Marenda

srijeda, 28.03.2007.

Vidim da vam se otvorio apetit. Samo što vam ne cure sline od samog pogleda na ovu moju pitu od sira,koja se upravo puši na vašem zaslonu.To vam je samo mamac da i danas zajedno marendamo. Dobro mi došli! Danas sam s vama željela popričati malo o umjetnosti.Umjetnost je u mnogim situacijama naprosto ljekovita.Glazba daje ritam,veseli i oporavlja,slikarstvo opušta,liječi i odmara oči i um,a samo je sebi ljepota. Pisana riječ ,bila to pjesma,proza ili kakvo ozbiljnije štivo može nam pružiti toliko lijepih trenutaka tako da se ponekad čini da nam je u tom trenutku samo to nedostajalo da popunimo one duhovne praznine u sebi. Ovih dana se na blogovima puno piše,što zbog izazova riječima,što zbog ružnog vremena.A kod mene su ..riječi ljubav za čitav život. Nikada nisam mislila da sam drugačija .Znala sam samo da volim čitati i da želim pisati,ali za ovo drugo nikako nisam nalazila vremena.Sve što sam radila u međuvremenu nije me ispunjavalo.Nisam ni od čega bila onako fino umorna i ništa me nije onako lijepo ispunjavalo.Sve dok nisam otvorila blog i ponovno se vratila pisanju.Taj rad,istraživanje po vašim blogovima i sukob sa samom sobom ,jer u želji da što više pročitam i da iskreno kažem koju riječ,možda nisam funkcionirala onako kako želim i nisam davala onoliko koliko želim.Ne osjećam se dobro ako nešto uradim polovično.Čitav život nastojim naći pravu mjeru,a za to je potrebno vrijeme.Do pravih spoznaja ne dolazi se u mladosti,onda mislimo da je sve moguće.S godinama sagledate svoje mogućnosti u pravom svjetlu i shvatite u kojoj mjeri ambicija nema smisla. Budući da sam trenutno u jednoj dobroj fazi postala sam ponovno ambiciozna.Nadam se da ću te ambicije opravdati samoj sebi i da će te vi svjedočiti jednom lijepom dešavanju,kakva se očekuje u ovoj mojoj zreloj dobi.Nisam mislila da vam predstavim novu sebe nego da vam ponudim kvaltetniju sebe,jer mislim da vi to zaslužujete. Drago mi je što su se na ovom blogu okupili i mladi i stari i što se čitajući jedni druge nadopunjujemo.Blogovi su postali prave male "kušaonice umjetnosti" i tako mi je drago što sam i ja dio toga. Kakav monolog!..Nisam vas valjda udavila?Znam da neke jesam, pa su pročitali samo početne rečenice i ove na kraju. Odmah ću završiti,skuhati svježu kavu,(iako ja i danas pijem zeleni čaj,nekako mi bolje prija) i baciti se na lakše teme.Mlađoj se vratila gripa..pa sam pomalo izašla iz ...tema...ali sutra sam opet ona stara..ako mi vi date materijala.Zato da čujem:tko je s kim,.gdje.., kada...,ima li novosti kod poznate blogerice ...,a kod vas? Sjednite.Pita je upravo razrezana,pa da uživamo zajedno. Ovo je prvi dan nastavka našeg života. Nije li krasan! Darujem vam osmjeh!

- 00:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.