Zanimljivosti/Putovanja

28.02.2021., nedjelja

Merag-Cres - 27.02.2021.

Izlet Merag-Cres nekadašnjom starim rimskim putem kroz Merašku jamu preko ruševina crkvice svetog Bartolomeja i natrag - o dijelu tog đira pisao je i naš bloger gogoo u svom postu. 2018. godine, a ja sam ga jučer prošla, i time se ostvarila želju :)))

Kad se dolazi sa Krka (Valbiska) trajektom na Cres (Merag) odmah upada u oči velika udubina iznad mjesta Merag, a to je Meraška jama


iz literature: Meraška jama – prirodni fenomen otoka Cresa

Meraška jama, koju opažamo kao neobičnu geomorfološku strukturu usječenu u padine s desne strane trajektnog pristaništa i naselja Merag, jedan je od rijetkih ali vrlo dojmljivih primjera urušne ponikve na otoku Cresu. Vjerojatno je nastala u davnini urušavanjem stropa velike podzemne šupljine. Njezine bočne strane strme su i stjenovite, a u dnu ponikve nakupilo se mnogo kamenog kršja i većih kamenih blokova koje svjedoči o nekadašnjim velikim lomovima i masivnim urušavanjima stijena.

Jama je nastala na osojnoj (zasjenjenoj) strani obala otoka Cresa, a, uz to, oblik i dubina jame djeluju tako da u jami vlada osobita mikroklima. Stoga ovaj lokalitet ima ulogu svojevrsnog pribježišta (refugij) nekolicine vrsta prilagođenih povećanoj vlažnosti tla i zraka kao i modificiranoj temperaturi zraka u dnu jame.

Posebnosti staništa i djelovanja mikroklime na živi svijet u provom se redu očituje u bujnoj šumskoj vegetaciji te množini mahovina i paprati koje prekrivaju kameno kršje i blokove. U dnu jame uspijeva i nekoliko na otoku Cresu rijetkih biljaka koje možemo smatrati reliktima iz ranijih i hladnijih razdoblja Zemljine prošlosti. Jedna od takvih je deveterolisna režuha (Cardamine ennaeaphyllos), proljetnica iz porodice krstašica, blijedo žućkastih cvjetova, uobičajeno rasprostranjena u kontinentalnim bukovim šumama. Strme stijene na bokovima urušne ponikve također su stanište rijetkih petrofilnih vrsta ptica i zanimljivih vrsta bilja, kakav je endemični istarski zvončić.



Inače Meraška jama se sastoji od dvije jame, ulazak u obje je jako strm, a kad se spusti u prvu dolazi se u vegetaciju kao sa drugog planeta - Jurassic park/Hobbit town - no to je sve vrlo malo, makar se na slikama čini veliko, sl predivno




prelazak u drugu jamu podno litice je dosta strm sa velikim gromadama uz rub




a i silazak je oper jako strm


kad ste pod samom liticom teško je uhvatit sve,a nismo se mogli ni približit jer stalno ima odrona - gornji dio


i na dnu gromade s mahovinom


izašli smo po rubu prve jame


kod Crkvice sv.Ivana




i uputili se starim rimskim putem za Cres prema ruševinama crkvice sv.Bartolomeja


pogled sa jedne serpentine na trajekt, Merag, Merašku jamu i u daljini početak Velebita


nastavak starog rimskog puta i nagnute crnike


pogled na ostatke Crkvice sv.Bartolomeja (nažalost gore nisam uspjela slikat jer su udari bure bila prejaki), te skroz desno vrh Sis


prije samog vrha i ruševine


pogled sa Ruševina na Krčku stranu


i prema Creskoj strani


spuštanje prema Cresu i ovčice


pogled na Cres kroz masline


stara rimska cesta


pri povratku bura je razbistrila pogled, da se vidio i slovenski Snežnik nad Rijekom, Risnjak sve do




snježnih obronaka Velebita


zadnji pogled na Merag i Merašku jamu


i prijeđeno :))





- 16:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

26.02.2021., petak

Napuštena vikendica pored pl.staze 2B - 20.02.2021.

Kako sam pisala u prijašnjem postu dok sam se vraćala od Kamenih svata ispod staze 2B znala sam da ima objekt no nisam znala što je bio, navodno je napuštena vikendica.

Staza sad prolazi pored nje


nažalost slike su dosta loše al da se bar vidi kako je izgledala - ima i balkon i nadsteršnicu


i ispod nadstrešnice


lijepi su mi ovi okviri na prozorima


kad se uđe unutra desno je očito bila kuhinja


dok su lijevo vodile stepenice na kat




a iza stepenica police


kako nisam imala gdje odložit ruksak samo sam sa stepenica poslikala kat - ima tu još i stol i stolica




pored ima i spremište


gdje se vidi zašto je donji dio uzak jer je na stijeni


ima tu još na policama svega (kad sam jednom prije bila bio je tu i jedan šišmiš, al ga sad nije bilo)


nažalost loša slika, al da se vidi s druge strane


pored ulaznih vrati svašta nešto još visi


neznam što je ovo, možda za crpit vodu


wc je bio malo dalje


i s druge strane na samoj strmini - bome tu se išlo sa strahom na wc :))


Netko je imao volje ovu slatkoću izgradit ispod i iznad strmine ;))





- 16:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

25.02.2021., četvrtak

Ruševina - 20.02.2021.

Kako sam pisala u postu prije ovog, ovdje ću predstavit u fotkama moj ponovni posjet pronađenoj Ruševini .

Kad sam dolazila ugledala sam je visoko gore, kad sam bila prvi put nisam ni skužila zbog vegetacije da je ona na sredini padine


popela sam se po istočnoj padini gdje je ona uz rub padine tj. ima jedno 4-5 metara, na padini ima kamenja koje se odornilo s obzirom da joj fali cijeli istočni zid - evo fotka prednje strane koja se urušila a koja gleda na istok


sredina gdje sam skužila da je očito ovaj stup u sredini naknadno nadograđen


i desna manja prostorija


pogled sa južne strane (gdje je opet padina na svega oko 3 metra) prema urušenom djelu tj. hrpa kamenja i na rubu slike je već padina


vidi se koliko je na čošku blizu padina


pogled kroz prozor na južnoj strani




pogled sa zapadnog na južni dio koliko je blizu i s ove strane padina, dok ja stojim iznad iskopanog djela iza zapadnog zida


stražnji zapadni dio, gdje se vidi kako je otkopano do zida jer padina se nastavlja prema gore




pogled na sjeverni zid, gdje se vidi napred padina i golemo drvo koje je unutri izraslo




unutarnji pregradni zid sa dva prolaza


i prolaz prema stražnjem ili zapadnom djelu


drvo u manjoj prostoriji i


prozor prema zapadu/ukopanom djelu i


prema sjeveru - kako se samo dio strusio


i pogled prema urušenom djelu ili istoku


i pogled prema urušenom djelu iz veće prostorije


vrata prema zapadnom djelu - možda se otuda ulazilo?


pogled kroz stražnji/zapadni prozor u manju prostoriju


prije sam slikala od gore, a ovo je od dole gdje je "ukopana" zapadna strana prema jugu i padini


detalji oko vrata kako je zidano


prije odlaska zamjetila sam da je očito ovdje zazidan prozor ili ?


i zadnji pogled na Ruševinu prije ne tako strmog spusta - možda se tuda i dolazilo...


u idućem postu bit će napuštena vikendica :))

- 16:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.02.2021., srijeda

Preko Veternice i Glavice do Kamenih svata i kružno natrag - 20.02.2021.

