Zanimljivosti/Putovanja

31.01.2021., nedjelja

Horvatove stube-iznad kamenoloma Jelenje vode - 08.06.2017.

Izlet više mimo staza nego po označenim stazama no isplatio se, i to je bilo 08.06.2017. prijeđeno cca 7 km u 3:30 sati, malo me zezao gps no evo i traga


Preko Horvatovih stuba, do izletišta Srnec, onda off road do spajanja potoka koji izvire na Mičinom vrelo i prolazi kroz izletište Srnec (nisam mu našla ime) i potoka Jelenje vode, te dizanje iznad kamenoloma Jelenje vode i opet penjanje po Horvatovim stubama

Malo o Horvatovim stubama


u Patuljkovoj špiljici naći ćete i patuljka koji ju čuva


gušterčić se sunča ili pozira


malo o Kršu


stijena Moj naklon


ista stijena s druge strane slikana


Tisin ponor


dolazimo do


u kojoj ima, ako se malo bolje pogleda sige zavjese


salljeva


nacrt špilje


kad se ide proučavat špilja


naiđe se i na rupu prema van - sa blicom


i bez


posvete


i stižemo do potoka koji izvire na Mičinom vrelu


i kraj kojeg je izletište Srnec


prirodni prijelaz preko potoka


zanimljiv golać


kamena stijena se uzdiže usred ničeg


zanimljiva tri tanašna drveta


a onda mrcina


kud li se on uputio i koliko će daleko stići


volim ovakvu simbiozu kamena i drva tj. kako drvo raste s kamenom


slapići na potoku


spajanje lijevo potoka sa Mičinog vrela i potoka Jelenje vode


opaki uspon od potoka Jelenje vode iznad


kamenolom i pogled


fine divlje jagode


još jedan pogled sa samog vrha kamenoloma Jelenje vode


zanimljive gljive


predivan pogled s Horvatovih stuba pri povratku


i još jedan pri zalasku sunca


zanmiljive markacije za kraj


iz literature o Horvatovim stubama:
"HORVATOVE STUBE
S livade Hunjke pristupna je staza do Horvatovih stuba. Staza se strmo spušta kroz bukovu šumu pa ponovo preko livada s prekrasnim vidicima na Zagorje. Put, markiran planinarskom markacijom, prolazi pokraj prekrasno razgranatog stabla tise, ponovo preko livade ulazi u šumu visokih borova kroz koju se za nekoliko minuta dolazi na početak Stuba. Na početku stuba nalazi se "Patuljkova špiljica", pukotina u stijeni u koju bi se mogao uvući manji čovjek (patuljak).

Iza pedesete stube je vidikovac s prekrasnim pogledom. Malo kasnije stubama silazi se do kamena nazvanog Moj naklon, a odmah iza sljedećeg zavoja je 15-ak metara dubok Tisin ponor. Dvadesetak stuba iza je još jedan ponor, a ispod 400-te stube put prolazi kroz dio špiljice Medvednica. Špiljica je dugačka oko 25 metara, ali put prolazi tek nekoliko metara kroz nju.

Visinska razlika između prve i posljednje Horvatove stube je 117 metara, a vodoravna udaljenost iznosi oko 300 metara. Ovdje se nalazi spomen ploča graditelju stuba: Vladimiru Horvatu.

Ovo je područje osobito zanimljivo zbog raznolikih kraških oblika u vapnenačkom terenu. Osim spilja i jama, tu ima voda ponornica, stijena, ponikava i škrapa tako da posjetitelj može sebi dočarati raznolikost i zanimljivost kraške prirode. Ovdje izletnika očekuje raznolika šuma u kojoj pravladavaju stabla tise koja nije toliko zastupljena u drugim dijelovima Medvednice.

VLADIMIR HORVAT
Veliki zaljubljenik u Medvednicu, planinar, novinar, publicist i fotograf, Vladimir Horvat (1891-1962) u periodu od 1946-53. godine vlastoručno je izgradio 500 kamenih stuba na tada nepristupačnom dijelu Medvednice. Horvatove stube su bez sumnje najljepši izletnički objekt na Medvednici izrađen ljudskom rukom.

Horvat je također uredio za posjet špilju Medvednicu, otkrio još jednu novu pećinu i nekoliko ponora, a na obali potočića u gustoj šumskoj hladovini, ispod 500 stuba, uredio lijepo izletište s terasama, klupama za izletnike i jednom nadstrešnicom za slučaj nevremena te ga nazvao Srnec."





- 12:43 - Komentari (20) - Isprintaj - #

30.01.2021., subota

Nasip-Arena - 30.01.2021.

Jutros šetnjica/testiranje noge na 5 km po nasipu uz jutarnju maglu i pogled na Savu




sa mosta


nasip na drugoj strani prema Areni


pogled na Medvednicu koja se sad vidi, ipak je sunčeko izašlo


testiranje i novih gojzi da mi nogu drže


i još malo Medvednice, pokušaj hvatana cijele


no ipak treba na dvije slike
od zapada


do istoka


Sava bez magle


i pokušaj hvatanja drugačije slike


Nadajmo se da bude dobro, makar malo osjećam gležanj i koljeno, no polako naprijed :))


- 13:14 - Komentari (16) - Isprintaj - #

29.01.2021., petak

Ponikve - Kameni svati - 03.02.2017.

Još malo iz prošlosti kad sam polako krenula planinarit i zapisivat tragove, nažalost ovdje imam malo slika no da ih ipak predstavim, a bit će još koja moja tura ovuda...
Trag kuda sam išla - 7,74 km u 3:14 sata - jedan smailić su Kameni svati, a drugi Kolarićeva kuća ruševina objekta iz 1938. godine koji je nekada korišten kao gostionica


malo o dolomitnim stijenama


malo iz literature:
"Pri pogledu na zapadne obronke Medvednice mogu se vidjeti dojmljive, gole, dolomitne stijene – Kameni svatovi. Ako ih posjetite, bit ćete nagrađeni možda najljepšim pogledom na Hrvatsko zagorje, a za jasnih dana mogu se vidjeti čak i Alpe. Do Kamenih svatova najlakše je doći iz Jablanovca markiranim planinarskim putem broj 7 za manje od sat vremena hoda.

