Korektivne vježbe za kifozu i lordozu

Suvremeni način života koji sve više karakterizira nedostatak ljudskog kretanja, puno stresa i prenatrpanost poslom uzrok je mnogim problemima u očuvanju zdravlja. Posljedica su problemi zdravstvene prirode koji počinju prije nego ih objektivno očekujemo - bolovi u leđima, nakupljanje viška kilograma, atrofija mišića i sl.


Danas gotovo svaka deseta osoba ima probleme s bolovima u leđima. Bolovi znatno oštećuju kvalitetu života, a pacijenti pate od raznih poremećaja kao što su poremećaji sna, zamor, invalidnost, psihički poremećaji i dr. Čak i male morfološke promjene u kralježnici i vratnoj kralježnici mogu utjecati na probleme s cirkulacijom, disanjem i glavoboljom.

Kralježnica je najvažniji i najkompliciraniji dio čovjekova kostura te čini osnovicu tijela. Gledano sa strane, normalna kralježnica odraslog čovjeka ima četiri zavoja koja su važna za balans, apsorpciju i distribuciju mehaničkog stresa, prilikom izvođenja pokreta. Vratni i slabinski zavoj su konveksni prema naprijed, dok su prsni i križni zavoj konveksni prema natrag. Zavoji nastaju opterećivanjem pri stajanju i sjedenju, u ovisnosti o okoštalosti kralješaka. Prisutni su od desetog mjeseca života, no konačni oblik kralježnica dobiva tek nakon puberteta.

Zavoji čine vrlo složen i balansiran sustav koji se međusobno kompenzira i ima veliku važnost u očuvanju povoljne statistike kralježnice, međutim pretjerana zakrivljenost kralježnice može uzrokovati neke patološke promjene kao što su kifoza, lordoza i skolioza. Zajedničko za sve deformitete kralježnice je da mogu dovesti do značajnih funkcionalnih smetnji koje su u djetinjstvu tolerantne zbog velike adaptacijske sposobnosti mladog organizma, no s vremenom je te smetnje sve teže podnositi.

Tijekom pojedinih faza rasta, fiziološka sagitalna ravnina može se pod utjecajem endogenih i egzogenih čimbenika povećati ili smanjiti. Rani početak sportske aktivnosti, naročito u adolescentnom zamahu rasta, izlaže kralježnicu brojnim mehaničkim stresovima koji mogu uzrokovati razne strukturalne promjene i poremećaje.

Kifoza
Da bi mogli razumjeti nastanak progresije i liječenja kifoze i lordoze bitno je poznavanje osnovnih biomehaničkih principa položaja kralježnice u prostoru. Stabilnost i postojanost sagitalnih zavoja kralježnice određuju koštane, ligamentarne i mišićne strukture, čijim se međusobno usklađenim djelovanjem održavaju fiziološki zavoji kralježnice. Mišići svojim djelovanjem mogu privremeno mijenjati položaj kralježnice u prostoru, koji je međutim predodređen koštano-ligamentarnim strukturama.

Normalna kralježnica i kifozaKifoza je definirana kao poremećaj zakrivljenosti kralježnice u sagitalnoj (antero-posteriornoj) ravnini kod kojeg konveksnost torakalnog (prsnog) dijela kralježnice prema natrag prelazi normalne fiziološke granice (>20 – 45 stupnjeva). Time leđa dobivaju blago okrugli izgled i postaju bolna, a u najtežim slučajevima kifoza može uzrokovati probleme sa radom srca i pluća.

Glavne karakteristike kifoze su: glava savijena prema naprijed - ispred vertikalne linije, ramena pomaknuta naprijed i pojačana pogrbljenost, uvučen prsni koš, lopatice istaknute i odvojene od kralježnice te mlitav i ispupčen trbuh.

Vrlo je važno razlikovati kifotično loše držanje od kifoze. Kod kifotičnog držanja radi se samo o poremećaju držanja tijela koje se promjenom držanja i kontrakcijom muskulature može ispraviti. Međutim kod kifoze su prisutne strukturne promjene na kralješcima, ligamentima i vertebralnoj muskulaturi.

Točan uzrok nastanka kifoze nije poznat. Ona može nastati zbog oštećenja prednjeg nosećeg stupa (infekcija, prijelomi, osteoporoza), malformacija (morfološki defekt organa) kralježaka, a spominju se i neuromuskularni uzroci.

