'Cause, sometimes, you just must go one, and face the thing that some people can't be parts of your life any more ... things change, can people also?

29.11.2008.

Predugo nisam pisala. Ne znam je li falilo inspiracije, vremena ili živaca? Ili se jednostavno nije dogodilo ništa što bi me potaknulo na pisanje? Pa zapravo je, ali to nisam mogla tu napisati. :)
Jedino što mogu reći je da sam jako sretna jer imam, gledajući proteklih mjesec dana jako puno lijepih uspomena vezanih uz jednu osobu, ali i ne samo nju. Škola, bolje i da ne pričam. Isto ko i prošle godine, možda čak lošija verzija. A dobro. Nije da mi je škola sve u životu. Više mi znači smijati se s nekime nečemu, ili doživjeti jedan lijepi trenutak s nekim nego dobiti 5. Mislim i to je lijepi trenutak, ali to nije nešto čega ću se za godinu dana sa radošću sjetiti. Tako da, ne ću nikada zanemariti (previše ... valjda :P) školu, ali si ju neću ni stvaljati na prvo mjesto. Jer ga definitivno nije zaslužila.
I fakat pali ono sa spuštanjem praga očekivanja. Ne očekuješ više nego što imaš. Zadovoljan si sa time. Ne kažem da se ne nadaš boljemu, nego da ga ne očekuješ. Naravno da bi bilo ljepše da bude bolje, ali nije ni ovako loše. Zapravo, nije uopće loše, nego je poprilično dobro.
Znam, ovo nije ništa novoga, ništa što već nisam napisala prije. Ali, katkad moram ponavljati da bi dobilo na važnosti, ili da bi bolje bilo shvaćeno, ne samo radi vas nego i radi sebe.
Jedini problem je kod ove teorije kad izgubiš nešto. Ali, mislim da je taj osjećaj da si nešto izgubio privremen i odraz trenutnog rasposloženja. Jer ako imaš prave prijatelje, to ne možeš tako lako izgubiti, jedino ako ti to baš želiš.

Photobucket

Da... I ja sma nedavno izgubila jednog prijatelja, tj. prijateljicu. I možda, samo možda i ona ovo čita. Ali, mislim da ju nisam izgubila u trenu one naše posljednje svađe niti u jednom danu niti tjednu. To je nešto što se kuhalo dugo vremena. To je posljedica potiskivanja nekih stvari koje se ne trebaju potiskivati nego rješiti. Potiskivala sam neke stvari kako bih sačuvala prijateljstvo, ali tako sam ga zapravo i srušila. Ali, kao što vrijedi i za ljubav i za brak i sl., tako je i za prijateljstvo potrebno dvoje, dvoje koje se trudi sačuvati ga, dvoje koijma je stalo do toga što imaju i koji to cjene. Mislim da je vrhunac bio, kad mi je rekla da ju zapravo, jednostavno, nije briga. Nije briga. Nju jednostavno nije bilo briga. Da li je to ono nešto što kažemo a to zapravo ne mislimo ne znam. I vjerojatno nikada ne ću znati. Ali, pred kraj mi se polako činilo da ju više ne poznajem. Ne jer, ne znam, drugačije se oblači, ima drugačije običaje, nego se promijenilo ono najbitnije, njezini stavovi i kriteriji u nekim stvarima. I mislim da sam se toga najviše prepala.

It is so easy to see
Dysfunction between you and me
We must free up these tired souls
Before the sadness kills us both

I tried and tried to let you know
I love you but I'm letting go
It may not last but I don't know
Just don't know

If you don't know
Then you can't care
And you show up
But you're not there
But I'm waiting
And you want to
Still afraid that I will desert you

Everyday
With every word whispered
We get more far away
The distance between us makes it so hard to stay
And nothing lasts forever,
But be honest babe
It hurts but it may be the only way

A bed that's warm with memories
Can heal us temporarily
The misbehaving only makes
The ditch between us so damn deep

Built a wall around my heart
I'll never let it fall apart
But strangely I wish secretly
It would fall down while I'm asleep


Ne mogu reći da mi nimalo ne fali, ali opet nije da moj život bez nje nema smisla. Ima mnogo drugih ljudi, koji su mi bliži, i s kojima sam si fakat super, ali znam da nikad netko poput nje ne će više naići. S druge strane, ona kao da me u nekim stvarima kočila, mislim indirektno. Nije to nešto što je ona htjela učiniti, što je neizbježno. To je velikim djelom moja krivica jer sam dala da me mjenja, da mjenja neke moje osnone stavove o životu koje sam prije imala. Nije ona loša, niti zla ona je jednostavno drugačija, mnogo drugčija, sad mi se čini, u osnovama. Otkad nismo prijateljice, ne, nije mi bolje radi toga u životu, lošije isto, samo sam možda ukinuta za neke stvari koje sam s njom radila, a s nikim drugim ne, ali sam isto tako oslobođena onog nečeg što nikad nije bilo moje, onog nečeg u što me uvukla. Nije taj njezin svijet u kojeg sam bila uključena loš ili kriv, neispravan, danas se više teško razbire ispravno od neipravnog, nego ja se u njemu nisam osjećala svojom, nisam se u njemu našla. A sve je krenulo od srednje škole,od upoznavanja ljudi sličnijih meni, radi kojih se nisam trebala mijenjati ili prihvaćati nihove stavove da bi s njima bila prijateljica. Jedina stvar koju još uvijek, na kraju, ne shvaćam: jesam li se promijenila ja ili ona?

pozdrav

Posvećeno jednoj mojoj dugogodišnjoj prijetljici iz osnovne, sličnoga imena, koja mi je u mnogo tome pomogla, a nadam se i ja njoj, s kojom sam imala vrlo dubokoumne razgovore i filozofije i na kraju, osobi koja će mi uvijek faliti, ali za koju znam da više nikad neću moći imati ono što smo imale...
Komentiraj { 6 } Print - On/Off - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>