Linkovi
...POSEBNO ZANIMLJIVO...

FAIRYTALE GONE BAD
UNKNOWN PLEASURES
IZ NEKOG DRUGOG SVIJETA

...NE POŽELIŠ LI OTIĆI U...

NEVIDLJIVI PROSTOR


*sve fotografije koje se koriste u postovima dio su arhive deviant arta

DEVIANT ART


Bilo je ljeto
a ja crvena od sunca,
mislim,
iako vise nisam sigurna.
Govorio si kako crvena
djelujem nekako tuzno,
i kako imam prekrasnu kosu,
sto je cesce ne pustam.
Govorio si tako tiho,
tako sporo,
i sve oko tebe bi utihnulo
da ne propusti koju rijec.
Zidovi nikad nisu bili tako tihi.
Voljela sam tvoj naglasak.
Mostarsko-sarajevski-novosadski,
ono tvoje tvrdo č sto bi zapeklo u dusi,
voljela sam tvoje price,
tvoje pjesme.
U tvojoj sobi s francuskim prozorom
nepovratno sam ostavila dio sebe.
Nisi mi ga oduzeo,
takvo nesto se oduzeti ne moze.
Poklonila sam ti ga.
A znala sam da ne smijemo,
da nemamo nista.
Sam si rekao
«eto jos jedne ljubavi koja tek treba postati nesretna».
Lolita. Zvao si me.
Smijala sam se, onako crvena od sunca.
Ili neceg drugog.
Vise nisam sigurna.
Kao sto sam bila ono ljeto
dok si mi prstima od duhana petljao po kosi,
volio ravnopravno moje usne, ledja i grudi.
Danas u nista vise nisam sigurna.
Ni jesmo li postojali mi.
Ili si lagao kad si mi obecavao
mostar i vis,
i sarajevo i ljubljanu,
neku sobu daleku od svih na neko vrijeme.
Ponekad na kolodvorima
na kojima ostavljam komadice sebe
stojim ispred autobusa za Mostar
i sve utihne,
kao onda tren prije nego sto progovoris
Ja tebe cekam
na kolodvorima na kojima te nema..
Ti si mene jos davno
uokvirio u pjesmu.

Anonimna autorica

*predivna pjesma jedne jako bliske prijateljice
koja je zeljela ostati anonimna

...EVERYDAY VECATION...

*sammy decoster
Image and video hosting by TinyPic

*patti smith
Image and video hosting by TinyPic

*mars volta
Image and video hosting by TinyPic

*blast stereos loud
Image and video hosting by TinyPic

*toys of the masses
Image and video hosting by TinyPic

*mad season
Image and video hosting by TinyPic







Nevidljive stranice

01.09.2009., utorak

Maleno kraljevstvo

Crveno-narančasti rakovi poput onih u crtanim filmovima plešu na srebrnoj mjesečini uz lom tipično plavih valova. Modro svjetlo ocrtava blagu zakrivljenost kralježnjice, napušten otok na napuštenom otoku, a more samo čeka da proguta prstom ispisane riječi na vlažnome pijesku. Nakon nekog vremena svi postanemo ista fotografija, maketa drugačija od one prijašnje samo u istim okolnostima i tonemo u nepromjenjivosti, ustajalosti, dok veze gustog ljeplila konačno ne popuste...Večeras zvijezde nekontrolirano izgaraju u svojoj brzini i ostavljaju za sobom malo kratkotrajnog svjetla pretvorenog u zlato zvjezdane prašine koja emitira sjaj i tjera noćne more natrag u drvene ormare i pod prašnjave krevete. Barem netko sada može mirno spavati, barem netko sada može spavati, barem netko može, barem netko...barem. Ljetni povjetarac ima u sebi neobičnu uvjerljivost, pa se često zabunim misleći da mi Ti sapućeš na uho i kosom miluješ obraze, a samo malenim pokretom prsta stvarnost postaje stvarnija i stih izgubljen. Kralj usamljenog kraljevstva Oriona, sa prusko plavim slonovima koji lete hipnotizirajučim ljubičasto-plavim nebom nevino plavih oblaka, sjedi na svome tronu od pijeska bez svoje kraljice...Kraljice gdje si?