Legenda o nastanku ovih stijena priča se diljem Hrvatskog Zagorja: sin bogatog podsusedskog mlinara zaljubio se u siromašnu djevojku. Otac je blagoslovio njihovu ljubav, ali ljubomorna je majka nije mogla prihvatiti. Kad su se svatovi nalazili na vrhu brijega, bijesna mlinarica vrisnula je kletvu: “Ubila me strijela mahom ak’ mi Janja bude snahom! Kleta družbo na toj stijeni kamenom se okameni!” U taj čas nastade strašna oluja, a svatovi ostadoše okamenjeni na brijegu. Legendu je u stihove prekrasno pretočio slavni pisac August Šenoa, a uz malo mašte i danas u stijenama možemo prepoznati likove iz njegovih stihova: “mladu, mladog, kuma vitog i djevera kamenitog.”


nažalost kad sam bila vidljivost nije bila najbolja - pogled s Kamenih svata


prema sjeveru


točno smo iznad strmine


jedan od svatova ili mlada ili mladoženja


detalj ispod stijene


putem natrag sam našla i jakooo stari pijuk kraj kojeg planinari prolaze a da ga ni ne zamječuju - svašta ja nađem :))


i kod livade Ponikve - tragovi snijega i leda


Nadam se da ću uskoro moći pisat i o mojim novim pohodima, no za sad moram još nogu čuvat....


- 17:07 - Komentari (14) - Isprintaj - #

24.01.2021., nedjelja

Uvala Val Faborso - 08.01.2016. i 29.12.2017.

U Rovinjskom akvatoriju ima jedna zanimljiva uvala Val Faborso nalazi se južno od uvale Saline, na koord.N 45° 07.066, E 013° 37.013. Do nje se može doći pješice malim šumskim puteljkom sa Rta Sv. Fume.

Plaža je stjenovita, a morsko dno pjeskovito tako da daje posebnu boju i odsjaj cijeloj uvali. Uvala je dugačka i uska poput lagune.
Zanimljivost uvale Val Faborsa su kamenolomi iz kojih su se vadili kameni mlinovi u Rimsko doba.

Jedna panorama kamenoloma


našla sam i jedno korito


stijene




iste te stijene 2 godine kasnije, 29.12.2017.


ako ste mislili da je samo to zanimljivo nene, treba se spustit na obalu - još bolje ako je oseka, a onda ćete vidjet - e sad ili su isto vadili ovdje kamenje


ili su ovo bili bazeni gdje se dobivala purprna boja iz volaka - dobila sam takvu info dal je točna neznam


i još jedan, treba se prošetat obalom i vidjet će ih se raznih oblika.


i slike od 29.12.2017. - znači skoro dije godine kasnije pri oseki.








ako dolazite sa sjevera od uvale Saline doći ćete do ruševina Crkvice svete Eufemije, koja se nalazi na koord. N45°7.112, E013°37.122


i unutrašnjost


pazite da ne prođete kraj nje jer se i jedva vidi od gustiša, no ima puteljak do nje


iz literature o Crkvici: "Crkva Sv. Eufemije, mnogo poznatija po uobičajenom nazivu Sv. Fume, nalazi se na širem području Valalte, sjeverno od Rovinja i južno od ulaza u Limski kanal, točnije na prevlaci što spaja uvale Saline i Valfborso. To je područje bogato materijalnim ostatcima koji potvrđuju čovjekovu nazočnost od prapovijesnih vremena. Obilje nalaza, ali i blizina dvaju velikih kampova (Valalte na sjeveru i Monsene na jugu), nameće sustavno istraživanje i vrednovanje baštine toga područja.
Crkva Sv. Fume romanička je građevina križnog tlocrta s malim transeptom (poprečnim brodom) iza kojega se nalaze tri upisane apside nadsvođene konhama koje su oslonjene na trompe u uglovima. Središnja je apsida nešto veća i šira od bočnih.
Crkva je u ruševnom stanju, bez pročelja i krova, a i bočnim zidovima prijeti urušavanje. Kako je bila potpuno obrasla vegetacijom, najprije je očišćena zajedno s okolišem radi nesmetanoga izvođenje arheoloških radova.
U početku je istražena unutrašnjost crkve. Uklonjen je sloj kamenja i šute koji je sve pokrivao, a bio je ponegdje visok i do jednoga metra. Nakon toga se otkrilo da je crkva odijeljene stubama u dvije razine. Na gornjem su dijelu uočene pravilno isklesane i poredane rupe koje su pripadale bazi oltarne pregrade, ali fragmenti pregrade nisu pronađeni. Pod je crkve isklesan u živoj stijeni, za razliku od povišenoga apsidalnog
dijela čiji je središnji dio popločen opekama od kojih je sačuvano samo nekoliko ulomaka. Bočne su strane pokrivene kamenim pločama, a uz bočne su zidove naknadno postavljene kamene konzole za klupe. Tada je vjerojatno skinuta i oltarna pregrada i preuređena središnja apsida tako da je njezina razina podignuta stubama od lijepo obrađena kamena, a u središtu su vidljivi tragovi stipesa. S obzirom na obradu kamenih blokova, velika je vjerojatnost da su među njima ostatci oltarne pregrade. "


I na karti: Fotoaparatić prikazuje lokaciju Crkvice, a "i" mjesto kamenoloma. :))



p.s. 29.12.2017. iz uvale Val Faborso su se vidjeli i Dolomiti



- 13:40 - Komentari (23) - Isprintaj - #

23.01.2021., subota

Crkva Sv. Petra apostola na Vrhu Tondolon (ruševine) - 19.04.2017.

Iz literature:
"Crkva Sv. Petra apostola na Vrhu Tondolon administrativno se nalazi na području župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Balama, a prostorno je smještena na pola puta između Svetvinčenta i Bala u šumi nedaleko sela Krančići. Smještena na velikoj hridi, priziva Isusovo obraćanje Petru: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. Prvobitna građevina iz 17. st. obnovljena je 1904. godine kada je nastalo današnje pročelje na čijem je vrhu preslica. Pačetvorinastog je tlocrta bez apside. Na sjevernoj strani prigrađena joj je mala kapelica u gotičkom slogu. Ova zavjetna crkvica podignuta je na samom rubu stijene ispod koje je, prema pučkoj predaji, jedan bjegunac spasio glavu sakrivši se od potjere. Zavjetovao se da će na tom mjestu podignuti crkvu ako preživi."


