Catch me while I'm sleeping

Eo i ja pishem post...
malo duži...
pa..
čitajte..
tu će stajati duže vrijeme..
jer neam inspirejšn..







ne znam šta mi je...
više..
Koliko god se trudim..
samo klizim..
Imam osjećaj kao da trčim prema nečemu,a u biti,sam stojim na mjestu..Stalno imam osjećaj iscrpljenosti..Fizičke..a pogotovo psihičke..
U zadnje vrijeme samo spavam..
To je jedina stvar koju mogu mirno odradit..napokon više,ne sanjam toliko često..Te more,sad su uistinu rijetke..
prema Freudu,snovi su odraz naših potisnutih želja...Ali su i odraz naše svakodnevnice..
Ma neam pojma!
Tu serem o snovima,točnije o morama..mislim,to me toliko fascinira i
o tome mogu brbljat beskonačno...
Ali...nema smisla...
Mislim da nećete shvatiti...
U biti...
******************************

"..snovi me lažu o boljem sutra...
bojim se sebe i novog jutra
Vlak prema prošlosti neće krenuti,
mostovi do raja su srušeni.."



******************************



Ja se samo bojim!!!
Jebeno se bojim!!!!!!!
Ne znam...
ne...
Pitam se gdje sam nestala?
Gdje sam nestala..ja..ona mala neustrašiva djevojčica koja je živjela u kući preko
puta groblja?Ona ja koja je bez problema noću šetala po onom djelu groblja gdje su joj rekli da su pokopana djeca..Ona koja nije vjerovala
da će iz groba izići "zombi" i ubiti ju..
Gdje je nestala ona ja koja se svemu i svima inatila?Kojoj nije bio problem potući se..Kojoj je bila bitna pravda..Koja je bila puna života?
Gdje je???!!!

Kad ju je zamijenila ova???Ova koja se boji života..Kojoj je svejedno da li je u pravu ili nije??Koja ne zna šta bi sa sobom..Koja stalno strepi??Koja se previshe brine??Koja je postala robot...Koju boli kurac hoće li doživjeti sutra ili ne???
Tako me je jebeno srah!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
I ne mogu to podnjeti...
Strah me je da vam se nešto ne dogodi...
Da vas povrijede...
Srah me je da vas ne izgubim...
Strah me je da..da nestanete..Ko u onom prokletom snu!!..
Strah me je da vas ne izgubim...
Strah me je...
Mada znam da svi ste dobro,ali...
Jebeno me je strah!!!

******************************

"Pobjeći od sebe to ne mogu...
al volio bi bar na jedan dan..
Sumrak oko mene,
nada je bitke izgubila,
ja sam blizu dna..."


***************************************





*****************************

I wish I have wings..
So I can fly..
Fly so high..
So I can fly away from everything..
So I can live!!!


******************************

Hmmm...Eo pishem vam novi poft...Mada neam neke naročite inspiracje ali...



1.topic:

Valentinovo..hmmm...paaa...Čudna je to stvar,tj.dan...Al nebitno...
ay...Sve moje bivše ljubavi....




ma..ti tako..komercijalni dani...Blagdani...ne fascinira me to toliko,mislim..ne pogađa me do te mjere...
Smisao osjećaja,razloge za ljubav.sreću,tugu,žalost nalazim u običnim danima...Danima u kojima učim..Odrastam...Napredujem/nazadujem...Živim..Preživljavam....

2.topic:

Dan je započeo šugavo...Sve je bilo toliko trulo da uopće nije znala kako bi izdržala ostatak u startu uništenog dana...
Opet premalo vremena,a previše obaveza a povrh sveg i previše živciranja!!!
I opet isti bus opet isti ljudi,opet iste priče i samo još više dodavanja soli na rane...
Glasovi samo dopiru...Njene riječi je vrijeđaju...Ne,ona ne može više...Okreće se..On je tamo..Svijetla točka trenutne situacije!On joj je uvijek znao izmamiti osmijeh na lice!
Na njega se nije mogla ljutiti dulje od pola sekunde...Jedno "ej" bilo je dovoljan razlog da zaboravi sve do sada...Da se prepusti besmislenom naklapanju i nebulozama...

Za 15-ak minuta opet je bila gradu...Baš kao i svakog ponedjeljka,opet je bila na kavi sa svojom verzijom Samanthe...Baš kao i uvijek:dileme,razmišljanja,priče i prepričavanja,besmislena prepucavanja,šale i smijanje,dečki u prolazu i njihove "pozadine"...


Konobari po običaju lunjaju naokolo...Njihove priče i jadanja baze i zašprehavanja...Sve ono što ju je do tada mučilo,jednostavno je ishlapjelo...Miris duhana i okus kave bili su dovoljni da sve to izbrišu...


Iz svega toga "probudilo" ju je zvono...Morala je krenuti..Morala je ući u onu prokletu zgradu koju donekle i voli,ali opet ta je zgrada [u posljednjih nekoliko mjeseci]bil sinomim svih njenih problema..U njoj su se oni sve više i više kotili,poput neke destruktivne strane vrste koja se gomila nenormalnom brzinom,a još se ne zna kako je se riješiti...
Ona je to mrzila...Jer bilo je tu[u tim problemima] previše loše prošlosti da bi se preko svega tako lako prešlo,a ona je to mrzila.Željela je da bude jednostavnije...Da bude sretnije..Da bude kao i prošle godine...
Po prvi puta sa samo 16 godina osjetila je udarac vremena na svome licu...Po prvi puta shvatila je ono famozno "u moje vrijeme"...Jer..To je bilo neko ljepše i sretnije vrijeme..Krv i suze mogle su teći!!!!