Image and video hosting by TinyPic

Damien Rice '' BLower's Daughter ''

And so it is
Just like you said it would be
Life goes easy on me
Most of the time
And so it is
The shorter story
No love, no glory
No hero in her skies

I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes...

And so it is
Just like you said it should be
We'll both forget the breeze
Most of the time
And so it is
The colder water
The blower's daughter
The pupil in denial

I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes...

Did I say that I loathe you?
Did I say that I want to
Leave it all behind?

I can't take my mind off you
I can't take my mind off you...
I can't take my mind off you
I can't take my mind off you
I can't take my mind off you
I can't take my mind...
My mind...my mind...
'Til I find somebody new


- 23:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.08.2009., četvrtak

Vlasnik snova

Vlakovi svojom težinom pritišću tračnice i one poput pasa cvileći nakratko umiru. Zvuk udaljene željeznice miješa se sa cirkuskom glazbom i pretjeranim afektiranjem, nitko se sada ne obazire na beskućnikove tužne i usamljene, neartikulirane pjesme. Nepodnošljivi zvukovi, nesnosna buka, samo u epitetima ostaju takvi jer ništa ne može penetrirati u unutrašnjost pomračenog uma. Nestali su svjetlo i tama, propali pod i strop, netko je škarama prerezao konce, a sloboda sada više ništa ne znači. Možda nikada i nije ništa značila...Tiha svirka metalne trube i nostalgičnog vjetra, samo je nekoliko ljudi i malo sasušenog lišća ostalo da pokopaju ostatke ideala koji su nekada plutali na ljubičasto plavim oblacima naših snova. Kada bi spalili ono što sanjamo, prah nadrealizma Morfej bi ukrao, potajno usuo u svoju vreću i ponovno ga nasipao u naše promjenjive oči...a onda bi se nanovo otrovali Dalijem i sanjali, sanjali, sanjali do apokalipse. Strah me sklopiti tople kapke i vidjeti čudovišta dugih ruku kako pogrbljeni kroče iz ormara, snivati gubitak prijatelja i vlastitu demenciju, ali sanjati ljubav i neizmjernu sreću koju ne mogu obgrliti rukama, toplinu ljudskog tijela i klišej srodne duše, kako bi jednim treptajem pospanog oka odagnao novonastalu iluziju koju sam se toliko trudio izgraditi, najgora je noćna mora koju mogu usnuti...Pokopati snove ili ih spaliti na lomači? Pokopati zbog toga što će mi taj glagol očuvati zdrav razum.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Joy Division '' The Eternal ''

Procession moves on, the shouting is over,
Praise to the glory of loved ones now gone.
Talking aloud as they sit round their tables,
Scattering flowers washed down by the rain.
Stood by the gate at the foot of the garden,
Watching them pass like clouds in the sky,
Try to cry out in the heat of the moment,
Possessed by a fury that burns from inside.

Cry like a child, though these years make me older,
With children my time is so wastefully spent,
A burden to keep, though their inner communion,
Accept like a curse an unlucky deal.
Played by the gate at the foot of the garden,
My view stretches out from the fence to the wall,
No words could explain, no actions determine,
Just watching the trees and the leaves as they fall.

- 23:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.07.2009., nedjelja

Nevinost ubojice

Gramofonske ploče razbacane svuda po zelenom sagu. Slušali smo ih cijelu noć sinoć, otrovanog krvotoka, rasplinutih misli. Svatko je plesao na svom privatnom koncertu misleći kako se međusobno ne zamišljamo prilikom jeftinog fantaziranja. Spori, spori lap dance. Ubili smo svaku romantiku i polagano sve svodimo na meso i kožu, dok se istinski osjećaji u dubini naše stvarnosti pretvaraju u humus, ali ne postaju onoliko plodni koliko bi mi to htjeli. Pladanj opijuma i ostali narkotici, hrana za ptice i malo vode, zlostavljaš me zlostavljam te...Ljetna vrućina otapa naša tijela, dvije svijeće u potpunom mraku polagano dogorijevaju i kaljamo zid na kojem se neprestano, danonoćno vrte stari crno-bijeli filmovi. Moja leđa su široko platno koje trgaš i bojaš crveno, krvavo crveno poput tvoje nagrižene usne, dok nemoćno padamo na koljena boreći se za dah. Stvarnost je postala prestvarna, glazba preglasna, molitva pretiha, a prošlost trajna tetovaža na mom ramenu. Ugrizi na vratu...prestani me voljeti. Nikada se nisam isplakao tako jako, zbog laži kojom smo izigrali jedno drugo i sve je postalo iskrivljeno, srušilo se vrijeme, nastupila je smrt trubadura i tišina, duga samotna tišina. Poput tek rođene djece ležimo na podu, ja poduprt zidom, ti mojim koljenima...na čelu mi se očitavaju titlovi našeg privatnog filmskog hita i samo da si pogledala gore mogla si mi pročitati misli. Jesmo djeca, ali poprskana grijehom i nije loše što prostituiramo svoje mišiće i salo, kosti i goruće tkivo, mi ubijamo sebe i zato nam prsa razdire pakao...Ubojstvo je smrtni grijeh.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kings of Leon '' Closer ''

