usporedivo s osnovnim ponudama kabelskih operatera. Prijamnik košta dodatnih 559 kuna (do kraja godine: 300 kuna uz potpisivanje dvogodišnjeg ugovora).

No MAXtv nudi nekoliko mogućnosti koje nećete naći u ponudi nijednog kabelskog operatera. Najatraktivniji je elektronički programski vodič (EPG): pregledna lista programa svih TV postaja gdje točno možete vidjeti što je na programu i što će biti sljedeće; isto tako, možete postaviti podsjetnik, ali ne i namjestiti snimanje – ono je onemogućeno Macrovision zaštitom, što se neće dopasti vlasnicima videorekordera.

Jednako je atraktivna Videoteka: mogućnost da preko interneta “posudite” najnovije filmove. Trenutačno se u ponudi nalazi samo nekoliko naslova, no do kraja godine trebalo bi ih biti nekoliko stotina, a novi će se pojavljivati istodobno kad i u videotekama. “Posuđene” filmove možete pogledati u roku 24 sata; u bilo kojem trenutku mogu se pauzirati i “premotavati”, a cijene su zaista atraktivne: nude se po cijeni od 5 do 12 kuna: Kvaliteta slike i zvuka usporediva je s DVD-om, no, dakako, nema dodatnih sadržaja poput intervjua i priloga. Osim filmova, u ponudi su i pojedine emisije RTL-a i Nove TV, poput “Mjenjačnice” ili “Života nogometaša”, a neki sadržaji su besplatni, poput “Game Reporta” s T-Comova portala.

Posljednji primjer je tek najava mogućnosti koje će se realizirati kad se tješnje povežu T-Comov internetski portal i internetska televizija: tada će se preko televizora moći pratiti najnovije vijesti s interneta, stanje na cestama, horoskop, ali i pročitati e-mail... Sve to skupa možda djeluje komplicirano, pa i zbunjujuće za tehnološki manje iskusne korisnike koji “samo žele gledati televiziju”, ali bogati sustav pomoći, koji uključuje i poseban kanal koji prikazuje kako možete koristiti MAXtv, olakšavaju pristup svim tim mogućnostima. A ako dosad niste imali brzu i stalnu vezu s internetom, MAXtv odličan je povod da si je priuštite.

Večernji list