Ovisno o ulozi i definiranju faktora u etiologiji, kifoze se dijele na:
Konstitucionalne - genetski uvjetovane, najčešće se stabiliziraju nakon prestanka koštanog rasta,

Posturalne - nisu deformiteti nego anomalije držanja tijela tj. kifoza je fleksibilna i može se korigirati promjenom položaja tijela ili voljnim kontrakcijama mišića,

Idiopatske - uzrok je nepoznat a posebno su izražene u vrijeme adolescencije.

Kifoze kod Scheuermannove bolesti - scheuemannova mladenačka kifoza koja je karakterizirana torakalnom kifozom uz vidljive promjene na tijelu kralješaka. Znaci Scheuemannove bolesti susreću se poslije 13.-14. godine, kod otprilike 30% mlađe populacije.

Razlikujemo još adaptacijske, kongenitalne, posttraumatske, kifoze kod tuberkuloze i ostalih infekcija, kifoze kod Behterevljeve bolesti i kifoze kod metaboličkih distrofija.

Za dijagnozu kifoze koristi se, kao i kod skolioze, test pretklona. Pacijent napravi pretklon kod kojeg ako je prisutna kifoza jedan dio leđa vidljivo "strši" van. Ukoliko se potvrdi postojanje kifoze vrši se test reklinacije kojim se utvrđuje stupanj korektibilnosti kifoze. Bolesnik pritom leži na krevetu i izvrši pokret podizanja gornjeg dijela trupa, pri tom se promatra koliko se stršeći dio ispravlja. Od ostalih metoda koristi se i konturometrijska metoda te rendgenska dijagnostika.

Liječenje kifoze
Glavna metoda liječenja kifoze je kineziterapija. Uz nju mogu se primjenjivati i nošenje steznika, eventualno korekcija gipsom, dok operativno liječenje rijetko dolazi u obzir. Pozitivno je što se kifoza ispravlja znatno brže nego skolioza, no važno je upozoriti da kifotično loše držanje lakše prelazi u kifozu nego skoliotično loše držanje u skoliozu.

Kod kifoze nailazimo na skraćene prsne mišiće, oslabljenje trbušne mišiće, te oslabljene i istegnute mišiće leđa. Stoga je i terapija usmjerena na jačanje i istezanje ovih mišićnih skupina.

Glavni ciljevi kineziterapije kod kifoze jesu opuštanje mišića ramena, vrata i leđa, jačanje trbušnih i leđnih mišića koji učvršćuju kralježnicu, ispravak leđne kifotične kralježnice i ostalih leđnih poremećaja. Važno je s terapijom započeti što ranije.

Kada je riječ o metodama terapije razlikujemo aktivne i pasivne metode.

U pasivne metode ubrajamo ležanje na trbuhu s blago povišenim jastukom, razne masaže te hidroterapiju (kupke i saune).

Od aktivnih metoda najvažnije su intenzivne simetrične vježbe radi mobilizacije cijele kralježnice i jačanja mišića o kojima ovisi pravilno držanje. Također je važno primjenjivati vježbe istezanja i relaksacije, vježbe za jačanje trbušnih mišića i dubokih leđnih mišića, vježbe disanja i vježbe u bazenu. Kod djece su od posebne važnosti vježbe za korekciju u sjedećem i stojećem stavu ispred ogledala, radi samokontrole i stimuliranja pravilnog držanja. Vježbe je potrebno izvoditi do završetka koštanog sazrijevanja ali i kasnije.

Plivanje u bazenu leđnim stilom

Od sportova preporučaju se svi koji potiču istezanje kralježnice (košarka, badminton, skijanje, jahanje, plivanje, ritmička gimnastika te plesovi i balet). S druge strane treba izbjegavati opasne i bolne pokrete za kralježnicu kao npr. bacanja i padovi u judu, hrvanje, preskoci i skokovi u gimnastici, veslanje, trčanja na srednje i duge pruge, intenzivni trening s velikim opterećenjem i naprezanjem, treninzi s vanjskim opterećenjem (dizanje utega) i sl.

Također se preporuča izbjegavati nefiziološke pokrete poput opterećenja u fleksiji, vježbe intenzivne snage, plivanje kraul i delfin tehnikom odnosno sve vježbe i sportove koji toniziraju prsne i trbušne mišiće, naročito prije 20.godine.

Poželjno je provoditi raznovrsne vježbe te izbjegavati asimetrične vježbe.

