petak, 17.10.2008.

SMRTOPISI

-klik-

Lalić, D., Nazor, M. (1997). Narkomani: Smrtopisi. Zagreb: Alinea

***

*Prvi zakon protiv uživanja opijuma usvojen je 1792. u Kini, a kazna za to bila je davljenje.

*Napoleonova vojska je prve godine 19. stoljeća donijela hašiš i marihuanu u Francusku. Kasnije je uživanje tih droga bila karakteristično za određene umjetničke krugove u Parizu, primjerice za onaj okupljen u Klubu uživatelja hašiša, osnovanog 1844. godine.

*Prvi opijumski rat izbija 1839. i traje tri godine, uzrokovan pokušajem Velika Britanije da nametne trgovinu tom drogom Kini, a koja je tu trgovinu proglasila nezakonitom.

*Mladi psiholog sa sveučilišta Harvard, Timothy Leary, početkom 60-tih počinje istraživati „psihodelične“ supstancije. Zbog pritiska sveučilišnih vlasti i javnosti, poslije nekoliko godina Leary napušta Harvard i osniva antikonformističku Ligu spiritualnog otkrića, koja propagira ideju da uzimanje LSD-a može spriječiti rat i humanizirati čovječanstvo.

***

Iznimno zapaženi redakcijski uvodnik objavljen 1982. u dnevniku lista New York Post pod naslovom „Samo pitajte svoju djecu“ s osnovnom porukom: „Roditelji bi trebali pitati svoju djecu sljedeće pitanje: što John Belushi ima zajedničko s Elvisom Presleyem, Freddijem Prinzeom, Janis Joplin, Jimmy Hedrixom, Billie Holliday, Lenny Bruceom, Frankie Lymonom, Miguelom Berriosom i Charlie Parkerom? Odgovor: oni su svi uzimali drogu i ubili sami sebe čineći to.“

***

Otac je tuka mater, a ja bi skaka između njih. Dobija sam često batine od oca, on pijan nije ni bio svjestan da me udara. (Walter)

Kad sam bija mali ja sa pripa materi, jer su se stari i stara rastavili. Ali bija sam do pete godine sa starim. On je mene ukra od matere. On je mene veziva za krevet dok su on i ta druga meter znate već što… Onda je mene mater ukrala. I kupila mi je biciklu, baš se sićam, a on je to bacija u more. (Karlo)

Otac je, kako bi to reka, imao bolesnu ljubomoru. Dovodija je neke ženske u kuću. Mater je bila dobra, ali su stalno svađe bile… Ima sam samo četiri godine kad su se rastavili, ali se svega sjećam. (Mario)

Kad mu je mater javila da sam u bolnici, on je reka: „Da Bog da, da umre.“ (Karlo)

Mi nismo živili baš dobro, jedva smo sastavljali kraj s krajem. Otac se ličija od alkoholizma. Mater je prodala sve svoje zlato da ga izliči, i uspila je u tome. Ali tada je ona počela pit. (Skeptar)

Onda izbacivanja sa nastave, cuga u razredu, voditelj u kurcu. Radi svih tih pizdarija stari me posla u Dom na Brdima. (Johny)

Prominija sam par poslova. Nisam bija zadovoljan nikad, nije mi se sviđa odnos, naprosto nisam volija potlačenost. Želija sam ustvari radit, al da mi nitko ne stoji na glavi, razumite… No radit, radti, dobro. Ne da mi tribaju bile rukavice za posao. Nek se triba umorit, nek se triba satrat na poslu, al ipak među ljudima da postoji neki ljudski kontakt, da postoji razumijevanje, razumite…

Svaku žensku tučem. Opijem se, ne može mi se dignut, pa je izudaram. (Johny)

Meni se prijatelj ubija 90-e., jer su mu nabili komplekse. To dođe životna kriza svakom normalnom čovjeku. E sad, netko je jači karakter, netko nije. (Boro)

Onda (krajem 80-tih, sa 16 godina) sam bija jak, agresivan, lud skorz. Recimo, u busu vojno lice stoji mirno kraj mene, a ja ga, tek tako, udarim. I vidim, da je u busu i pandur. I vičem: „ Jebem li vam majku plave bluze, dat će vam Indijanci! Pandur zove pojačanje, vežu me lisicama, ispred doma bacaju na pod, odvode u stanicu. Oni me tuku, a mene boli kurac za to. Koju sam onda snagu ima…Jebo heroin! (Johny)

Prvi put mi je s marihuanom bilo nešto abnormalno. Parilo mi se da letim. A odma posli mi je bilo slabo. (Buda)

Tija sam osjećat to ludilo-da puknem, raspalim muziku… ali to je kratko trajalo, a već bi tražija novi šut… Ja bi se tresa, ima bi proliv, ali ni tada nisam mislija da je to jače od mene. (Josip)

