Sunce je sjalo na moru (na koje mi se nije dalo ići na jednu noć i pola dana).
Stara je ful rano uletila s forom "kava je na stolu", znači – dizanje.
Do 10 već nisam znala kaj bih sa sobom (a zbog iz određenih razloga morala sam biti u kući oko 13, pa mi je bilo glupo spuštati se do plaže). Kuća nas je puna...
I tako sam odlučila otići na misu.
Zadnji put sam isto bila u toj crkvi za Uskrs prije koju godinu (svi su bili kasnije pozvani na popovsku večeru – janjetina).
Viče sestrična da nek ju pričekam – ide i ona. Neš ti. Pljunemo do crkve. Iziđem s terase, pređem malu cesticu i unutra sam.
Sistem u crkvi je tradicionalan – muški sjede na desnoj strani, žene na lijevoj. Naravno da smo došle zadnje i sjele u zadnju klupu desno.
Prebrojim tko je od suseljana tu – ipak je špica pojaviti se nedjeljom u crkvi.
Vau! 20 nas je:
1 curica od kojih 5 god.
sestrična i ja (po 25)
2 žene od 40-ak
7 muškaraca preko 60
8 žena preko 6 banki
+ 1 svećenik – ima punoljetnu kćer sa ženom kojoj otvara lounge bar u gradu 50 km dalje (nvm. tak na misu nisam došla zbog njega, već zbog sat vremena mira).
Podsjetila sam se zašto ne idem na misu. To je čisto reminder na mučenje. Svaka vjera/tradicija/kaj već imala je imala te neke rituale koji su uključivali mučenje/žrtvovanje/odricanje. Danas su ostali neki blaži oblici (kod neekstremista): sad moraš stajati, kad sjediš ne smiješ križati noge, dlanovi stalno sklopljeni, pa bih još i trebala klečati u jednom trenutku (budem ne)... Tortura. I zbog toga sam došla – da se malo maltretiram.
Do propovijedi sam već bila raskalašena/razvaljena/razlakćena i uglavnom stopila sam se s klupom.
Ne znam o čemu je točno bila propovijed. Nešto kad je Isus apostolima navjestio svoju smrt i ovi mu nisu vjerovali, pa im je rekao da ih je sotona obuzeo. (btw. pop užasno fuflja). Imala sam tu neku misao kak je i vrag samo anđeo, ali je isparila...
Zvjerinjam ja tako uokolo i desi se ono bitno. Iz dubioze me prenuo neki šušanj i zarotiram se lagano prema vratima, a unutra se nalukava, ma, frajer i pol. Kaj? koji k?! Ovdje – in the middle of the nowhere. Meni pamet soli "božji čovjek", a vani...
Dogodilo se čudo, a ja sam za to vrijeme bila u crkvi.
Da idem van ili da ostanem? Obožavam kad nešto odlučim čvrsto (obično se radi o ovakvoj sasvim nebitnoj stvari), pa to moram sprovesti do kraja. Ne. Ostajem. Istjerat ću to kak spada.
I kak da čovjek onda bude motiviran služiti bogu? Ne znam kaj bi se sad nakon ovoga moralo dogoditi da ponovo kročim u bilo koju crkvu. Nije sad riječ o frajeru (i pol). Moglo se dogoditi nešto važnije. Ne, bog ima dva lica. Dvoličan je. Možda je blizanac u horoskopu. Vjerojatnije je da nije. U tom slučaju bi sam sebi bio zabavan. Ne bi imao potrebu jebati mene. Ali, zabavno patim, a on ima smisao za humor čudniji od Engleza. Ugl, sprcao me na najvišem mogućem nivou u tom trenutku. Dočekao me na svom terenu.
"Idite u miru!" – duhovito. Izlazim brzinom svjetlosti. Pitam ekipu iz kuće da tko se to sprešetavao. Neki lik iz Osijeka. Pitao je za neko selo 10 km dalje. Da, dobro. Nije da sam JMBG očekivala ili da, ne daj bože, pije kavu u birtiji do.
Kasnije su naletili neki Talijančići. Pokazala sam im plažu nakon kaj sam shvatila da sam i talijanski uspjela zaboraviti. Jedan je bio baš oku ugodan. Onako – komad. Ali, loša isprika. Onaj blagoslovljeni je bio frajer (i pol). Pomalo je isusovski izgledao. Imao je frizuru napol kao Isus (moderna interpretacija) i par dana staru brad(ic)u...
Priznajem, i jednom sam trenutku (još za mise) posumnjala u samu sebe i pomislila kak mi se možda ipak samo priviđalo. Otišla sam i korak dalje s idejom kak je to možda bilo ukazanje.
Da, ziher. Isus nema pametnijeg posla, a i obično se ukazuju svi samo ne on i teško da bi mene izabrao. Ali bilo bi to zabavno.
Kako god, bila sam zadovoljna jer to znači da ima još nade. Ima boga (koji se zajebava, ali je tu).
Odvela sam na plažu malu (4 god.) od bratića. Nakon popodneva samnom izjavila je da će prenoćiti na plaži i čekati izmjenu plime i oseke, te da joj donesem nož jer će se hraniti priljepcima. Naučila je o peelingu i odumrlim stanicama, pedikiranju, da muški mogu pišati gdje i kad požele (jer su muški), o nudistima i igru pitanja i odgovora. Djetetu je bilo dosadno. Zaboravila je kantice. Super je meni tak družiti se s njom, ali kad ju treba voditi za ruku, obrisati joj guzicu ili zavezati cipele – gotovo. Svi moji interesi i volje u vodu padaju.
Treba nam neki čip s instaliranim obrascima za neke radnje i ponašanja.
Dio koji slijedi sadržava neka nezdrava ponašanja, radnje, promišljanja i crnu statistiku crne statistike, pa mlađima od 18 i onima podložnima lošim utjecajima preporučam da ovaj dio preskoče.
Kasno smo krenuli nazad i bratić je vozio kao da nas je ukrao. Tak je po statistici veća vjerojatnost da ako već netko treba poginuti, to će biti neki od 18, 19 god. Iako mu vjerujem nisam spavala jer sam bila suvozač. Samo ime kaže da sam dužna suvoziti. Ja sam poželjan suvozač: pratim cestu, gledam u daljinu jel' se da preticati, dodajem vodu, hranu, cigarete, motam, mijenjam cd-e...
Dakle, nisam spavala za slučaj da nas statistika sjebe, jer po onoj drugoj, suvozač najčešće i najviše najebe. Pa sam ga, zlu ne trebalo, nadzirala.
Vratila sam se novom dozom optimizma. Dal' zbog injekcije sunca, ili me božanska ruka dotakla ili zbog "Isusa"... Tko bi znao...
Sponzor produhovljenog tripa u zabačeno kamenjarsko selo bila je Marijana d.o.o.
Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi.
If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off!
Time marches on never ending,
time keeps its own time.
Here we stand at beginning,
and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time
When I walk, I walk my line and I take what's mine.
And I ain't so high that I can't fall.
And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On