Lordoza
Lordoza se definira kao deformitet kralježnice u lumbosakralnom dijelu koja se manifestira pojačanom zakrivljenošću fizikalne lordoze. Primarno pogađa slabinski dio leđa, ali može pogađati i vratni dio. Često se javlja u kombinaciji sa kifozom.

Normalna kralježnica i lordozaGlavne karakteristike lordoze su glava zabačena unatrag od linije vertikale, prsni koš je ravan ili ispupčen, fiziološka lordotična krivina je naglašena, zdjelica je pomaknuta naprijed i dole a koljena su u pojačanoj ekstenziji.

Uzroci nastanka lordoze mogu biti različiti, a kao najčešći navode se posturalni deformiteti, opuštena trbušna muskulatura, težak trbuh kao posljedica pretilosti ili trudnoće, te kompenzatorni mehanizmi kao posljedica pretjerane kifoze ili kontrakture kukova.

Ovdje također treba razlikovati lordotično držanje od lordoze. Razlikujemo primarne i sekundarne lordoze.

Uzrok primarnih lordoza su kongenitalne anomalije od kojih je najučestalija anomalija sakruma. Sekundarne lordoze su kompenzatore, javljaju se u dojenačkoj dobi, odnosno u fazi stajanja i hoda, osobito u hipotonične i gojazne djece. S obzirom na vrijeme nastanka lordoze mogu biti stečene ili urođene.

Za dijagnosticiranje lordoze primjenjuju se rendgensko snimanje, skeniranje kostiju, magnetska rezonancija, kompjuterska tomografija te krvni testovi.

Liječenje
Kada je riječ o lordozi nalazimo skraćenu i napetu muskulaturu ekstenzora trupa (m. quadratum lumborum i erector spinae) te fleksora kukova (m. Iliopsoas), stoga je te mišiće potrebno istezati. Trbušni mišići te ekstenzori kuka (mišići stražnje strane natkoljenice i gluteus maximus) su slabi te ih je potrebno jačati. Trbušni mišići su nam posebno važni jer svojim tonusom reguliraju osnovni stav i držanje tijela, preveniraju pojavu paramorfizama kralježnice, učvršćuju paravertebralne zglobove i na taj način sprečavaju ili ublažavaju lumbalni bolni sindrom.

Kao i kod svakog deformiteta, cilj je s terapijom krenuti što ranije odnosno čim se postavi dijagnoza. Svaki program vježbanja mora biti individualiziran i prilagođen pacijentu ovisno o njegovoj dobi, stanju i stupnju lordoze. U skladu s tim potrebno je prilagoditi izbor vježbi, način primjene, broj ponavljanja, trajanje, intenzitet.. Kod posebno izraženih lordoza kineziterapija se nadopunjuje nošenjem steznika a u rijetkim slučajevima potreban je operacijski zahvat.

Osnovni ciljevi terapije su jačanje abdominalnih mišića, korekcija slabinskih kralježaka, relaksacija i rasterećenje lumbalnih mišića, vježbe pravilnog držanja zdjelice i učenje disanja dijafragmom. Također potrebno je korigirati osnovni stav pri sjedenju i stajanju.

Kao i kod kifoze razlikujemo pasivne i aktivne metode liječenja.

U pasivne metode ubraja se ležanje na trbuhu dok se ispod trbuha stavi jastuk (za kompenzaciju lordoze) te ležanje na leđima dok su noge zgrčene u koljenima i povučene prema trbuhu. Također u skupinu pasivnih metoda ubrajaju se i neki oblici fizikalne terapije (elektroterapija).

Aktivne metode podrazumijevaju intenzivne vježbe jačanja trbušnih mišića u stojećem, sjedećem i ležećem položaju, opuštanje lumbalnih mišića te vježbe korekcije. Kod provođenja vježbi za jačanje trbušne muskulature moramo mijenjati početne položaje koji ne potenciraju povećanje lumbalne krivine. Također djeca koja pate od lordoze ne bi smjela raditi dizanje kralježnice za više od 45 stupnjeva. Povoljan učinak imaju i sva aktivna i pasivna istezanja na leđima. Rastezanja i vješanja na švedskim ljestvama također doprinose opuštanju lumbalnog dijela kralježnice.

Jahanje

S vremenom se sve više popularizira i terapija jahanjem. Oscilirajući ritam konja pravi pokrete u tri pravca te se na taj način stvara korisna podražljivost koja potiče mišiće na rad. Od sportova preporuča se i plivanje posebno leđnom tehnikom. Treba izbjegavati ili bar ograničiti pokrete i vježbe koje pogoduju lumbalnoj lordozi (dizanje utega potiskivanjem, sportska gimnastika). Poželjno je izbjegavati i cipele s visokom potpeticom koje ljuljaju zdjelicu naprijed-natrag.

