utorak, 28.03.2006.
DOGAĐA SE NEŠTO ČUDNO
|
al fakat, događa se nešto jako čudno...
npr: svaki dan doživim drugačije ovaj jebeni život... svaki me dan netko iznenadi (obično neugodno)... svaki dan donesem novu odluku... svaki dan nemam vremena za sve što moram obaviti pa onda izostavim ono najvažnije... zato se ispričavam svima koje sam zanemarivala u zadnje vrijeme... ispravit ću ja to ubrzo... nemam baš previše inspiracije ni volje za životom pa ne znam kad ću opet doć...valjda kad skupim malo hrabrosti... |
ponedjeljak, 27.03.2006.
I HATE MYSELF AND I WANT TO DIE
|
biip osoba jučer fakat nije bila fer prema meni...
nije marija- moja djeva... voljela bih da ta biip osoba bude iskrena prema meni... volim, cijenim i poštujem iskrenost... al je ima premalo na ovome svijetu... tužno... čak i ja nisam 100 postotno iskrena... al se trudim... za razliku od nekih... i pazim da ne bih povrijedila druge... ok, nitko nije savršen... a da je onda ne bi bio čovjek... to uvijek kažem kad neš pogriješim... al dobro... preživjet ću...sve je to za ljude... >>i like:pasta, turtles, girls with weird eyes, writing, reading, keeping my mouth shut, cake decorating, horse bacle riding, gun cleaning, sally struthers impresonations, pina coladas and getting caught in rain, buttfucking, accupuncture, painting,friends, cats, goats, mo-hair sweaters, cultiuating a fine army of facial blemishes, scarfication, playng music with my band, my wife, my family and all of the people with whom our band works with...<< e,pa Kurt i ja imamo podosta toga zajedničkog... uhhweidshjnliewfkndfujreewkd... pozz... |
četvrtak, 23.03.2006.
OPET SAM SE PROBUDILA
|
danas smo pisali test iz zemljopisa...
bilo je ok... zahvaljujem kutiji na posuđenom šalabahteru... hvala svima koji su me stavili na linkove... danas kad sam trčala do doma po zadaću iz engleskog otkrila sam da netko ima onaj isti odličan parfem koji ima i kix... mmmm... suuper... sad se moram požurit... idem s frendicom u grad... danas opet dramska... sara, želim ti brz oporavak... pozdravljam sve koji vole nirvanu i volim vas!!!!!!!!!!!!! pusa!!!!!!!!! |
srijeda, 22.03.2006.
DOBAR DAN, DOBRI LJUDI
|
DANAS JE PROGNOZA LIJEPA:
SUNČANO CIJELI DAN-zaljubljenima KIŠNO CIJELI DAN-mrzovoljnima KIŠNO JUTRO-onima koji su pisali test KIŠNA VEČER-onima koji su se posvađali s nekim a meni je danas sve od navedenog... mislim da mi se sviđa jedna osoba...  moram usisat stan pa sam mrzovoljna...  pisala sam danas test... isprike povrijeđenima... ali, znajte da sam i ja povrijeđena... al dobro... preživjet ću... nego, test... ahhh, pisali smo test iz kemije... profa nam je dala testove i otišla iz razreda... baš suuuper... svi smo se okoristili...  jučer je u disku bilo deprimirajuće...  naravno, nije da nisam plesala... ali s istim spolom... a kaj ćeš... bar imam frendice... ali i frendove... pa, dobro o čemu ja to pričam???  ma, nevermind... pozzzdraff!!! |
utorak, 21.03.2006.
