petak, 19.10.2007.
Taj naš liberalizam
U tzv. totalitarnim režimima svatko je znao tko je zapravo njegov protivnik. U fašizmu je to bio rasni, a u komunizmu klasni neprijatelj. Isto tako, svaki inteligentniji građanin u nekadašnjim socijalističkim državama znao je da je vladajuća ideologija ideologija, i to ideologija laži koja se vrti na svim valnim duljinama 24 sata dnevno.
Liberalizam je novi duh vremena, novi mainstream iako soft ideologija koja sebe uopće ne smatra ideologijom, koji ima drugačija sredstva represije i neviđene mogućnosti terora nad slobodoumnim ljudima. Komunizam je u svojim kasnijim fazama bio tolika očita laž, tolika farsa i primitivizam njegovim sljedbenika bio je vrlo očit. Urušio se sam od sebe. Hoće li i može li tako biti s onim što zovemo liberalizam?
U liberalizmu je dopušeno reći sve. To je istina, čemu stvarati političke žrtve i progoniti neistomišljenike kada ih mase, obuzete gramzivošću i trošenjem ionako mogu samo ismijavati ili barem ignorirati. Čemu Gulag? Kada postoji Big Brother? Mekan, smiren, prikriven način porobljivanja s cijelim jezikom laži gdje se kamatarenje prikazuje kao pomoć, gdje se okupacija naziva spasom, gdje se nametanje naziva uvođenje...laž se vrti 24 sata dnevno.
U fašizmu i komunizmu je postojala malena grupa disidenata, u liberalizmu je svaka pomisao na istinsku oporbu nezamisliva. Tko danas može sumnjati u slobodno tržište, ideologiju ljudskih prava, dogmu o slobodi, kraju povijesti, vječnom rastu?? Taj pojedinac može biti proglašen luđakom, a karijeru unutar društvenih znanosti može zaboraviti. Kao što je nekada bilo dobro biti dio KP, danas je dobro biti član neke od liberalnih institucija...to donosi blagostanje.
Moderni liberali i čuvari njegova jednoumlja vole pojam liberalizam koja skriva pojam kapitalizam. Kapitalizam znači krv, znoj i suze, siromaštvo, nejednakost. Liberalizam znači svijet u kojemu je sve dopušteno, u kojemu i svaka bizarnost ima pravo na svoju slobodu. U liberalizmu ionako nema odgovornosti za ništa, sebičnost, pohlepa, loše ljudske osobine izlaze na vidjelo jer u liberalizmu pojmovi solidarnosti, skromnosti, duhovnosti znače vrlo malo. Pljačkaj ljude, prirodu, ubijaj, rastači, uništavaj, ali pričaj cijelo vrijeme o ljudskim pravima i demokraciji.
Liberalizam je sustav represije i sustav neslobode koji se kvalitativno ne razlikuje od fašizma i komunizma koliko god nam se činilo suprotno. Kada bi se pobrojale žrtve koje su nastale zbog djelovanja zakona liberalnog kapitalizma došli bi do zapanjujućih brojki. Da i ne spominjem zidove, ratove, nepravde...
Soft ideologija liberalizma ni u jednom času ne ostavlja čovjeka na miru. U nacističkoj Njemačkoj čovjek je mogao tridesetih godina više manje normalno živjeti, nitko mu se nije petljao u navike i krevet. Liberalizam nigdje ne posustaje i nijedan segment života ne ostavlja čovjeku na izbor. Što je Big Brother nego koncentracioni logor? U ovome logoru zatočenici nisu dovedeni na silu niti će biti ubijeni, oni su tamo dobrovoljno i sretni su što su tamo...to je ideologija liberalizma.
Liberalizam je razvio golemi jezik laži i fikcije, od ljudskih prava, preko međunarodnog poretka do parlamentarne demokracije na liberalni način. Izbori su pošteni samo kada pobjedi kandidat koji ne dira u postojeći poredak. Sjetimo se Austrije, Meksika ili Ukrajine. Liberalizam dijeli vlast na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, on dijeli sve, samo ne dijeli novac, našalio se još davno jedan španjolski satiričar.
- 11:36 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
petak, 12.10.2007.
Hrvatski apsurd i groteska
Hrvatsko društvo i njegova tranzicija mogli bi biti dobar komad za teatar apsurda. Dolazak Zapada u nekadašnju socijalističku republiku pratilo je mnogo toga, a još i danas gledamo kako se hrvatski političari, ekonomisti, intelektualci, kulturnjaci... iznova oduševljavaju i kunu u zapadne vrijednosti, u Europu, u slobode, ljudska prava...