Ima dosta slika od same Crkve na stijeni no ja vam želim dočarat i kako se dođe do nje te ambijent oko nje, koji me osim nje same ostavio bez teksta. Inaće Crkvica se nalazi na koord.N 45° 03.062, E 013° 50.135, a ja sam došla sa autom - što nebi preporučila jer i tad kad sam išla je put bio pun rupa, blatnjav i malo sam zgrebala auto - do repetitora na N45°3.143, E013°50.279 iz smjera Svetvičenta i onda se pješke uputila prema Crkvici po livadi gdje ima i konja


onda se dođe do staze kojom se krene spuštat uskim "prolazom" među stijenama, gdje je drugačija vegetacija - ko da se ulazi u drugi svijet


dolazi se Crkvici sa stražnje strane, gdje i vodi puteljak k njoj gore


krenula sam lijevo oko stijene da vidim što ima i fascinirale su me te stijene sa mahovinom koje izgledaju kao labirint


"puteljak" s lijeva koji vodi pod stijenu


vratila sam se gore pred Crkvicu i ovo je pogled od nje na plato ispred (odakle ju se uglavnom i slika)


natpis nad vratima


netko je unutra od kamenja napravio oltar


mislim da je ovo nadograđena kapelica koja se još dobro drži


detalj "oltara" koji mislim da je i na temeljima starog oltara


nažalost previše nepotrebnih urezbarija :((


pogled od gore na onaj prolaz s lijeve strane


i sam prolaz :))


zanimljive su mi ovako "isklesane" stijene


malo sam išla među stijene vidjet kako izgleda područje


još malo detalja na stijenama




i eto me napokon pod Crkvicom da ju uslikam - inaće ne mogu opisat koji mir i spokoj vlada kad se dođe na ovo područje - zaljubila sam se u ovo mjesto!


kako ja volim gledat okolo zamjetila sam s moje lijeve strane ove zanimljive formacije - jel to priroda napravila ili ?


lijevo kamena formacija, puteljak kojim sam došla i desno stijena gdje je Crkvica


pogled iz bližeg na samu stijenu


sa Crkvicom


pozornim gledanjem mogu se uočit i stvaranje malih sigica tj.saljeva


pri odlasku zamječujem svašta nešto u grmlju (no nešto je zašuškalo i nisam se usudila ići jer se plašim zmijasan)




stijena i korijen


i opet sam na puteljku koji se uzdiže prema livadi




i izlazak na livadu sa konjičića :)))


Bio je tu i Viatrix par godina nakon mene pa evo i njegovog obilaska ovog mjesta

Evo i još opisa i još detalja sa još zanimljivosti u blizi.

Uglavnom mjesto me se doimilo, ne samo što je drugačije već i svojim mirom kojim zrači! :))


- 11:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

21.01.2021., četvrtak

Temelji nekadašnje crkvice/kapelice? - 10.09.2017.

Osim Ruševine na Medvednici našla sam i nekakve temelje, moguće crkvice ili kapelice pošto sam našla takvu oznaku na kartama na ovom mjestu. Inaće temelji se nalaze na koord. N 45° 56.152, E 016° 00.465 do nje ne vodi markirana staza, al ipak nekakva staza koja se kasnije spušta prema potoku Reka, a skreće se na oko pola puta od Goršćice prema pl.skloništu Črešnja desno prema zagorskoj strani (ili kako sam ja došla od Hunjke lijevo na Zagorsku stranu) - zeleni kvadratić je lokacija.


kao što se vidi po plavom tragu ja sam došla s gornje strane i prvo sam vidjela ovu udubinu/podrum, a temelji se prostiru do kraja slike - kad malo bolje pogledate


na ovoj slici se vidi od desno rupe do lijevo gdje su cigle s mahovinom


pogled sa druge strane gdje se vide malo bolje veličina temelja


ako su ovo temelji crkvice kako pretopstavljam za što je služila "rupa" koja je cca dubine 2-2,5 metra?


osim cigla našla sam i nešto zanimljivo, od čega li je to - oltara ili .....


putem sam našla i staru konzervu


i drvo koje pije


a bome i sljepića


te panj kojeg sam nazvala Gljivar - prošla sam par godina kasnije i od panja više nije puno ostalo gube su ga preradile (o tom izletu s više slika temelja u nekom idućem postu) ;)


i za kraj na kartama gdje je znak za crkvicu


Ako netko zna nešto više bila bi zahvalna da napiše. :))


- 16:09 - Komentari (19) - Isprintaj - #

19.01.2021., utorak

Ruševina - 14.06.2017.

Lutajući zapadnim djelom Medvednicom naletjela sam na ovu zanimljivu Ruševinu koja se nalazi mimo svih staza - na koord.N 45° 51.263, E 015° 52.467. Pokušala doznat o čemu se radi, ali nigdje nikakvog traga što je to moglo biti...

evo malo slika, ako slučajno netko nešto zna bila bi zahvalna na info







nekoliko slika iznutra






što li je ovo


i ljubičasti zvončić za kraj u blizini ruševine


dodatak slika gdje je Ruševina, a to je smailić - između pl staze 5 (Ponikve-Kameni svati) i makadamske staze Ponikve-PD Glavica


i nije to jedino što sam našla na Medvednici ;)


- 19:06 - Komentari (25) - Isprintaj - #

17.01.2021., nedjelja

Izvori Kašteljir - 25.03.2016.

Da bi došli do izvora Kašteljir u Kanfanaru se skrene prema Vidulini tj. Grguci, a auto možete parkirat na ovim kooridnatama N 45° 07.781, E 013° 50.610, te se pješke uputite do Izvora koji su na koord. N 45° 08.023, E 013° 50.457, kako iz medija vidim izvori su dobili značajan make over te sad je sigurno i sve obilježeno kako doći, evo iz medija O uređenju sad izletišta

Izvori Kašteljir nalaze se blizu Kanfanara i bili su važni za opskrbu pitkom vodom dok grad nije dobio vodovod. Uz izvore su kasnije napravljeni kanali u kojima se skupljala voda i preko pročistača ispuštala u veliku cisternu. Nekad su Kanfanarke, dok je bila suša, u brentama nosile vodu na leđima do svojih kuća .

S obzirom da sam ovo bilo davne 2016. godine, ako idete nemojte se iznenadit da sad izgleda skroz drugačije tj. uređeno, makar je bilo i jedno vrijeme nakon mog posjeta skroz zapušteno.