DAN ŠKOLE
|
danas je dan škole... bljak, povraća mi se...
došli su nam neki dosadnjakovići svirat džez... dooooooooosadnoooo... a prije toga me pedagogica (prdagogica,prdoguzica,...kak hoćete) natjerala da idem doma po 10 kn za taj glupi ¨koncert¨... bilo mi ih je čak i žao... neki babčići... čak su im i profesori nasilu pljeskali... a kaj ćeš... danas je disko u školi... ići ću samo da se pojavim tam... ionako nemam s kim plesat... al to mi je trenutno najsitniji problem koji me muči... rado bih se povjerila al još nisam spremna jer znam da će to pročitat neki ljudi koji bi... ma, nije važno... a sad nešto drugačije... za bolje raspoloženje... LITHIUM Im so happy cause today I found my friends Theyre in my Head Im so ugly but thats OK cause so are you We broke our mirror Sunday morning is every day for All I care And Im not Scared Light my Candles in a daze cause I found God Hey Hey Hey Im so lonley but thats OK I shaved your head And Im not Sad And just maybe Im too blame for All Ive heard but Im not sure Im so excited I cant wait to meet you there-but I dont care Im so horny thats OK my will is good I Like you-Im not gonna crack I miss you I love you I Killed you uvijek mi se popravi raspoloženje kad čujem tu pjesmu SOMETHING IN THE WAY Underneath the bridge The tarp has sprung a leak And the animals Ive trapped Have all become my pets And Im living off of grass And the drippings from the ceiling Its okay to eat fish Cause they dont have any feelings Something in the way, mmm Something in the way, yeah, mmm Underneath the bridge The tarp has sprung a leak And the animals Ive trapped Have all become my pets And Im living off of grass And the drippings from the ceiling Its okay to eat fish Cause they dont have any feelings Something in the way, mmm Something in the way, yeah, mmm a,na ovu se uvijek rastužim... pozzdrav svima... |
nedjelja, 19.03.2006.
IAKO NISAM MISLILA DA ĆU PISAT POST DANAS NAŠLA SAM VREMENA...
|
između jednog i drugog dogovora za van...
nemam kaj za pisat osim kaj moram pitat: ko je onaj neki čovac čiji se blog zove dijete s kolodvora ili od negdje drugdje... tak nekak... nisam zapamtila... sorry ti neki čovac... vidla sam zastavu na kurta cobaina u ddaallaassuu... juuuuuuuuuuupppppppppppiiiiiiiiiii!!!!!!!!!!! moram ju kupit... sorry,sara, al ne mogu odolit... sad moram ić već kasnim... pozzzzzzzzzzzzzzzzz.................. |
petak, 17.03.2006.
|
nemam danas baš nikakvu inspiraciju...
ali, da, jučer kad sam bila u gradu bio je neki tip koji je sjedio tam u blizini cvjetnog trga i svirao nirvanine pjesme pa sam mu dala sve kaj sam imala (30-ak kuna) i naručila neke pjesme da mi svira... pjevali smo zajedno... bilo je superrr... danas mi je malo bolje... nadam se da ću uskoro moć reć zbogom bljutavim osjećajima... sad uskoro idem na frendicin roćkas (hanin)... pozz!!! |
četvrtak, 16.03.2006.
DANAS SAM U DUUUBOKOJ DEEEPRI
|
ali na sreću nisam sama: tu je moja best frendica tena...
sad se vidi ko je pravi prijatelj... ok, ima ih još,al trenutno nisu tu... nisam sigurna dal ću danas ić na dramsku jer ne želim širiti depru svud naokolo... šmrc... ne želim vam upropastiti dan pa vam neću reći kaj mi se dogodilo... sad idem širit depru na svoj jastuk... pozz...:-( |
srijeda, 15.03.2006.
I DALJE SAM ŽIVA
|
imam par sretnih vijesti:
1. pito me povijest i dobih 5!!! 2. stari je kupio novu vikendicu na moru u tisnom (KO NE ZNA DI JE TO NEK SLOBODNO PITA) i to je to... kix, žao mi je kaj te bolila glava... nekoliko osoba (ALI TO NISAM NIPOŠTO JA!!!!!!!) misle da si dvoličan... ne slažem se s tim... mislim da si ti super... itd...itd... mislim da su svi ljudi na svijetu suuuuper... ok, ne baš svi...( neki će znat na koje ljude mislim: dovoljno je samo reći... matematika... njemački...itd...itd...) jojjj pa daaaa, njemački... moram ić na njemački pozz... |
utorak, 14.03.2006.