Stranded in this spooky town
Stoplights are swaying and the phone lines are down
This floor is crackling cold
She took my heart, I think she took my soul
With the moon I run
Far from the carnage of the fiery sun

Driven by the strangled vein
Showing no mercy I do it again
Open up your eye
You keep on crying, baby
I’ll bleed you dry
The skies are blinking at me
I see a storm bubbling up from the sea

And it's coming closer
And it's coming closer

You, shimmy shook my bone
Leaving me stranded all in love on my own
What do you think of me
Where am I now? Baby where do I sleep
Feel so good but I'm old,
2000 years of chasing taking its toll

And it’s coming closer


- 22:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.07.2009., subota

Oluja

Dalekovodi zrače električno plavim svjetlom i noć izgleda poput magične strane čarobnjakova plašta, puna pomutnje i varljivog svjetla, izmiješanog u posudi neba, zajedno s malo zvjezdane prašine i slatkim suzama uplašene djece koja, pred strahom od grmljavine, utjehu traže u roditeljskim krevetima. Ali mi smo odavno prerasli svoju dječačku odjeću i bilo bi urnebesno smiješno kada bi ovako odrasli, roditeljima utrčali u spavaće sobe. Pa se zagrljajima međusobno tješimo ispod guste krošnje stare, debele masline koja nam granama zaklanja pogled na rat neba i zemlje koji se upravo odigrava pred našim očima. Opasno je sjediti tu gdje se nalazimo. Ne samo zbog gromova, već zbog oluje koja se zahuktava u nama. Svaki prasak grmljavine poljubac je na našim premladim usnama, a svako sijevanje samo nagovještava novi, kojim ćemo, zbog straha od oluje, lagati se i pretvarati da ćemo tu biti zauvijek, a zapravo ćemo se razići čim oluja prestane. Ali možda…Ne, znam da ni sam neću ostati, a u drhtanju tvojih ruku, dok prelaze preko mog ružnog lica, potvrđujem vlastitu sumnju. Treseš se od hladnoće iako je ljeto, i na sebe nesebično preuzimam tvoje drhtaje. Poljupcima smo izmijenili strahove…Ponudio bih ti svoju staru jaknu jer volim kako ti stoji i jer brinem unatoč svemu, ali ona je mokra poput naše svijetlo obojene kože. Eksplozija taktilnosti, nekontrolirana imaginacija, smrt jedne ljubavi, opijenost trenutkom, kršenje svake od deset Božjih zapovijedi (nije da nam je oboma stalo do toga)…istovremeno smo mrtvi i živi. Rekao bih, '' I ja tebe '' , ali bi itekako znala da lažem.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Cajun Dance Party '' No Joanna ''

It feels like this, as I walk the streets and I stalk the leaves on my way home,
Look down at my shoes, to see how I move,

And it’s always wrong, it’s always wrong,

But I can’t go back.
I can’t go back,
I can’t go back to her she’ll see, she’ll see the way I look, I’ve looked,
I’ll always look through my eyes, through my heart but not my sense,
I seem to lose, but not when I choose,

And it’s always wrong, it’s always wrong,

But second source, in the middle of the night,
All’s easy but not with this girl,

Joanna sits on the wall,
Smiling and laughing and asking for more,
She’s won the battle, but now comes the fear,
It’s over; it’s over, just as I came near,

It feels like this, as I walk the streets and I stalk the leaves on my way home,
The house is so near, but oceans from here,

And it’s always wrong, it’s always wrong,

But summer air, when hands are a ‘tangled,
You think that you’ve won all the world.