Panorama kako je izgledalo


kad dođete prvo se vidi pećinica ili špiljica


pri ulazu s lijeve strane su korita u kojima se skupljala voda iz jednog od izvora iz špilje



s desne strane je neobična kamena gromada koja stoji u koso


u spilji ima malo i stalaktita, a ona se grana na lijevu i desnu stranu


stalaktit saljev


kosa gromada koju smo vidjeli pri ulazu


pogled iz spilje van


lijevi kanal pun kamenja. kao da se odronilo


opet vani zanimljiva kamena formacija i drvo


idemo dalje prema izvorima


došli smo do glavnih izvora


korita u koja se slijeva voda


iz one rupe gore curi voda u korito ispod


i desno


još jedna prije nego odemo još malo dalje jer ima tu još jedan izvor


evo i zadnjeg izvora sa svojim koritima


panorama od zadnjeg izvora prema mjestu odakle smo došli


Napominjem da sad neznam kako izgleda jer nisam bila kako su od ovog napravili izletište.....




- 14:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #

16.01.2021., subota

Kotli 14.04.2017.

Već kad sam prošla Aleju glagoljaša i Hum usput smo posjetili i Kotle, kako ja volim slapove naravno da neću propustit priliku posjetit i ovaj.
Ovuda prolazi i staza Sedam slapova, al vjerovali ili ne ja ju još nisam prošla - možda zato što imam svoju stazu sedam slapova u Grdoselskom kanjonu (za sada sam pisala o moj 2 od 5 pohoda Grdoselski kanjon - 1.put i Grdoselski kanjon - 2.;))

prijelaz preko rijeke Mirne


korito prema slapu


pogled sa mosta uzvodno - uvijek mi je zanimljivo vidjet kako voda "izrezbari korito"


pogled od iznad slapa prema mostu i moja ekipica


i pogled sa slapa


kako nisam bila zadovoljna pogledom od gore, a druga strana mi se činila trnovita krenula sam u potragu kako da se spustim i vidim slap u svoj svojoj raskoši


i eto ga :))




ima tu još kotača


naravno da moram ja škicnut što ima u nekadašnjem mlinu


Uvijek me oduševe ovakva mjesta, morat ću jednom proći i ovu uređenu stazu ;))


- 18:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.01.2021., utorak

Aleja glagoljaša - 14.04.2017.

Neznam dali ste prošli aleju glagoljaša od Roča do Huma, a da ste se zaustavili na svakoj od deset stanica tj. deset kamenih obilježja posvećenih glagoljici i glagoljašima, a osmišljena je i postavljena od 1977. -1985. godine., proteže se na 7-8 km uz cestu. Opis što koje obilježje znači su sa neta.

Odmah pri skretanju kod Roča za Hum, nalazio se prvo kameno obilježje
Stup Čakavskog sabora, izvedeno je u obliku glagoljskog slova S, a simbolizira logos, um, riječ. U staro­sla­ven­skoj azbuci slovo S naziva se “Slo­vo”. Kao takvo ovo je obilježje simbol početka slavenskog pisma i pismenosti. Slično je lijepo obliko­vanoj gljivi s naših polja.




Stol Ćirila i Metodija postavlje­n je pod­no sela Forčići, drugo je obilježje na Aleji glagoljaša posvećeno je slavenskim apostolima, Svetoj Braći Konstantinu (Ćirilu) i Metodu, za koje se vjeruje da su u IX. stoljeću sastavili slavensko pismo-glagoljicu. Sastoji se od okrugle kamene ploče na tri noge, simbolizirajući s jedne strane glavne elemente glagoljskih slova, a s druge savršenstvo i Sv. Trojstvo. Na obodu stola zapisano je Stol Ćirila i Metoda na trima srednjovjekovnim pismima koja su se koristila u Hrvatskoj – latinici, glagoljici i ćirilici.




Sijelo Kli­menta Ohrid­sko­g, otkriveno je 1978., iste godine kada i Stol Ćiri­la i Metodi­ja. Nalazi se na stazi što skreće s glavne ceste prema selu Kras. Na Kra­su od starine postoji crkva sv. Klimenta, onog Kliman­ta, pape Kle­menta I. čije su moći Konstantin - Ćiril i Me­tod nosili u Rim, i po kome si je Kli­ment Ohrid­ski odabrao ime. Posvećena najznačajnijem učeniku Svete Braće. Sastoji se od katedre, na kojoj je na glagoljici i ćirilici zapisan natpis katedra Klimanta epi(skopa) te kamenih blokova (stolci za učenike).


Glagoljski lapidarij u mjestu Brnobići, točno ispred Crkvice Gospe od Snijega, u zid su ugrađena glagoljska znamenja koja predstavljaju glagoljske natpise iz Istre, Kvarnerskih otoka te iz Dalmacije, a to su: Plominski ulomak, Kninski ulomak, Valunska ploča, Krčki natpis, Plastovski ulomak, Baščanska ploča, Kamenica za blagoslovljenu vodu iz Mošćenica, Grdoselski ulomak, Kustodija iz Vrha, Senjska ploča i Supetarski ulomak. Lapidarij je realizirao dr. Branko Fučić, a svečano je otkriven 1984. g.




Crkvica Gospe od snijega




Hrvat­skom Lucidaru posveće­n je Kla­nac hrvatskog Luci­da­ra po­stavlje­n uz put prema selu Gra­bri, sveča­no otkri­ven 1983. godine. Uz poda­nak br­dašca po­sta­vljen je kame­ni zid što se iz širo­kog pod­nožja uz­diže do veli­kog kame­na obli­kovanog kao bijeli ob­lak. Takvi se obla­ci vide na Učki i naviještaju kakv će biti dan: hoće li kišiti ili će biti lijepo vrijeme? Po sredini kame­nog obla­ka uklesa­ne su riječi iz Lucida­ra:
ZO­VET SE ISTRI­JA. OLINFOS JE UČKA. IDE POD OBLAKI.





Vidi­kovac Grgu­ra Nin­skog, spomen-obilježje nakon Klanca hrvatskog Lucidara, postavljen je 1979. godine. Nado­mak sela Br­nobići, ispod sela Grabri, na zaravanku s koga se vidi Hum­ska doli­na po­dignut je veliki ka­meni blok u obliku zatvorene knjige kako “gleda” u nebo i na prola­znike. S njegove jugozapa­dne stra­ne, u sun­cu, ukle­sa­na su tri pi­sma što su se rav­noprav­no rabila u našoj povijesti i kulturi: dvije az­buke - gla­goljica i ćirilica te jedna abe­ceda - latinica. Pisma su pore­dana tako da se slova lako i je­dno­stavno prepo­znaju.
Zbog svog povišenog zemljopisnog položaja obilježje je nazvano “vidikovac”, a zbog pogleda u povijest naših pisama posvećeno je Grguru Ninskom. Zato su na njemu izdubljena slova tri pisma što na vitkom kamenom bloku dijele isti životni prostor spajajući u cjelinu hrvatske kulturne obzore od ranog srednjeg vijeka do 15. i 16. sto­ljeća.