|
Tako je pisao Kurt Cobain Kurt Donald Cobain rođen je 20. veljače 1967. u Hoquaimu, savezna država Washington. Roditelji mu se razvode 1976. Christa Novoselicha upoznaje 1986. i s njim osniva grupu Nirvana. Prvi album "Bleach" snimaju 1989. za neovisnu tvrtku SubPop, a 1991. za Geffen snimaju drugi album "Nevermind" koji ih dovodi na vrh popularnosti. Kurt se 1992. ženi s Courtney Love, ali nakon albuma "Incesticide" i "In Utero" Cobaina nalaze mrtvog pored ispaljene sačmarice u njegovu domu u Seattleu 8. travnja 1994. Kremiran je i njegov je pepeo rasut po rijeci Wishkah. Za vas smo odabrali neke od nabitnijih ulomaka iz knjige s Kurtovim riječima, u kojima govori o sebi i svom odnosu prema uspjehu i glazbi, kao i što misli o drugim bandovima koji su pošli njegovim tragom. Volim punk rock. Volim cure s čudnim očima. Volim droge (ali moje tijelo i um ne dopuštaju mi da ih uzimam). Volim strast. Volim odigrati pogrešnu kartu. Volim vinil. Volim se osjećati krivim zato što sam bijeli američki muškarac. Volim spavati. Volim izazivati male pse koji glasno laju u parkiranim autima. Volim učiniti da se ljudi osjećaju sretnima i nadmoćnima zbog svog reagiranja na moj izgled. Volim imati jaka mišljenja koja ne potkrepljuje ništa osim moje iskonske iskrenosti. Volim iskrenost. Nemam dovoljno iskrenosti. Volim se žaliti i ne činiti ništa da napravim stvari boljima. Volim optuživati generaciju mojih roditelja za to što su došli tako blizu društvene promjene, a onda odustali nakon nekoliko uspjelih pokušaja od strane medija i vlasti da se ocrni pokret time što će se koristiti Manson i drugi 'predstavnici' hipija kao propagandni primjeri da su oni samo nedomoljubni, komunistički, sotonistički, neljudski bolesnici, pa su onda baby-boomeri postali krajnje konformistički yuppijevski licemjeri koje je neka generacija ikad dala. (Zapisano na početku dnevnika, krajem osamdesetih) Dave, band treba vježbati, po našem mišljenju, najmanje 5 puta tjedno ako mislimo ikad išta postići. Dosta nam je potpune nesigurnosti kad god sviramo gažu. Mislimo: "Hoćemo li biti bijedni?" "Jesmo li već uigrani?" Imamo gaže, a ne vježbamo! ... Umjesto da ti lažemo tako što ćemo ti reći da se raspadamo ili da pustimo da se ovo nastavi, ovako ti moramo priznati da smo našli drugog bubnjara. Zove se Chad, iz Tacome je i može svaku večer stići na probu. Što je još važnije, s njim se razumijemo. Moramo priznati da si ti iz potpuno drugačijeg kulturnog sklopa. Odličan si bubnjar i nadamo se da ćeš uskoro naći drugi band. Očekujemo da ćeš totalno popizditi i mrziti nas iz dna duše jer je ovo vrlo naglo i nismo te pokušali upozoriti da se to događa. Nisi ti kriv, mi smo. I stvarno se osjećamo posrano što ti nismo imali muda ovo reći u lice. Ali nismo znali koliko bi se razbjesnio. (Pismo iz 1988. koje je Kurt napisao bubnjaru Daveu Fosteru prije izlaska prvog singla Nirvane) Bok Jesse, daj se razvedri, frajeru, pismo ti je zvučalo kao da ti je nešto dosadno. Jedva čekam da dođeš za Božić, bit će jako uzbudljivo. Odlučili smo izdati vlastiti LP. Našli smo rezaonicu koja će nam prešati 1000 ploča za 1600 dolara. Po cijeni od 8 dolara moramo prodati samo 250 komada da se pokrijemo, ostalo je zarada, samo da nađemo distributera. Jako nas dobro primaju u Seattleu i