28.01.2009., srijeda

Skupa škola ...

Zdjela za salatu Avon Cottage...
Na slici je zdjela za salatu Avon Cottage koju sam dobio u ovom servisu ...


Evo, napokon da nastavim priču o svojoj kolekciji. U svojim prvim oglasima za kupnju, bio sam dosta neodređen, nisam htio napisati da kupujem englesko posuđe od keramike, da ne bi netko pomislio kako je to tražena roba i napuhao cijenu. Zato sam pisao da kupujem predmete od keramike i porculana. I tako jednog lijepog dana, kao što već rekoh, telefo je zazvonio i javili su se neki ljudi koji bi prodali porculanske figurice. Nisu nikako htjeli reći gdje se to može pogledati, nego da će oni doći k meni. I tako je i bilo, došli su s punim koferom figurica, uglavnom životinje, jedino se još sjećam nekakvih bijelih pasa, bez pečata, ništa impresivno niti meni zanimljivo. Tada sam im pokazao fotografije svoje zbirke, i rekao da je to ono što me zanima, na što je žena rekla da ona ima punu kuću takvih !!! Meni je srce odmah zaigralo, i odmah sam požalio što sam već bio izlanuo da jedan takav tanjur plaćam i do 100 Kn.
Svaka se škola skupo plaća, kao što rekoh u prethodnom postu, tada sam još bio uvjeren da se radi o autentičnim predmetima, starim sto ili više godina. Kad sam došao kod njih doma, ugledao sam servis koji se sastojao od 6 malih, 6 velikih, 6 dubokih i jednog velikog tanjura … bili su savršeno očuvani, a žena je rekla da je to samo dio, a ostatak da je u kući njene mame u Zagorju i da će mi ostatak donijeti za tjedan-dva … Onako sav euforičan, jako sam se loše cjenjkao, zapravo oni su bili nepopustljivi jer su vidjeli da sam zagrizao. Napokon smo dogovorili cijenu, a ja, budala, onako zbunjen dao sam im 50 DEM više nego što je trebalo. To sam otkrio tek kad sam stigao doma, i odmah ih nazvao, i na sreću priznali su i dogovorili smo se da ćemo to kompenzirati kad mi donesu ostatak. A servis je bio prekrasan, u početnoj, noninoj zbirci, bio je samo jedan takav, duboki, a sad ih eto imamo 6 plus sve ostalo …
Prošlo je nekoliko tjedana, a oni se likovi nikako nisu javljali. Već sam postajao nervozan, što zbog onih 50 DEM viška, što zbog činjenice da ostatak servisa, u kojem su trebali biti oni najvrjedniji komadi kao plate, zdjele i slično nikako ne stiže. I kad su se napokon javili i donijeli ostatak uslijedilo je razočaranje … Velika plata bila je sva ispucala po površini i požutila ispod glazure, a od onog trodijelnog seta za kolače dobio sam samo dva probušena tanjura bez one osovine u sredini. Kao da to nisu mogli naći i da će donijeti kad nađu … Naravno, više se nikad nisu javili …
Svejedno, nisam tako loše prošao, jedino što sam kasnije nalazio puno kvalitetnijih predmeta za manje novaca, ali o tome će biti govora u slijedećim postovima. Za sada još samo da kažem da se u ovom slučaju radilo o servisu marke „Enoch Wedgwood“ popularno zvanom unicorn ili jednorog a uzorak je Avon Cotage u plavoj boji, a taj uzorak sam kasnije jako često susretao u svojim potragama …

- 09:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.07.2008., utorak

Početna zbirka ...

ovaj me se najviše dojmio dok je bio na zidu...
U nastavku ću se probati prisjetiti što se sve nalazilo u toj početnoj „noninoj“ zbirci.

Osim već spomenute plate, najimpresivniji je ovaj okrugli pladanj na slici iznad. On je visio na zidu zajedno sa još tri-četiri druga i pokrenuo ovu priču. Puno je ljepši uživo, posebno me se dojmio onaj odsjaj u vodi, kao i oblačno nebo. Iz iste te serije Lochs of Scotland imamo šest šalica za čaj sa tanjurićima i pet malih tanjurića kao na slici dolje, jedan je vjerojatno razbijen nekad davno, jer ne vjerujem da ih je kupljeno 5. Bile su još i dvije zdjele za salatu, koje smo u to vrijeme prestali koristiti i spremili na sigurno i još pet-šest manje atraktivnih tanjura i plata. Jako interesantan dio zbirke je trokatni stalak za kekse, ne znam kako bi se drugačije izrazio koji se sastoji od tri tanjura različite veličine koji su u sredini probušeni i spojeni. Pitao sam se kako je nona došla do svega toga i punica se prisjetila da su nekad postojali dućani za komisionu prodaju polovnih predmeta i da je to kupljeno uglavnom tamo.
U to vrijeme sam još bio u zabludi da su ti predmeti stari više od 100 godina, a zapravo su svi nastali negdje između 1960. i 1974. Ta će me zabluda kasnije jako puno stajati.
I tako, nakon što su svi predmeti uredno i pažljivo oprani i neki izloženi u staklenoj vitrini a neki spremljeni na sigurno, počeo sam razmišljati kako nabaviti još takvih stvari. Počeo sam zagledati ljudima po kredencama, davati oglase po novinama, raspitivati se okolo, i tražio po antikvarnicama ali mjesecima ništa od toga nije davalo rezultate. Počeo sam pomalo i zaboravljati na cijelu priču, a onda je jednog dana zazvonio telefon …

ovakvih imamo 5 komada ...

- 11:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.07.2008., četvrtak

Kako je počelo ..

35,5 cm ovalna plata Lochs of Scotland na kojoj je moja žena nosila nareske u firmu dok još nismo znali njenu pravu vrijednost ...

Već jako dugo razmišljam o tome da otvorim blog sa ovom tematikom. Obzirom da u svijetu postoje na stotine klubova ljubitelja ovakve vrste keramičkog posuđa, nadam se da će se i kod nas netko zainteresirati.

O čemu se radi i kako je sve to započelo ? Prije točno 20 godina uselio sam se sa svojom ženom u stan kod njezine none da bi započeli zajednički život. Na zidu u kuhinji visjelo je nekoliko plavo bijelih tanjura sa zanimljivim motivima iz viktorijanskog razdoblja. Nismo obraćali puno pažnje na to, kao niti na činjenicu da se još nekoliko sličnih predmeta na primjer zdjele za salatu, koristi svakodnevno, a veliki ovalni pladanj i servis za čaj i kolače u posebnim prilikama, kao što su rođendani, blagdani i slično. No, s vremenom, kako su prolazile godine, ti tanjuri na zidu postajali su mi sve zanimljiviji. Znao bih navečer stati pred njih i diviti se motivima i načinu izrade. Na poleđini su bili također zanimljivi pečati sa oznakama motiva i proizvođača. U međuvremenu, pojavom interneta i neke specijalizirane literature naučio sam ponešto o tome i postao strastveni sakupljač, tako da danas imamo popriličnu zbirku. No pođimo redom, najprije da vam ukratko ispričam priču o povijesti i načinu izrade takvog posuđa.
Stoljećima su kinezi poznavali tehnologiju izrade porculana i čuvali to kao tajnu. U 12. i 13. stoljeću su pomorci (Marco Polo) počeli donositi u Europu ponešto od toga i takvi predmeti su vrlo brzo počeli biti jako cijenjeni. Svi ste čuli za kineske vaze iz dinastije Ming. Stoljećima su nakon toga, europljani pokušavali napraviti nešto slično, ali im nije uspijevalo. Tek potkraj 17. stoljeća englezi uspijevaju napraviti materijal koji je kvalitetom mogao parirati kineskom porculanu. To zapravo i nije porculan nego tvrda keramika, takozvana kamenina, ili kako englezi kažu ironstone. U 19. stoljeću razvila se vrlo jaka industrija proizvodnje keramičkog posuđa u engleskoj, posebno u predjelu koji se naziva Stafordshire.
Na stotine manjih i većih tvornica proizvodilo je posuđe oslikano doslovce tisućama raznih motiva. Nitko danas ne zna reći koliko motiva postoji do danas da li nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća. Sama tehnologija izrade izgledala je ukratko ovako : od posebne smjese kaolina i kvarcnog pijeska izradio bi se željeni predmet (tanjur, zdjela, šalica, čajnik) i do određenog stupnja ispekao u keramičarskoj peći. Umjetnik bi na bakrenoj ploči ugravirao određeni motiv, koji se zatim u željenoj boji prenosio voštanim papirom na predmet (transferware). Nakon toga predmet se ponovo stavljao u peć tako da bi nakon svega gravura ostala ispod glazure (underglaze) i slika postala otporna na grebanje pranje i sve ostalo osim na razbijanje. Za razliku od ručno oslikanih predmeta. Osim toga, ovakav postupak bio je i znatno jeftiniji od ručnog oslikavanja i davao je posuđu prepoznatljiv izgled. Zanimljivo je da zbog samog postupka oslikavanja nikad dva predmete nisu potpuno identična, kao što niti dva otiska pečata ne mogu biti ista. Uvijek postoji mala razlika u nijansi ili u nečem drugom. Što se tiče boje, najčešće je to bila plava, ali poznate su još i smeđa (brown), crvena (pink) zelena i brojne druge varijante uključujući i višebojne. Proizvodnja je cvala u 19. stoljeću i nastavila se u 20. sve negdje do kraja 60 tih godina, kad su se zbog skupoće izrade počele zatvarati brojne tvornice. Danas ih postoji još desetak i izrađuju prekrasno i vrlo kvalitetno i skupo posuđe, ali svega nekoliko motiva po uzoru na 19. stoljeće.
Toliko u uvodnom postu, s vremenom, koliko ga budem imao, pisat ću o raznim poznatim motivima i polako vam predstavljati svoju zbirku …

- 08:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

< siječanj, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2009 (1)
Srpanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

o sakupljanju keramičkog posuđa oslikanog na poseban način - takozvani transferware postupak ...

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blue & white
Replacements.ltd
Antikvarnice sa puno lijepih predmeta
Antikviteti
Hrvatska stranica o umjetninama