Tragom dobre knjige

srijeda, 21.11.2018.

Zlatna kočija stihova na putu za Očaravanje



Zlatna kočija stihova krenula je na put 10. srpnja, 2018. godine u kasnim poslijepodnevnim satima kada je raspisan interni natječaj za članove fb grupe„Zlatna kočija stihova“ i poetskog portala „Očaravanje“. Nosila je pregršt stihova, proznih ostvarenja, likovne i fotografske radove. Etapa puta zacrtana je jedne tople ljetne večeri kada je Mirjanina ideja stigla na Marijin mail. I odmah je pao dogovor. Mirjana će obaviti sve poslove organizacije, tiskanja zbirke, financiranje, konačno grafičko uređenje, a Marija će urediti i lektorirati knjigu.
Stiglo je obilje materijala i odmah nam je bilo jasno da posao neće biti lak. Ne zbog toga što bi trebalo tražiti kvalitetu, već zbog toga što, limitirani obimom knjige, nismo u nju mogli uvrstiti sve književno vrijedne tekstove. Nosilo nas je stvaranje knjige, nosili su nas radovi autora koji su zadovoljili sve estetske kriterije umjetničkog djela i možemo reći da je zbirka stvarana s posebnim umjetničkim užitkom, da je rođena samo na entuzijazmu i ljubavi prema lijepoj književnosti, likovnoj umjetnosti i fotografiji.
Zadovoljstvo je izazvala i njezina raznolikost, bogatstvo jezika i dijalekata, spoj riječi i likovnih ostvarenja.
Knjiga je podijeljena na četiri cjeline: poeziju, pripovjednu prozu, esej i likovna ostvarenja.
U njezino tkivo utkani su radovi ovih autora:
Anamarija Galić, Branko Tompić, Jadranka Varga, Jasenka Medvedec, Jasna Šemiga Pintarić, Tea Žigman, Neda Milenkovski (Alba Istrijana), Mile Lisica, Spomenka Mišić Krebs, Stanka Sršen, Suzana Marić, Zlatko Martinko (Posthumno), Zoran Hercigonja, Ljiljana Brković Zorčić, Vesna Andrejić Mišković, Maja Tomulić Kurelić, Sanja Strukar Križanac, Anja Lekić, Ružica Gavranović, Nevia Kožljan, Vanja Michelazzi, Biserka Spajić, Glorija Wolf, Sonja Smolec, Davorka Flego, Fani Vlasta Horvat, Emilija Dević, Anđa Jotanović, Slobodanka Grljušić, Ana Christen, Lidija Polak, Ljerka Varga, Amalija Ljubica Sedlaček, Ankica Magačić, Zvjezdana Karmele Hercegovac, Sandra Vulin, Rozaida Naglav, Ivka Pavić, Jadranka Sesar, Evica Kraljić, Katica Felštinski, Džehva Havić, Lela Vučković, Kristina Soldo Gašpar, Marija Juračić i Mirjana Pejak Peki
Dragi čitatelju, ukrcaj se u kočiju i kreni!

Marija Juračić i Mirjana Pejak Peki


Osobna karta knjige:

Naziv: Zlatna kočija stihova na putu za Očaravanje
Autori: Članovi fb grupe „Zlatna kočija stihova“ i portala „Očaravanje“
Urednica: Marija Juračić
Lektorica: Marija Juračić
Ilustracija naslovnice: Ankica Magačić
Grafička priprema:Mirjana Pejak

Oznake: kočija očaravanje

21.11.2018. u 09:55 • 0 KomentaraPrint#

petak, 09.11.2018.

Mile Lisica - Kas sa zvezdama



“Početkom ove godine nisam ni znao šta je haiku, ali mi je na portalu "Očaravanje" zapelo za oko mnoštvo dobre haiku poezije pa sam i sam poželeo da pišem haiku.”

Mile Lisica piše haiku poeziju tek neko vrijeme. Pjesnik je kratkog stiha koji emocijom oboji sliku, jednostavno i poetski živo pa mislim da je oduvijek u sebi nosio esenciju haiku pjesme, nesvjestan koliko posjeduje njezin smisao i način pjevanja. Zahtjevan oblik haikua razvio je osobine njegovog pjesničkog stila do same srži profinjene jednostavnosti pa ne čudi da je njegov haiku u zborniku „Zvuk vode“ objavljenom 2018. godine proglašen jednim od najboljih.

Mile Lisica ima sposobnost zrcaljenja. On zrcali motiv svoje pjesme i on tako, spontano doživljen, u neprerađenom, izvornom obliku stiže do mene. Vidim njegove konje, divlje, slobodne, vidim kako se zrcale zvijezde u njihovim očima. Ne razmišljam od kuda konji u ovome svijetu. Ja samo uživam u slikama koje promiču kraj mene i slušam kako polako zamire njihov topot.


gasim fenjere
da u očima konja
vidim sazvežđe

vitražno nebo
na grivi divljih konja
mirisi polja

poster meseca
pokidan u barici
zvukom kopita


I onda nastupi tišina. Budi se jutro. Jesenje, maglovito jutro. Pjesnik je otvorio prozor i pustio bezimen brežuljak u moje oko. Ne opisuje ga, ne nameće njegove oblike ni boje. Dozvoljava mi slobodu da u njegovom brežuljku vidim svoj, dozvoljava da se slike moga i njegovog oka stope u jednu sliku ovijenu maglom.


jesenje jutro
bezimeni brežuljak
u sumaglici


Zrcaljenje se nastavlja. Sve je u prirodi povezano, svi smo mi dijelovi mozaika velike slike života, pijemo je okom i pije nas okom. Ukrštavaju se razne perspektive i lociraju u motivu haiku stiha.


prolećno jutro
nebo je pokošeno
u oku cveća


baklja svitaca
iz polja se preseli
u oči žene

Začudno raste i pjesnikovo uho. Postaje ogromna antena koja osluškuje najtananije zvuke. On čuje frekvencije disanja Zemlje, psalme posljednjih zvončića, jagodu koja večera rosu, gibanje gliste kroz zemlju. Sve diše životom. Sve miriši životom i uvlači me u stih, u sliku, u doživljaj. Otvaraju se pupoljci svih čula i bez razmišljanja udišem te mirise: miris dunje, planinsko cvijeće na krilima leptira, zrele trešnje u zvijezdama, miriši cijela jedna poezija i zavodi me da je okusim, zagrizem, udahnem, da se cijela njome napojim.

Mile Lisica je prihvatio strogi oblik haiku stiha, formulu 5 – 7 – 5 sloga, a svaki mu je stih istovremeno cjelina i dio veće cjeline. Neke pjesme iz ove zbirke mogli bismo svrstati u senryu, koji oblikom nalikuje haiku poeziji, ali se njegovi motivi razlikuju, no te su varijacije ovdje toliko male da ih možemo zanemariti i prihvatiti kao haiku koji krug motiva pomiče u društvenu sferu i promišlja o ljudskom životu.


prosjak pevuši
dok u rukama vrti štap
praznog stomaka


I podsjeti me ovaj vedri prosjak na onoga od kojeg je sve krenulo. Matsua Basha. Na njegovu skromnu kolibu, na putovanje na koje se nosi samo štap, otvoreno srce i glava puna utisaka. Nosi se život, postaje život. Poput ovog veselog prosjaka, nisam ostala praznih ruku. Moja se duša napunila ljepotom haiku poezije, onom koja ne traži ništa, a daje mnogo. Dobila sam putovanje za koje je karta samo poeziji otvoreno srce. Hvala pjesniku!

Marija Juračić

09.11.2018. u 06:45 • 1 KomentaraPrint#

petak, 02.11.2018.

Razmišljanja jedne punice (humoreske s okusom satire)

https://issuu.com/net54/docs/marija_jura_i__razmi_ljanja_jedne_phttps://issuu.com/net54/docs/marija_jura_i__razmi_ljanja_jedne_p


Ove humoreske s okusom satire (i još mnoge druge) objavljene su na portalu „Hrvatski glas Berlin“ u rubrici „Iz druge perspektive“ te na poetskom portalu „Očaravanje“. Neke možete naći i na stranicama Udruženja nezavisnih pisaca i u satiričnom časopisu Etna.
Ako vas od kuhinje ove punice nije zabolio želudac, možete ih i tamo čitati. Sve političke konotacije odvijaju se samo u vašim glavama.


Ako se
nasmiješite
čitajući ove humoreske, ja ću biti
sretna, a ako se nasmijete i vi ćete biti
sretni!


Punica Marija Juračić


Oznake: humor

02.11.2018. u 10:58 • 0 KomentaraPrint#

petak, 19.10.2018.

Prvi haiga zbornik u Hrvatskoj "Tvoje kandilo i mojom svijećom plamti"


Često slučaj piše priče pa je napisao i ovu. Na jednom njemačkom haiga portalu upoznala sam njegovu urednicu, gospođu Claudiu Brefeld, veliku ljubiteljicu i poznavateljicu japanskog pjesništva pa sam pročitala niz njezinih radova o haiga stvaralaštvu. Njezino oduševljenje haigom ubrzo je prešlo na mene, možda i zato što na portalu „Očaravanje“ već dugi niz godina njegujemo haiku poeziju. Organizirala sam poetsku igru stvaranja haiga ne govoreći članovima portala da će igra završiti izradom zbornika. Odaziv je bio zapanjujući i na portalu su se počele nizati prekrasne haige. Varijacijom jednog Busonovog stiha osmislila sam naziv zbirke. Ujedno me zabavljala misao kako u dvije različite države postoje dvije žene koje ni ne znaju koliko su međusobno povezane finim nitima japanskog stiha: Claudia i Ana.
S dr. Anom Stjeljom sam već surađivala kad je krenula u ostvarenje prekrasnog haiku zbornika „Zvuk vode“ u čast pjesnika Miloša Crnjanskog, koji je antologijom „Pesme starog Japana“ prvi upoznao Balkan s haiku formom. Dr. Stjelja, poznata srpska književnica, politolog i prevoditeljica, diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu na katedri za orijentalistiku. Urednica je web portala „Istočni biser“ i časopisa za kulturnu raznolikost „Alia Mundi“. Priključila se zdušno nastanku ove knjige dajući joj onaj fini, stručni premaz.
Književnik, pjesnik, slikar i urednik časopisa „Sapphoart“, mr. edu. računalstva, s kojim već neko vrijeme uspješno surađujem u organizaciji raznih književnih natječaja, Zoran Hercigonja uložio je u stvaranje ovog zbornika svoje veliko umijeće i profesionalno znanje, ali i senzibilitet pjesnika i slikara. Slikarevo je oko znalo pronaći najljepše likovne predloške, a osjećaj pjesnika uočiti sklad teksta i slike. Uredio je zbornik i ilustrirao njegovu naslovnicu nadahnutom slikom koja prigodno diše japanskim ugođajem i koja, jednom viđena, mora ostati u oku gledatelja.
Tako je stvar krenula. Nakon mnogo dogovaranja i rada, u kojem ni autori haiga nisu ostali pošteđeni, rodio se prvi haiga zbornik na ovim našim prostorima koji podastiremo kritici javnosti pozivom da ga prolista i donese sud. Kandilo autora haiga i uredništva je zaplamsalo zajedničkim sjajem. U slavu Busona, oca haige.


Marija Juračić, prof.

Oznake: haiga

19.10.2018. u 19:58 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.06.2018.

Ana Stjelja "Pesma je ptica na vrhu vulkana"



Ana Stjelja, dr. filologije, književnica i prevoditeljica objavila je u ediciji „Porta Mundi“ svoj prepjev odabranih pjesama suvremenih turskih autora „Pesma je ptica na vrhu vulkana“. Autorica je dobitnica nekoliko prestižnih nagrada iz oblasti poezije i esejistike, a dva puta je bila kandidatkinja za Nagradu grada Beograda u oblasti „Umetnost, književnost i prevodno stvaralaštvo“. Godine 2016. pokrenula je magazin Alia Mundi, časopis za kulturnu raznolikost za koji kaže da je pokrenut iz bunta, iz potrebe da se promijeni ugao gledanja, iz snažne želje da se govori o kulturi i kulturnoj baštini raznih naroda i da se uspostavi kulturni most među njima. Upravo zbog tog mosta, zbog onog lijepog koje stvaraju svi narodi svijeta, dr. Ana Stjelja slijedi svoje životno poslanje profesorice orijentalistike, putuje, istražuje, upoznaje i za nas prevodi djela koja bi nam u suprotnom ostala nedostupna. Kada ne bismo čitali i upoznavali kulturu i kulturnu baštinu drugih naroda, naša bi se percepcija o njima stvarala na temelju površnih dnevno političkih vijesti. Prevoditelj je uvijek na mostu čije su noge ukopane u dvije različite obale i stvarajući on postaje taj most, često jedina tanka crta spajanja.
„Pesma je ptica na vrhu vulkana“ je zbirka prepjeva pjesama dvanaest turskih pjesnika, a u svijet književnosti ušla je pod naslovom koji zahvaljuje turskom pjesniku Ulku Tameru. Autorica je izabrala po tri pjesme svakog pjesnika te priložila pjesnikovu biografiju s ponekom zanimljivom zgodom iz njegovog života. Izbor nije bio lak, ne zbog nedostatka materijala, nego zbog njegovog obilja, što najbolje ilustrira mnogo puta citirana dosjetka velikog turskog pisca Aziza Nesina: „Od troje Turaka, četvoro su pjesnici“. Autorica ove knjige dobro poznaje tursku poeziju, pjesme koje su vjekovima pratile život čovjeka: narodnu i divansku, onu koja je pripadala visoko intelektualnim krugovima, duhovnu sufijsku, tanzimatsku i cijelu tu poetsku nit koja se proteže kroz vjekove i koja traje. Vodila se zahtjevima koje postavljamo pred poeziju kada tražimo da nam legne na dušu ili da potakne neki misaoni proces.
U zbirci su objavljene pjesme ovih pjesnika: Jahja Kemal Bejatli, Ahmed Hamdi Tanpinar, Nazim Hikmet, Džahit Sitki Tarandži, Orhan Veli Kanik, Oktaj Rifat Horozdžu, Fazil Husnu Daglardža, Melih Dževdet Andaj, Aziz Nesin, Bulent Edževit, Džemal Sureja i Ulku Tamer.

NAZIM HIKMET RAN (1901.1963.)
PUTOVANJE

Putuje pesnik neki
morem našeg sveta
gledajući jednu zvezdu.

Na put je krenuo pesnik neki
sa zvezde jedne na moru
posmatrajući naš svet.

Pesnici putuju
morem kosmosa
posmatrajući jedni druge.

DŽAHIT SITKI TARANDŽI (1910.1956.)
NAGA

U besanoj mojoj noći, jedna žena!
Oči njene, meseca sjaj
telo njeno, belina snega
kosa njena, riznica zlata.

Niti se iz zanosa moga daje do znanja
niti se zna da je ona bila naga,
da je bogata, siromašna,
ali se oseća da je lepa i srećna.

AZIZ NESIN (1915.2005.)
KRAJ MENE OSTANI

Jedno seme dala si
cvet svoj uzmi
jedan plod dala si
drvo svoje uzmi
jednu granu dala si
šumu svoju uzmi.
Svet svoj tebi dao sam
kraj mene ostani.

BULENT EDŽEVIT (1925.2006.)
ČOVEK SA MESECA


Ljudi što na Mesec idu
oteraše čoveka sa Meseca.
No čovek sa Meseca
ponovo će doći
jednoga dana
prateći tragove stopala
ljudi što na Mesec idu
ponovo će se noću
Mesec spustiti
i san moj osvetliti.

(izbor iz knjige „Pesma je ptica na vrhu vulkana“)
Prevod sa turskog: Ana Stjelja

Osvrt napisala Marija Juračić


Oznake: Pjesme prevedene s turskog

03.06.2018. u 07:59 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 03.04.2018.

Marija Juračić "Mutno more"



Mutno More je četvrti roman spisateljice Marije Juračić iz ciklusa romana o policijskoj istražiteljici Iki Ekl, koji je u ediciji knjižare REDAK iz tiska izašao u ožujku 2018. godine. Prethode mu romani: Jedne zime u Hrastovu, Zona, Dronovi, furešti, ubojstvo, koji su povezani likovima glavne junakinje, njenog pomoćnika Ninna i životnog partnera Egona.
Radnja romana vodi inspektoricu Ekl na otočić Tanjurić, koji je više hrid nego otok, a na kojem svjetioničar Josip Delić, za račun nepoznatog koncesionara, turistima iznajmljuje apartman i brine za njihovu opskrbu.
Kao što u moru ima mnogo riba različite kvalitete, moći i proždrljivosti, tako i u društvenoj sredini postoje razni mutni tipovi koji ne prezaju pred ničim kako bi se domogli lako zarađenog novca. Autorica na pozornicu života dovodi razne zanimljive likove, čiji se putovi ukrštavaju i koji vještinom njezinog pera, od knjiških odjednom postaju živi i prepoznatljivi.
Posebno impresionira lik stare gospođice Silvije Delić, krhke žene snažnog karaktera koja se ne predaje okolnostima, koje ne brinu o starim ljudima, već nalazi načina kako da im parira.
Priča je neobična, puna zapleta i krivih tragova, koji otkrivaju mozaik trulog tkiva mutne društvene sredine u mnogim njenim segmentima. Na kraju moram spomenuti lagan, izražajan stil pisanja koji romanu daje posebnu draž.

Naslov: Mutno more
Autorica: Marija Juračić
Broj stranica: 246
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2018.
ISBN: 978-953-336-472-8
________________________________________
Kako naručiti knjigu? Proces online kupovine jednako funkcionira za sve kupce,
s jedinom razlikom u tome, što što kupci iz inozemstva za područje dostave
moraju odabrati “Europa” ili “Ostale zemlje svijeta”, a za vrstu plaćanja
WSPay (kreditna kartica) ili Virmanom (bankovni transfer).
.
Mihovila Pasarić Walner

Oznake: kriminalistički roman

03.04.2018. u 20:59 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 21.02.2018.

Zbirka pjesama Marije Juračić "Pisci, ljubav i ostale trice"





Pogovor

Pjesme ove zbirke dugo su drijemale u meni. Kako sam i sama velika spavalica, pustila sam ih da se godinama izležavaju negdje u ugodnom kutu uma, svjesna da su uvijek tu i da će kad-tad izaći na svjetlo dana. Prirodom svoga posla stalno se nalazim u društvu mrtvih pjesnika. Ili vječito živih. Stvar gledanja.

Volim s njima razgovarati. Otvaraju mi drugačiji svijet. I vole pričati. O svemu. Često mi govore svoje nezapisane stihove. Onda ih ja ujutro zapišem. Ako ih ne zapišem, zaboravim ih, a oni odu tražiti drugog autora.
Posebno volim Jesenjina, njegovu divlju, osjetljivu ćud, njegov prkos uperen životu. Sviđa mi se njegova ljutnja kada kažu da se je ubio. Stalno mi ponavlja da su ga ubili Staljinovi ljudi one noći u hotelu Angleterre. I ja mu vjerujem. I Lorcu su ubili. Frankovi fašisti. One noći kada je Mjesec nad Granadom bio pun i kada je začuđen gledao s neba kako primitivne, okrutne prikaze pucaju u pjesnika. Ubijaju Riječ.

I Cesarića sam zavoljela. On je tako fin, nježan, produhovljen. Njegova je poezija suptilna, uglađena, nenametljiva, otmjeno diskretna. Nikada se nije posve otkrivao, a njegov intimni svijet bio je tako bogat i zavodljiv.
Na Kamova se ljutim. Dobio je dar Riječi, dobio je dobar životni početak, a sve je zgazio, zamračio, ispljuvao, pretvorio u kaljužu. Ali, pisao je prokleto dobro.

Ostale su pjesme imaginacija, uživljavanje u sudbinu ljudi za čije sam tuge uvijek osjetljiva.

Marija Juračić

Oznake: poezija

21.02.2018. u 22:37 • 0 KomentaraPrint#

petak, 29.12.2017.

Nevenka Pupek „Bizarne himne“



„izrađujem darove za tebe
od krhotina svojih kostiju
male himne
nepotrebne i bizarne “

Stihovima minijature “Od krhotina svojih kostiju“ predstavljam zbirku pjesama Nevenke Pupek „Bizarne himne“.
Male su to i bizarne pjesme. I tako male i bizarne uvlače mi se u um, intrigiraju, izazivaju.
Ponašaju se kao mozaik koji sam tek počela slagati, vidim mjesto svake njegove kockice, vidim sliku koja se nudi jasna, definiranih kontura, čista i nezamagljena, a onda mi se u trenutku stih nasmije i smjesti na drugo mjesto, izazove novu misao, novu asocijaciju.
Ostave me te pjesme začuđenu, da, čak i očaranu mogućnošću da tako izrazom zgusnute i obimom malene, mogu izazvati toliku količinu misaonih varijacija.
Nisu te male himne života ni hermetične, niti zamagljene. One nude dobro poznate motive dijelova ljudskoga tijela i svakodnevnih malih rituala, a onda u trenutku zanjišu tu sliku poznatog i realnog i ona mi se pred očima pretvara u nešto što dresirani um proglašava irealnim, ali svi osjeti tijela je doživljavaju stvarnom, samo pomaknutom iznad uobičajenog shvaćanja realiteta.
Neprimjetno i sasvim prirodno prelazi ta slika u svijet simbolike i fine nenametljive metaforike. Bizarnost je to u kojoj nema ničega onostranog, nastranog, tajanstvenog, ona samo izvlači na površinu ono duboko skriveno podsvjesno, ono šćućureno ispod naslaga doživljenog i iskustvenog.
/Poput zvrka/

prepolovljenu
nijemu
prekriva me snijeg
pored mene
moje srce
okreće se
poput zvrka

Izraz Nevenke Pupek je u svojoj jednostavnosti neobičan, sveden na detalj koji pripada onoj većoj slici koju već nosimo u sebi. Na trenutak mi se učini da pjesnikinja, filtrirajući osjećaj, precizno i promišljeno pušta na površinu vers koji nema namjeru sugerirati, koji samo daje izvještaj o stanju tijela i duha, ali odmah zatim prelije taj koncizni izvještaj stihom takve poetske ljepote i snage da dugo odjekuje u meni.
/S okusom naranče/

spremljena za poslije
(jer tebi škodi)
zaboravljena u ostavi
ustajala
hranila je plijesni i moljce
moja mala pjesma
s okusom naranče

Zanese me, zagolica onaj dojam da u ruci držim zaista vrijedne stihove, ne one koji estradiziraju poeziju, nego one koji će svoj odjek naći i u vremenu koje je mnogo duže od jednog ljudskog života.
Jezik kojim su ove male, bizarne himne pisane je pun, čist, ali ne i sterilan. Kada osjeti da sliku jače oslikava izraz koji pripada našoj riznici germanizama, pjesnikinja će ga sasvim prirodno, iako iznimno, upotrijebiti što neće narušiti harmoniju oslikanog platna.
/Na zidu kuhinje mraka/

njena duša visi kao ukras
na zidu
kuhinje mraka
ona stavlja sjenilo
popravlja ruž
češlja kosu
smije se
pazi da joj ne
odšarafe glavu
kao plastičnoj lutki

Stihom osvojena, sigurna sam da ću se ovim malim, bizarnim himnama često vraćati.

Marija Juračić, prof.

Objavljeno na „Očaravanju“ 11. X. 2014..

Oznake: poezija

29.12.2017. u 16:03 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 27.12.2017.

Hans Fallada „Svatko umire sam“ Jeder stirbt für sich allein“




Što može učiniti čovjek, star i politički beznačajan, ako živi u bezumnom društvu koje fanatično podržava režim u kojem se krše temeljna ljudska prava, u kojem bivši krčmari odlučuju o životu i smrti, u kojem se domoljublje mjeri brojem denuncijacija i brojem smrti, a svaki dan počinje strahom i očajem? A taj strah i očaj nisu sijali samo stranački ljudi koji su svoje domoljublje dokazivali nesrećom drugih, nego i ogromno mnoštvo zatrovanog borg – mozga.
Na ta pitanja ovim romanom odgovara njemački književnik Hans Fallada koji je osjetio sve strahote Hitlerova režima.

Hans Fallada „Svatko umire sam“
S njemačkog preveo: Vlatko Šarić
Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2011.
Hans Fallada „Jeder stirbt für sich allein“

Was konnte ein altes Berliner Ehepaar im Jahr 1943 gegen die Nazis machen, um zu zeigen, dass noch echte Menschen auf der Erde leben? Von ihrem Schicksal erfuhr Hans Fallada aus einer Gestapo-Akte, die ihm durch Johannes R. Becher in die Hände kam.
Hans Fallada: Jeder stirbt für sich allein
Aufbau- Verlag, Berlin, 1947.

Oznake: Roman iz vremena Trećeg Reicha

27.12.2017. u 21:27 • 0 KomentaraPrint#

subota, 23.12.2017.

STANKA SRŠEN " SVJETLO NA PROVI "



Razveselila me nova zbirka poezije pjesnikinje Stanke Sršen „Svjetlo na provi“. Volim tu poeziju zbog svega što ona nije i zbog svega što ona jest. Nije nametljiva i nije razmetljiva. Ne teži biti moderna i nije joj cilj biti intelektualna. Ona nije usputna poetska stanica. Tiha je, topla, jednostavna. I mudra.
Već sam autoričinu prvu poetsku zbirku „Koraci kroz čemerike“ osjetila kao utočište, kao mirno, ugodno mjesto koje mi zaustavi korak i blaži dušu. Zato kroz to mjesto, koje mi se otvoreno i susretljivo daje, koračam polako, jagodicama oprezno dodirujem stihove pa ih udišem kao samu bit života. Osjećam povezanost s tim tihim, ali bogatim svijetom u kojem se, raspuknućem prve pjesme, ljepota stiha širi kao sjeme bijelog maslačka.
/ Povezanost/

Sklapam vjeđe
dok bijeli maslačci
k nebu lete.

Gotovo su sve pjesme u ovoj zbirci ljubavne tematike. Ljubav je to duboka, postojana, sigurna u sebe. Svoju žudnju ona zadržava u svojoj intimi, a čitatelju predočuje nježnost i sreću. Nema u njoj nedosljednosti, ljubavnog razdora, ljubomore. Uzajamna je i stalna potpora životu.

I onda kada sklada melodiju svojih pejzažnih pjesama, autorica od pejzaža čini dom. U poetske pejzaže utkiva toplu emociju, daje im srce, a oni joj vraćaju magijom fantazme. Njezin poetski kist širokim namazom oslikava stih i dozvoljava čitatelju subjektivan doživljaj.
/Ranjivost/

Toplinom dlanova
zaogrni noćas
ranjivost moju
i pusti da u
oku ti zaspim
jer noć je zimna
srebrom okovana.

Čak i kada razmišlja o konačnom rastanku, onom neminovnom, koji nas sve čeka u jednoj točki našega puta, pjesnikinja to čini diskretno, profinjeno i upravo ta profinjenost, ta prigušena tuga čini da zadrhtimo, da se u njoj prepoznamo. Stihovi teku spontano, prirodno, neusiljeno.
/Na drugoj strani duge/

Kada ti noćni lahor
čelo dotakne
a rosa u oku zasrebri
ne traži me među
plahtama bijelim.

Okreni se i pomiluj
desnu stranu postelje.

Zatreperit će srce tvoje
plaho, kao zora što
snena jutru se predaje…

Kako se desi inspiracija i kako se stvara pjesma, autorica otkriva pjesmom Sjeme stiha.

Sjeme stiha
u duši skriveno
polako klija.

Srce ga
toplinom hrani
ljubavlju zalijeva.

U dugim noćima
nježno ga u
krilu ziba
jer dug je put
od sjemena
do slatkog ploda.

Pjesme Stanke Sršen su oblikom vrlo kratke. Njezin je poetski izraz jasan, usmjeren na bitno, ali slikom raskošan, njezino se oko zaustavlja na svakodnevnim detaljima, ali ono te detalje vidi na poseban, poetski način. Ona vidi malu pticu i osjeća njezinu strepnju, ona vidi zelenu rijeku i osjeća neminovnost njezine mijene, ona vidi žuti list čemerike i shvati sudbinsku povezanost njegovu s kišom i suzom.
/U bijelom sutonu/

Iz oka zore
odlepršala je
mala ptica.

Dan je utihnuo.

U bijelom sutonu
koraci se gube.

Usnulim maslinikom
jedna zvijezda
tiho treperi.

Dozvolite „Svjetlu na provi“ Stanke Sršen da vas vodi pitomim i toplim predjelima pjesnikinjina srca.



Prof. Marija Juračić

Naslov: Svjetlo na provi
Autorica: Stanka Sršen
Broj stranica: 102
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2017.
ISBN: 978-953-336-428-5


Oznake: poezija

23.12.2017. u 19:11 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (3)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (5)
Lipanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Svibanj 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (9)

Knjiga je bolji dio života

Kada čovjek uči iz vlastitog iskustva, onda je spoznaja često bolna i stiže presporo. Kada se zabavlja čitajući, on stječe iskustvo i uči o životu.

Linkovi

Tragom dobre knjige
http://www.ocaravanje.comOčaravanje




7. I2. 20I5.