drugdje po Washingtonu, promoteri nas zovu svirati namjesto da mi jurimo njih. (...) Imam posao čistača s jednim starijim tipom, metemo 4 restorana, dio love mi plaća na ruke ispod stola. (Pismo s kraja 1988. Jesseju Reedu, Kurtovu najboljem prijatelju iz srednje škole) Grupa sad ima imidž: antipohlepa, materijalizam i konzumerizam koji planiramo ubaciti u sve naše videospotove. U prvom, "Smells Like Teen Spirit" hodat ćemo kroz trgovački centar i bacati tisuće dolara u zrak i... Razbiti draguljarnicu antimaterijalističkim punkerskim nasiljem (...) Zar nisu to već napravili Twisted Sister? Imali smo jako zabavnu gažu s Fits of Depression u nekoj kavanici. Bili smo neopisivo sjebeni od cuge i droge, raštimani i jako nepažljivi. Trebalo mi je oko 15 minuta da promijenim žicu na gitari (...) Nakon svirke sam istrčao van i izbljuvao se, a onda sam se vratio i Iggy Pop je bio tamo, pa sam ga onako zabljuvan zagrlio i poljubio. On je zbilja prijazan i cool i fin i zanimljiva je osoba. To mi je bio najlaskaviji trenutak u životu. Kao što si možda već pogodila, u zadnje vrijeme uzimam dosta droge. Možda je vrijeme za kliniku Betty Ford ili knjižnicu Richarda Nixona da me spriječe u zloupotrebi mog kržljavog tijela glodavca. Jedva čekam da odem doma (ma gdje to bilo) u krevet, neurotičan i pothranjen, i žalim se kako je vrijeme loše te da je to uzrok moje bijede. Nedostaješ mi, Bikini Kill, totalno te volim. (Nikad poslano pismo s početka 1991. tadašnjoj djevojci Tobi Vail, bubnjarici banda Bikini Kill) Ako ćemo već biti getoizirani, radije bih bio u istom kvartu s dobrim bandovima poput Mudhoney, Jesus Lizard, The Melvins, Beat Happening, nego da budem stanar režima korporacijskih stanodavaca. Mislim, igramo korporacijsku igru i odjednom smo se zatekli kako je moramo igrati umjesto da koristimo korporacijsku distribuciju i ostanemo unutar našeg malog svijeta jer smo prodali 10 puta više ploča nego što smo očekivali. Veliki je šok davati intervjue za časopise koje ne čitam. Mnogi bandovi tvrde da su alternativa, a nisu ništa nego ogoljeni čupavci sa Sunset Stripa otprije par godina. Volio bih da se potpuno briše bilo kakva naša povezanost s Pearl Jamom ili the Nymphs i ostalim prvim prekršiteljima. (Zapisano u dnevniku početkom 1992. kad je "Nevermind" dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice.) Probao sam heroin prvi put u Aberdeenu 1987. i koristio ga oko 10 puta između '87. i '90. Kad sam se vratio s naše druge europske turneje sa Sonic Youthom odlučio sam ga koristiti svakodnevno jer me stalno želučano oboljenje od kojeg sam patio proteklih pet godina dovelo do toga da se želim ubiti. Mnogo sam puta završio u krevetu doslovno nesposoban za bilo što osim da povraćam i gladujem. Pa sam odlučio da ako se osjećam kao narkić, onda to baš mogu i biti. Nikad više na turneju ako moje stanje nije ili zaliječeno ili izliječeno. Uzimao sam heroin oko mjesec dana, a onda sam shvatio da neću moći doći do droge kad odemo u Australiju i Japan pa smo se Courtney i ja očistili u hotelskoj sobi. Otišao sam u Australiju i, naravno, bol u želucu je odmah počela. Morali smo otkazati koncerte jer sam od boli bio zgrčen na podu kupaone i povraćao vodu i krv. Odveli su me kod liječnika koji mi je dao physeptone. Tablete su pomagale