Kod djece se kao najbolja metoda liječenja preporučuje raznoliko kretanje uz izmjenu opterećenja i opuštanja.

No najvažnije je u vježbama biti redovit i uporan. U protivnom neće biti rezultata. Pacijent se mora priviknuti ili čak prisiliti na svakodnevne osobne vježbe. U svakom slučaju, svakako se konzultirajte s liječnikom prije počinjanja bilo kakvih vježbi.

Funkcionalni trening - trening budućnosti !

Funkcionalni trening - trening budućnosti!

Pošto je u zadnje vrijeme izraz „funkcionalni trening“ sve popularniji, pokušati ćemo vam pobliže objasniti kakav je to točno način treniranja. Krenuti ćemo sa jednostavnom usporedbom; zamislite klasični trening u teretani sa spravama, e pa funkcionalni trening je čista suprotnost! Kod pravog funkcionalnog treninga nema sprava, bench pressova i biceps pregiba.

Rekviziti koji se koriste za treninge su girje (kettlebell), medicinske lopte, gimnastičke karike, pliometrijske kutije različitih dimenzija, konopi, vijače, elastične trake, a tu je i naravno veliki repertoar vježbi koje se izvode samo sa težinom vlastitog tijela. Znači nema nikakvih izolacijskih vježbi kao u bodybuildingu tipa biceps,triceps itd.
Pravi funkcionalni trening je najkompletniji način treniranja jer se radi na svim bitnim značajkama; snazi, kondiciji, eksplozivnosti, brzini i izdržljivosti. Moglo bi se reći da je iz svih sportova uzeto ono najučinkovitije te složeno u jedan veoma raznolik koncept!

Kod svih vježbi bit je da radi što više mišića istovremeno, a velika većina vježbi najviše pogađa trbuh i donji dio leđa, što su kod većine najslabiji dijelovi tijela. Ako se tome dodaju i minimalni odmori između vježbi, dobivamo vrlo moćno oruđe za sagorijevanje masti i izgradnju mišića! Upravo zbog te kombinacije vježbi koje aktiviraju sve mišiće u tijelu te minimalnih odmora, ovakav način treniranja je vrlo iscrpljujući, fizički i psihički.

Iako cijeli trening rijetko kada traje duže od 30-tak minuta, to je i više nego dovoljno vremena da se potroše zalihe snage jer ovakva metoda iscrpljuje sva tri energijska sustava (2 anaerobna i 1 aerobni).

Pa koje su prednosti ovakvog treninga?

Povećanje svih triju energijskih sustava
Poboljšanje kompozicije tijela
Povećanje mišićne mase i snage
Povećanje radnog kapaciteta vježbanja
Raznolikost trening programa

Navesti ćemo i neke od vježbi koje se koriste kod funkcionalnog treninga;

izbačaji, nabačaji, trzaji, njihanje sa girjama,
udaranje u pod, bacanje, skakanje, sklekovi sa medicinkama,
zgibovi i njihanje konopa,
sve tehnike skakanja s vijačom,
sve vrste skokova na pliometrijske kutije,
Sve vrste zgibova,sklekova, izometrijskih držanja na karikama,
sve vježbe snage s težinom vlastitog tijela itd.


Kod dizajniranja funkcionalnih trening programa bitno je ukomponirati što manje vježbi sa što više učinka, te se ponekad cijeli trening sastoji od samo dvije vježbe npr: mrtvo dizanje i rameni potisak. Naizgled se čini lako, jednostavno i nedovoljno za neke ozbiljnije rezultate ali svaki iskusniji dizač utega zna da s mrtvim dizanjem radi svaki mišić u tijelu osim prsa i ramena, te zato uz rameni potisak dobivamo vrlo jaku kombinaciju za izgradnju mišića u cijelom tijelu, a ovisno o odmoru između serija te kilaži i vrlo učinkovito sagorijevamo masno tkivo jer što više mišića aktivirate više masti sagorijevate.

Kružni trening

Kružni trening sastoji se od stanica (obično 6-12) koje se izvode jedna za drugom, gdje duljina odmora između pojedinih vježbi varira, te one čine jedan krug.

Na svakoj stanici radimo samo jednu seriju i svaka stanica pokriva drugu topološku regiju tijela.