Joanna sits on the wall,
Smiling and laughing and asking for more,
She’s won the battle, but now comes the fear,
It’s over; it’s over, just as I came near,

But second source, in the middle of the night,
It feels like this,
It feels like this,
My eyes will take a tear from you,
My heart will take a beat, or two,
My feet will take me back to you tonight, they always do,

Joanna sits on the wall,
Smiling and laughing and asking for more,
She’s won the battle, but now comes the fear,
It’s over; it’s over, just as I came near,

Your eyes aren’t blue, but I still see seas within...

- 01:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.07.2009., ponedjeljak

Uzalud prekopani rudnici

Imam samo jednu knjigu pod rukom...morske stijene su pretjerano grbave i pognute, oštre i nemilosrdne prema mojim neobuvenim stopalima. Crnina noći skriva me od pogleda kasnih kupača koji se utonuli u čistom moru nekontrolirano smiju rukama valova što miluju njihova naga tijela. Razodjeven poput kupača, ali ne jer me golotinja zabavlja, već zbog polagane otpornosti na kritiku vlastite odbojnosti, stojim i dalje na toj istoj stijeni recitirajući, poput vuka na mjesecu, nebu zaboravljene rečenice koje više nitko ne čita. Ne treba mi svjetla, i sklopljenih očiju bih mogao pročitati Zlato, samo sigurnost da mi u rukama stoji opipljiv dokaz ljubavi, jer mi je upravo to potrebno kako bih ponovno počeo vjerovati u ono što je nestalno poput mog izmišljenog boga...Pljuskanje mora pod mojim nogama simfonija je koju orkestar prirode večeras za mene svira, a vodi se pridružuje šuma, praskanje zrikavaca u uzavrelim krošnjama starih borova. Inpsiracija živi i umire, ponovno uskrsne da bi se zatim užasnom brzinom strmoglavila u zjapeću prijeteču crninu, ucrtavajući savršeni krug oko mog postojanja pružajući iluziju dobrog i sretnog života koji je samo varka svijetu. Želio bih voljeti, ali ne mogu jer te nema...ja nemam svoje zlato.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

- 22:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.04.2009., ponedjeljak

Fragmenti Evgenija i Virginie

Svjesno odlaziš u nepovrat, svjesno te puštam u nepovrat...Obale rijeke su pretjerano poetične, upravo zbog toga biramo njih kao mjesto radnje jutarnje inscenacije. Okolno grmlje diše ljudskim životom, a ustrojeni drvored savršeno igra ulogu kulise, zelenog zida iza kojeg će se odigrati jednočinka koja unatoč nazivu ima mnoge nastavke. Mogu li ptice predvidjeti strašan zločin, pa šutnjom svojom guše vlastiti cvrkut. Može li lagani korak presvete noge u trenutku kada izlazi iz engleske ladanjske kuće upozoriti krtice i zemaljske crve da na neko vrijeme odmore svoja vrijedna rila i prestanu prebirati njima po crvenoj utrobi. Drvored se savija prema sjeveru pod naletom blagog i mirisnog ljetnog povjetarca. Gotovo sve odiše tipičnošću takvih drama koje se na isti način neprestano postavljaju i izvode, ali danas postoji razlika. Novi protagonisti. U narančastom svitanju budi se od sinoćnjeg hedonističkog slavlja, u grmlju pokraj rijeke, okaljan grijehom laži i prijevare, neuredne kose i sanjarskog pogleda, raskopčane košulje i proždiruće grižnje savjesti...Evgenij. Ali iako je u potpunosti izgubio svaki dio sebe koji je poznavao, u svojoj izgubljenosti i neprepoznatljivosti on je svejedno predivan, a sunce koje se u mukama penje prema zapadu kao da samo pojačava njegovu privlačnost, oslikavajući ga vampirskim bljedilom, naglašavajući ljubičastu boju njegovih podočnjaka. Rukama umjetnika, a ne borca, koje su svejedno izbrazdane dubokim sudbinskim crtama i ožiljcima nemogućnosti iskazivanja vlastite kreativnosti, razmiče postelju na kojoj je do maloprije spavao i u plićini rijeke, u nježnoplavom ljetnom kaputu spuštenom do pasa, s bijelim šeširom ispranog cvijetnog uzorka pod kojim se gomila duga, slamnata kosa, ugleda djevojku koju je nekada davno poznavao i koja je nekada davno poznavala njega...Virginia. Oko njezinih gležnjeva plutaju, sada već uništeni sati i sati pisanja poezije, a neki od tih stihova zatočeni na bijelom papriu plutaju prema ušću svemoćne rijeke. Razgolićena, svilena leđa postaju na trenutak oštra od blage hladnoće koja ponekad zna iznenaditi ljeto, kako bi ponovno postala blaga i uplašena. U zagrljaju poput majke drži vreću punu kamenja koje je konopom zavezala oko svog struka i kada bi čovjek zanemario stravičnost njezine nakane, pomislio bi kako ljepšeg prizora u životu nije vidio, te bi zatim od te iste ljepote zatvorio oči i umro od sreće...Evgenij je stajao neko vrijeme nepomičan, ali shvativši da njegovo vlastito postojanje ovisi o tome hoće li se Virginia ubiti, potrčao je za njom te je izvukao iz rijeke, spasivši istovremeno svog sijamskog blizanca i sebe...Svjesno odlaziš u nepovrat, svjesno te spašavam od istog...


