Linkovi
blog.hr
točka
Isus te voli!
Stihoklepac
Ti si put,istina i život
Tamo preko rijeke
Pripravite put Gospodinu!
Ljubav je slatka bol
Osmijesi i suze....

Ako nas želite nešto upitati....ili.....ma uglavnom......naša adresa je: mozda.i.dogodi.se.cudo@gmail.com



Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu.

Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje...(Iv 15, 13)

Život bez prijateljstva je ništa.

Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.

Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj.

Jezik prijateljstva nisu riječi nego značenja.

Bez sumnje nije teško umrjeti za prijatelja kako je teško naići na prijatelja koji bi zaslužio da čovjek za njega umre.

Koliko god je rijetka istiska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo.

Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kad su oni već propali.

Ako imaš prijatelja, često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojim se ne koraca.

Pri izboru prijatelja budi spor,pri promjeni još sporiji.

Prijatelj se voli onakav kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti.

Ako budete imali previše povjerenja možda će vas netko i prevariti ali ako ne budete imali povjerenja živjet ćete u
mukama.

Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjena može uraditi još mnogo bolje."

Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće.

Biti s prijateljima nije gubitak vremena, nego veselje.

Ne treba prijatelje cijeniti po pravdi nego po srcu.

Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje.

Veća je sramota ne imati povjerenja u svoje prijatelje, nego biti od njih prevaren.

Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.

Pravi prijatelji će uvijek biti uz tebe kada ćeš ih zatrebati.

Nema čovjeka koji je podijelio svoju radost s prijateljem a da se nije još više radovao, kao što nema čovjeka koji je podijelio svoju tugu s prijateljem, a da nije manje tugovao.

nedjelja, 30.09.2007.

Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu...

U četvrtak večer poslije devetnice sv. Franji imali smo klanjanje , bilo je jako lijepo- iako dosta kratko. Čitavo vrijeme smo razmišljale o našem prijateljstvu kako smo zahvalne Bogu što nam je dao jedna drugu…yes suze su išle same od sebe neke od sreće a neke…ne znamo…crykad malo razmislimo toliko smo toga prošle zajedno, toliko suza zajedno prolile, tolike radosti dijelile, shvatile smo da smo nitko i ništa jedna bez druge…kissbez obzira na ove silne godine koliko smo zajedno mislimo da smo tek sada shvatile značenje našeg prijateljstva koliko moramo biti zahvalne na ovome jer rijetko se nađu pravi prijatelji kao što smo mi…. Uglavnom da se vratimo četvrtak večer… sve je počelo od jedne suze koja je potekla niz lice i za sobom povukla more ostalih… najgore je kad počnemo tješiti jedna drugu onda se sjetimo svega i govorimo jedna drugoj da nas nikakva rijeka ne može razdvojiti i briznemo u plač…cryne znam možda sad razmišljamo malo zrelije ili drukčije gledamo na neke stvari ali smo shvatile da smo povezanije nego ikada i da je naše prijateljstvo jače nego ikad prije…yesod sveg srca smo zahvalne Bogu na ovome i znamo da ćemo se svim silama boriti da nas nitko i ništa ne razdvoji...cerek BOŽE HVALA TI!!!!!!!!!!!!!



| komentari (6) | print | # |

utorak, 25.09.2007.

Priča o jednom prijateljstvu...