Odlučih se napravit kružnu stazu iz Dubravice preko Veternice i Glavice do Kamenih svata i natrag. Krenula sam rano ujutro da izbjegnem ljude ostavivši auto u Dubravici kod okretišta autobusa i krenula sam prema Veternici pl.stazom 3.

Na početku potok Dubravica lijepo žubori uz male slapiće


ostala sam šokirana koliko ima urušenog drveća na stazi i na obroncima


hmm zanimljive gljive niču


špilja Veternica - sad je zatvorena da se ne uznemiravaju šišmiši


stube prema planinarskom domu Glavica i desno je nekad bio potočić no sad je suho korito


pogled na grad


i šumu gdje se već nazire PD Glavica


inaće ispred Doma puca pogled na Zagreb, al danas nisam imala sreće pa samo kroz sumaglicu


mica mi pozirala


čak i iznad Doma ima mjesta za sjesti s pogledom na grad


dalje idem pl.stazom 1 prema Kamenim svatima


pogled u nebo


vrtača na sve strane, što se sad lijepo vidi kad nema vegetacije


sa pl.staze 1 sam išla popreko ili off road prema pl.stazi 5 jer sam htjela doći do Ruševine o kojoj sam pisala, a usput naletjela na čeku i objekt


slatki detalj uz put


da bi onda na obronku ugledala Ruševinu o kojoj sam pisala, a napravit ću post nakon ovog jer imam puno slika od nje - inaće kad sam bila prvi put 2017. nisam skužila na polovici kolike je ona padine


došavši na pl. stazu 5 Ponikve-Kameni svati, bez obzira na toplo vrijeme u lokvicama ima još leda


planinarsko skolnište na stazi


kroz guduru se nazire Jablanovec




zanimljivo drvo


tik ispod Kamenih svata došla sam do Kolarićeve kuće (iz literature: Kolarićeva kuća danas ruševni objekt nalazi se na 478 mnv. Sagrađena je 1938. godine i koristila se kao gostionica. Iako u ruševnom stanju služi kao odmorište planinara, te kao sklonište od kiše i nevremena. Okružena je klupicama i stolovima za odmor.)



iz nutra


križ prije Kamenih svata


nažalost i ovdje je bila sumaglica i time ograničen pogled i nije se vidjelo ni Samoborsko gorje


i pogled sa vrha Kamenih svata gdje se vidi Westgate


dolomitne stijene Kamenih svata


cvjetek


pogled pri spuštanju na planinarsku kuću Kameni svati


i pri odlasku dalje


vraćala sam se pl.stazom 1 prema Veternici, uspon kroz šumu


planinarsko sklonište Žitnica


blatna staza


punoo šafrana


odvajanje na pl.stazu 2B


jaglaci


ispod staze naziru se ruševine nečije vikendice, al o tome u idućem postu


spuštam se pl.stazom 3a


i u mjestu nalazim mlin - neznam dal je u funkciji


i za kraj statistika




- 16:20 - Komentari (13) - Isprintaj - #

14.02.2021., nedjelja

"Kompleks Fort Forno" - 30.10.2016.

Danas sam imala plan ići na Medvednicu i to zapadni dio, no kad sam se rano ujutro probudila i vidjela uneređen kauč i pelenu, znala sam da ne idem nigdje jer nekom od peseka nije dobro, na kraju ispalo da dvije nisu dobro, no na kraju želuček i crijeva se smiruju, a ja vam predstavljam nešto iz daleke prošlosti. :))

Bila sam predstavila glavnu utvrdu Fort Forno, a sad ću predstavit i ostatak većih građevina na ovom području.

Prvo malo iz literature:
"Austrougarska ratna mornarica (njem. K.u.K. Kriegsmarine) podijelila je područje krunske zemlje Austrijskog primorja (njem. Österreichisches Küstenland) na nekoliko obalnih sektora (Küstenabschnitt). Obalni sektor Pula sa sjeverozapada graničio je s Obalnim sektorom Rovinj (njem. Küstenabschnitt Rovigno), a sa sjeveroistoka Obalnim sektorom Labin (njem. Küstenabschnitt Albona). Granica Obalnog sektora Pula polazila je linijom koja spaja luke Veštar (jugoistočno od Rovinja), selo Burići (južno od Kanfanara), Foli (sjeveroistočno od Svetvinčenta), Orihi, spuštajući se južno i prolazeći zapadno od Manjadvorci, istočno od Krnice sve do rta, odnosno uvale Kaval. Područje se stoga prostiralo na sjeveru do Barbarige i uvale sv. Jakova, na zapadu je obuhvaćalo otoke Brijuni, na jugu se protezalo do Premanturske punte, a na istoku do Šišana, Valture i Kavrana.

Sam obalni sektor bio je podijeljen u 16 obrambenih okruga (njem. Verteidigungsbezirk) koji su se od centra pulske luke spiralno udesno širili na ovom području. Okruzi su pratili obrambene fortifikacijske prstenove oko Pule koja je sa svojim zaljevom, pretvorenim početkom 20. stoljeća u prostranu luku, te izgrađenim snažnim sustavom modernih fortifikacija, tijekom 1. svjetskog rata postala utvrđeni grad, jedan od najbolje branjenih gradova Europe.

Obrambeni okrug IX - Uz ove obrambene okrugove i prstenove nalazio se i izdvojeni Obrambeni okrug IX koji je na sjeverozapadu obuhvaćao širi prostor Barbarige, štiteći ulaz u Fažanski kanal.
Ovaj izdvojeni obrambeni okrug obuhvaća priobalje Barbarige na kojem se nalaze tri velike utvrde od kojih je najpoznatija Fort Forno. U neposrednoj okolici utvrda nalazi se sedam obalnih bitnica. Obrambeni okrug IX je najsjeverniji dio obrambenog sustava grada Pule.