Image and video hosting by TinyPic

- 08:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.02.2009., ponedjeljak

U mraku narcisa

Prazan stakleni pogled pada na vlastiti odraz u zrcalu i zaljubi se sam u sebe… Zrcalo odražava predivne narcise procvjetale u zoru. I kao da toliko ljepote nije dovoljno nego su njihove glave još ukrašene i prozirnim biserima rose. Mi smo svjedoci svoje mladosti, gledatelji životne prolaznosti, lopovi vremenske iluzije. Narcis je oduvijek bio vlastiti krvnik, vrtlarske škare i mlado lice kojem su narcisi toliko potrebni. Mlada djevojka uzela je kristalnu vazu sa narcisima i odmaknula ih od zrcala, previše su vremena provodili uljepšavajući vlastite živote. Sada želi da se prestanu voljeti, ne želi više sebično cvijeće i šarene latice, želi uvenule cvjetove na svojim rukama koji će u svojoj smrti grliti njene bijele ruke, koji će govoriti kako im voda nije potrebna, ni pčele, ni svi kukci ili vjetrovi svijeta. Uplakana sada leži pokraj krhotina razbijene vaze i šapuće isprike zbog riječi koje nije izrekla, a mogla je izreći, i tko zna možda bi se njihove zaljubljene glave okrenule za riječima jedne bijele djevojke u jednoj bijeloj haljini koja se sasvim slučajno spotaknula i oduzela narcisima život. Oduvijek su bile tužne priče o mladosti i cvijeću koje plače zato što nije znalo govoriti, a željelo je naučiti, ne samo govoriti poput ljudi već i nesebično voljeti…Nakon kontemplacije sa vlastitim odrazom, pjesnik gasi sva svjetla i u mraku potiho optužuje sve za vlastitu osamljenost.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


- 13:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.12.2008., subota

Djevojka koja je mogla biti sve

Nebo je isparano grmljavinom a kiša oplakuje prozore, mislim da manje kreativne slike nisam od ovih mogao upotrijebiti. Električno plavi odbljesci trepere izvan tebe i u tebi. Ti si predivna djevojka, a crno ti tako lijepo pristaje. Ti si jedan odraz u zrcalu, kilometrima daleko, daleko od mene...Stojiš pred vlastitom slikom sanjajući dodatak koji će ti prići sa leđa i grliti te, ljubiti tvoj vrat, a ti ćeš nemoćno pasti u njegov zagrljaj, odigrati nesvjesticu iako on nije nešto posebno. Trepćeš pretjerano brzo kako bi odagnala iluziju, okrećeš se da osjetiš stvarnost. Blagi pokret golih, bijelih ramena i elegantno zabacivanje kose u stranu, još samo da se uistinu zoveš Marla bila bi ista ona. Na zrcalu crveni ruž i trag tvojih plavih usana, zamagljenost je posljedica prevrelog daha. Ponekad pomislim da sam zaslužan za svu tragediju koja teče iz tvojih očiju ali mislim da se radi samo o mome samoljublju. Govoriš da sam tamničar tvoje nesreće i rizničar tvog razočaranja...Jednom rukom pridržavaš se za zid dok drugom ispisuješ: Još uvijek te čekam...i potpisuješ se. Bolji potpis ne bi ni sam mogao smisliti: Djevojka koja je mogla biti sve(ali sam je ja odlučio odbiti).