Do Uspona Istarskog razvoda dolazimo nakon Vidikovca Grgura Ninskog. Postavlje­no je na prostoru gdje se cesta iz Roča za Hum uspinje pre­ma Humu. Na prostoru opasanom lukom ceste po­sta­vljeni su kame­ni kipovi što stilizira­nim gla­golj­skim slovi­ma is­pisuju tekst: ISTAR­SKI RAZVOD penjući se stazom od podnožja livade prema gornjoj cesti. Sa­mo obi­lježje čini neku vrst nekropole s osebuj­nim steć­ci­ma. Na podnožju se na­laze ka­mena vrata postavlje­na u obli­ku gla­golj­skog slova L), na či­jem do­vrat­niku sto­ji gla­goljicom ispisa­no: RAZVOD ISTRI­JAN­SKI. Četrnaest kipova što ispisuju naziv IS­TAR­SKI RA­ZVOD podsje­ća na pred­mete ka­kve sre­ćemo po istarskim raskrižji­ma: to su likovi kru­šnih peći, dim­njaka, seo­skih crkava, feudal­nih mjera “stari­ća”. Ti osebujni oblici go­dinama su zaoku­pljali pozornost kipara Želimira Janeša, i on ih je prenio u kame­ne blokove pridajući im novu sim­bo­liku.





Na na­šem župan­skom stolu ucr­tana je popu­larna dječ­ja igra “mlin”, u Istri po­zna­ta kao “trija” ili “tri­lja”. Nek’ se djeca igra­ju!



Zid hrvatskih protestanata i heretika Zašto baš zid? Zato što se pred zidom, kao pred vrati­ma vječno­sti, izriču posljednje istine - istine važnije od života. Svi su heretici, tj. oni koji se ne mire s ustaljenim pogledi­ma na život i svijet, bili pred zidom izbo­ra gdje je trebalo donijeti odluku traj­niju, jaču i sudbono­sniju od volje za životom. Pred zidom smrti nema laži. To je obilježje doista zid. Zidao ga je doma­ći majstor, u su­hozi­du, kao mnoge stare istarske zidove, što brane po­sjed od šte­točina. Nije to zagrađen posjed, nego zaštićeno do­bro. Sličan zid nalazi se u Glagoljskom lapidariju kao njegova noseća osnova.
Posred zida je kameni blok od bijela kamena, a u nje­govoj sredi­ni, kao u negativu, uklesano je stilizi­rano glagoljsko slovo S. Na strani­cama udubina, tj. na gor­njim bo­kovima slova, uklesana su imena zna­čajnijih protesta­nata i heretika. Imena su pore­dana tako da ih sunce kao na sunčanom satu ot­kriva i pokriva dok putuje nebosklonom. U zidu su na ploča­ma preuzetima s nekadašnjeg opločnika trga u Motovu­nu ispisani citati iz pro­testantskih knjiga, iz njihovih pisama i predgovora - istrg­nuti iz cjeline djela jednako kao što je od djelovanja hrvatskih pro­testanata u našoj povijesti i kulturi ostao samo trup (torzo). Citati su upisani, upravo ukle­sani, različitim vrsta­ma lati­ničnog pisma: versalom, kursivom, renesansnim pis­mom, frakturom. Sva su se ta pisma nekoć upotreblja­vala, a na ovom povijes­nom zidu ostao je njihov trag.



Odmorište žakna Jurja nalazi se uz cestu s koje se od­vaja put za zapadnu Humšćinu, a nepo­sredno je iznad Zida hrvatskih protestanata i heretika. sastoji se od sedam kamenih stolaca u obliku slova koja ispisuju ime žakna Jurja. U sredini se nalazi visoki kameni stup u obliku knjige, na čijim je koricama uklesan Jurjev zapis
Vita,vita.štampa naša gori gre.
Tako ja oću da naša gori gre.
1482. meseca ijuna 26.dni
to bje pisano v grade Izule.
To pisa Juri žakan iz Roča.
Bog mu pomagai i vsem ki mu
dobro ote.
Ovaj se zapis inače nalazi u Misalu kneza Novaka i izražava radost što se priprema prvotisak Misala po zakonu rimskog dvora, prve hrvatske tiskane knjige iz 1483. godine.



Spomenik otporu i slobodi posta­vljen je nadomak Hu­mu, na maloj čistini nakon uspona prema gradu, na početku zaravni što vodi ravno prema Vratima Huma. To su tri kamena bloka, gole­me kocke povezane zaje­dničkom kičmom. Svaka je kocka malo vodoravno pomaknuta u odnosu na os kičme i čini posebnu cjelinu. Te kocke obilježavaju velike epohe razvoja naše civilizacije: stari vijek (antiku), srednji vijek i novi vijek. Težnja slo­bodi i otpor nasilju konstanta je svako­g čistog ljudskog čina, ali i društva, naro­da, šire i uže zajednice, pa i kul­turnog pro­stora.




pri ulasku u Hum


Vrata Huma nakon deset klesanih kamenih spomenika, Aleja nas vodi pred posljednje - kovano i lijevano metalno spomen-obilježje. Godine 1981., na dan otkrivanja Odmorišta žakna Jurja, svečano su zvonjavom crkvenih zvona i uz poseban obred prvi put otvore­na Vrata Hu­ma. Dvokrilna su to teška vrata, sasta­vljena od velikih bakrenih ploča. Ima­ju goleme krilate ruko­hva­te (bukranij) vitih i čvrstih rogova istarskog vola boškarina. Na svakom krilu nalazi se po jedna alka (kucalo), a na njoj zapis. Lijevo kucalo nosi stari glagoljski natpis na sta­­roslaven­skom je­ziku, a ispod alke latinična transliteracija kaže:
I VRA­TA NE ZATVORET SE
V DNE
NI NOĆI NĚST TU
I NE VNI­DI SKVR’NAN
V’ GRAD’ SI
Prevedeno na suvremeni hrvatski jezik to znači: “Vrata se ne zatvaraju danju, ne­ma noći u ovom gradu. I nek’ ne uđe tko je oka­ljan.”
Na desnom kucalu je latinicom upisana pozivna pjesma u Hum, Ročanina i pje­snika Vladimira Pernića:
Tom malom
gradiću
u poho­de dođi
na ka­menu tvrdu
topli­na vri
Transkripcija glago­ljicom urezana je u vrata ispod alke. Ovdje se sastaju dva vida jed­nog jezi­ka, dva pisma istog glasa: trenu­tak i traja­nje.



detalji


a iza vrata ima još




To je ukupno 10 kamenih obilježja i 1 metalno obilježje, ako se zaputite u razgledavanje odmah da vas upozorim da se morate snaći gdje ćete stat s autom jer na pol obilježja nema ugibališta, pa nekako stanete uz cestu, a Vidikovac Grgura Ninskog se čak i slabo vidi s ceste jer je na uzvisini, al evo koordinata N45°21.572, E014°2.769.











- 16:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

10.01.2021., nedjelja

Juranska peć - 28.03.2016.

Juransku peć sam obišla davnih dana, ona se nalazi na N 45°10.120, E 014°01.295, na asfaltnoj cesti bio je i putokaz gdje skrenut, ali dalje nema obilježene staze no utabana staza će vam ipak pomoć za doći do nje. Smještena je zapadno od sela Jurana kraj Oriča u općini Pićan. Njezin vanjski otvor impozantnih je dimenzija - kako sam naišla na raznorazne dimenzije koje su pretjerane, moja procjena je cca 17-20 metara visine i cca 30-35 metara širine, no njenu se veličinu ne može dočarat slikama to se treba doživjet. U Juranskoj peći može se naći led i ledene sige, koji se zna zadržat do kasno u proljeće, ako ih ima onda veliki oprez jer ako se koja odlomi možete gadno proći zato pazit. Ljeti su velike razlike u temperaturi vani-unutra tako da kad joj se približavate vidjet ćete da iz nje izlazi magla.

pokušaj dočaravanja veličine njenog otvora


otvor joj je ogroman, a tek stijena iznad nje


rekla bi da ima vanjski i nešto manji unutarnji otvor


ako se spremate ići u nju imajte na umu da u bilo koje doba godine s njenog stropa kaplje voda te je kamenje iznimno sklisko, a i dosta je strma, ovdje je ulaz još pitom


da bi onda krenulo sklisko kamenje


pokušaj dočaravanja strmine


primjetit ćete da su zidovi kao "nazubljeni" to su sigaste tvorevine koje se nazivaju škrape a one su rezultat nagrizanja karbonatne stijene od strane vode. One su žljebovi nastali tečenjem kišnice i sniježnice (vode nastale otapanjem snijega) po stijeni.


da nebi mislili da je unutra posebno atraktivna nije, a ovo je njen kraj - blatna crvenica koja se neprijatno ljepi za cipele i koja će vam otežat kasnije penjanje van


na dnu kao odvod


ima tu i ipak nešto zanimljivo


pogled prema van sa njenog kraja


pokušaj dočaravanja strmine, okruglog skliskog kamenja, veličine - ono malo lijevo od gornjeg kamena je osoba - samo da možete usporedit


opet vani ima puno mahovine


kao i sam izlaz iz vrtače gdje je pećina tj. vegetacija je bujnija i drugačija nego okolna, vjerojatno zbog stalnog strujanja vlage iz pećine


Tko ide u obilazak, treba jaku lampu, dobru obuću, štapovi mogu isto pomoć i OPREZ, te uživanje na ovoj posebnoj lokaciji.





- 13:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

09.01.2021., subota

Najveći sunčani sat i izvor Badavca - 12.03.2017.

Kad od Velog dola Sopajac idete putem prema sjeveru nakon cca 2 km, na koord. N 45°16.487, E 013°47.936, doći ćete do najvećeg sunčanog sata u Istri (dio moje četveronožne ekipe provjerava jel točan) koji je postavljen 1999. godine.



Tu je i izvor Badavca


Da ne pametujem ploča s pojašnjenjima ;)


kamen zanimljiva oblika (s lijeve strane nos i usta) i uklesano


i na googlu kako doći od Sopajca do Badavca :))






- 18:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #

08.01.2021., petak

Sopajac - Veli dol - 12.03.2017.

Središnja Istra obitava svakakvim zanimljivostima, tako tu možemo naći i najveću i najdublju ponikvu u Istri, koju nazivaju Sopajac ili Veli dol, a nalazi se na koord. N 45°16.157, E 013°49.258. Do nje se može doći iz Levaki, cesta je mješavina makadama i blatnog puta, pa oprezno i polako vozit ili se uputit biciklom.

Pojašnjenje što su ponikve:
"Ponikve ili vrtače – ljevkasta udubljenja na čijem dnu se nalazi plodna crvenica ( kvalitetno, obradivo tlo ).
Ponikve su ovalna udubljenja sa strmim stranama, nastala korozivnim djelovanjem poniruće vode u tektonski razlomljenim zonama. Širina i dubina vrtača može iznositi od nekoliko do stotinu metara. Prema dnu se sužavaju i dno im je obično prekriveno crvenicom."


Prema kotama i nekim kartama izračunala sam da je širina Sopajca cca 380-400 metara, a dubina cca 70-80 metara.



"Predaja kaže kako se uz poseban, točno propisan obred na dnu Velog dola može postati - nevidljiv."


Kao što možemo vidjet sjeverna strana su više stijene i goli teren


zanimljiv prijelaz na istočnoj strani sa golog u crnogorični dio


južni crnogorični dio


i opet prema zapadu prijelaz crnogorice u rijeđi i goli dio


pokušaj dočaravanja strmine


i na googlu s položajem odakle sam fotkala.


Nastavite li putem dalje sjeverno doći ćete do izvora i najvećeg sunčanog sata, al o tome u idućem postu ;)



- 18:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

07.01.2021., četvrtak

Fort Forno - 26.03.2016.

Malo ću vas provest po utvrdi Fort Forno dok je još bila zaraštena i zapuštena i to davne 2016. godine, dok sam morala pazit dal ću naletit na jelene ili divlja svinje, a nađe se i pokoja zmija san...

