39/5 ~ 1/0

-klik-

27.2. 2008
Ja sam na FER-u, na predavanju iz fizike.
Da čovjek ne bi povjerovao.
Ovaj stol ili je jako star ili puno rabljen jer je neravan.
Smrdi kao da prevladava muška ekipa.
Sjedim u 6.(šestom) redu i slušam
stričeka u kariranoj košulji i sivim hlačama,
ali ima nekakav čudan glas i baš ga puno ne razumijem,
a kako sjedim ne čujem ga najbolje.

Čemu je jednaka ova roza površina? – pita on.
(Mislim kod njega nije roza, ali nemojmo cjepidlačiti.)
Tko će mi odgovoriti – nadalje pita on.
Sad, ja znam odgovor,
ali ne želim se praviti pametna.
Tika ima neke potrgane traperice..
pitam se jesu to one iz srednje koje su se i tada raspadale.
Vidim jedne novine, ali ne vidim nikoga da ih čita..
Hmm..kako neobično, to se ne može vidjeti na FSB.
Eh da, upravo sam vidjela, na putu ovde,
svog bivšeg dečka s djevojkom.
LOLČINA.
Ja možda naletim stalno na idiJote,
ali ružnu curu si sam izabereš.
Upravo je zvonio mobitel dečku u prvom redu.
Pa da čovjek ne bi povjerovao.
Sad je crven u faca ko njegova majica.

To miki. Integrali. woo hoo J

*Prijeđeni put jednak je vremenskom intervalu iznosa vektora brzine.
*Vektor pomaka je vremenski integral vektora brzine.

Svi nešto pišu,
sve je važno,
mislim stvarno bravo za njih.
Završit će faks u roku
i onda će cijele dane programirati,
a cijele noći spolno općiti
jer su naučili živjeti bez spavanja,
tj. 25-sati dnevno uče i uče.
Šest momaka ima crvene majice.
I jedna djevojka također.

SILA TEŽA
Ne mogu vjerovat prošlo je pola sata.
Morat ću ovu tehniku zabavljanja primijeniti na svom faksu.
I sad je prof. u ozbiljne dijagrame ubacio šaljivu sličicu
i svi se nasmijaše.
Čemu?
Hm..nisam sigurna.
Moram priznati da je momak do mene veoma pristojan,
uopće ne zaviruje što ja tu pišem
i dignuo je moju torbu s poda.
E to ne bi samo tako prošlo na mom faksu
jer što ako ja tu pišem pismo ucjene,
a torba mi nije teška od knjiga nego imam bombu.
ali, ipak je pohvalno da uzima u obzir samo najrealnija rješenja
i ne dramatizira gdje ne treba.
Žedna sam.
Ž-E-D-N-A S-A-M-!
Ovdje je tako vruće,
tako zagušljivo.
I pazi ti sad to,
uopće nema prozora!!
Pa kako oni mogu razmišljati bez kisika??
Ja jedva pišem svoja zapažanja.
Ah, možda osim e-indexa imaju i neke pločice i čipove u glavi.
Hehe..upravo je jedna cura nešto krivo rekla..haha.
Tirka ima roze penkale, stvarno neočekivano.
I sad, ko za napast, piše samo plavom.
Sviđa mi se da dok sjediš možeš skroz ispružiti noge jer možeš staviti stopala ispod sjedala onog koji sjedi ispred tebe.

KOSI HITAC
Sad je bila pauza i tak.
Bila sam na sanitarnom čvoru.
Dobro, kod nas nije, do prije 5-6 godina, nije bilo ženskog WC-a,
Ali sad ima i to na svakom čošku pristojne veličine,
A ne ova zatvorska ćelija.
Upravo si je prof. sjeo na klupu kao što si sjednu (op.a. legnu)
One pjevačice na klavir.
Jao…
I star je i ružan.
Valjda imaju neke zgodne asistente.
Moram pitati Tiku.
Jer bilo bi nemoralno da sam s nekim sa svog faksa, ali s Fer-a…
Hm..
Valjda asistenti imaju nekog iskustva što se tiče…
Ma svega u vezi suprotnog spola.
Jao visss samo na seks misliš.
Jao..
Ti si tako..ti si baš normalna s obrizom u kakvom okruženje sjediš.
„Nemojte mi na ispitu napisati ove crtice jer nećete dobiti bodove.“