*posveta: za Marion


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



- 09:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.12.2008., utorak

Projektor

Najljepši pjesnici Albiona i slobode pišu improviziranu poeziju u mome stanu večeras. Na stolu otvoreno, napola ispijeno crveno vino i prazne boce ruma. Zrak je pretjerano poetičan, baš poput mojih misli, a atmosfera istovremeno bučna i nasilna, prosta i opscena, erotična i gola. Ja i ti prijatelju, mi smo cijeli svijet i tko je zamislio zemlju kao središte geocentričnog sustava sigurno je mislio na nas. Utopio sam se u premekanom prusko plavom naslonjaču, prekriženih nogu sa pepeljarom na koljenima i dogorjelom cigarom među prstima. Otpuhujem posljednji dim i pomišljam kako nikada ne bi htio napustiti ovu prostoriju. Muškarci i žene ili smo još uvijek djeca, pomišljam dok krajem oka promjenjive boje hvatam tihi poljubac među krvavocrvenim zavjesama. Ponovno proživljavam malenu revoluciju unutar četiri zida sa njujorškim pijanicama, a opijena svjetla postaju sve jača i jača, sve svjetlija i svjetlija. Vičem kako želim da od nas naprave film. Ja sam savršena uloga, savršeni protagonist i dok tako vičem s leđa mi se prikrada nadrogirana groupie i stravstveno me ljubi pred svima, a ja sam tako ponosan na tebe što si tako predivna. Svatko od nas leti svojim prostranstvima iako letimo istim nebom. Konačno sam pronašao davno izgubljenu Arkadiju. Vratio sam se. Vratio. Konačno sam se vratio. Vrištimo i vrtimo se široko raširenih ruku dok ne izgubimo ravnotežu i padnemo na prašnjavi sag. Na podu razbijena gitara, popucale žice, ispisani rukopisi, topli šalovi i pobacane knjige. Besmrtnost trenutka, najveća inspiracija. Moj um je projektor fantastičnih zamisli a ja sam upravo naslikana slika. Udahni, izdahni. Udahni, izdahni. Nikada ne zaboravi disati.

*posveta: mojim dragim prijateljima

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


- 08:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.11.2008., srijeda

Krhotine Venere Miloske

Netko je razbio kip Venere Miloske za koju sam mislio da je vječna i neuništiva. Dodir, okus i miris postali su prošlost, a tvoje oči,kosa i usne daleka nedefinirana apstrakcija. Mislio sam da ćeš trajati zauvijek, barem sam svima tako govorio, biti moja Laura ili Beatrice, nepresušan izvor inspiracije. Istina, mogao bih još mnogo pisati o tebi ali odustao sam od mazohizma iako si željela da zauvijek budem tvojim robom. Uzeo sam jako oštar nož i uništio svaku tvoju sliku u galeriji mojih misli. Više se ne prežderavam lažnim snovima i nadama, više ne boravim sa Lautrecom u odjeljku Moulin Rougea vrebajući za samo jednim tvojim pogledom, više nisam povučeni umjetnik i ustrašeni pjesnik. Nije mi žao što sam te ugledao, ali mi je žao moje dugotrajne slabosti. Neko sam vrijeme bio Odisej, a ti si bila nimfa ali sada je vrijeme da se vratim svojoj Penelopi. Afrodita, Helena i sve ostale grkinje mogu samo ljubomorno gledati kada vide tvoj čarobni hod i otiske tvojih stopala u pijesku, a ja mogu samo proklinjati Posejdona, more i valove što brišu tragove tvoje prisutnosti. Upravo se po tome razlikuješ od Venere. Ona je bila nepokretna, gotovo mrtva, pa se činila vječnom, ali ti si prisutna, ti si sadašnjost, realizam i upravo te zato želim, jer znam da svokog trenutka možeš otići. Iako će u slučaju da pobjegneš iz fotografije u koju sam te smjestio boljeti mnogo i jako, barem si uzrokovala novi život u meni koji je Venera Miloska zaboravila njegovati. Moja je želja jednostavna, iskreni poljubac da konačno doživim. Samo da ti još znam reći da...