Ležim doma u krizi. Tekućina mi cila izlazi, slinim, rigam, znojim se, plačem, grčevi…, a mater nema druge nego da mi da pare. Srića da je onda imala para. Čak je i sestra išla kupovat dop samo da bi preživija… Jedno vrijeme se iz kreveta nisam diza, nego bi sestru posla po dop, samo da se mogu ufurat… (Maks)

I na moj rođendan ubodem se na gram čistaka, i zaboravim dignut gumu, izvadim iglu, samo legnem na pod. Zamalo sam umra tada. (Karlos)


Hvala. Ovo je moj zadnji post. Zbogom.

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

visssNJa:
berba 1988
škorpion
FSB
neudana
rimokatolkinja
antialkoholičarka
antinarkomanka
antipušačica
ICQ: 235-504-740
ne volim MSN, ali zbog ekipe..
visssNJa@hotmail.com

Čitam:
KLC:D.Fox Gademz!mirko XX:GKO MssT ooo ray XY:PP PPP

Skupljam:
razglednice
prazne kutijice balzama za usne

Obožavam:
matematiku i kalkulatore
nogomet
Nogometni magazin
čitati
KA-GK-IGK
čokoladu i sladoled, ali
ne i sladoled od čokolade
F1
lakirati nokte
plesati
Club Bollywood
seks

Naj:
ČAJ jabuka i cimet
EMISIJA TV-Kalendar
FILM Amelie
IGRA Belot
PISAC Dean Koontz
PJEVAČ Jole
TENISAČ Mario Ančić
VOZAČ Kiki Raikkonen


Nepropustivo 2008:
EP Rukomet, Norveška
17.-27. siječanj
Finale Kupa UEFA, Old Trafford
14.svibanj
Finale Lige Prvaka, Luzhniki
21.svibanj
EP Nogomet, Austrija-Švicarska
7.-29. lipanj
Olimpijske igre, Beijing, Kina
8.-24. kolovoz

Moji sinovi:
Diego
Kiki
Luka
Mario
Marko
Nikola
Ognjen
Tomislav
Tristan

Smiješne riječi:
Ameba
Hakuna matata
Identititet
Micek

Poštujem:
Janicu Kostelić
Moju baku
Nikolu Teslu
Papu Ivana Pavla II.

Volim:
Roditelje
Buraza Blossska
Dedu i Baku
Sestričnu i Bratiće
Ostatak Familije
Viktora MSD, Mery i Miku
Matu, Klo i mirka
Lee, Laca i Šerafa
Pseta,wessy i I.
Cvjetka, BDT i Nogometaša
ljude

Za visssNJu... Jedinu... Jedna bez imena...

Dok te ne upoznah,
Sve su bile slične.
I iako možda,
Ponekad čini se,
Da ne slušam te,
Kako onda znam,
Sve što misliš ti.
I još uvijek,
(Da i meni je čudno...)
Kasno mi do mozga dođe,
Da Potjeh dok sam ja,
Kamo god krenula,
I kako god okrenula,
Istina si uvijek ti.


HVALA BORISE.

Sljedbenik

VisssNJa, jesi li ti sljedbenik?
Sljedbenik čega pobogu?
Pitam se.
Ne znam ni sam.
Nema mi smisla ovo.
Sve je propalo.
Cijela pjesma je otisla u kurac.

Al ipak ti jos uvijek imas trepavice.
i jos uvijek stoje na tvojim kapcima.
kao da ih je sam Bog zaljepio.
Sa sekundnim ljepilom.

Ali ti jos uvijek hodas pritom koristeci korake
neproporcionalne uglavnom = slobodne
2 / 1 = 2, 2 * 1 = 2, 2 + 0 = 2
upravo sam dokazao da je smisao zivota u broju dva
i da se cijeli univerzum temelji na jednostavnim racunskim operacijama

Ali ti hodas jos uvijek prema naprijed
1. jer znas zasto
2. i znas tocno kamo ides
ili mozda ide 2. ispred 1.


HVALA TOMISLAVE.

„Baš je nekako prijateljska i sjetim te se uvijek kad je slušam.“
Volim te kad pricas (Azra)

volim te kad pricas
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne zelim da te odvlacim daleko

rijeci poput bajke
smiruju camotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve veze, setnje, razgovor
a ti jos razmisljas
vjeruj mi

gledaj moju malu kako ide niz ulicu
primjecujes li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljecu
i ona uziva kao da je posljednji.


HVALA MATIJA.

All copyrights © by visssNJa
Copyright © stavljam na sve na ovom blogu od 1.(prvog) do zadnjeg posta.