petak, 25.12.2009.

Božić danas

Da bi suvremeno slavljenje Božića bilo dostojanstveno, valja se svijesno opredijeliti za dostojnu božićnu, i to duhovnu, pripravu za taj blagdan. Mjesto svetkovanja treba biti krug obitelji i zajednica vjernika u crkvi. Valja se zauzeti, svijesno i planski, da božićevanje bude osobno i zajedničko obogaćenje slavitelja koji iz Božića žele crpsti pokretačku snagu za svoje veće bogoljublje i konkretno čovjekoljublje. Božićnu pripravu stoga valja usmjeriti tom i takvom cilju. Takvo božićevanje danas se ne događa spontano, nego traži mudar i promišljen izbor postupaka i sredstava koji vode takvoj proslavi. Drevni božićni običaji, prilagođeni vremenu, imaju i danas mjesto u tom svetkovanju.

Potrebno je upozoriti na tri vrlo vidljive činjenice koje ugrožavaju istinsko božićevanje danas u Hrvatskoj. Najprije, valja izbjeći potrošački odnos prema božićevanju, tj. podređivanje sve božićne priprave trgovini. Dane prije Božića ispunjaju trgovačke reklame, različiti popusti i specijalni božićni paketi, uobičajena ponuda robe s božićnim naljepnicama i oznakama. Naravno, sve to odvraća naše misli od pravog značenja Božića i od drugih predbožićnih zadataka, a nameće nam neutemeljenu potrebu za kupovanjem i potrošnjom. Na koncu se može dogoditi da nam je božićevanje u tome da smo "za Božić dobili" nešto novo, nešto lijepo, nešto "pravo". Takvom potrošačkom božićevanju, koje zaboravlja na čovjekoljublje, se valja oprijeti i svijesno preusmjeriti svoje zanimanje na duhovnu pripravu.

Isto tako ne bi bilo dobro prihvatiti posvjetovljivanje Božića i božićnih simbola. Doista svatko smije svakome čestitati Božić i svatko smije slaviti Božić, čak svatko može i doći na božićnu polnoćku. No, od božićevanja bez Božića, to čestitanje i slavljenje s Božićem ima zajedničko samo datum; prestaje biti topla kršćanska svetkovina jer gubi svoju poruku o Bogu i čovjeku, a ostaje bezsadržajan i prazan praznik s društvenom obvezom čestitanja; sve to, naime, nema nikakvog znaka bogoljublja kao ljudskog odgovora na Božje čovjekoljublje.

Božićevanje u hrvatskim gradovima, manje u selima, posljednjih je godina u znaku buke i pucnjave. To mogu biti znakovi veselja, ali ništa ne govore o Isusovom rođenju i svoj onoj atmosferi betlehemske štalice, Marijinog i Josipovog siromaštva i prognaništva ili jednostavnosti prvih Isusovih poklonika, pastira. Pucnjava i buka spadaju u mjesta gdje se nije dogodio Božić, npr. u stanove Betlehemićana koji trudnu Mariju nisu primili pod krov. Buka i pucnjava su znakovi nasilja i niječu božićnu poruku: slava Bogu na visinama i mir ljudima, miljenicima njegovim!

Vrijeme je da Božić suvremeni vjernici u Hrvatskoj učine odlučan korak u slavljenju Božića, da Božić posvijeste, a ne samo da ga spontano slave. Valja poznavati njegov folklor, ali ga ispravno modernizirati da odgavara i gradskoj sredini, a ne samo seoskoj u kojoj je nastao. Valja ponovno učiti božićne pjesme, prilagoditi ih suvremenicima; treba ih pjevati i nad njima razmišljati. Pred nama je i izazov i zadatak: u svjetlu Božića trajno i neumorno, u privatnosti i javnosti, zauzimati se i živjeti opće ljudske vrednote, napose kršćanske moralno-etičke vrijednosti. Božić jest dan blagdanovanja, ali i dan našeg ispita solidarnosti i razumijevanja, ispita zrelosti našeg kršćanstva, odnosno ponovnog opredjeljenja za zrelo i djelotvorno kršćanstvo, jer društvene okolnosti više ne opravdavaju neko pritajeno ili zatomljeno kršćanstvo kakvo je bilo u razdoblju komunističke vladavine.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.