Fort Forno je obalna utvrda u Barbarigi koju je izgradila Austrija 1904. godine radi zaštite glavne luke svoje ratne mornarice. Utvrda se nalazila u sektoru IX Obalne regije Pula (njem. Küstenabschnitt Pola), a klasificirana je kao obalna oklopna utvrda (njem. Werk (Küstenfort) mit Panzer).

Osim Forta Forno u ovom se sektoru nalaze još dvije obalne oklopne utvrde, a u obrani im je pomagalo još sedam obalnih baterija. Ovaj sektor činio je sjeverozapadni kraj pulskog fortifikacijskog sustava, štiteći sjeverni ulaz u Fažanski kanal.

Fort Forno građen je u stilu svoga vremena, od betona u obliku prstena ojačanog dvjema baterijama, Benedetto i Caluzzi: ona s lijeve strane s dvama topovimaa kalibra 305 mm i s desne strane s topovima kalibra 280 mm. Tvrđava je tijekom vremena urušena, no vidljivo je da je bila omeđena visokim kamenim zidovima i puškarnicama dok je cijelu utvrdu okruživao suhi i duboki rov, kao prepreka pješaštvu. S uzvisine na kojoj je bila, pruža se pogled na Rovinj, Barbarigu, Fažanu i Pulu. Kasnije, nakon Drugoga svjetskog rata, utvrdu je koristila JNA i u njoj držala stoku i stočnu hranu.

Svi fortifikacijski objekti na ovom području, ukupno njih 14, vidljivi i nevidljivi jer su neki pod zemljom, međusobno su povezani kanalima.

Fort Forno planira se urediti u smještajni objekt unutar budućeg turističkog odmorišta, dok će ostale fortifikacije dobiti uloge poput kluba s izložbom starog oružja, stalne povijesne izložbe, galerijskih prostora itd. U blizini će se nalaziti brojne vile i golf igralište tako da će cijeli prostor moći primiti 1,000 gostiju."




Nemojte zamjerit na ponavljanju, al sam copy/paste, a želim prenjet što više info ;)) a sad idemo na predstavljanje - kao što znate Fort Fornom sam bila opčinjena, a bome Fort Benedetto ne zaostaje.

Ulazna vrata


pogled od vratiju desno - duboki jarak i vidi se dio objekta u jarku


kad se popnete s desne strane stepenicama na kat i pogled prema ulazu


pogled na drugu stranu na katu


ako obratite pažnju u prostorijama i na prozorima se moglo naći urbane sige




ima ih i na željezu


i otvorima


a u prostorijama ima još nekadašnjih dizala








predivno složeno kamenje nad ulazima


pogled iz stražnje prostorije na vrata


pogled sa suprotne strane


hodnici u donjem dijelu


prostorije u donjem dijelu


obrambeni jarak


i zadnji pogled prije odlaska prema Fort Fornu


pogled sa ceste prema Brijunima


stražarnica prije Fort Forna


pogled sa obalne bitnice Caluzzi na Fort Forno (nažalost od nje nemam u ovom putopisu slika, al bit će u idućim - ona je i jedina skroz razrušena)


dalje sam išla prema Fort Paravii i došla na livadu gdje sam vidjela samo ovo - misleći da je to bila cesta


a kad ono s druge strane ukopano


zanimljiv "nasip" tj. jarak napravljen da se ne urušava


dalje sam išla do Paravia East gdje se isto prvo dođe na krov


pa se prošeće po njemu i traži kako sići


al na kraju sam našla stepenice


pogled sa stepenica


i s jarka


Paravia west je jako slična Paravii East


detalji na krovu




nešto sam otkrila da slikam sa svojom sjenom


zadnji pogled


dobro izgrađen jarak da se ne urušava


i osmatračnica


s pogledom na more


inaće i obala ispor Fort Forna se isplati pogledat - zanimljivi plato


sa zanimljivom obalom










dosta izvan kompleksa nalazi se Forno shelter - koji je tad služio turistima za wc bljak






i kako to izgleda na karti (neka mjesta su stavljena krivi nazivi zato sam napisala i na ovoj karti nije Forno shelter jer je toliko južnije





- 18:52 - Komentari (17) - Isprintaj - #

13.02.2021., subota

Šmitovo ili Zeleno jezero-stijena Visibaba-izvor rijeke Vitunjčice - 24.04.2016.

Davne 2016.godine bila sam u okolici Ogulina i tad sam posjetila Šmitovo ili meni draže kako se nekad zvalo Zeleno jezero koje se nalazi kod Gornjeg Zagorja, na koord.N 45° 11.237, E 015° 13.441. Uz jezero se veže se predaja koja govori o djevojci koju je sv. Juraj spasio od zmaja, a otisak kopita njegovoga konja sačuvan je na kamenu pokraj jezera.


kada se spuštate od ceste prema jezeru iz određenog kuta ono je u obliku srca


Inaće jezero se sastoji od dva povezana jezera, maloga i velikoga.


i od šume prema cesti oba jezera


šuma oko jezera sa zanimljivim kamenim blokovima


jezero je iznimno bistro


da se vidi kakvo je kamenje prema dnu


zašto se nekad zvalo Zeleno jezero jer je stvarno divne zelene boje, a evo još dokaza bistrine vidi se kako stijene ide okomito dole


počela je kiša, al i dalje se vide balvani u bistrini jezera (bila sam tamo nakon 4 godine balvani su još tamo, al o tome u drugom postu)


pogled sa mostića između dva jezera prema šumi


kod mostiće gdje se prelijeva iz malog u veliko jezero


Inaće ovdje je zanimljiv geološki fenomen – sustava Rupećica – Zeleno jezero. Ovaj sustav predstavlja lijep primjer međuodnosa vode i vapnenca u stvaranju specifičnog krškog reljefa. Evo i slikovnog prikaza povezanosti.

Rupećica je naziv koji se upotrebljava za nekoliko krških pojava koje se nalaze na lokaciji Rupečica – isti naziv dijele špilja, krški izvor, potok, ponor i jama. U prošlosti su ove pojave vjerojatno činile jedinstvenu podzemnu cjelinu nastalu djelovanjem vode na vapnenac.

I sada postoji uska veza među ovim pojavama koje su povezane protokom vode. U špilji Rupećici nalazi se sifonsko jezero čije vode izbijaju na površinu u krškom izvoru Rupećici, koje teku kratkim nadzemnim potokom Rupećiom, koji ponire u podzemlje u ponoru Rupećici. Obližnja jama Rupećica povezana je s ponorom i predstavlja još jedan od ulaza u daljnji podzemni tok vode u ponoru Rupećici.