Inače odrasla sam u Rovinju, a pojima nisam imala da postoje ove divne građevine u mojoj blizini, doznala sam za njih istražujući što ima zanimljivo za sakrivanje kutijica za geocaching igru (pisala sam malo o njoj u prvom postu). Ima tu i građevina iz drugog svjetskog rata, al iskreno one me ne zanimaju jer to je sve armirani beton, al zato me fascinira što je i kako izgrađeno u vrijeme Austro-ugarske monarhije i to ukopane u zemlji i građene masivnim zidovima.

Na području Pule koliko sam uspjela izbrojat bilo je cca 60 takvih građevina, a ovaj kompleks je bio najsjeverniji. Kroz iduće postove provest ću vas nekoliko puta kroz cijeli kompleks i moći ćete vidjet kako se s vremenom sve mijenjalo.

Iz raznih izvora:
Fort Forno je obalna utvrda blizu Barbarige koju je izgradila Austrija 1904. godine, radi obrane glavne luke svoje ratne mornarice. Utvrda se nalazila u sektoru IX Obalne regije Pula (njem. Küstenabschnitt Pola), a klasificirana je kao obalna oklopna utvrda (njem. Werk (Küstenfort) mit Panzer).

Osim Forta Forno u ovom se sektoru nalaze još dvije obalne oklopne utvrde, a u obrani im je pomagalo još sedam obalnih baterija. Ovaj sektor činio je sjeverozapadni kraj pulskog fortifikacijskog sustava, štiteći sjeverni ulaz u Fažanski zaljev .

Fort Forno građen je u stilu svoga vremena, od betona u obliku prstena ojačanog dvjema baterijama, Benedetto i Caluzzi: ona s lijeve strane s dvama topovima kalibra 305mm i s desne strane s topovima kalibra 280 mm. Tvrđava je tijekom vremena urušena, no vidljivo je da je bila omeđena visokim kamenim zidovima i puškarnicama dok je cijelu utvrdu okruživao suhi i duboki rov, kao prepreka pješaštvu.

S uzvisine na kojoj je bila, pruža se pogled na Rovinj, Barbarigu, Fažanu i Pulu.

Kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, utvrdu je koristila JNA i u njoj držala stoku i stočnu hranu.

Svi fortifikacijski objekti na ovom području, ukupno njih 14, vidljivi i nevidljivi su jer su neki pod zemljom, a međusobno su povezani kanalima.


Ušla sam sa strane Barbarige (N 44°59.600, E 013°44.200) kroz ovu kapiju, mislim pored nje


pogled prema južnom-lijevom djelu, gdje je i bila eksplozija te je dio urušen


pogled na prilaz utvrdi iz smjera utvrde


pogled sa stepenica na ulaz


od glavnog ulaza prema desno (tad sam imala loš mob pa nisam mogla radit panoramu da dobijem cijelu građevinu na jednu sliku)


nastavak


do ugla s ovdje jako dubokim zaraštenim jarkom


popela sam se na vrh preko ovog djela, ne može se opisat koliko je ovo ogromno


pogled u spremnik s vodom


i stepenice u spremnik


pogled od gore na razrušeni dio - to mora da je bila eksplozija golemih razmjera (navodno se to desilo u drugom svjetskom ratu)


i pogled prema Brijunima


lijeva kupola zanimljivo iscrtana


svakakvi su tu ulazi/izlazi


pogled na čempres (koji su u međuvremenu posjekli iz neznam kojeg razloga šmrcccc


sjeverni dio


ovdje je bio ogroman top


pogled prema Rovinju


detalj, gdje sam se i spustila


na odlasku sam naletjela i na stražarnicu


a pri odlasku do obale naletjela i na ulaze u podzemlje


ispod Fort Forna nalazi se i vrlo zanimljiva obala


Ostala sam oduševljena ovom predivnom ogromnom utvrdom, kaj je bila i glavna utvrda cijelog kompleksa, evo i na googlu, ali iz novijeg doba, kad više nema čempresa i unutra je postavljena pozornica




- 18:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.01.2021., srijeda

Grdoselski kanjon - drugi put - 16.07.2017.

Grdoselski kanjon, kako ja nazivam stazu Grdoselo-Zelengrad-spust u kanjon, sam odlučila pomnije istražit i probat napravit kružnu stazu, jer sam se par mjeseci ranije priključila planinarskom društvu, pa mi palo na pamet da bi mogla ovdje vodit planinare u nadi da će ih mjesto oduševit kao i mene.

Kako je bilo ljeto i nije bilo kiše, pretpostavila sam da je sve suho, no da ima ipak vegetacije, pa me zanimalo kako staza sad izgleda i dali ću uspjet napravit kružnu stazu. Auto sam kao i uvijek ostavila na malom parkingu kod crkve i krenula sad već znanim putem i kao što se vidi obnovljene su markacije na stupu od struje, koja i pokazuje kud se treba spuštat


spustivši se do potoka odmah sam vidjela da je korito suho


skoro suhi slap Malenica, al ipak malo curka voda od izvora Malenica


woho na stazi se pojavio i most, kojeg pri mojem prvom pohodu nije bilo - a inaće na stazi Grdoselo-Zelengrad bilo je nekoliko mostića (slika malo zdrmana al nemam druge)


staza i desno polusuhi potok sa srušenim drvećem


nakupina naplavnih drva (vidjet ćete ih i u mojim idućim pohodima)


s istog mjesta pogled prema gore


ovaj prirodni drveni luk vidjet ćete u svakom mom pohodu, samo rijetko mi ispade dobra slika


"istarska prašuma"


bujna vegetacija


nakon prelaska potoka polako se teren uzdiže i staza prolazi kroz veprinu


nakon čega dolazim pred ruševine Zelengrada (više o njemu u prvom postu), samo što sam ja došla iz tog smjera


pogled u kanjon i na slap Crni puč (malo zumirano)


s obzirom na zelenu vegetaciju zidine Zelengrada se jedva vide


slap Crni puč


jedva nešto vode curka


sad pri slabo vode se vidi koje formacije je voda stalnim tečenjem napravila u kanjonu


na mjestima su jezerca


i pogled unatrag na The neman


ima tu i žabica


i lagano teće Grdoselski potok, i lakše se kreće po kanjonu


ako se sjećate iz prvog posta, objašnjavala sam da je ovo vrtložni lonac i sad se vidi kako je malo vode


ako bolje pogledate vidjet ćete i crvenu crtu nekadašnju markaciju - kontaktirala sam bila PD Pazinka da pitam zašto se ne obnavljaju markacije jer je to predivna staza, rekli su mi da ne jer je Opasna.....(a ja si mislim što su onda Samarske stijene?!)


