tompa1

Danas na poslu, u jednom trenutku moja kolegica koja radi u mojoj smjeni upita me dali osjećam miris petit beura - mislim da se tako piše. Iako pored nas i u našoj radnoj prostoriji nitko nije jeo, niti na stolu imao taj dječji keks, potrudio sam se ne bih li ga namirisao. Međutim, ništa od keksa. Svi znamo za taj dječji keks, a obično u nama starijima budi uspomene iz djetinjstva. Da, naše nevino i najljepše doba života. I uz djetinjstvo me vežu uspomene na anđela koji je prisutan i danas. I kako sam nedavno gledao film o jednom anđelu u čijem se prisustvu osjeća miris finih kolača, jer miriše na njih, kažem kolegici da je miris petita sigurno znak da je uz nju sada njen anđeo. Dobio sam vrlo hladan pogled sa posprdnim komentarom.

Kako vi "stojite" s vašim anđelima?

BVB

Danas je postalo normalno žaliti se na rad. Kako je na poslu? Ma ne pitaj, teško! Počinjemo ga doživljavati kao teret, muku i sl.

Rad je svet, dan čovjeku, pomoću rada ostvaruje zamisli, napredak, osvaja svemir. Ali postoji i loš rad, destruktivni, uništavalački, kojim ubijamo Zemlju, ljude, uništavamo snove. A rad je svet, baš kao i život. Radom se čovjek ostvaruje, on omogućava materijalnu egzistenciju. Radom dajemo sebe drugom čovjeku iako na to tako ne gledamo. Naš svakodnevni posao je naš apostolat, bez obzira dali smo kuhari, spremačice, liječnici ili astronauti, pisci ili umjetnici. Samo radom čovjek ostvaruje i duhovnu egzistenciju, smisao zašto postojim. Bog je omogućio čovjeku rad, ali očekuje od nas i molitvu. Kao što sveti Benedikt kaže - moli i radi.

Blagoslovljen vam svakodnevni "sveti" rad !

Često čitam Bibliju i uvijek kada iznova pregledavam neke tekstove shvatim da neke dijelove nisam dobro razumio. Zato uzmem i druge autore koji su pisali o Bibliji i uspoređujem međusobno tekstove, shvaćam značenja i alegorije. Od svih knijga Starog zavjeta, najčešće čitam Propovjednika. Taj tekst je u pravom smislu uvijek aktualan. Bez obzira u kojem se čovjek povijesnom trenutku nalazi Propovjednik je "svjež". Kod njega nema potrošene teme i isto govori čovjeku u Isusovo vrijeme i u ovo današnje, doslovno isprazno razdoblje povijesti koje je ispunjeno ratovima i hedonizmom.

U 5,4 piše: Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikada mu dosta probitka. I to je ispraznost.

Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?

BVB blogeri !

Nisam htio imati blog, samo sam komentirao kod patera Luke. Sticaj okolnosti ipak je rezultirao mojim blogom. Tek moram shvatiti mogućnosti ove stvarčice (kako umetnuti slike, muziku i sl.). Leticia, hvala još jednom.