Tutto-Inter

Inter -Villarreal 2:1 (1:1)
Milano - Stadion San Siro. Gledatelja: 60.000. Sudac: Alain Sars (Francuska). Strijelci: 0:1 - Forlan (1), 1:1 - Adriano (3), 2:1 - Martins (54).


Španjolci su u prvim sekundama šokirali San Siro, ali su do kraja rezultat preokrenuli Adriano i Martins.Žuta podmornica torpedirala je domaćine tek što je počelo - Riquelme je sjajno izbacio Jose Marija oči u oči s Toldom, koji je prvi pokušaj odlično zaustavio, ali za odbijanac Forlana više nije imao odgovor. Inter se, međutim, brzo oporavio od šoka.



Već u 3. minuti Adriana je u mutnoj situaciji zaustavio pomoćni sudac, ali u 7. pomoći gostima više nije bilo. Španjolcima je u opasnoj zoni loptu oduzeo Recoba, proigrao Stankovića, na čiji je ubačaj loše reagirao stoper Pena. Previše pogrešaka da sve to ne bi kaznio Adriano.



Nakon remija Milana i poraza Juvea barem jednu pobjedu talijanskim klubovima donio je Nigerijac. Obafemi Martins je u 28. minuti zamijenio ozlijeđenog Recobu, a u ranoj fazi drugog dijela iz blizine je okončao odličnu akciju dvostrukog asistenta Stankovića.



Do kraja je Inter pritisnuo u potrazi za trećim golom, no najbliže pogotku bio je Juan Roman Riquelme. Argentinčev udarac iz slobodnjaka završio je u vratnici. Uzvrati se na Madrigalu i San Siru igraju 5. travnja.

NEŠTO O INTERU(MISLIM SVE O INTER)
Gradska rivalstva jedna su od najžešćih, najstrastvenijih u svijetu nogometa. Naravno, ukoliko su oba kluba podjednako jaka, pa grad postaje 'premali za obojicu'. Jedno od najpoznatijih takvih suparništava svakako je ono između Milana i Intera.
Image Hosted by ImageShack.us
Nogometni raskol grada Milana dogodio se 1908. godine kada je grupa AC Milanovih disidenata osnovala Internazionale Football Club of Milan. U nacionalistički obojenim Rossonerima tada su mogli igrati isključivo Talijani.



Prvi kapetan Intera bio je Švicarac Manktl. Već nakon dvije godine novi klub osvojio je prvi od ukupno 13 naslova prvaka Italije (zadnji 1989. godine)! U vitrinama su i četiri talijanska kupa, dva europska naslova te tri pokala pobjednika UEFA kupa.

Dva svjetska rata u prvoj polovici stoljeća teško su pogodila Inter, kao uostalom i veći dio Europe. Mnogi su otišli u rovove ne vrativši se, poput legendarnog kapetana Virgilija Fossatija.

Za vrijeme fašističke diktature Benita Mussolinija Inter je prisiljen suzbiti svoju otvorenost prema netalijanskom članstvu i ujediniti se s Milanese Unione Sportiva u novi klub nazvan Ambrosiana. Plavo-crno-zlatni dresovi bili su promijenjeni u bijele, s crvenim križem. No ne zadugo, jer čak ni Mussolini nije mogao natjerati 'tifoze' na tribinama da prestanu skandirati 'Forza, Inter!'. Ubrzo je ime preimenovano u Ambrosiana-Inter, no represija je, kao i u ostatku zemlje, ostala.

Jedan od najvećih heroja u povijesti Intera svakako je nezaboravni Giuseppe Meazza, napadač po kojem se danas zove stadion na kojem domaćinstvo dijele Milan i Inter. U 19 sezona (oprostio se 1947) zabio je 246 golova za Inter, a ostavio je i duboki trag u talijanskoj reprezentaciji koja je 1934. i 1938. dvaput zaredom osvajala naslov svjetskog prvaka.



Naslov talijanskog prvaka koji je 1940. godine osvojio Inter smatra se zadnjim 'normalnim' događajem tog vremena jer je nekoliko dana kasnije Mussolini poveo Italiju u Drugi svjetski rat.

50-e godine obilježio je legendarni predsjednik, bivši naftni magnat Angelo Moratti koji se okružio sjajnom ekipom i usmjerio klub prema svjetskom tronu. Od 1962. do 1966. Inter je triput osvajao prvenstvo Čizme, poharavši usput i Europu i svijet.

Godine 1964. u europskom finalu, uz dva gola Mazzole i jedan Milanija, pao je Real Madrid (3:1). U Interkontinentalnom kupu sličnu sudbinu doživio je argentinski Independiente.

Iduće godine u kontinentalnom finalu Inter je dohvatio svoj drugi kontinentalni naslov svladavši Benficu pogotkom Jaira. U pohodu na svjetskog prvaka drugu godinu zaredom Idependiente je opet doživio poraz. Crno-plavi su dodatno 'podebljali' naslov najbolje družine na planeti.

Ubrzo nakon sezone 1965/66. i trećeg talijanskog naslova u četiri godine, Moratti odlučuje da je napravio svoje i silazi sa scene. Klub ostaje moćan, no zlatno Morattijevo doba nije se više ponovilo. Otada do današnjih dana osvojio je još tri nacionalna prvenstva, a 90-ih godina na konto slijeću i tri UEFA pehara. Ipak, 'tifozi' na novi scudetto čekaju još od 1989. godine. Iako su kroz klub prodefilirali nogometni genijalci tipa Ronaldo, Vieri, Recoba, Klinsmann, Bergkamp, Zamorano, klub nikako nije dospijevao do najvećih dometa.
U Italiji uvijek ima barem pet legitimnih aspiranata za scudetto. Aktualni Inter jedan je od njih. S Figom te argentinskim tandemom Cambiasso-Veron u sredini, naslov je uvijek blizu. U napadu Adriano i Martins mogu izrešetati svakog vratara. No obrana, suprotno talijanskoj doktrini, nije forza ove momčadi.

Zanimljiva slika,ljubo i cambiasso


Video
Vrijedi pogledat