U četvrtak večer poslije devetnice sv. Franji imali smo klanjanje , bilo je jako lijepo- iako dosta kratko. Čitavo vrijeme smo razmišljale o našem prijateljstvu kako smo zahvalne Bogu što nam je dao jedna drugu… suze su išle same od sebe neke od sreće a neke…ne znamo…kad malo razmislimo toliko smo toga prošle zajedno, toliko suza zajedno prolile, tolike radosti dijelile, shvatile smo da smo nitko i ništa jedna bez druge…bez obzira na ove silne godine koliko smo zajedno mislimo da smo tek sada shvatile značenje našeg prijateljstva koliko moramo biti zahvalne na ovome jer rijetko se nađu pravi prijatelji kao što smo mi…. Uglavnom da se vratimo četvrtak večer… sve je počelo od jedne suze koja je potekla niz lice i za sobom povukla more ostalih… najgore je kad počnemo tješiti jedna drugu onda se sjetimo svega i govorimo jedna drugoj da nas nikakva rijeka ne može razdvojiti i briznemo u plač…ne znam možda sad razmišljamo malo zrelije ili drukčije gledamo na neke stvari ali smo shvatile da smo povezanije nego ikada i da je naše prijateljstvo jače nego ikad prije…od sveg srca smo zahvalne Bogu na ovome i znamo da ćemo se svim silama boriti da nas nitko i ništa ne razdvoji... BOŽE HVALA TI!!!!!!!!!!!!!
Prije nešto više od 16 ljeta, u jednom malom gradiću rodila se poslijednja od 3 prijateljice...
Tada su još bile male bebe. Najstarija je imala skoro godinu dana i već se pravila važna - ona čak zna trčati bez mamine pomoći i riješila se pelena! Druga je polako sustizala prvu, a treća je za njima puzala. Već se na njihovim licima vidilo da će biti nešto posebno! Malo su se svađale, pa su čupale kosu jedna drugoj, lomile zube...ali nekako su se uvijek pomirile! Zagrlile bi se i bila je dovoljna samo jedna igra u pjesku da opet sve bude ok!
Zajedno su rasle, pravile se da su face! Dok su na njivam pravile logor zamišljale su da su one glavni junaci popularnih romana...Malo po malo došlo je vrijeme kada je trebalo poći u školu! Toliko su bile važne jedna drugoj da su morale ići zajedno! Nije im bilo važno što će jedna poći malo, puno kasno, a druga malo, puno rano - važno je bilo da su zajedno! Prolazeći gradom izgledale su si odraslo, ali i dalje su morale slušati savjete svojih mama: "Pazite preko ceste, nemojte se gurati po trotovaru!" Dobro, s vremena na vrijeme znale su se malo gonjati, ali mame to nisu nikad saznale! Kad su se vraćale iz škole gonjale su se ulicama grada, igrale pastira (i ovaca), pa se opet svađale, pa se mirile, pa se svađale, pa se opet naravno pomirile! Kada su prešle u 5.raz. Smatrale su se odraslima! Halloooo, pa prešle su u veliku školu! Zatim su počele svoju karijeru košarkašica - naravno zajedno! Bijeli šampioni su pobjeđivali sve žive! Dobro, priznajemo znale smo podmićivati navijače da ponekada prospu klikere po terenu, ali....to je dio biznisa!
Zatim su uslijedile prve ljubavi...pa naravno i prve veće svađe. Godinu dana su se razdvojile, ali su shvatile da ništa nije važno kao njihovo prijateljstvo! Nikada neće prežaliti što su tu godinu izgubile...
I nakon što su zajedno bile od vrtića, preko male i velike osnovne škole došlo je vrijeme rastanka... ... svega će bit al prijatelja neće, svega će bit al neće biti sreće, kad se prijatelji rastaju ... Jedna je nastavila srednjoškolsko obrazovanje u susjednom gradu, a dvije su ostale...
Mislite da je tu kraj?
Ma ne...s njima nikada nije dosta iznenađenja...One su se i dalje nastavile družiti, čak su sada još i povezanije nego prije...Već treću godinu idu u različitu školu i svakog dana su sve nerazdvojnije! Ovo poslijednje ljeto bilo im je nezaboravno! Doživjele su toliko toga... noćno kupanje, kašnjenje na autobus pri povratku s mora ... toliko stvari koje će im uvijek biti u sjećanju! Imaju i svoje prijatelje iz filmske koje puno vole! Moraju i njih spomenuti jer i oni su postali velik i važan dio njihova života - ipak su s njima išli na aqua/viadukt, s njima je jedna pala u kanal...
Ovo ljeto bilo je posebno. Iduće će ipak provesti u pripremama za fax...Ali jedno su odlučile :"Nikada se neće razdvojiti!" Sada kada su srednjoškolke više se ne smatraju odraslima - sada su najveća djeca na svijetu! Samo što su sada djeca koja se spremaju za polaganje vozačkih i prijmnih ispita! Ovo je jedna od onih priča koje još nemaju svoj kraj!
Život je nepredvidiv i tko zna što nas još sve očekuje, ali važno nam je da znamo da imamo jedna drugu i da nećemo dopustiti da nas išta razdvoji!
Nastavit će se ...
Jao...
Ovo je naš prvi post!!!
Bile smo pune ideja, ali su te ideje nekim čudom izlapile...pitam se kako?
Palo nam je na pamet (čak!) da kreiramo naš zajednički blog. Mislim to je logično jer ipak se znamo nekih sitnih 16-17 godinica...Ne znamo još šta ćemo stavljati na naš blog, možda tekstove pjesama, možda neke naše priče, možda neke lude događaje (ali neće svi stat) i tako .... S vremenom ćete sve shvatiti, nemojte nam ništa zamjeriti.
Dosta za sad!
Aje ž!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv