Love being in love

16.09.2008.

...ja... ja sam... da... zaljubljena. I to onak "masno" kak bi moj maji bujaz to rekao (a micek :*). I da... Trenutno prštim od sreće. Ne znam, nema pravog razloga. Jednostavno, vrijeme provedeno s njim zna unijeti toliko... nečega. Nečeg velikog, toplog, mekanog,.., nečeg što dira tako duboko, negdje tamo daleko u meni... Netko je jednom napisao (a bogme postoji i reklama), da osmijeh ne traje više od jednog trena, a sjećanje na njega traje dugo. E, pa imao je pravo. Ali, ne mislim na one bijele zube kaj se cakle ispod precrvenih usana, niti sladunjav smijeh, nego na... Dobro, kvragu, kak je naš hrvatski riječnik pust kad dođe do ovakvih stvari.
Sad vjerojatno pola od vas misli: "Joj, još jedna cura koja blebeće o svojoj ljubavi na blogu i lalala..."
Da, to pomislim i ja kad čitam takve tuđe posteve, ako sam trenutno ne raspoložena jer sam shvatila kako moj život nevalja, kako imam 16 god., a nisam još imala dečka, kak me pol ljudi iz razreda ignorira i sl. (ne ovo nisu primjeri, ovo su istinite tvrdnje). Ali, kad sam vesela ko sad pomislim: "aaaa kak cjatko..." I počnem pisat rečenice ko da sam u vrtiću.

I asked her to stay but she wouldn't listen
She left before I had the chance to say
Oh
The words that would mend the things that were broken
But now it's far too late, she's gone away

Every night you cry yourself to sleep
Thinking: "Why does this happen to me?
Why does every moment have to be so hard?"
Hard to believe that

It's not over tonight
Just give me one more chance to make it right
I may not make it through the night
I won't go home without you

The taste of your breath, I'll never get over
The noises that she made kept me awake
Oh
The weight of things that remained unspoken
Built up so much it crushed us everyday


Love being in love

It's not over tonight
Just give me one more chance to make it right
I may not make it through the night
I won't go home without you

Of all the things I felt but never really shown
Perhaps the worst is that I ever let you go
I should not ever let you go, oh oh oh

It's not over tonight
Just give me one more chance to make it right
I may not make it through the night
I won't go home without you
And I won't go home without you
And I won't go home without you


Vesela sam jer: ... ak ne računamo starce, frendove i blab, postoji jedna osoba čija je prisutnost i čiji je osmijeh dovoljan da mi popravi i najgori dan... Možda za tu osobu ne vrijedi i obrnuto, ali moram biti zadovoljna već samom činjenicom da ta osoba bar zna kako se zovem...heh
Je, lijepo je biti zaljubljen ali još ljepše biti od iste te osobe voljen. A hoću li i to napokon doživjeti, samo Bog zna...

pozdrav
Komentiraj { 4 } Print - On/Off - #

Riječi su samo omotni papir, treba ih znati otvoriti...

06.09.2008.

Ne mogu vjerovati... Jednostavno ne mogu. Napisala sam tako dugi post... i ... pobrisala ga stisnuvši krivu tipku... Ajme... Ovo je strašno. I sad više nemam volje pisati. Žao mi je što vas ukidam za taj jedan post. Ali, bio je toliko dugačak da vam ga ne mogu ni prepričati...
A, opet... Ovo je bio prvi put da sam napisala post koji nisam razumijela i s kojim nisam bila zadovoljna. Kao da sam ušla u nešto što ni sama ne razumijem. Kao da sam se toliko duboko zamislila i odjednom je sve puklo. Stala sam i nisam više ni rečenicu mogla složiti. A, onda sam slučajno sve pobrisala. Možda je ovako i bolje... Sad se osjećam toliko čudno, a opet toliko jadno i beskorisno. Bolje i da ništa više ne pišem. Morati ćete se zadovoljiti ovim tekstom.

Paradoks našeg vremena je da gradimo sve više zgrade, no nižeg smo praga tolerancije, autoceste su sve šire, a pogledi na svijet su uži. Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više, a manje uživamo. Imamo veće kuće, a manje obitelji. Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje. Imamo veće obrazovanje i titule, a manje smisla, više znanja, a manje pravilno prosuđujemo, više stručnjaka, a više problema, više medicine, a manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, nerazumno trošmo novac, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, preumorni se ustajemo, čitamo premalo, previše gledamo tv, rijetko se molimo.
Umnožili smo stvari koje posjedujemo, ali smo smanjili vlastite vrijednosti. Previše pričamo, rijetko volimo i prečesto mrzimo.

influence of love

Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Bili smo navodno na Mjesecu i natrag, ali imamo problem upoznati svog susjeda. Mislimo da osvajamo Svemir, a borimo se sa neistraženim u sebi. Napravil smo velike stvari, ali ne i dobre.
Bavimo se pročišćavanjem zraka, ali ne i duše. Pišemo više, učimo manje. Planiramo više, a postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i kako strpljivo čekati. Stvorili smo kompjutere u koje pohranjujemo sve više informacija da čine sve više kopija, a sve manje i manje komuniciramo.
Sjetite se provoditi vrijeme s ljudima koje volite, jer neće uvijek biti tu. Sjetite se reći lijepu riječ, toplo zagrliti ljude koje volite, jer jedino blago koje možete dati je vaše srce, a to ne stoji mnogo. Sjetite se reći volim te ako to stvarno osjećate. Sjetite se pomoliti, naći mir u sebi, i pomozite onima koji ga traže.

George Carlin, komičar


Već dugo nisam pročitala nešto tako... realno. Često ne toliko pismeni i inteligentniji ljudi misle da je sve što se napiše lijepim, književnim riječima nešto ispravno, kao i za neke poslovice pa ih se pridržavaju. Ili, najbolji primjer, netko pročita moj post i kaže da super pišem,a nije shvatio ništa, nego mu se samo sviđa moj stil pisanja.
Nažalost i riječi su poput ljudi, morate znate ono dublje u njima, ono što iza njih stoji. Pravu istinu, ili prikrivenu laž. Jer ipak sve što proizlazi iz ljudi, ljudima sliči.

pozdrav
Komentiraj { 5 } Print - On/Off - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>