Trajanje intervala u stanici određujemo vremenski ili brojem ponavljanja, dok interval odmora između stanica varira zavisno od cilja koji želimo postići (obično 15-30 sekundi). Također određujemo broj ponavljanja krugova, te odmor nakon završenog kruga (2-5 minuta).

Brze izmjene i brzo izvođenje vježbi u kružnom treningu stvaraju našem tijelu specifičan stres, koji se razlikuje od normalnih vježbi tipa dizanja utega u teretani ili aerobika.

Kružni trening je zasigurno jedan od najboljih načina da se za relativno kratko vrijeme dovedete u pristojnu kondiciju. Ovaj oblik treninga praktično je primjenjiv i prilagodljiv svim našim zahtjevima.

Ovakvim treningom možemo utjecati na razvoj snage, izdržljivosti, agilnosti, brzine, eksplozivnosti, razvoju specifičnih vještina, gubitak kilograma ili na bilo koji drugi aspekt koji nam je značajan.

Kružni trening primjenjiv je doslovno u svim prostorima. Naravno u teretanama, sportskim dvoranama i igralištima, ali i u našim stanovima. Meni osobno dječja igrališta idealan su poligon za kružni trening! Penjalice, klupe, ljuljačke, tobogani….Za ovaj trening nisu vam potrebni nikakvi rekviziti (osim naravno vlastitog tijela!).

Primjer jednog kruga:

Zgibovi - interval rada 30 s, interval odmora 30 s
Čučnjevi - interval rada 30 s, interval odmora 30 s
Sklekovi - interval rada 30 s, interval odmora 30 s
Trbušnjaci - interval rada 30 s, interval odmora 30 s
Iskoraci - interval rada 30 s, interval odmora 30 s
Leđnjaci - interval rada 30 s, interval odmora 30 s
Nakon jednog kruga 2-5 minuta odmora pa ponoviti krug još jednom ili više puta.





Ako se odlučimo za stan, tada uz minimalne rekvizite možemo napraviti super trening. Uz navedene (body weight) vježbe iz parka, dobro bi došla medicinka, par bučica, fit lopta, vijača i sl. Odredite vremenske intervale ili broj ponavljanja pojedine vježbe u stanici, te vremenski interval odmora između stanica (15-30 sekundi). Općenito, ako ste iskusan rekreativac ili radite pod paskom trenera, tada možete raditi i bez odmora između stanica. Krug možete ponoviti više puta uz odmor 2-5 minuta.

U teretani potražite savjet od vašeg trenera, koji će vam pokazati program na spravama s otporom i na cardio spravama. Princip je otprilike isti, naravno zavisno od onog što želimo postići. Odredimo broj stanica (6-12), te intervale rada (broj ponavljanja ili vremenski) i intervale odmora (između stanica i kruga).

Primjer kruga u teretani – 8 stanica:

Noge: čučanj smith ili hack mašina 10-15 ponavljanja

Prsa: bench press - (ravni bučice) 10-15 ponavljanja

Leđa: lat-mašina (iza glave) 10-15 ponavljanja

Ramena: mašina za ramena ( ili bučice) 10-15 ponavljanja

Biceps: naizmjenični pregib bučicama 12-15 ponavljanja

Triceps: potisak na triceps mašini 12-15 ponavljanja

Trbuh: trbušnjaci individualni izbor 20-25 ponavljanja

Leđa: leđnjaci hiperekstenzija 10-15 ponavljanja

Odmor između stanica 15-30 sekundi, a na kraju kruga 2-5 minuta. Broj krugova prema mogućnostima









Maksimalan rezultat uz minimalnu potrošnju vremena – to je kružni trening. Nemate vremena? Već se u 30 minuta daju napraviti čuda! I u tih 30 minuta je uračunato kvalitetno zagrijavanje i istezanje!

Osobno najviše volim varijantu kružno-inervalnog treninga. Tu se izmjenjuju aerobni i anaerobni intervali. Izmjenjuju se vježbe snage na spravama, s bućicama, medicinkama ili vježbe s vlastitim tijelom, s vježbama na cardio spravama, vijačama, step-klupicama i sl.

Interval rada na stanici traje 30-60 sekundi, a između stanica nema odmora! Na taj način postižemo maksimalno sagorijevanje viška kilograma, a istovremeno dobivamo snagu i izdržljivost! Na kraju kruga 2-5 minuta odmora. Ovo je izuzetno učinkovit program i ovakav grupni program je svugdje odlično prihvačen.