Woohoo.
Upravo sam, 2(dva) reda ispred sebe ugledala dečka koji piše lijevom rukom.
Svi ljevaci su inteligentni ljudi.
Malo na Bill Clinton kvari prosjek
iako je on zapravo napravio puno super stvari,
ali ga ljudi pamte samo po Moniki.
Svi normalni ljudi su opsjednuti seksom.
Zašto sam ja onda na predavanju na FER-u??
Ah da..svi moji kolege s kojima bi mogla gužvati plahte su doma.
Sad mi rekla Tika da oni uopće ne računaju s brojevima,
Kalkulator im uopće ne treba,
A ovaj službeni FER-ovski je,
Ne znam kako da se izrazim,
Pljuga po zagrebački.
Sad je tu ispala neka žica iz stropa,
Glavno da svi oni imaju doma super truper računala,
A faks im se raspada.
Da sam ja na FER-u sigurno bih napravila policu životnog osiguranja,
Ne samo zato jer mi to tatica radi,
Već ako ostanem samo bez 1(jednog) nokta
izgubit ću užitak lakinja potonjih i kaj onda??
Više nikad neću imati lijepe polukurvinkse nokte kao sad.
Sad nam pokazuje neki zadatak na eng. jeziku
S bijelim i crnim plivačima.
Super su ti Ferovci, nisu rasisti,
Ali sigurno ili mrze Slovence ili Srbe.
Sad gledamo pokus (op.a. ona žica ima veze s pokusom).
Kaže Tika da ne može u kladušu u pauzi
Jer mora zauzeti mjesto za sljedeće predavanje iz matematike.
Upravo neki novi tip nešto pokazuje na računalu.
Svaka 2.(druga) mu je „Ne znam.“.
A-ha!
Kaže da je ovo fakultet i da nema tu serviranja informacija
Te, koga zanima, neka radi.
Koga ne zanima, pišu kući propalo.
http://www.phy.ntnu.edu.tw -klik-

***
I tako je taj put bilo na FER-u.

Hvala. Ovo je moj zadnji post. Zbogom.

-klik-

Ne volim prekidati s dečkima.
Ne volim stisnuti ni tipku „Prekini“ na kompjutore.

Nije da mi je sad to nešto posebno teško.
Mislim je, ali meni se događaju i gore stvari u životu.

Samo mi se ne sviđa to što treba toliko dugo da postanemo prijatelji.
Ja mogu odmah prijeći iz 1(jednog) stanja u 2.(drugi).
Jer razlika između prijatelja i dečka jest samo u redovitom seksu.
Ali dobro, to je tak kak je.

Zanimljivo je to što još želim dok prekidam s dečkom.
Želim da si uskoro nađe djevojku.
Najčešće mu želim onako općenito:
Slovenku, Bosanku, Zagrebčanku, kurvu.
Ovu potonju najčešće
Ako nemaju mene, da barem imaju dobar seks :o)
Ponekad pak znam točno koja bi mu moja prijateljica/poznanica odgovarala.
Nije to ni dobro ni zlonamjerno.
Jednostavno mi takvo nešto padne na pamet.

Nakon prekida ljudi oko mene se doista trude
informirati me o životu mog bivšeg.
Onako usput, reda radi.
Malo me strah koliko su se puta moje želje ostvarile.

A takve stvari baš volim.
Na rubu znanosti.

Hvala. Ovo je moj zadnji post. Zbogom.

-klik-

…Nastavak prošlog posta…

Ako je uspjela u zavođenju Marka, kako je to Ljerka izvela?
Što Sandra studira?
Kako je Anita preživjela razvod?
Tko je Majina prava ljubav?
Itd.

Ne znam.
Ne očekujte odgovore na ova pitanja.
Niti neka 2.(druga) koja vam padnu na pamet.
Ne očekujte nastavak priče.
Jer ga ja ne znam.
Probudila sam se i shvatila da je to bio samo san.
A noćna mora u kojoj Hrvatska gubi od Turske surova stvarnost.
I plakala sam po tko zna koji put te noći.
Slučajnost ili ne,
Dok sam ja sanjala ovaj san
moj najbolji prijatelj/srodna duša ležao je u bolnici.
Meni samoj teško je to vjerovati, ali nekako sam znala da nešto nije u redu.
Što upućuje točno na njega jest ova bijela čokolada koju on ne voli.

