28.08.2006., ponedjeljak
...
Život mi je beskonačna disonanca, prekinuta gdje-gdje kratkim
akordom.
Nona Dobrila.
|
- 15:30 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
23.08.2006., srijeda
Hrvati - nacija koju najlakše guze
Nije mene niko pita bi li tila uć u tu nekakvu zajednicu, Europsku uniju. Sama ambalaža mi se nimalo ne sviđa. Odma me ufati blaga averzija koju inače osjećan prema svim sektama i udruženjima koja peru mozak ne bi li vas zajebali i zaradili na vama jer zajedno s njima činite značajan kvantitet.
U Splitu se u zadnjih petnaestak godina nakotilo toliko redikula da ih merita gledat po televiziji, vidit ih u novinama pa in se narugat uz prvojutarnju kavicu koja je najskuplja u Europi i petat in roge! Život u Uniji takvo ponašanje ne podržava pa unaprijed znamo da bi nam bilo dosadno bez „gradskih otaca“. Čudnome narodu ka šta su Hrvati jednostavno ne smije bit dosadno i dapače učinit ćemo sve da tako ne bude. Kroz povist nas je dosada koštala Rimljana, Turaka, Mlečana, Francuza, Austrijanaca, Mađara, Nijemaca, Talijana, Srba. Jednostavno nam leži borit se protiv dosade.
Uzmimo za primjer nekoliko slučajeva koje svo blago ovoga svita ne more naplatit. Ladovina u državnim poduzećima, naspram radnim nediljama u butigama stranaca i privatnika. Naš svit u nedostatku novaca bira posao i plaću za koju će radit. Ili recimo naše školstvo koje već godinama obećava cjelodnevni boravak u školama dici nižih razreda, besplatno školovanje, jeftino studiranje, nemogućnost dobijanja specijalzacije...? Ko more platit da ne želimo imat više od jednoga diteta jer i država oće plaćat bolovanja za komplikacije u trudnoći s odgodon od godinu dana? Pozitivno je šta ima sve više zdravega svita koje od straja ne korsiti „blagodati“ našeg zdravstva. Nedaj ti Bože završit na Hitnu!
Da iman zemlje ma prodala bi je prvome fureštome multimilijuneru. Neka bidan čovik gušta i opizdi vikendicu u prvi red uz more kad more pokrit sve zemljišne knjige, katastre i šporkaćune koji in izdaju dozvole. Lipo je šta su nam i banke pokupovali strejnđersi u noći, pa priko noći navukli naš svit na „kreditiće“ s hipotekon na stan na nekih sitničavih trideset godina. Najskuplja spiza i krediti za nas su sitnica.
Čekan izvještaj o tuči na Hvaru. Je li istuklo ili nije istuklo pedera. Ka da je važno ko je koga i je li ga cipnija, ionako nećemo Unije vidit, a ovo su nam smjernice. Možemo i lajat na Misec, ubijat se međusobno, tuč, krest, vriđat i to sve još uvik mukte. Hej! Kako je tek dobro velikim ribama...? Thja, ne valja tražit kruva priko pogače, zar ne?
Mislin (čuj ovo nogometni žargon - mislin) da Hrvatska treba opalit sve članice EU idejama kakve nitko u svitu još ne slidi, a pored kojih se živi ka bubrig u loju! I onda na tu ideju patentirat hrvatski brand. Recimo da bi mogli i zarađivat na izvozu protutipova izrade unikatnih retardanata koji vašu stvarnost mogu učiniti još lipšom.
Wellcome in Croatia, land of plenty!
|
- 14:40 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
04.08.2006., petak
Zadnja đita
05.08.1995. Jutro. Svi spavaju. Zvoni na vrata. Niko ne trza. Koraci strine na hodniku. Tišina...
Strina: "Zoki, nemoj se pripast. Na vratima su dva gardista..."
Da san znala da je to naša zadnja đita, vjerovatno bi sve opet bilo i ostalo kako je…
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Usidrili smo se u Stipanskoj vali na Braču i ostali noćit. Dosadno mi je za popizdit sa starin na ovo *ebenega glisera. Zove ga Bila Tica. Pljuca u šporku krpu i glanca ga. Kabina je ka apoteka. Nagovorija me da gren s njin na đitu za vikend. Vatat ćemo špariće priko prove, a on će macon i liton tuć prstace u plićaku, ka šta redovno čini na Čiovu. Nikome se ne gadi šta lipe patakune i one manje odlaže u mudantine. Ulija je pun rezervar goriva, pa je šteta isti dan vratit se put Splita. Triba ostat na moru baren dva dana.
Ispod prove osjećan rosno jutro. Tek je pet ipo, a sunce blišči ka tepsija. Sinoć je bila subota. Momak mi se sto na sto iša okolo kurvat. Ma *ebe me se! Upalit ću ružičasti tranzistor. Na njemu piše waterproff. Ide na baterije, dvi od volta ipo. Je moš mislit ča bi bilo da ga itnen priko krme. Stari ga je nabavija u Trstu, na Ponte Rossu. Počeli su prvi tonovi glazbe Sittin' in the mornin' sun, a ja plačen ka juta godina.
Nismo našli prstace. Ispod brodske tende upalili smo mali plinski špaher, na pinku maslinovoj ulja ispržili pet-šest šparića, a u drugu turu čekali da se otvore pizdice. Za prste lizat…
- written by Otis Redding and Steve Cropper
- lyrics as recorded by Otis Redding December 7, 1967, just three
days before his death in a plane crash outside Madison, Wisconsin
- #1 for 4 weeks in 1968
Sittin' in the mornin' sun
I'll be sittin' when the evenin' come
Watching the ships roll in
And then I watch 'em roll away again, yeah
I'm sittin' on the dock of the bay
Watching the tide roll away
Ooo, I'm just sittin' on the dock of the bay
Wastin' time
I left my home in Georgia
Headed for the 'Frisco bay
'Cause I've had nothing to live for
And look like nothin's gonna come my way
So I'm just gonna sit on the dock of the bay
Watching the tide roll away
Ooo, I'm sittin' on the dock of the bay
Wastin' time
Look like nothing's gonna change
Everything still remains the same
I can't do what ten people tell me to do
So I guess I'll remain the same, yes
Sittin' here resting my bones
And this loneliness won't leave me alone
It's two thousand miles I roamed
Just to make this dock my home
Now, I'm just gonna sit at the dock of the bay
Watching the tide roll away
Oooo-wee, sittin' on the dock of the bay
Wastin' time
(whistle)
Počiva ti u miru Božjen. Sutra ću ti donit pak žvaka.
|
- 09:41 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|