Primjer kruga sa 6 stanica (sa aerobnim i anaerobnim dijelom):



1.Rameni potisak
2.Poskoci na step klupici
3.Nožni pregb
4.Spinning bike
5.Biceps pregib
6.Vijača


Nikada nemojte početi bilo koji trening, a posebno kružni trening bez kvalitetnog zagrijavanja. To je krucijalni dio treninga koji moramo ozbiljno shvatiti i nikako preskočiti! Zagrijavanje treba trajati 10-15 minuta i njime moramo obuhvatiti sve zglobove i mišiće na tijelu. Istezanje treba biti dio zagrijavanja i dio „hlađenja“ na kraju treninga. Ako nam je nakon zagrijavanja majica mokra, to je znak da smo spremni za glavni dio treninga!

Ako ste rekreativac i nikad niste prakticirali kružni trening, tada oprezno krenite. Možete se vrlo lako preforsirati a da toga niste svjesni. Stoga polako dižite intenzitet.

Vrlo dobro je vježbati u paru. Ako ste u mogućnosti, potražite u fitness centru grupni program kružnog treninga. Prednosti grupnog programa su motivacija i odlična atmosfera, a sve pod stručnim vodstvom iskusnog trenera koji će za svakog pojedinca individualno dozirati opterećenje. Opasnost od ozljeda bit će svedena na minimum, a napredak će biti brz!

Oznake: teretana, fitnes, SPORT I REKREACIJA

Odabrali ste sport za sebe ili svoje dijete i u potrazi ste za klubom s dovoljno educiranim osobljem?

Mnogi će se u ovom koraku odlučiti za najbližu destinaciju što je često pogreška ukoliko se zaista želi stići do željenog uspjeha (bilo to poboljšanje vlastitog izgleda, održavanje poželjnog zdravstvenog statusa, postizanje vrhunskih sportskih rezultata ili nešto sasvim drugo).Biti trener veoma je odgovoran posao jer se radi o često znatnim utjecajima na određene procese promjena u čovjekovu organizmu, prilikom čega su pogreške nedopustive. Tako naime, vrijeme provedeno kod manje relevantnog trenera u razdoblju od svega 6 mjeseci, za posljedicu može izazvati npr. stagnaciju u odnosu na sportaša manje izraženog talenta i sposobnosti koji je u istom razdoblju pod vodstvom adekvatnijeg trenera zabilježio daleko veći napredak.

Kako za sportaše tako i za rekreativce koji su u potrazi za fitness centrom sa zadovoljavajućim stručnim kadrom, važan korak u postizanju uspjeha jest – odabir kvalitetnog trenera. U ovome će se članku iznijeti neke od važnih vrijednosti koje bi svaki trener trebao posjedovati ukoliko nastoji postati uspješnim.BROJKE GOVOREDanas već velik broj provedenih istraživanja za zaključak naslućuje o neupućenosti trenera u određene segmente sportske tematike (metode oporavka, tehnologija u sportu, doping i dr.), a još je više zabrinjavajuće da se u istim često pokazuju beznačajne razlike u znanju trenera u odnosu na sportaše koje treniraju. Samim time raste i postotak sportaša određenih sportova koji svoje trenere ne smatraju dovoljno kompetentnima. Razlog tomu vidim u nezainteresiranosti nekih trenera za praćenjem sofisticiranijih metoda sportske pripreme te nadogradnjom vlastitog znanja istima, već konstantnim provođenjem metoda koje su prije vjerojatno i bile učinkovite no s vremenom su ipak zasjenjene inovativnijim. Takve mogu brže i efikasnije doprinijeti napretku u određenoj motoričkoj sposobnosti te samim time uštedjeti dragocjeno vrijeme treninga za utjecaj na ostale sposobnosti čija se provedba planirala tek u novim satima pripreme.

