Pisava suprotno očekivanjima nije skrenuo pogled.
Kako li se samo usuđuje gledati me tako drsko? promrmljala je zlovoljno Cimerica.
Lepi je slegnuo ramenima, a Bratić je, poznat i kao vrlo sukobljiva persona, lupio šakom o stol i rekao:
To nijednoj ženi ne treba! Osveta je obavezna. sestrično!!!!!
Cimerica i Lepi su mu objasnili da se sad više ništa ne može učiniti, međutim Bratić je inzistirao na sučeljavanju. Njegovo podrivalačko umijeće i promili koji su se polako ali sigurno multiplicirali u Cimeričinoj krvi učinili su svoje.
Osokoljena lošom pivom, riječima podrške i bojnim pokličima, Cimerica je ustala i krenula prema stolu za kojim je sjedila Pisava.
Kao u usporenom filmu, razmicali su se ljudi i stolice, a kravine zjenice su se širile praćene nosnicama. Iako ju nije upikla vilicom u oko, Cimerica je Pisavu dobrano opendrečila.
Napomena: pretpostavljam da bi opendrečiti trebalo imati neke veze s pendrecima, ali meni je ta riječ super, a budući da Cimerica nema pendrek nije mi preostalo ništa drugo nego da pendrečim ljude tuđim šakama. Hvala na razumijevanju.
Dakle, Pisava se nije ni snašla, a već su njegovim pomno našminkanim licem curili potoci sline, krvi i razmazane maskare.
Budući da pendejo nije bio sam, u obranu mu je stalo društvance koje ga je do maloprije okruživalo za stolom.
Čim je prva šaka dotakla Cimericu, Bratić je bijesno poput risa skočio i razbacao sve kurvokravine prijatelje i prijateljice.
Međutua, kako je usputno žvajznuo i Pisavu, navukao je na sebe bijes ostalih posjetitelja birtije koji su do tad neometano uživali u ketfajtu.
Kako su naime kvartovski pijanci mogli znati da se iza dopičnjaka, šljokica, dramatične fasade i natapirane grive skriva jedan najobičniji loš i zao transvestit?
Pred njihovim pijanim očima u tom se trenutku odvijao scenarij iz loše sapunjare:
Nimalo trijezan tip tuče ženu ljepoticu!
Pijanci su morali reagirati i obraniti djevu u nevolji.
To znači da se Bratić uskoro našao pred topotom nesigurnih nogu i paljbom lelujavih šaka.
Ne bi li spasili živu glavu. Bratić, Cimerica i Lepi (koji u ovoj priči ima ulogu participant observera) dali su petama vjetra i utočište su pronašli u kafe baru iza ugla.
Umjesto da srede dojmove, dovedu se u red i odu kući, veličanstveni trio je zalijevao svoj bijes novim pivama i bacao kletve na najnotornijeg transvestita u čileanskoj prijestolnici.
Cimerici nije trebalo dugo da ustane i pobjegne natrag na mjesto zločina.
Poput posljednjeg Mohikanca uletila je uz urlik kroz otvorena vrata i zaustavila se tik pred Pisavinim stolom.
Tek što mu je opalila novu šamarčinu, našla se u nečijem naručju.
Ne, to nije bio princ na bijelom konju....
Mišićave ruke pripadale su vlasniku birtije koji je ovaj put odlučio problem riješiti u startu.
Iznijeo je Cimericu (koja je cijelim putem vikala: Kurvo! Bolje da me ne sretneš ponovo! Dabogda ti međunožje vrvilo tisućama devinih ušiju, a ruke bile prekratke da se počešeš! i slične prijateljske pozdrave) i predao je u ruke kavalira s kojima je vežu prijateljstvo i krv, a koji su je ovaj put odlučili pričekati ispred ringa, naslućujući kako će stvar završiti.
Dok su se pijani i poraženi pobjedonosno (da, pobjedonosno! krava je ipak dobila svoje!) vukli kućama, Cimerica se zaklela da s Pisavom više neće progovoriti ni riječ.
Obećala je Lepom i Bratiću da je više neće ni tući i to je obećanje do danas održala.
Ricardo je netragom nestao, drugi akteri orgija su molili za oprost koji su djelomično i dobili, a Pisava i danas izbjegava Cimericu po Santjaškim ulicama.
Ona živi s momkom koji ne brije na orgije u simpatičnom stanu u centru Santiaga i udijeljena joj je čast da u svojoj nastambi ugosti i Kurvu bez motike, kraljicu svemira, koja je svojim perom ovjekovječila cimeričinu tužnu, ali nadasve dramatičnu i unikatnooriginalnu pripovijest.
Fin!
|