Zeleno jezero je dio ovog sustava i također je povezano s ostalim pojavama protokom vode. Naime, nakon poniranja potoka Rupećice u podzemlje, potok nastavlja svoj tok kao ponornički potok i ulijeva se u Zeleno jezero. Zeleno jezero se zapravo sastoji od dva međusobno povezana jezera – Velikog i Malog jezera. Ponornički potok dotječe u Malo jezero. Voda se zatim prelijeva u Veliko jezero preko pličine koja povezuje dva jezera. Iz Velikog jezera ponovno ponire u podzemlje, te nastavlja svoj put kao ponornički potok, te se ulijeva u rijeku Zagorsku Mrežnicu.

Zato sam išla posjetit i izvor Rupečicu koja se nalazi na koord.N 45° 11.184, E 015° 13.537, ona izvire u kamenju i čini potočić preko livade (tad je bilo poplavljeno) do nekadašnjeg mlina gdje ponire


mjesto nekadašnjeg mlina i brane


Stijena Visibaba
Pored ceste u mjestu Bjelsko nalazi se samostojeća stijena naziva Visibaba na koord.N 45° 14.363, E 015° 09.399. Od 1966. godine zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode. Stijena je visoka 7 metara i kruškolikog je oblika. Prema dnu se sužava i stoji na tankoj stijeni u podnožju.


Izbliza




Izvor Vitunjčice
U neposrednoj blizini centra Vitunja nalazi se izvor rijeke Vitunjčice. Rijeka Vitunjčica je kratkog, ali brzog toka. Dugačka je oko 4 km. Ova rijeka teče vrlo lijepim krajem ispod same planine Klek. Okružena je bujnom vegetacijom i livadama. Omiljena je lokacija za sporstke ribolovce, ali i planinare koji se penju na Klek s vitunjske strane. Nalazi se na koord. N 45° 17.471, E 015° 08.419
Izvire iz ovog kamenja


i teče


te stvara rijeku Vitunjčicu


jedan izvorčić ide ispod mostića


Ispod mahovine





- 12:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

10.02.2021., srijeda

U Velu dragu kroz tunel Vranje 1 - 23.04.2017.

Nakon što sam našla Okretnicu na nekadašnjoj pruzi Lupoglav - Raša htjela sam proći kroz tunel u Velu dragu, da vidim kako ona izgleda od dole. Auto sam ostavila prije kamenoloma pored cesta gdje je prijelaz preko pruge i zaputila se sa jakom lampom kroz tunel Vranja 1 koji je dug 493,50 metara (ako idete obavezno nosit lampu jer ima dio gdje je mrkli mrak). Nažalost nema puno slika.

Pogled nakon izlaska iz tunela prema cesti


staza prema penjalištu (osobno me šokiralo koliko kamenja pada dok se ekipa penje, i stalno viču da pada - tako da ne vidim baš da će ti kemani stupovi dugo izdržat ako se nastavi s aktivnostima) uz zapadni zid Vele drage


pogled na jedan od kamenih stupova


uspon natrag prema pruzi




tad je još stajao dio kulise sa snimanja filma Winnetou u njemačkoj produkciji


iz literature:
Vela draga (Vranjska draga)
Vela draga (Vranjska draga), geomorfološki spomenik prirode smješten na sjeverozapadnom podnožju Učke. Nastala je djelovanjem vodenih bujica koje su u vapnenačke stijene urezale kanjon u dužini od 3500 metara. Počinje kod tunela Zrinščak na magistralnoj cesti tunel Učka - Pazin, a završava kod Boljunskog polja.

Najviši dio kanjona nalazi se na 600 metara nadmorske visine dok je najniži upravo onaj kod Boljunskog polja na nadmorskoj visini od 153 metra. U svom gornjem dijelu širok je 450 metara, a najuži na području oko željezničke pruge, svega 150 metara. Specifičan je po brojnim šiljastim stijenama, tornjevima visokim između 50 i 90 metara, od kojih je nekolicina uništena pri gradnji tunela Učka. Zbog svog specifičnog oblika, daleke 1931. godine se tuda penjao poznati tršćanski alpinist Emilio Comicio, od kada penjanje na tornjeve i stijene Drage postaje popularno i privlačno za brojne ljubitelje prirode i alpinizma. Kanjon je prekriven bujnom vegetacijom, a pojedini djelovi imaju prašumski karakter. U vlažnim i sunčanim predjelima rastu vrba (Salix sp.) i topola (Populus sp.), na zasjenjenim mjestima bršljan (Hedera helix), dok na hladnim i zasjenjenim područjima kanjona rastu bukva (Fagus sylvatica ) i tisa (Taxus baccata). Rubove kanjona prekriva submediteransko raslinje poput crnog graba (Ostrya carpinifolia), hrasta medunca (Quercus pubescens), crnog jasena (Fraxinus ornus), makljena (Acer monspessulanum), šmrike (Juniperus communis) i crnike (Quercus ilex), te vrlo rijetkih vrsta orhideje poput alpskog likovca (Daphne alpina), vazdazelenog likovca (Daphne laureola), dugolisne naglavice (Cephalanthera longifolia) i pčeline kokice (Ophrys apifera). Osim biljnim, kanjon je bogat i životinjskim svijetom. Može se vidjeti krupnu i sitnu divljač te brojne vrste ptica poput divljeg goluba (Columba livia), sove ušare (Bubo bubo) te sokola vjetruša (Falco tinnunculus). U preletu nad kanjonom često se može vidjeti sivog sokola (Aquila chrysaetos), orla zmijara (Circaetus gallicius), surog orla (Aquila chrysaetos) i gavrana (Corvus corax). Vela draga je od 1963. godine zaštićena kao rezervat prirode, a od 1998. kao geomorfološki spomenik prirode. Uređeno je nekoliko staza za obilazak, duž kojih su postavljene edukativne ploče i klupice. Kanjon je prepolovljen izgradnjom pruge Lupoglav - Štalije 1951. godine, a danas je tek uspomena na nekad živ promet ovim djelom istarskog poluotoka.

- 17:25 - Komentari (24) - Isprintaj - #

09.02.2021., utorak

Okretnica na nekadašnjoj pruzi Lupoglav - (Štalije)Raša - 23.04.2017.

Kad sam tražila zanimljivosti po Istri naletila sam na ovaj putopis gdje se ekipa 2009. godine uputila pješke prugom od Lupoglava prema Raši i u puno slika zabilježila, tada još puno postojećih zanimljivosti, upala mi je u oko i tada "pijana pruga" o kojoj je pisao i Viatrix u svom blogu. Kako tada nisam točno uspjela locirat gdje bi ta pijana pruga bila iduće što mi je za oko zapelo bila je Okretnica i laganim istraživanjem onih fotografija i opisa te traženjem na karti uspjela sam locirat gdje se ona nalazi, a naći ćete ju na koord. N 45° 10.334, E 014° 10.510 i na karti


Kad nađete slike ako idete na onaj link naći vidjet ćete da je Okretnica izgledala 2009. godine, kao što sam ju ja našla 2017.godine, evo slika - nisam ju uspjela cijelu uslikati jer je bila vegetacija








zašto sam gore napisala da je Okretnica ostala ista jer pogledajte što se desilo u međuvremenu - netko je uništio gornji dio - samo da bi izbio preostalo željezo iz nje :((


Inače Okretnica je jako velika i duboka (da vas ne zavaraju fotke), i na njoj su se okretale lokomotive.


- 16:55 - Komentari (14) - Isprintaj - #

08.02.2021., ponedjeljak

Ruševine Crkve Sv.Mihovila-Lokva-Rimska cisterna u blizini Bala - 15.04.2017.

U blizini Bala na istoimenom brdu nalazi se Crkvica Sv.Mihovila koja je pomalo u ruševnom stanju. Autom se može doći do Lokve, koja je dosta velika


s druge strane


voda je i dosta čista da se vidi dno


od lokve desno vodi putelja u brdo do Crkve Sv.Mihovila, a usput možete uživat u lokalnim divljim orhidejama




kad stignete skoro do crkvice puca pogled na sve strane - ovo je pogled preko Bala prema Rovinju


Crkva Sv.Mihovila - nažalost mislim da je u međuvremenu i dosta lošijem stanju
iz literature: "Na brežuljku pokraj Bala, znanom pod imenom San Michele, kako se naziva i crkva, na ostacima drevnog samostana danas se može razgledati crkvica koju je 1855. godine dao izgraditi mons. Medelin. Samostan je izgrađen vjerojatno između 7. i 8. stoljeća. Neki od istraživača misle da ga je krajem 10. stoljeća dao izgraditi benediktinac Romualdo, a prvi ga put spominje papa Aleksandar III. koji je 1177. godine, prolazeći kroz Bale, dodijelio nekoliko oprosta grijeha. Drugi značajan dokaz o ovom samostanu pripisuje se papi Inocentu IV. koji je spomenuo samostan u pismu koje datira iz 1248.g. Benediktinci iz Camaldolia definitivno napuštaju samostan1315.godine pa on nakon nekoliko mjeseci dolazi u posjed fratara trećoredaca, sljedbenika Sv. Franje. Legenda kaže da je u ovom samostanu, između 1328. i 1367.godine umro Blaženi Julijan, zaštitnik Bala. Dokument iz 1418.g. potvrđuje aktivnosti samostana; nakon toga ga Franjevci definitivno napuštaju."


pored nje je zanimljiva "iskopina" sa zanimljivim zidovima - neznam jel još očišćeno ili je u međuvremenu zaraslo


tabla sa informacijama


kad sam autom išla prema lokvi krajičkom oka zapela mi je nekakva građevina za oko pored puta i vračajući se ne budi ljena skrenula sam da vidim što je to kad ono nekakva ogromna cisterna, negdje sam našla iz rimskog doba, no nažalost više ne mogu naći taj podataka al evo






da se vidi koliko je visoko


i gdje se što nalaz na karti



- 17:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.02.2021., nedjelja

Kraljičin zdenac-Bistransko sedlo-prema Hunjki-Mrcina-Kraljičin zdenac - 05.02.2021.

Došao je i taj dan da testiram svoju nogu i gojzerice.
Kako su u ovoj pandemiji mnogi "otkrili" prirodu i vikendom je užasna gužva po Medvednici, odlučila sam uzet godišnji i u rano jutro krenut stazom koju sam odlučila proći, a i da pokupim novo postavljene cacheve.

ovo sam prošla :))


Auto sparkan na Prilazu kraljičinom zdencu ispod Medvedgrada i krećem stazom 12 gdje na početku nailazim na pijani putokaz


pogled u ranojutarnju šumu


i pogled u nebo


potvrda da sam na stazi


pogled na grad koji se budi


staza


Medvedgrad i grad


pogled na zapadni dio grada dok se budi


na strmini kojom se penjem, a nije više staza 12 već "prečac"


nisam se mogla nauživat pogleda, svako malo sam stala okrenula se i slikala, usput da i predahnem hehe


napokon sam su uspelaaa do ceste, gdje je odmorište s pogledom na Medvedgrad i grad, vidi se gdje sam se uspela (slika je panorama i stalno mi ju blog okreće pa sam ju morala kao manju stavit)


malo bolja slika, prije usponaaa dalje


i krećem dalje goreee


kako zvjerkam okolo uočim srce na srcu


nije dost da je strmina, kad eto još i prepreka


još malo i kod Kapelice sam


pogled na Zagreb prije vrha


Kapelica sv. Jakova - iz literature. "Na obronku Medvednice, zvanom Veliki Plazur, na nadmorskoj visini od 864 m, smjestila se gotska kapelica Sv. Jakoba ili Sv. Jakova koja je nekad pripadala Šestinama, a danas o njoj brine ksaverska župa. Sv. Jakobu, kako ga zovu domaći ljudi, Gračanci i Zagorci hodočaste već desetljećima.
U pisanim izvorima kapelica Sv. Jakoba se spominje 1746. godine kao drvena kapelica manjih dimenzija. Vjerojatno su je gradili rudari iz obližnjeg rudnika Zrinskih. Zaslugom baruna Kulmera 1847. godine sagrađena je nova zidana zgrada kapelice, a po projektu arhitekta Jurja Denzlera kapelica je 1935. godine temeljito obnovljena. U dekoraciji unutrašnjosti korišteni su elementi satohrvatske ornamentike pa se kapelica odlikuje kulturno-povijsenim, arhitektonskim i graditeljsko-tipološkim vrijednostima te je službeno zaštićena kao kulturno dobro (Z-2387).



pogled puca po Samoborkom gorju do Slovenije


malo zoomirano s mobom vidi se Okić


putem sam imala problem s čajem, koji makar napravljen dan ranije još je bio kipuć, a ja žedna pa na ravnom djelu ovako sam ga hladila hihi


stižem do skloništa Bistransko sedlo - iz literature: Planinarsko sklonište "Bistransko sedlo" nalazi se na istoimenom vrhu blizini Planinarskog doma "Grafičar" i Rudnika "Zrinski". Ispred skloništa je prostrana livada, a kod skloništa je ujedno i sjecište staza 8 (koja ide prema livadi "Ponikve"), staze 46 koja ide u Zagorje prema naselju Gornja Bistra i staze 41 koja ide do Lugarnice "Oštrice".


tu se i vatrica loži


idem dalje stazom 8 do Grafičara


zanimljiv panj Patkica


prolazim planinarski dom Grafičar


iz literature: "Planinarski dom "Grafičar" izgradilo je 1954. godine planinarsko društvo "Grafičar". Nalazi se na uzvisni zvanoj Rudarsko sedlo na nadmorskoj visini od 864 m, na Sljemenskoj cesti u blizini Doma Crvenog križa. U neposrednoj blizini Grafičara nalazi se Rudnik Zrinski."



zanimljivo drvo, izdaleka izgledaju kao gnijezda


i gljivice


prolazim pored Doma Crvenog križa


iz literature: "Dom Crvenog križa izgrađen je 1932. godine. i nalazi se na vrhu zvanom Malo Sljeme (959 m). 1984. godine objekt je obnovljen i dograđen prema idejnom rješenju arhitekta Andrije Mutnjakovića, a danas je vrlo održavan i u besprijekornom stanju (barem prema viđenom izvana). Dom raspolaže sa 64 kreveta i blagovaonicom za 100-tinjak ljudi, ali zatvorenog je tipa - naime, nije za planinare nego služi za đačke škole u prirodi. U dvorištu Doma nalazi se Kapelica Sv. Franje, brončana skulptura medvjedice, te mala fontana."


jedan od tornjeva


i stižem pred ruševine nekadašnjeg Dom sindikata ili Pansiona Medvednica s pogledom na grad


iz literature pisano 2011.: "Nekad zvani Dom Sindikata ili danas Pansion Medvednica u vlasništvu Trgovačkog društva Sljeme-Medvednica d.o.o. nalazi se na 960 m nadmorske visine. Dom je prilično velik objekt (sadrži ukupno 28 dvo-, tro-, i četverokrevetnih soba s vlastitim sanitarnim čvorom), ali trenutno je u prilično zapuštenom stanju (što i fotografije prikazuju). Sagrađen je 1939. g. kao poštanski planinarski dom, no u njemu je dugo bio odjel Očne klinike Medicinskog fakulteta. Koristio se kao dom za izviđače i učenike za "školu u prirodi"."



malo slika bez teksta :(












koji pogled na grad
















i tako tužna što ovako lijep objekat propada, nailazim na nešto što me nasmijalo


a onda na ljepotana koji je zario svoje prste u zemlju


prolazim podno vrha i nove gornje stanice žičare


i nekadašnja gornja stanica žičare i pogled na grad


zanmljivi detalji


ijuuuu kolko ekipe na skijalištu na činovničkoj, a nebo...


Kapelica Majke Božje sljemenske - iz literature: Na 1001 metru nadmorske visine, skrivena u sjeni stabala, nalazi se dražesna kamena kapelica koja nosi ime Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata. Obučena u „ruho“ od autohtonog medvedničkog kamena i drva, kapelica je potpuno usklađena s okolnom prirodom.
Kapelica je sagrađena 1932. godine prema nacrtu arhitekta Jurja Denzlera, u čast tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva i 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata. Izvana evocira prve starohrvatske crkvice iz Dalmacije, a iznutra je ukrašena djelima vrsnih umjetnika poput Radauša, Turkalja, Hudoklina i Stupice, inspiriranih hrvatskim motivima.
Pažljivo su odabrani i materijali: strop od slavonske hrastovine, oltar od bijelog bračkog kamena, glina za zemljane posude s Petrove gore. Čak je i svileno misno ruho izrađeno po narodnim motivima iz hrvatske povijesti.
Iako nema stalnih župljana, kapelica je 1963. postala župnom crkvom neuobičajene Turističke župe Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata, postavši tako najvišom župnom crkvom u Hrvatskoj.



i treći toranj


prolazim kraj Snježne kraljice koja je fora okićena


nema brige jer nema snijega, ovo je na planinarskoj stazi 21 prema Hunjki


još jedan toranj ili ? meterološka stanica Puntijarka


nađu se i ovakve prepreke na stazi


pogled prema Zagorju


do slovenskih Alpa


na povratku pogled na toranj


pogled na grad Zagreb preko nove stanice žičare na Brestovcu


pogled na zapadni dio grada


i na ruševni Pansion Medvednica


i kreće spust po Mrcini, gdje staza nije samo blatna već i potok i jedini ljudi koje sam srela (osim onih na vrhu koje ne računam)


nakon gadnog spusta eto me do pitomijeg dijela, staza potok i desno mrcina od stabla


pred kraj ulazim u predivnu borovu šumu dok u daljini čujem žubor potoka


pogled u nebo


potok


Kraljičin zdenac
iz literature: "Jezerce Kraljičin zdenac i istoimeno izletište odmah pored njega (529 mnv), zbog dobro uređene planinarske staze i blizine grada, jedno su od najposjećenijih lokacija na Medvednici. Do njih uz potok Kraljevec vodi iz Šestina (uz restauraciju "Šestinski lagvić") jedna od najlakših staza; planinarska staza 13. Stazu je još krajem 19. stoljeća dao izgraditi grof Miroslav Kulmer za šetnje svoje supruge Elvire, pa je tada staza nosila njezino ime. U novije vrijeme ipak se uvriježio se naziv staze prema grofovu imenu - Staza Miroslavec. Uz put su postavljene poučne ploče koje prikazuju geološku građu i prošlost Medvednice.
Kraljičin zdenac je zapravo snažan izvor pitke vode potoka Kraljevca, a ime je dobio prema legendarnoj nemiloj "Crnoj Kraljici" (pretpostavlja se da je to bila Barbara Celjska, druga žena kralja Sigismunda Luksemburškog).
Na tom je mjestu u 19. stoljeću uređen izvor i okoliš dok je grof Kulmer prije Drugog svjetskog rata napravio malo umjetno jezero odnosno ribogojilište s lugarnicom.
Legenda o zdencu
Bilo jednom da su uslijed velike suše usahnula sva vrela i zdenci na Medvednici. Sva osim dubokog zdenca na Medvedgradu kojim je gospodarila Crna Kraljica. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj Kraljici na Medvedgrad i zamoli je vode. No kraljica bi zle ćudi i seljacima vodu uskrati! Žedan narod sav izmučen prepusti se milosti i nemilosti šume koja je tada bila prepuna medvjeda i drugih divljih zvijeri. Kad je narod došao do ovog mjesta, spazi vrelo koje tu prije nije postojalo. Napiju se vode, a zdenac Crne Kraljice nato usahnu."



i za kraj zadnji pogled na Kraljičin zdenac i potok

- 09:12 - Komentari (17) - Isprintaj - #

02.02.2021., utorak

Podsused-Susedgrad-kamenolom-vidikovac - 10.06.2017.

Malo planinarenja davne 2017.godine po najzapadnijem dijelu Medvednice, skoro 7 km u 3,30 sati, naravno bilo je tu i off roada. Nažalost imam jako malo slika. Evo i kuda sam išla


Nakon parkiranja ispred sportske dvorane Sutinska vrela krenula sam uzbrdo do Susedgrada, ruševine su dosta zarasle, tako da se jedva naziru zidine


iz literature: "Na jugozapadnim obroncima Medvednice, u blizini utoka rijeke Krapine u Savu, u 14. je stoljeću sazidan blistavi utvrđeni grad Susedgrad, a u njegovu se podgrađu, uz zgrade vojne posade, razvilo današnje zagrebačko naselje Podsused. Zahvaljujući svom izvrsnom geografskom položaju, Susedgrad je ubrzo postao središtem Susedgradsko-stubičkog vlastelinstva, te je bio „metom“ brojnih srednjovjekovnih plemenitaša, koji su se otimali za vlasništvo nad njime. Od brojnih vlasnika koji su ga preuzimali uglavnom raznim ženidbenim kombinacijama, zasigurno je najveći trag u njegovoj povijesti ostavio Franjo Tahi – omraženi neprijatelj seljaka u Velikoj seljačkoj buni. Nakon što je Tahi silom preoteo Susedgrad plemićkoj obitelji Hening, oni su se žalili i bunili sve do Beča. Kada im svojim autoritetom nije uspio pomoći niti kraljev dvor, ogorčeni plemenitaši su se okrenuli drugoj strani – seljacima. Kako se Tahi naročito zvjerski ponašao prema svojim kmetovima, nije ih bilo teško nagovoriti na pobunu i tako je 1573. godine došlo do Velike seljačke bune, koja je završila teškim porazom i stradanjem mnogih nesretnih seljaka. No Franjo Tahi nije dugo uživao u svojoj pobjedi. Umro je sljedeće godine, nedugo nakon smaknuća seljačkoga “kralja” Matije Gupca. Što se Susedgrada tiče, seljaci su došli na svoje tek stotinjak godina kasnije, kada su uspjeli zauzeti zidine, ući u grad, spaliti ga i potpuno opustošiti, nakon čega se moćni Susedgrad više nikada nije oporavio.

Danas su njegove romantične ruševine okružene lijepo uređenim parkom, do kojega vodi poučna staza iz samog središta Podsuseda. Na pločama staze možete pročitati brojne zanimljivosti, kako o drevnoj utvrdi, tako i o „gradu pod Susedom“ i njegovoj bogatoj povijesti."


pri silasku pogled kroz drveće, koje mi je bilo predivno


na Samoborsko gorje


idem po pl.stazi 1


među kućama uočavam očito nekadašnji kamenolom


i dolazim do polušpilje i


Kapele Sv.Martina




iz literature: '' Za hrbtom brda susedgradskoga, diže se preko druma, drugo još višje brdo, a na njegovom istočnom podnožju stoji špilja, o kojoj se pogovara da je tu negda stanovao Sv Martin, kojemu na čast sagradiše u staro vrieme dvie kapele, staru gotičku, i novu, s kamenitom prodikaonicom ispred nje, da otuda na godišnjih zborovih sakupljeni sviet laglje može slušat divna čudovišta, koja običaje pripovjedati svečenik o životu Sv Martina. Od špilje dalje proteže se medju visokima brdama romantični klanjac Sutiska, uz bistri potočić istoga imena''
( Odlomak teksta Ivana Kukuljevića Sakcinskog o Susedgradu i kapeli Sv Martina iz 1869.godine)

Podsused je 2009.proslavio 800 godina prvog pisanog spomena kapele Sv Martina na tom mjestu.

Sv Martin je povjesna ličnost. Rođen oko 316. god u Sabariji, provinciji Panoniji, u obitelji tribuna časnika rimske konjice. Sin Martin je zarana prigrlio krščanstvo i istupio iz vojske. Hagiografi su zabilježili legendu o Martinovom darivanju dijela plašta promrzlom siromahu na vratima grada Amiensa.
Oko 355. godine kao putujući asket Martin dolazi u misije preobraćenja pogana u Panoniju i Dalmaciju ( u literaturi se navodi kao područje Ilirika i Balkana). pa je vrlo vjerojatno da je zaista boravio i u špilji na mjestu današnje podsusedske kapelici.

Spomen na kapelicu i sv Martina pustinjaka u Susedgradu je vrlo stari. U zbirkama isprava zagrebačke biskupije i grada Zagreba postoje listine iz 1209. i 1287. u kojima se spominje već izgrađena crkva sv Martina i lokacija. '' u Podgrađu uz Savu''. Mjesto na kojem je prema predaji živio sv. Martin vjerojatno je bila špilja pored koje je u drugoj polovini 13. st podignuta prva kapela.
U pisanim dokumentima iz 1677.god opisuje se da je kapela zidana, cijela nadsvođena, dobro pokrita, u njoj je oltar , na njemu slika sv. Marrtina sa drvenim ukrasima, ispred ulaza je drveni toranj s malim zvonom.
Konzervatorski radovi na crkvici 1998.-1999. i 2008. godine otkrili su da zvono potjeće iz ljevaonice Nikole Bosedta i izliveno je 1689. god ( odljevak na zvonu). Obnovom interijera
otkrivene su oslike zidova iz 1900.godine, stari pod od keramičkih ploča . Također je restauriran stari kip sv Martina na konju i reljef Presvetog Trojstva na slavoluku.

Crkvica je otvorena i može se pogledati nedjelju uoči Martinja, kada se održava i prigodno slavlje.


nastavila sam cestom uz potok do kamenolom Podsused, kroz koji sam se popela - zar nije zanimljiv oblak? ;))


i onda divljim off road putevima došla do Puta kamenim svatim i išla pema vidikovcu nad Zaprešićem, ovdje se već otvara pogled prema Rakitju i Jankomiru


i na drugu stranu prema Zagorju i Sloveniji


sa vidikovca puca pogled na Samoborsko gorje i Okić


dole Zaprešić i u daljini Slovenske planine


obronci Medvednice prema Kamenim svatima


malo lijepih cvjeteka




i usput slatka malena drvena kučica kakvu bi rado imala, no nažalost samo u snovima, al kako se kaže "budna ću sanjati" :))


Išla sam kasnije jednom malo izmjenjenom trasom gdje će biti više slika.