Često sam u prilici razgovarati s manje poznatim, ali i poznatim sportašima među kojim i nosiocima olimpijskih medalja što me potaklo na određena istraživanja u ovome smjeru. Nebrojeno puta sam slušao o nezadovoljstvu vlastitim trenerima, a vjerovali ili ne to se može dogoditi čak i sudionicima Olimpijskih igara čiji treneri ipak posjeduju određenu razinu znanja. Razlog tomu je naime, prevelika želja za postizanjem rezultata bez adekvatne mjere opreza u zaštiti organizma sportaša. Kao i izvan sporta, često se ne biraju sredstva dolaska do željenih ciljeva pri čemu ipak nešto mora otrpjeti. Izjava bivšeg inozemnog olimpijca koji kaže: ”Ah…Olimpijske igre! Bajka je to dok traje, ali nakon dva olimpijska ciklusa zaredom i 3 operacije koljena (nemamo toliko vremena da nabrajam i ostale ozljedee- kroz smijeh), ponekad jedva samostalno ustanem iz kreveta sa svojih 27 godina kada bih trebao biti u naponu snage za nove životne izazove. Da mogu nikako ne bih vratio vrijeme, sva su ta iskustva neopisiva, ali činjenica je da sam sada u nekim poslovima određenim dijelom ipak limitiran.”, govori za sebe. Iz nje se očitava iznimna važnost stručnosti trenera koji će omogućiti sportašu najbolji put u postizanju rezultata, ali pritom u najmanjoj mogućoj mjeri našeteti njegovu psihofizičkom stanju.Kvalitetan trener osim što mora posjedovati zavidnu razinu stručnog znanja o kojima je preopsežno detaljnije govoriti, (područja pedagogije, psihologije, fiziologije, biomehanike i mnogih drugih) stečenog određenim edukacijskim putem gdje će naučiti konkretne informacije tipa ”koja je vježba efikasna za poboljšanje određene motoričke sposobnosti i koliko je puta ponavljati uz točno propisane intervale odmora”, dugoročno kvalitetan trener mora imati tendenciju cjeloživotnog učenja zbog neprekidnog napretka sportske, ali i ostalih znanosti koje na nju utječu. Iz dana u dan se kreiraju nove i sofisticiranije metode treninga i oporavka, napreduje tehnologija te samim time i sportska oprema, kao i nedozvoljene supstance popratno s onima koje ih za cilj imaju prikriti (što je tema za sebe stoga neće biti obrađivana u ovome članku) itd. Zbog navedenog treneri bi trebali biti u toku sa sportskim napretkom, spremni za nadograđivanje efikasnijih metoda dolaska do unaprijed zacrtanih ciljeva. U toj su utrci poželjni oni koji su stečeno znanje vlastitim angažmanom spremni nadograditi novim informacijama s raznih konferencija, seminara, simpozija…

Takvi će ponekad nastojati uvesti nove metode rada, čija će primjena imati potvrđenu znanstveno-stručnu podlogu.Navest ću samo jedan pogrešan primjer u kome su treneri tokom dužih razdoblja trenirali sportaše u uvjetima iznimno zagađenog okoliša kako bi njihov organizam stvorio veću otpornost radi sprečavanja oboljenja i infekcija u prednatjecateljskom ili natjecateljskom periodu. Njihova se frekvencija disanja pri naporu logično povećavala u odnosu na onu u mirovanju, čime su udisanjem visoke koncentracije štetnih plinova na kocku stavljali vlastito zdravlje.Trener koji je svojom trenutno visokom razinom znanja polučio visoke rezultate ne mora nužno biti garancija uspješnosti u budućnosti ukoliko nije spreman uhvatiti se u koštac s rapidnim napretkom sportske znanosti. Takvog trenera rezultatima vrlo lako može zasijeniti onaj tako je u početku bio manje uspješan, a konstanto uspijeva udovoljiti novim zahtjevima složenosti sportske pripreme.Iznijet ću samo malen dio istraživanja koja govore o needuciranosti pojedinih trenera, sportaševim nezadovoljstvom te doživljavanjem trenera kao nekompetentnih:1. T-testom nije utvrđena statistički značajna razlika između znanja hrvatskih trenera i njihovih sportaša (natjecatelji jedriličari) o tematici sportske prehrane – Sekulić, Mišura, Pelivan 2011. ;2. 88 % stolnotenisača i 75 % stolnotenisačica u Sloveniji ne vjeruje trenerima o informacijama vezanim uz doping – Sekulić, Kondric, Petroczi, Bjelanović 2011.;3. 72,56 % judaša od 164 ispitanih anketnim upitnikom u 5 klubova iz SAD-a smatra kako njihovi treneri nisu kompetentni u svome poslu (kao neke od razloga navode prosječne i ispodprosječne sportske rezultate, nedovoljno zahtjevne treninge te njihovu monotonost i neinovativnost) – Leško 2009.;4. 3 puta više najboljih hrvatskih ragbijaša ne vjeruje nikomu o informacijama vezanim uz doping u odnosu na one koji o istom vjeruju vlastitim trenerima – Bjelanović, Sekulić, Prohić 2011.…Zabrinjavajuć je zaključak koliko sportaši određenih sportova u pojedinim zemljama zapravo malo vjeruju onima od kojih bi mnogo toga trebali usvojiti.Vrlo važna i jedna od presudnih karakteristika kvalitetnog sportskog sturčnjaka jest da prilikom dovođenja sportaša do željenih rezultata, ostavi što manje negativnih posljedica (uzrokovanih sportom) na organizam sportaša kako bi nesmetano i kvaliteno nastavio sa razdobljem života nakon prekida sportske karijere (precizna znanja o utjecaju korištenih trenažnih operatora, prevenciji ozljeda i dr.).