Hvala. Ovo je moj zadnji post. Zbogom.

-klik-

…Nastavak prošlog posta…

SRIJEDA 23:00
Došla je 3(tri) minute ranije.
Znala je da je on u stanu, a i on da je ona ispred njega.
Ali čekala je da bude točno 23(dvadeset i tri) po njezinom satu.
Otvorio je vrata.
Ogroman stan s minimalno namještaja.
Velika plazma.
Sivi kožni kauč za najmanje 10(deset) ljudi.
Suvremena kuhinja u kojoj nitko nikad ništa nije kuhao.
Stakleni stol s 4(četiri) stolice.
Vrata desno je soba.
Ogroman krevet i ništa više.
2.(Druga) vrata u sobi vode u kupaonicu.
Između ostalog, nasred kupaonice je jacuzzi.
Pruži joj čašu soka od jabuke.
Zna da ne pije alkohol niti gazirana pića.
Za nju samo najbolje, samo prirodno.
Punih 10(deset) minuta uživa u prizoru.
Gleda je kako pije sok i svlači je očima.
Uzme joj praznu čašu i odnese u perilicu za suđe.
Zatim se vrati i poljubi je.
Onako dječački, nevino.
Primio ju za ruku i ono plesno polako okrene.
Obožava sve na njoj, posebno madež na leđima.
Prava ljepotica.
Mogla bi mu biti kćer, generacija je njegov sina Martina.
Ali ona je u njemu budi takvu strast kao nijedna žena do sad.
Obožava miris njezinog tijela.
Sudbina mu je poslala ovu božicu s mirisom marelice.
Ljubio ju je čak polako i nježno, čas brzo i strasno.
Skine joj haljinu.
Dira je po čitavom tijelu.
Sviđa mu se kako drhti pod njegovim prstima.
Leži ispod njega.
Po ne znam koji put večeras dovodi je do orgazma.
Kao i svake srijede posljednja 3(tri) mjeseca.
Zna da je ovdje dovodio sve svoje prijašnje ljubavnice.
Koje je sve kasnije pretvorio u svoje supruge.
Srećom što joj je Martin sve ispričao o navikava svog oca.
Uspjela je u svome naumu.
Pogleda po sobi i preplavi je osjećaj ponosa.
Spriječila ga je da dovede neku 2.(drugu) ženu u svoje gnijezdo.
Sve bi učinila za sreću svoje majke.
Jer ona zaslužuje samo najbolje.

ČETVRTAK 04:25
Oblači se.
Tiho da ga ne probudi.
Ostavlja mu poruku.
Nada se da je ova zadnja koju piše na njegovom staklenom stolu.
Kao i svake srijede dosad piše mu svojim urednim rukopisom:
Hvala na prekrasnoj noći.
Na neograničenom užitku.
Vidimo se sljedeću srijedu, točno u 23:00h.
Ako kojim slučajem ne dođem, ne traži me.
Sanjaj me do viđenja, Marta.
Zastane na vratima i duboko udahne.
Gotovo je.

ČETVRTAK 5:34
U svojoj je sobi.
Svuče haljinu i baci je na pod.
Uzme rozi fascikl i stavi ga u kutiju ispod kreveta.
Još 1(jedna) operacija koja je ispala baš onako kako je isplanirala.
Savršeno.
Uzima svoj rokovnik.
Pokraj „Odnijeti Domagoju bilješke s predavanja“
križa gumeni bomboni iz Konzuma
i dopisuje: bijela Milka čokolada.
Slučajno primijeti da je dobila SMS.
Od Martina.
Obožava tog momka.
Sljedeću srijedu bi mogli iskoristiti njegov prazan stan.
Vjeruje u onu Kakav otac, takav sin.
Zaspi s osmijehom na licu.

…Nastavit će se..možda…

Hvala. Ovo je moj zadnji post. Zbogom.