Intriga
31.08.2006., četvrtak
Ideali.
|
Najčešće pridodan im epitet je "nedostižni". Zato ih ne volim. Dal' je ikad išta idealno? (A da nije predobro da bi bilo istinito.) Idealiziranje. Nekoga. Zaboravim da se od istine ne može pobjeći. Koliko god idealizirala, stigne me kad tad. Idealizirala sam. Nametnula mi se stvarnost. Više ju ne mogu ignorirati. I sad sam razočarana. I opet iznova moram tražiti čemu ću se diviti. |
- 15:36 - Bug off! (46) - Bug yourself! - Bug somebody else!
23.08.2006., srijeda
Ni brige, ni pameti.
|
Otišla sam do doma (s posla). Tak'. Blizu mi je. Prolazim pored djece na ulici. Ima ih. I nas je bilo. To su male ulice, kuće...Igraju se i tak su bezbrižni. Što sam starija, čini mi se da je bolje biti klinac. Bezbrižno dijete. Nije da im zavidim. Trenutno sam i ja bezbrižna. Ali njihovi eventualni problemi nisu niš' u usporedbi s mojima. Nije da nemam problema ovih dana, ali me ne more. Bez brige sam. Proširila sam to i na onu "bez pameti". Osjećam se kao na godišnjem. Do neki dan sam bila i sama doma. Sad je došao /brat/. Prvu večer sam mu rekla da neću dozvoliti da mi pokvari zadnji tjedan odmora od ostatka ukućana, odnosno da me ne zanima, tak da je pri miru. Odmaram od svih već 5 tjedana. I super mi je unatoč činjenici da kad bi lopovi ušli u kuću, od nereda bi pomislilii da ih je netko pretekao. Posao - divota! U uredu baš i nisam, ali gdje god da jesam, na 10 min sam. Radim više nego inače, ali bar onda kad se meni da. Ok, i ured bi lopove zbunio. Bio mi je uletio šef na jedan dan na prepad. Samo, ja sam očekivala neku provjeru, pa je ono kaj je moralo, štimalo, a za razbacane papire lako. Hranim se. Ne hranim se. Prvo nisam niš' jela, pa sam počela djelovati anoreksično, pa sam 2 tjedna metala u sebe kaj sam stigla, pa sad imam oko kilu do 2 viška, pa opet samo kava, cigarete i grejp... E, veselim se mami jer će mi konačno netko kuhati. Frendice su se povraćale s mora. Nije da su mi pretjerano falile. Dobro dođe da se odmorimo i jedne od drugih. Meni je ovak' i onak' uvijek više odgovaralo muško društvo. Da se naviknem na ispijanje kava ili izlaženje za ženama, trebalo mi je dosta vremena. Pasalo mi je doslovno samo muško društvo zadnjih tjedana. Osjećam se preporođenom. A tek rasprodaje u kombinaciji sa "stigla nova kolekcija"... Raspametim se. Aha, zato sam bez pameti. Još moram dokučiti zakaj me niš' ne brine. Još su mi se i svi računi platili sami ovaj mjesec. Bit će da sam sretna od sve one silne čokolade u 2 tjedna debljanja. To je to - endorfini. Eto, shvatila sam. Sad se mogu ispisati i dalje dangubiti. |
- 14:30 - Bug off! (58) - Bug yourself! - Bug somebody else!
16.08.2006., srijeda
Povratnički post.
|
Oni koji se upropaštavaju nikad ne znaju kak' je nama koji to gledamo. Koji smo prisiljeni gledati jer nam je stalo. Naravno, ne da bi se uvjerili da su se dokrajčili. Stalo onako drukčije. Stalo jer su nam to brat, sestra, djete, roditelj, prijatelj... Koji već k. I kumiš, vičeš, moliš, plačeš i zapomažeš nad njima. Tu si. I ustraješ. Jer njima je teže. Propadaju. Lako je okrenuti leđa (i treba) onome tko ima drugih izbora u životu. Sve je drukčije kada je taj netko bolestan. Pa se bolestan odlučio još prije uništiti. Tj. nije se odlučio, jednostavno to radi. Da zaboravi. I dokrajčit će se jer ne zna za drugo. Ne može. Nema srca sam za sebe. Preostaje jedino gledati. Bespomoćno gledati. Biti prisutan. Čekati da se privede kraju. I na kraju, ironije li, u tom zadnjem, jedinom preostalom trenutku, nismo ni blizu. Plaćamo jebeni račun u pošti. Uvijek zaboraviš nešto pitati. Čuti. Reći. I tak... Inače, fascinira me kako me život na zabavan način uči koliko je okrutan. Da ne pričam u šiframa. Ima jedan frajer. nespominjani, a dugoočekivani. Mjesecima i mjesecima... Sad (kad mi iz ruke jede) sam shvatila da nije za mene. Dapače, čak bih ja mogla na njega pozitivno utjecati. A to se ne dešava. Ak' neš mogu, mogu pokvariti čovjeka. Još nisam izvjećala hoću li širiti malo dobre karme, pa ga uzeti pod svoje okrilje i poboljšati za neku drugu ženu. Kad ja već ne znam kaj bih s njim. Ok, jednu ideju imam, ali osim te mogu ga jedino malo odgojiti. Ne znam jel' mi se to da. Ak nije mama uspjela... Na moru je bilo super. Pilo se, jelo se, drogiralo i kockalo, ali seksa ni za lijek. U Zagrebu je još bolje. U firmi mačaka nema, pa miš (ja) kolo vodi. Na poslu sam provela jako malo vremena, ali ipak dovoljno da napravim sranje. Ali, dok se mačke vrate, kolo se bude zavrtilo u pravom smjeru. Općenito obožavam Zagreb u 8. mjesecu. Svi su negdje, pa se družim se nekim meni neuobičajenim ljudima. I to mi je zabavno. A dok je zabavno, sve ostalo ću lako. |
- 15:50 - Bug off! (32) - Bug yourself! - Bug somebody else!
|
04/2007 (1) 03/2007 (4) 02/2007 (4) 01/2007 (3) 12/2006 (7) 11/2006 (4) 10/2006 (2) 09/2006 (4) 08/2006 (3) 07/2006 (7) 06/2006 (11) 05/2006 (13) 04/2006 (11) 03/2006 (16) Dnevnik.hr |
|
POSLANICA "SPAMATORIMA":
Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi. If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off! Time marches on never ending, time keeps its own time. Here we stand at beginning, and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time When I walk, I walk my line and I take what's mine. And I ain't so high that I can't fall. And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On We stand up to get down. - Juliet's Avalon
trigona888@gmail.com
|