A sada...Jedva je čekala da dođe kraj svemu...Da ode doma...Da zaspe...I ništa ne sanja...Odradila je šutke sve što je imala i izašla iz zgrade...Hodala je kao uvijek mislima lutajući daleko...Jedan slučajam pogled bio je dovoljan da vidi njega...malo drugačijeg nego prije,ali.To je on!Pred očima joj proleti brzi flash back..Sve ono...Sve od prije...Svi oni vrući,ranoljetnji dani ispred zgrade...Sve riječi,svi glasovi.svi pokreti svi događaji...Pred očima joj proleti sve ono što su svi oni nekada bili...


P.S. VEEEEELIKA PUSSA MOJOJ "SAMANTHI" !!!Jooooj jedwa čekam da sredish net...

Kišilo je...Ona je veselo skakutala po lokvama..Nije ju bilo briga!Nije ju bilo briga ni zašto i ni zakoga...Uživala je!

Uživala je u hladnim kapljicama kiše na svom licu..Uživala je u samoći..Uživala je u tome što nije bilo njih kraj nje...Uživala je u tome što su oko nje prolazili ljudi koje nije poznavala i to ju je veselilo..
Svi su bili okupirani nečim..Nekim..Valentinovo je bilo blizu..Svi su se trudili naći nekog tko će biti uz njih na taj dan..Nekog tko će im pokloniti ružu..Plishanog medu..Il su se trudili il su već nekog takvog uza se imali...
kad je ona bila u pitanju,mislili su da želi nekoga..[Njega..Ili pak njega?]Mislili su da nesretno voli pa su se petljali u njen život i više nego što su trebali a ona to od njih nije tražila..
Njoj to nije bilo bitno...Nije joj bila potrebna njihova pomoć..Nije željela nikoga od njih jer...

Ona je čekala..Ona je sjedila satima uz more i promatrala brodove...I nije bilo bitno da li vjetar nosi sve pred sobom..I nije bilo bitno da li kiša potapa sve..I nije bilo bitno da li sunce svojom toplinom topi sve tragove...
Uopće nije bilo bitno..
Jer,iako protiv svoje volje,ona je tu sjedila..Ona je tu čekala..Mada to nije htjela...Mada je željela biti negdje drugo...ali ono ju je tu vuklo..Njemu se nije moglo oduprijeti..Ti brodovi su bili magnet za njeno srce...Oni su ga vukli tamo..A ono se nije odupiralo..Naprotiv,jedva je dočekalo...Svaki ga je privlačio...odvlačio od svih...U nadi da je na jednom od tih brodova i on,bježalo je...Protiv njene voljeostavljalo je njih...
Tražilo je njega...Ono upravlja njom...mada ona to ne želi priznati....I zbog toga ne može da voli nikoga...
Zbog toga čeka...
I boji se....

sada je to razdoblje ono:šarenilo,boje,glazba,smijeh...Svatko je neko drugi...Krije se iza tuđe maske...Pa bar na taj jedan dan




Part 1.
Danas je bilo predivno!Sva ta glzba,dječji smijeh,vika...Sve je bilo tako predivno!Ma čak mi ni klaunovi nisu smetali!..Bilo je predivno..
Ma ne samo te maškare nego i činjenica da je nedilja[nedlja] a to je moj dan!Svaka nedjelja,svaka kava,svaki put ti kao fantom se pojavljuješ,kao znak da je sve u redu i da će biti bolje



I evo te opet!Opet si tu u mojoj blizini,par koraka dalje od mene..I znam..nadam se da će biti tako..da će biti kao i uvijek..Da će biti dobro..




Part 2.
U prošlom postu napisanom iz inata,rekla sam da u ljubavi ja gazim i da ću to i njemu napravit..
Ali..
Ne da mi se
umorna sam od toga...
umorna sam od činjenice da se stalno borim za tog nekog,a ne znam ni "ko" je...umorna sam od toga da u ovom gradu,među ovim ljudima postoje ljudi za koje se konstantno borim,zbog kojih konstantno moram ispravljati svoje postupke kao ti ga u svrhu svoje sreće...
I ne da mi se više...
Mislila sam da ćeš danas biti tu..Da će igre započeti,ali nije te bilo..I nema veze..Nije ni bitno..Jer tu je bio on..Dečko iz drugog grada,sa plavim očima,širokim osmijehom..Dečko koji zrači jednostavnošću,dečko koji mi se zavukao pod kožu..i uopće nije bitno to šta ima curu koja je pljunuta Maja-Paola iz BB-a..nije važno...Važno je da je bio tu ..Da su se naše plave oči srele..Da su mi rekle...sve je u redu..



Part 3.

Idem..
Odlazim..
U drugi grad putujem..
Ostavljam sve..
Ponovo počinjem..

Misliš da trčim za tobom?
Misliš da te volim?
Misliš da te "tražim"jer hoću biti s tobom?
Misliš da sam toliko luda???!




ha ha ha..


Ne,ja ne trčim za tobom!
Ne ja te ne volim!
Tražim te jer u igri nazvanoj "ljubav" ja sam ta koja gazi!!!












P.S pogledajte ovaj blog>[rilady]a>...Tu je napisano objašnjenje mene[post se zove zajeb kroz generacije]...Mojih postupaka..