Određene je profesionalne deformacije teško/nemoguće spriječiti (vrhunski sport pogotovo je prožet čestim i veoma visokim naporima koji ostavljaju trajne deformacije kostiju, tkiva…), ali neke posljedice nastale nakon npr.: učestalih trenažnih napora žena pod amenorejom (izostanak mjesečnice) zbog čega se može ugroziti reproduktivni sustav; zanemarivanja jačanja muskulature podređene strane tijela u odnosu na dominantnu što s vremenom može uzrokovati širok spektar zdravstvenih poteškoća kao npr. probleme i bolove u području kralješnice uzrokovano napravilnim hodom ili lošim držanjem; nepravilnog tretiranja koljenog zgloba koji mora izdržati velike napore, ali i biti koliko god je to moguće funkcionalno očuvan za kasniji lagodan život – adekvatnim se radom mogu i moraju svesti na što je moguće nižu razinu.

ZAKLJUČNO,
iz ovoga članka, namijenjenog svima koji su u potrazi za adekvatnim trenerom, daje se naslutiti sljedeće:Kvalitetan sportski trener osim što bi trebao posjedovati zavidnu razinu potrebnog znanja stečenog određenim edukacijskim putem (znanja o fiziologiji, pedagodiji, samoj sportskoj tehnici i mnogih drugih), poželjno je da ima i razvijenu svijest o važnosti cjeloživotnog učenja te jednako tako sportaše ne doživljavati samo kao brojeve u svojoj trenerskoj karijeri. Osim dolaska do željenih rezultata sportašima treba pomoći ne samo u izgradnji solidnog, nego i iznadprosječnog zdravstvenog statusa poželjnog u novom životnom razdoblju koje počinje prekidom sportske karijere. Zadnje se najviše tiče onih sportaša koji tokom sportske karijere nisu uspjeli osigurati sredstva za daljnju egzistenciju nego su primorani raditi kako bi privređivali za život (od ogromnih brojki sportaša različitih sportova, ipak smo malen postotak njih uspije nastaviti živjeti od plodova uspjeha postignutih za sportske karijere), a razne posljedice nastale tokom aktivnog bavljenja sportom mogu rezultirati određenim poteškoćama.ređenim poteškoćama.

Motivacijske izreke poznatih legenda sporta

Mrzio sam svaki dan treninga ali sam sebi govorio ‘Nemoj odustat. Trpi sada i provedi ostatak života kao šampion" Muhammad Ali

“Ako vas žena pobjeđuje u tenisu, promijenite sport. Ako vas žena pobjeđuje u boksu, promijenite ženu.” Muhammad Ali

Čovjek koji gleda na svijet u devedesetoj kao što je gledao u pedesetoj, izgubio je trideset godina svog života.” Muhammad Ali

“Ja sam najveći; to sam rekao čak i prije nego sam to i postao.” Muhammad Ali


Da bi postao šampion, moraš vjerovati u sebe i kad niko drugi ne vjeruje” Sugar Ray Robinson

“Kada sam na parketu, ne razmišljam puno o stvarima izvan njega. Ako imam problema u privatnom životu, nakon utakmice moja vizija je jasnija i rješenje problema je lakše. To vam je kao terapija. Košarka me relaksira i pomaže mi da lakše rješavam probleme.” Michael Jordan

Kada malo razmislite, šta nam drugo preostaje nego da se nadamo?” Lance Armstrong

Mogu prihvatiti neuspjeh. Ali ne mogu prihvatiti da prestanem pokušavati.” Michael Jordan

Lopta ne zna koliko imam godina.” Martina Navratilova

Nemojte biti samo publika, ne dopustite da život prođe pored vas.” Lou Holtz

“S lijepim ženama je kao s nogometom. Veselimo se lijepom vikendu, a nakon toga smo beskrajno razočarani.” Francesco Totti