- 20:54 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Listopad 2021 (6)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (5)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (14)
Travanj 2021 (9)
Ožujak 2021 (13)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (20)
Prosinac 2020 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Volim istraživati i boravit u prirodi, pa ću vam kroz moje priče ustvari više slike dočarat gdje sam bila, što sam otkrila, što me se doimilo, i što preporučam. sretan
Za početak pisat ću u prošlosti da vas provedem meni predivnim mjestima (stavljat ću u naslovu datume kad je to bilo). wink
Sve slike sam sama fotkala mobom i nisu dorađene, obrađene, filtrirane ni fotošopirane jer želim dočarat mjesta onakva kakva stvarno i jesu. sretan

MEDVEDNICA
Medvednica s pogledom na Alpe - 09.05.2021.
Kraljičin zdenac-Mrcina-Činovnička-Markov travnik-Grafičar-Kraljičin zdenac - 21.03.2021.
Napuštena vikendica ispod pl.staze2B - 20.02.2021.
Ruševina - 20.02.2021.
Preko Veternice-Glavica-Ruševina-Kameni svati-Veternica - 20.02.2021.
Kraljičin zdenac-Bistransko sedlo-prema Hunjki-Mrcina-Kraljičin zdenac - 05.02.2021.
Po nasipu do Arene i natrag-30.01.2021
Preko Sljemena - 02.12.2017.
Hižakovec-pod stijenu (pl.st.35) - 04.11.2017.
Temelji nekadasnje Crkvice/Kapelice na Medvednici -10.09.2017.
Francuski rudnici i stara žičara Panjevina - 03.09.2017.
Vidikovac Panjevina - 17.06.2017.
Ruševina uz stazu Ponikve-Kameni svati - 14.06.2017.
Podsused-Susedgrad-kamenolom-vidikovac-Podsused - 10.06.2017
Horvatove stube-iznad kamenoloma Jelenje vode-Horvatove stube - 08.06.2017
Ponikve-Kameni svati-Ponikve - 03.02.2017

ISTRA
Slap Sopot/Copot - s vodom - 23.05.2021.
2. Staza 7 slapova - 23.05.2021.
Slap Sopot/Copot - 05.05.2021.
Staza 7 slapova - 05.05.2021.
6. put -Grdoselski kanjon - 24.04.2021.
Slap Sopot - 10.04.2021.
Benkovski slap -10.04.2021.
Slap Butori, jezerce i ponor - 08.04.2021.
Slap i pećina Zingarella - 08.04.2021.
3. put - Grdoselski kanjon - 08.04.2018.
Uvala val Faborso - 08.01.2016 i 29.12.2017
Utvrda Possert - 23.04.2017.
Vela draga sa željezničke pruge - 23.04.2017.
Okretnica na nekadašnjoj pruzi Lupoglav-Raša - 23.04.2017.
2. - Grdoselski kanjon - 16.07.2017.
Fort Forno - 16.07.2017.
Crkva Majke Božje od Svetomora - 19.04.2017.
Crkva Sv. Petra apostola na vrhu Tondolon (ruševine) - 19.04.2017.
Crkva Sv.Mihovila-Lokva-Rimska cisterna u blizini Bala - 15.04.2017.
Kotli - 14.04.2017.
Aleja glagoljaša na cesti Roč-Hum - 14.04.2017.
Najveći sunčani sat i izvor Badavca - 12.03.2017.
Sopajac-Veli dol - 12.03.2017.
Slapovi Pećine - 11.03.2017.
1. put - Grdoselski kanjon-istraživanje - 11.03.2017.
Pazinski krov-Tomažinov mlin i Francuski most - 11.03.2017.
Fort Forno kompleks - 30.10.2016.
Muzej dinosaura i ptica - 15.07.2016.
Otisci stopa dinosaura - 14.07.2016.
Špilja Bašarinka - 14.07.2016.
Slap Copot - 26.05.2016.
Juranska peć - 28.03.2016.
Fort Forno - 26.03.2016.
Izvori Kašteljir - 25.03.2016.

IZLETI
Most u nigdjezemsku
Kanjon Kamačnik ništa od izvora
Kanjon Kamačnik pun vode
Bjelolasica - silazak
Vrh Kula
Uspon po sjevernom grebenu na Bjelolasicu
Sveta Gera - Sošice
Sveta Gera/Trdinov vrh
Po granici do Ravne gore prema Svetoj Geri
PK Vodice - Pliješ - prema Sv.Geri
Sošice-PK Vodice-Pliješ-Sveta Gera - od Sošica do PK Vodice
Tri križi Punat
Bitoraj - Sunger
Bitorajske bijele stijene - Bitoraj
Bitorajske Bijele stijene - Imperator i Savjetnik
Sunger-Brestova Draga-Bitorajske Bijele stijene
Sunger-Brestova Draga-Bitoraj - II dio
Sunger-Brestova Draga-Bitoraj
Platak-Risnjak-Snježnik - IV dio
Platak-Risnjak-Snježnik - III dio
Platak-Risnjak-Snježnik - II dio
Platak-Risnjak-Snježnik - I dio
Smerovišće-Slani dol-Vilinske jame
Samarske stijene južna skupina - IV dio
Samarske stijene južna skupina - III dio
Samarske stijene južna skupina - II dio
Samarske stijene južna skupina - I dio
Amfiteatar Samarskih stijena
Skrad-Zeleni vir-Curak-Vražji prolaz
Rude-Poljanice-Gajev kamen
Villa Izvor
Plitvice
Vranjački slap i slap Brisalo uz Slapnicu(Žumberak)
Smerovišće-Cerinski vir-Slani dol-Smerovišče
Šoićeva kuća-Stari grad Lipovec-Ptičji vrh-Šoičeva kuća
Merag-Meraška jama-Sv.Bartolomej-Cres
Bijele stijene - II dio
Bijele stijene - I dio
Trakoščan-Ravna Gora
Strahinjšćica
Samarske stijene (južna skupina) - IV dio
Samarske stijene (južna skupina) - III dio
Samarske stijene (južna skupina) - II dio
Samarske stijene (južna skupina) - I dio
Samarske stijene (zapadna skupina) - II dio
Samarske stijene (zapadna skupina) - I dio
Snježnik-Guslica-Planina
Vagabundina koliba-Zagradski vrh-Kurin
Burni Bitoraj
Andautonija
Prirodna arkada Šuplja draga
Zeleno jezero-Visibaba-Vitunjčica