Afrika 4.dio (Aleluja)

četvrtak, 28.02.2008.

Sigurno se pitate zasto aleluja!? Ne nije to zato što uskoro idemo doma ili tako nešto (iako neki več jedva čekaju i broje minute) već zato što sam danas prvi, ma zapravo tek drugi put zadovoljan sa trkačkim treningom. Prvi je bio kad smo Zvonko i ja bili u Johannesburgu kod Dr. Miloša po Jelenu koja je došla malo turistički u Afriku i pružiti potporu svom dečku koji ostaje ovdje do 1. travnja dok se Ivan, Matej i ja vračamo u nedjelju 2.3.
Taj dan smo ujutro imali dugo plivanje od 5km, neka izdržljivost a popodne smo imali trening tempa. 20min tempo 3:35 min/km, 4 min 4:40 tempo, 15 min opet 3:35 pa 3min 4:40 i na kraju još 10min tog tempa. Zvonko je sve vukao a ja sam mu dahtao za vratom (kao i obično). To je bio prvi trkački trening koji sam odradio kako je bilo zadanao,a drugi se dogodio danas kad smo opet Zvonko i ja na atletskoj peglali 1200tke i 800tke sve na tempu 3:13 po km što je po prvi put da sam odradio čak i malo brže nego što je trebalo. Prijašnja trčanja smo trčali odvojeno jer se Zvonko vračao od ozljede a ja sam nastavio od gdje smo stali u Zagrebu. Ali kako mi se čini meni je najbolje trčati z(s)a svojim prijateljem ZvonkomJ.
Sutra imamo dugi bicikl koji ovdje obično završi sa 33km/h i više u prosjeku. Što se pripreme bliže kraju to naš trener sve bolje ide i daje smjene od po 2h tako da je na nama da se „samo“ šlepamo. Zanimljivo je da ovdje vjetar uvijek puše u istom smjeru a temperatura je nerijetko preko 30 stupnjeva što zapravo i nije neki problem jer nema vlage pa se toliko i ne osjeti ta vručina (osim na koži kad se ne namažete kremom za sunčanje a odradite 3h). Evo baš sam treneru malo pročitao što pišem i kaže da se suta nebumo ganjali prek 33 u prosjekuJ. Poslje bajka je i trčanje 5km što mi uvijek nekako teško padne. Popodne smo na plivanju i ne želim ni znati što nas čeka. Nadam se da neću biti previše ubijen za nedjeljnu utrku koja se održava u Johannesburgu.
Još nismo odlučili dali nastupiti na sprintu ili olimpijskom. Na sprintu je dozvoljena zavjetrina i nije preveliki problem odraditi sprint iz punog treninga dok na olimpijskom nije dozvoljena zavjetrina ali su nagrade u igri za koje se vrijedi potruditi i vratiti malo love mami koje sam joj potrošil za boravka u AfrikiJ. Utrku organizira klub u kojem je Dr. Miloš koji nam puno pomaže za našeg boravka u RSAi te bi mi bila plaćena startnina za utrku pošto bi utrka poprimila internacionalni karakter (pazi ti to: 200tinjak afrikanera i jedan Rvat). Bilo kako bilo kad se vratimo u Hrvatsku napisatu ću doživljaje sa utrke i preostalih treniga koji me čekaju u naredna 3-4 dana. Do čitanja!

P.S. danasnji bajk 3h i 102km belj