najbolje od svega što sam probao, ali sam poslije pročitao sitna slova na bočici: "sadrži methadon." Opet navučen. (Iz dnevnika koji je vodio tijekom odvikavanja od droge.) Nekako se osjećam mračno pišući o sebi ovako kao da sam američka pop-rock ikona-polubog ili, po vlastitom priznanju, proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, ali sam čuo toliko suludo preuveličanih priča ili izvještaja mojih prijatelja i pročitao sam toliko patetičnih drugorazrednih frojdovskih procjena iz intervjua od mog djetinjstva do sadašnjeg stanja moje osobe kako sam ja notorno sjebani herionski ovisnik, akloholičar, samouništavajući, a ipak preosjetljiv, krhak, lomljiv, tih, narkoleptičan, neurotičan mali popišanac koji će se svakog časa overdozirati skočiti s krova raznijeti si glavu ili svo troje odjednom. Ma daj BOOOOŽE, ne mogu podnijeti uspjeh! Uspjeh! I osjećam se tako nevjerojatno krivim! Zato što sam napustio svoje prave suborce koji su posvećeni koji su ono u čemu smo bili do prije par godina. A za 10 godina kad NIRVANA bude zapamćena koliko i Kajagoogoo taj isti mali broj dolazit će nas slušati na gažama ponovnog okupljanja čiji sponzor će biti Depends pelene, debeli ćelavi a još pokušavaju RAWK-ati u zabavnim parkovima. Nedjeljna popodneva: lutkarska predstava, vrtuljak i Nirvana (...) Nadam se da ću umrijeti prije nego što postanem Pete Townshand. (Nikad objavljeno otvoreno pismo fanovima Nirvane iz 1994.) Sjećam se kako je netko rekao da ako probaš heroin, navučeš se. Naravno da sam se smijao i rugao toj ideji, ali sad vjerujem da je to vrlo točno. Ne doslovno, mislim ako je jednom uzmeš nisi isti čas ovisan, obično treba mjesec dana svakodnevnog korištenja za fizičku ovisnost. Ali nakon prvog puta tvoj um kaže 'aaah ovo je bilo jako ugodno, dok god to ne radim svaki dan neću imati problema'. Problem je što se to dogodi s vremenom... Kod svakoga se ponekad barem jednom godišnje pojavi nekakva kriza, gubitak prijatelja ili dečka, cure, bliskog rođaka, onda ti droga kaže jebiga. Svaki ovisnik je rekao jebiga više puta nego što bi mogao izbrojati... Kad kažeš jebiga, dugi proces pokušavanja da izdržiš bez droge počinje. Prvo skidanje je obično lako ako imaš tablete. U osnovi spavaš. Što je po mom mišljenju loše jer pomisliš ako je tako lako onda se mogu navlačiti i skidati ostatak života. Ali drugi i treći put postane jako drugačije. Traje i 5 puta dulje. Psihološki faktori su se ukorijenili i nanose štete koliko i fizički. Svaki put kad se skidaš što vrijeme više prolazi to ti je neugodnije. Čak i oni s najvećim strahom od igle mogu žudjeti za olakšanjem zabijanja injekcije u ruku. Ljudi su ubrizgavali vodu, cugu, vodicu za usta itd. Drogiranje je eskapizam htio ti to priznati ili ne... Svaki narkić kojeg sam sreo borio se s tim barem 5 godina, a većina se bori oko 15-25 godina, dok konačno ne moraju spasti na drugu drogu - program od 12 koraka koji je sam po sebi još jedna droga/religija. Ako ti to uspijeva, čini to. Ako ti je ego prevelik, počni od polja broj jedan i idi kroz psihološku rehabilitaciju. U svakom slučaju, imaš bar 5 do 10 godina borbe pred sobom. (Zapisano u veljači 1994. u hotelu u Madridu, dva tjedna prije nego što je u Rimu jedva preživio preveliku dozu.) to sam imala i na starom blogu... |