Marenda

petak, 30.03.2007.

Velika sjena U dalekom ribarskom naselju živio je Mladi ribar. Kad nije lovio ribu,vrijeme je provodio sa Svojom djevojkom.Dok je ona upijala mirise daleke pučine i snivala o veseloj i toploj ribarskoj kućici,on je sanjao o velikoj tuni.Često se ,naime,zna dogoditi da dvoje zaljubljnih snivaju posve različite snove i onda kad su najbliži jedno drugom.A to uopće ne mora smetati njihovoj velikoj ljubavi. Ribarski brod Mladog ribara bezbrižno se ljuljao u lučici.Riblja krljušt i cvjetići kristala morske soli bljeskali su se na suncu.Jata papalina zablistala bi među uronjenim zrakama u dubokim i modrim morskim poljima.Ni jedan potez kista to ne bi mogao dočarati i nijedan majstor to ne bi mogao okom uhvatiti.Igra života i smrti,sve do površine mora odvijala se ovdje svakoga trena. Svake zore Mladi ribar išao je loviti svoj san nad ovim plodonosnim modrim poljima i čekao svoju sreću.Toga jutra,gotovo nečujno,gotovo nevidljivo,brže od jutarnje zrake na njegovu udicu ulovila se Velika sjena.Njajveća tuna koju je ikada vidio.S tako velikim ostvarenim snom zaplovio je prema ribarskom naselju,nestrpljiv da se pohvali Svojoj djevojci. Njegova djevojka,međutim,nije imala i njegove snove,nego svoje,i nije puno marila za Veliku sjenu. Bila je pomalo ljuta i malo jače rumena u licu.Nasmijanom Mladom ribaru rekla je prijekorno:"Misliš li ti cijeli život provoditi na moru?A gdje sam tu ja?" Mladi ribar ,zasljepljen Velikom sjenom nije primjetio njezino rumeno lice i nije čuo njezino pitanje,mislio je samo na svoju veliku sreću. Dobro došli na marendu! Danas sam vam za predjelo poklonila priču. Naime ,danas je dvadeset i druga godišnjica braka mojoj Jačoj polovici i meni.Lijepi niz godina,reći će te.I jeste. Zna se,naime dogoditi da dvoje zaljubljenih snivaju posve različite snove a da to uopće ne smeta njihovoj velikoj ljubavi.Naša je takva,jedinstvena i rijetka,jer ima jednu tajnu.Moja Jača polovica uz večeru uvijek otvori jednu školjku u kojoj čuva maleni biser i kaže: "Mogao bih te pojesti koliko te volim,"a ja u kutu njegovog oka vidim onu iskru koja tamo svjetli samo za mene i onda zaboravim i Veliku sjenu,i svoju ljutnju i onako rumena nastavljam čekati da se on vrati s modrih polja pa da zajedno večeramo. Sretna ti godišnjica,Mladi ribaru! Pošto sam se raspisala,danas će mo marendati fritaju s kobasicama (velika fešta biti će sutra navečer). A za one koji ne mogu doći do mene ,evo recepta. - 1 par kobasica,koje je bura taman toliko prosušila da su još uvijek svježe, -6 jaja -parmezan -5 žlica krušnih mrvica -1 manji luk -nekoliko listića svježeg bosiljka -1 dcl vrhnja za kuhanje -1/2čaše bijelog vina -maslinovo ulje -malo maslaca -sol i papar Na maslinovom ulju popržite sitno sjeckani luk i narezane kobasice.Nakon deset minuta sve podlijte vinom.Kada vino ispari dodajte mrvice i bosiljak pa skinite s vatre.U zdjeli izmutite jaja s vrhnjem,soli i paprom.Umješajte kobasice u jaja i dodatjte ribeni parmezan.Sve promješajte.Na tavi ugrijtei maslinovo ulje i pržiti četiri fritaje,svaku posebno.Jedite sa salatom od rajčica i mladog luka. Želim vam dobar tek ! Neka vam osmjeh krasi lice do sutra,kada se ponovo vidimo.

- 00:06 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.