Prije nešto više od 16 ljeta, u jednom malom gradiću rodila se poslijednja od 3 prijateljice...
Tada su još bile male bebe. Najstarija je imala skoro godinu dana i već se pravila važna - ona čak zna trčati bez mamine pomoći i riješila se pelena! Druga je polako sustizala prvu, a treća je za njima puzala. Već se na njihovim licima vidilo da će biti nešto posebno! Malo su se svađale, pa su čupale kosu jedna drugoj, lomile zube...ali nekako su se uvijek pomirile! Zagrlile bi se i bila je dovoljna samo jedna igra u pjesku da opet sve bude ok!
Zajedno su rasle, pravile se da su face! Dok su na njivam pravile logor zamišljale su da su one glavni junaci popularnih romana...Malo po malo došlo je vrijeme kada je trebalo poći u školu! Toliko su bile važne jedna drugoj da su morale ići zajedno! Nije im bilo važno što će jedna poći malo, puno kasno, a druga malo, puno rano - važno je bilo da su zajedno! Prolazeći gradom izgledale su si odraslo, ali i dalje su morale slušati savjete svojih mama: "Pazite preko ceste, nemojte se gurati po trotovaru!" Dobro, s vremena na vrijeme znale su se malo gonjati, ali mame to nisu nikad saznale! Kad su se vraćale iz škole gonjale su se ulicama grada, igrale pastira (i ovacabelj), pa se opet svađale, pa se mirile, pa se svađale, pa se opet naravno pomirile! Kada su prešle u 5.raz. Smatrale su se odraslima! Halloooo, pa prešle su u veliku školu! Zatim su počele svoju karijeru košarkašica - naravno zajedno! Bijeli šampioni su pobjeđivali sve žive! Dobro, priznajemo znale smo podmićivati navijače da ponekada prospu klikere po terenuthumbup, ali....to je dio biznisa!
Zatim su uslijedile prve ljubavi...pa naravno i prve veće svađe. Godinu dana su se razdvojile, ali su shvatile da ništa nije važno kao njihovo prijateljstvo! Nikada neće prežaliti što su tu godinu izgubile...cry
I nakon što su zajedno bile od vrtića, preko male i velike osnovne škole došlo je vrijeme rastanka...cry ... svega će bit al prijatelja neće, svega će bit al neće biti sreće, kad se prijatelji rastaju ... Jedna je nastavila srednjoškolsko obrazovanje u susjednom gradu, a dvije su ostale...
Mislite da je tu kraj?
Ma ne...s njima nikada nije dosta iznenađenja...One su se i dalje nastavile družiti, čak su sada još i povezanije nego prije...Već treću godinu idu u različitu školu i svakog dana su sve nerazdvojnije! Ovo poslijednje ljeto bilo im je nezaboravno! Doživjele su toliko toga... noćno kupanje, kašnjenje na autobus pri povratku s mora ... toliko stvari koje će im uvijek biti u sjećanju! Imaju i svoje prijatelje iz filmske koje puno vole! Moraju i njih spomenuti jer i oni su postali velik i važan dio njihova života - ipak su s njima išli na aqua/viadukt, s njima je jedna pala u kanal...
Ovo ljeto bilo je posebno. Iduće će ipak provesti u pripremama za fax...Ali jedno su odlučile :"Nikada se neće razdvojiti!" Sada kada su srednjoškolke više se ne smatraju odraslima - sada su najveća djeca na svijetu! Samo što su sada djeca koja se spremaju za polaganje vozačkih i prijmnih ispita! Ovo je jedna od onih priča koje još nemaju svoj kraj!
Život je nepredvidiv i tko zna što nas još sve očekuje, ali važno nam je da znamo da imamo jedna drugu i da nećemo dopustiti da nas išta razdvoji!

Nastavit će se ...



| komentari (5) | print | # |

subota, 22.09.2007.

Naš prvi post...

Jao...
Ovo je naš prvi post!!! nut
Bile smo pune ideja, ali su te ideje nekim čudom izlapile...pitam se kako?headbang
Palo nam je na pamet (čak!) da kreiramo naš zajednički blog. Mislim to je logično jer ipak se znamo nekih sitnih 16-17 godinica...Ne znamo još šta ćemo stavljati na naš blog, možda tekstove pjesama, možda neke naše priče, možda neke lude događaje (ali neće svi stat) i tako .... S vremenom ćete sve shvatiti, nemojte nam ništa zamjeriti.
Dosta za sad!
Aje ž!mah



| komentari (1) | print | # |

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Memini te, memento me...
Ovim blogom želimo ostaviti trag u virtualnom svijetu...ma ne, zezam se - to je previše komplicirano za nas (hahaha) Jednostavno ćemo pokušati ovaj blog iskoristiti kao mjesto na kojem možemo objaviti naše uspomene. Sve ono što imamo i što želimo imati...Do sada smo naše uspomene čuvale u kutijama ispod kreveta pa evo smatramo da je došlo vrijeme da se i mi moderniziramo!
Stavljet ćemo nama drage pjesme, priče, neke naše zanimljive događaje, pisat ćemo o manitim stvarima o kojim inače pričamo...
Ovaj blog je naš kutak, vrata su otvorena svima dobre volje!
Dobro došli...

Azurno nebo, čekamo zoru,
pet, šest mladih golubica,
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica, zajedno smo
momke gledale
, zajedno po rivi šetale,
pravile se da smo važne, da smo pametne
i snažne, sanjale smo zemlje daleke.

Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojčice žene postale,
neke su se već i udale,
a ja još čekam azurne zore.
Ja još želim preplivati more,
ja još sanjam zemlje daleke