translator goes berserk

utorak, 04.08.2009.

Ljetni menu

Ja jedem sve osim kolomasti i pijem sve osim lož-ulja, i tako već godinama, skoro pa otkad znam za sebe. Jedina promjena koju su donijele godine jest da katkad jedem raznovrsnije i manje, ali zato pijem jednoličnije i više. Raznoliko povrće, gomolji, voće, žitarice i klice su mi se pravo omilili, ali zato sam s alkoholne karte zauvijek izbrisala stock i srodna pića boje karamele, gin, kruškovac s mlijekom i vodku u većini kombinacija.

Čim me mama prestala dojiti (otprilike kad mi je niklo dovoljno zuba da navedeni proces bude prilično bolan i kad je već postalo morbidno da tražim jesti sa „Daj sise!“), opalila sam po raznovrsnom meniju koji je uključivao mnoge lokalne delicije od kojih se većini ljudi okreće želudac. Meni se tada želudac okretao jedino od sočivice - leće s krumpirom u rijetkoj jušnoj formaciji. Nije mi ni dan danas jasno zašto su dijete koje je bez problema jelo, redom: rižoto od srca i jetrica, iznutrice s lukom, goveđi želudac, teleći jezik, teleći mozak, žabe i jegulje silili na obveznih deset žlica variva neugodnog za sva osjetila. I zato leću sad ne mogu vidjet ni nacrtanu, čak ni onu u lijepim šarenim bojama. Znam da je zdrava, al džaba. Traume iz inače sretnog djetinjstva provedenog među zadovoljnim i dugovječnim ljudima koji se goste dinstanim i pohanim visokofunkcionalnim organima mladih papkara i stanovnicima ustajalih i bočatih voda.

Ali zato mene nijedan menu ne može iznenaditi, od slatkog psa s ananasom na kojemu uporno insistira Wladimir Kaminer do ideje da bi mogao postojati meal of three squeals. A ovaj zadnji je prilično gadna priča iz neke azijske zemlje, i moj se prijatelj kune da je kolega od šefa njegovog kolege iskusio cijelu ceremoniju jela od mišjih fetusa na pladnju. Jedu se kao sushi, rolica po rolica, pa kad prihvatite prvi blagim stiskom štapića, počinje meal, i čuje se prvi squeal. Kad zalogaj nakratko završi u zdjelici s pripadajućim umakom, hrana cijukne drugi put, a treći, ujedno i zadnji, kad u nju napokon sočno zagrizete. O paleti okusa i doživljaju na nepcu ne doznajemo ništa, kao ni o nabavi namirnica i načinu pripreme, jer je vjerojatno vrlo prozaično: ima okus kao slatko-kisele piletine, a sastojke kupiš u Sparu - jedna od limenki na polici s egzotičnom hranom poput kus kusa, staklenih rezanaca i mladica bambusa. Ukiseljenih.