Image and video hosting by TinyPic

- 13:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (3)

< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
...ZAGLEDAJ SE U CRNU RUPU MAĐIONIČAREVA ŠEŠIRA,MOŽDA NAIĐEŠ NA BIJELE ZEČEVE,GOLUBOVE I MIŠEVE,JER U NJEMU MOŽDA NAIĐEŠ NA MAŠTU,MOŽDA NAIĐEŠ NA MENE...


...PJESMA MOG RASPOLOŽENJA...







...IMAM JA I MSN...

edi_celic@hotmail.com


free music


free music


free music





CIRCA SURVIVE-THE DIFFERENCE BETWEEN MEDICINE AND POISON IS IN THE DOSE

Move one inch at a time.
Don't make shit rhyme.
Would it be easy to repeat the first line?
My mind's not a well;
It won't run dry.
Just keep drinking water and you'll be alright.
This is paralysis.... with no time at all to let go.

Well don't call me by my full name,
And all this is temporary.
It feels much better to know that you won't feel a thing.
Well don't talk about it;
Write it down but don't ask for help.
I can't be honest with even myself.
Did you ever wish you were somebody else?

Accomplishments are transient.
They pulled me in unremittingly.
Just lasting this long,
I feel relieved to let repetition save me.

Well don't call me by my full name,
And all this is temporary.
It feels much better to know that you won't feel a thing.
Well don't talk about it;
Write it down but don't ask for help.
I can't be honest with even myself.
Did you ever wish you were somebody else?

Move one inch at a time.
You'll be just fine.
Move one inch at a time.
You'll find...
They pulled me in but accomplishments are transient.
They pulled me in but accomplishments are transient.

Well don't call me by my full name,
And all this is temporary.
It feels much better to know that you won't feel a thing.
Well don't talk about it;
Write it down but don't ask for help.
I can't be honest with even myself.
Did you ever wish you were...
Did you ever wish you were...
Did you ever wish you were somebody else?


CIRCA SURVIVE-WE'RE ALL THIEVES

ost in a haunting thought
spinning me around once more
I wake, just to feel the way
as the daylight comes around I turn
with my eyes on the back door
your face is light and cocaine white
one message beating through

smokes filled the air
and I'm strling to breathe
let them be calm so I finally can sleep
everything you intended to say
don’t go back on your words
you always said you'd tell me first

verse after endless verse
I can't escape the echoed words
I long, long to find a cure for the feeling
I find in these chords
I smile as it burns
your face is light and cocaine white
one message beating through

I've been erased
I've been erased from the picture

excuse, oh no anything goes
excuses, you know it doesn’t work
excuse, oh no anything goes
excuses don’t work.
excuse me this will calls out desperate
excuse me this will calls out desperate

smokes filled the air
and I'm strling to breathe
let them be calm so I finally can sleep
everything you intended to say
don’t go back on your words
you always said you'd tell me first

smokes filled the air
and I'm strling to breathe
let them be calm so I finally can sleep.


CIRCA SURVIVE-ACT APPALLED

well, you walk straight
but not like them
to fool them in
make it seem like you're in trouble
make a sound
fake it enough
what made you so scared?
maybe you're mistaken for someone who cares

if you remember (remember)
I've been trying to get back to the center
but I'm sure
it's not like it was before

to make them drink
tell 'em that it's only water
no one leaves til we figure this out
what made you so scared?
maybe you're mistaken for someone who cares

if you remember (remember)
I've been trying to get back to the center
I'm sure
it's not like it was before

patience, both we and our words are over produced by influence

I'm only asking
if you remember (remember)
I've been trying to get back to the center
but I'm sure
it's not like it was