Liberalna ideologija ušla je u jezik svakodnevnih vrijednosti i postala apsolutni mainstream. Sumnjati javno u neki od liberalnih postulata može dovesti do etikete ''ognjištara'',''nacista'',''homofoba'' i mnogo drugih foba. Socijalizam je potpuno zaboravljen, kao da ga nikada nije ni bilo i kao da u njega nitko nikada nije vjerovao niti se za njega zalagao. U Hrvatskoj postoje veći liberali nego na Zapadu, veći katolici od Pape, reklo bi se. To je jedna divna groteska da se stranci koji znaju kritički razmišljati valjaju od smijeha.
Liberalnim postulatima se pristupa isključivo dogmatski, podanički, a diskurs u medijima podrazumijeva liberalna načela kao ona u koja se ne smije dirati. Umjesto riječi liberalna bolje reći kapitalistička. Kapitalizam je u Hrvatsku ušao na velika vrata, živimo u potpuno kapitaliziranom društvu, a liberalna ideologija pokriće je kao forma slobode i jednakosti za besramno izrabljivanje zemlje i ljudi.
Groteska je da su vodeći ljudi u udrugama za ljudska prava u Hrvatskoj nekadašnji komunistički dogmati. Groteska je da su najveći zagovornici kapitalizma nekadašnji pristaše samoupravljanja. Čovjek koji je serijom članaka branio Šuvarove reforme danas je najveći zagovornik bolonjskog procesa. Suradnici Službi sigurnosti postali su nezavisni novinari. Ljudi koji su bili izrazito jugoslavenski orijentirani postali su žučni europejci. Književnice koje su čvrste zagovornice ljudskih prava i tolerancije dolaze iz obitelji komesara i generala JNA. Kakvu su to toleranciju i ljudska prava imali prilike naučiti u svojoj kući?
Da li je moguće da ti ljudi uvijek idu uz vladajući sustav i ideologiju, kakav god on bio. Ipak, toliko je suprotnosti. Sociolog Županov pisao je da je u Hrvatskoj došlo do udruživanja krupnog kapitala sa Zapada i nekadašnjih komunističkih elita. Imao je i više nego pravo: jedino nije istaknuo političko-ideološku dimenziju problema: Nekadašnji komunistički ideolozi postali su ideolozi liberalnog kapitalizma i vrlo brzo se prilagodili rječniku ljudskih prava. Uvjeravajući nas da je Hrvatska homofobna, ksenofobna i rasistička (u ime onih koji su rasizam izmislili) potpuno su ignorirali prave probleme društva. U tom kontekstu izgubila se prava ljevica, a jedini tko će nastupati protiv surovog kapitalizma ostala je ekstremna desnica i Crkva. To je još jedna groteska: Crkva je jedina institucija koja sustavno kritizira novi sustav u Hrvatskoj i koja se upustila u bitku s dogmama neoliberalizma. I tu bitku gubi. Zašto, to je druga priča.
Navesti ću još jedan primjer: Koncerti Thompsona održavaju se u ozračju zabrana i medijske hajke. Velika posjećenost Thompsonova koncerta u velikom dijelu medija doživljena je izrazito negativno, a maleni broj ustaških simbola neprestano je istican. Činilo se kao da je Thompson veliko zlo koje truje našu mladež. Iako su ustaški smboli i pjesme za svaku osudu i prezir stvar i nije tako jednostavna. Npr. veći rave party u Zagrebu bio bi od većine medija popraćen kao vrhunski spektakl kojim Zagreb počinje nešto značiti na karti Europe. To da velika većina posjetitelja rave party-a bude potpuno nadrogirana ne predstavlja problem, već problem predstavljaju nekoliko klinaca s ustaškim simbolima. Udurge za ljudska prava nikada neće reagirati zbog održavanja rave party-a i 90% drogiranih, već na 10% ljudi u crnim majicama...Koji to zaključak nameće? Čak i oni koji se ne slažu sa svime što sam napisao neka razmisle što bi rađe za svoju 18-godišnju kćer: Da dođe kući s ustaškom kapom ili nagutana tabletama?
Uvođenje kapitalizma u Hrvatsku prati bjesomučna kampanja i nametanje sustava vrijednosti koji će u tradicionalno hrvatsko društvo donijeti vrijednosti bez kojih liberalni kapitalizam ne može uspjeti: egoizam, gramzivost, društvenu neodgovornost, pomodarstvo, sluganstvo...
- 16:01 -
