|
|
Jednog lijepog sunčanog dana, bilo mi je jako dosadno pa sam uzeo nešto svoje životne ušteđevine i torbu sa stvarima te krenuo na put. Taj svoj put nazvao sam: «Putovanje biciklom po Slavoniji». Kao što rekoh uzeo sam bicikl i krenuo na put u nadi da mi neće negdje u tundri puknuti guma jer bih se odmah objesio. I tako ja pun nade i ludosti krenem na put biciklom po Slavoniji.
Krenuo sam iz Vinkovaca jer tu hvala Bogu i živim. Pitao sam Cvrku hoće li sa mnom ali mu Ružica nije dala. Krenuo sam prema sjeveru kad ono evo Nuštra i sad ja ne znam hoću li desno u Cerić ili ljevo u Tordince, pa da se ne bih posvađao sam sa sobom nastavim ravno prema Vukovaru. Vjetar mi je puhao u leđa pa sam do Vukovara stigao relativno brzo. Tu sam otišao kod Zbaje na ćevape. Bili su to stvarno dobri ćevapi. Pošto mi je vjetar još uvijek puhao u leđa mislio sam da bi bilo dobro da dođem do Osijeka prije sumraka. U Osijek sam stigao s puno muke jer je vjetar u međuvremenu promjenio smjer. Tu sam prespavao u hotelu. Sutra sam uz gadnu upalu mišića krenuo dalje. I tako točkaram ja prema Valpovu gdje sam se najeo keksa s mlijekom. U Belišću mi je pao lanac pa sam tu potrošio nekih pet minuta i tada me više puta skoro auto udario! Nekakvim baljezgavim prečacem sam vozio skoro tri sata i stvorio se u nekoj teškoj selendari mislim da se zove Mece. Pitao sam neku staru baku gdje je put za Našice . Rekla je samo: «Idi levo»! I tako dok sam se vozio razmišljao sam o tome da se vratim jer mi je sve izgledalo nekako isto, sve same ravnice i polja, ali kad bolje razmislim to i je ljepota Slavonije. U Našice sam stigao pred mrak i zaspao u nekom kanalu. Sutradan sam se probudio sam mokar pa sam zaključio da je preko noći padala kiša. Čuo sam da su u Našicama odlične kremšnite pa sam navratio da ih probam. Nisu ništa bolje od ovih u Vinkovcima! Razmišljao sam da odem u Đakovo, ali sam već bio polu mrtav pa sam zaspao, ali ovaj puta u drugom kanalu. Pošto sam se već nagledao Slavonije odlučio sam da ću krenuti kući. I tako sam se vozio puna tri dana natrag da bih na kraju završio u Cerni. Tamo imam dobrog prijatelja Antonija pa sam tu malo odspavao. Nakon što sam se najeo šiptarskog sladoleda nastavio sam prema Vinkovcima. Kad sam stigao kući odmah sam otišao spavati.
Slavonija je jako lijepa i nikada neću požali što sam je obišao i nagledao se tih ljepota.
Evo i nas tuljana iz 1.a… Odlučili i mi otvoriti naš razredni blog poučeni primjerom naših dragih gnjusova… hehe malo filozofiram… Što reći o nama osim da smo jedan totalno lud razred u kojem, vjerujte, nikad nije dosadno. Imamo magičnu sposobnost izluđivanja profesora i nemojte se čuditi ako za koji mjesec čujete da je neka profa završila u ludari.. Znat ćete da je za to kriv 1.a, koji je ionako dežurni krivac za većinu sranja koja se događaju na našem katu. Isto tako jako dobro znamo da se naše ime često čuje u zbornici (češće u negativnom smislu =)) i da time raski nabijamo glavobolju…hm..kao i ona nama nemilosrdnim rešetanjem iz knjigovodstva hehe… već nam je od bilance puna glava….
Kad se treba zezat i sprdat, tu smo, naravno prvi!! Bilo je tu i bit će svega… od traženja broja nove mlade profesorice (Pero legendo!!), preko uobičajenih svađa s profesorima u čemu su glavni carevi Kappa, Dela i Ico, do ometanja nastave puštanjem ''Vatrogasaca'' s mobitela za što je zaslužan naš poznati Jure….
Naše mane… Jedina nam je mana nesložnost što se tiče markiranja.. Nikako da svi pobjegnemo jer uvijek nas ili ulovi neka ''pametna'' profa koja se, kao slučajno, baš našla na hodniku kad mi smislimo pobjeći, ili pojedinci ostanu (valjda imaju dobre razloge za to)..
Sve u svemu, mi smo ekipa koja zajedno proživljava ove teške školske dane……zasada, toliko od nas…….pozz od tuljana i tuljanica….
By:Dolores
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
