Htjelo je dijete da moli,
da se potuži,
sa zričkom, sa travom,
s malom vrbom na otoku,
s mjesecom u potoku,
Isusu!...
Htjeko je dijete da ga moli,
da mu pripovijeda o bolesnom psu,
o kozici s kojom se svaki dan vere u brda,
kako mu drača tvrda
nožice bose para,
kako mu oteše koricu crnog hljeba.
Htjelo je dijete
da se potuži, da se izjada,
a tog je toliko bilo-
da je zaboravilo!...
Đ. Sudeta
|
Ja nisam jaka.
Nije ni ona.
Ali zajedno,
moja prijateljica i ja,
najjača smo sila na svijetu...
|