bujna vegetacije




mjehurići pokazuju lagani tok


spajanje potoka i pogled u smjeru potoka koji dolazi sa slapova Pećine


te u smjeru Malog slapa gdje dalje idem


ako bolje pogledate vidjet ćete i ribice


pogled na korito


što voda izdubi i lagano curenje potoka


ako se sjećate iz mog prvog posta gdje sam rekla zapamtite sliku, evo "jelka preko potoka"


ovdje je drugo spajanje potoka i to lijevo dolazi potok od Velog slapa, a desno se ide prema malom slapu


s obzirom da je mali vodostaj išla sam ovaj put s desne strane (inaće se nemože jer je širok potok) i hodala uz zanimljivu stijenu


Mali slap bez vode


onda sam se preko livade vratila i krenula preko oranice prema Velom slapu, prije njega suho korito osim malo vode desno


slabo vode, al divna vegetacija


na Velom slapu sam bila davnih dana, al sam se sa ceste bila spustila dole, sad sam došla uzvodno i odmah sam zamjetila ovu stijenu koja izviruje


juhuuuu Veli slap je jedini aktivan, slabo, al je aktivan


evo i ona stijena što "Izviruje" s druge strane - meni liči na lice gorile ili ? (svašta ja vidim u stijenama i drveću)


fotka iza slapa (u idućim postovima će se bolje vidjet)


predivna mi je ova mahovina gdje slap dodiruje tlo


uz potok vraćam se prema spajanju potoka sa potokom sa slapova Pećine




odjednom vidim u potoku naznake da je tu nekad bilo mlinova




prolazim i kroz zemlju trolova


došavši do spajanja potoka krenula sam prema slapovima Pećine


naišla i na slapić


i pećinicu


no onda sam došla do litice sa obje strane i morala sam se vratit skoro do spajanja potoka i probijat se kroz šikaru s lijeve strane obale gore prema masliniku, gdje sam izbila van


pogled na suhi desni slap Pećine


Pećina


lijevi suhi slap Pećine


kako nije jako tekla voda iz izvora u Pećini, mogla sam ući do kraja i poslikat odakle voda dolazi


pogled iz pećine


strop s kamenom u rupi


pogled prema izvoru


kako sam davnih dana našla gps trag od nekakvog njemca i kojim sam se danas bila vodila, krenula sam prema Krasu grdoselskom da bi negdje našla spust opet u kanjon, ovo je pogled preko maslinika u kanjon u smjeru Malog slapa


put dole u kanjon sam i našla nekakvom "kozjom" stazicom i od tamo sam se spustila


na povratku sam uslika i The neman


pogled iz kanjona prema Zelengradu


išla sam malo istraživat kanjon ispod Zelengrada i naletila na aktivan izvor (zbog kojeg i nisam mogla dalje jer je bilo puno vode i u ovom suhom razdoblju između litica)


s obzirom na vručinu odlučila sam se vratit po stazi Zelengrad-Grdoselo da ne idem po pašnjaku i usponu da ne izdahnem pa evo još koji detalje iz povratka




pri izlasku sa staze odjednom sam zapazila da i ovdje zna bit izvor ili je


i kamena korita slikana sa cisterne


mislila sam još stavit slike s ulomcima i grbovima koji su na ulazu u crkvu, al kako već imam punooo slika ostavit ću za drugi put, i za kraj pogled sa cesta na jezero Butoniga i lijevo Grdoselo.


evo i kud sam išla - kad vam predstavim svih mojih pet obilaska stavit ću i jednu sliku sa svim tragovima.


Nadam se da vam nije previše slika, al samo vam želim dočarat ljepotu čak i u ljetnim mjesecima. Uglavnom isplati se doći i kad slapovi nisu aktivni jer se vidi opet druga ljepota....

Prvi put tj.u prvom postu bila sam kod 3 slapa, sad sam povezala 5 slapa (ne znajući da sam kraj jednog prošla na svega pedeset metara, al do njega budem u mom trećem pohodu).






- 14:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.01.2021., utorak

Špilja Bašarinka - 14.07.2016.

Predstavit ću špilju Bašarinku koja se nalazi na N 45°16.123, E 013°37.180, međutim odmah da upozorim nažalost pri ulasku ima smeća od toga što bacaju lokalci, ali zato imajte na umu da ovo nije turistička špilja koja se naplaćuje, isto tako nažalost, što mene najviše boli unutri ima dosta uništenih siga, ne kužim zašto ljudi uništavaju nešto što priroda stvara milionima godina.

Tko bude išao u istraživanje obavezno treba ponjeti jaku lampu jer unutri je mrkli mrak i neće ništa vidjet i ne preporučam ići nakon kiše.

Iz literature:
"Špilja Bašarinka nalazi se oko 3,5 km južnije od Tara. Spilja se sastoji iz prostrane nepravilne dvorane u koju se s površine silazi iskošenim kanalom. Ukupna duljina spilje je 68 m, a najveća širina dvorane 22m i visine oko 10m. Tlo podzemne dvorane je horizontalno i ispunjeno debelim kvartarnim naslagama. U njoj možemo naći nekoliko vrsta siga."


Ulaz je sa zapadne strane, pri spuštanju u sredini ima jedna stijena nemojte ići desno od nje dole (gdje ćete vidjet i ulaz u špilju) već odite s lijeve strane, lakše je za sići, evo na slici ja izlazim oko te stijene (slika od šogora sa fotićem)


slikao šogor fotićem pri izlasku (s obzirom na blato i sklisko kamenje ne ići nakon kiše)


u samoj špilji vidjet ćete sigice ili makarone


saljeve koji su isto vrsta siga




ima i zavjesa, malo loša slika


na kojima možete vidjet i s malo mašte razna lica, fotka s fotićem od šogora


te naravno i sige koje još rastu (fotić od šogora)


Google gdje se nalazi špilja




- 19:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.01.2021., ponedjeljak

Otisci stopa dinosaura - 14.07.2016.

U Istri imamo 17 nalazišta dinosaura, na nekim su mjestima pronađene kosti, a na nekima stope dinosaura.

Najpoznatija mjesta s otiscima stopa dinosaura su na Velom Brijunu na rtu Ploče, na Kamenjaku gdje je napravljena i staza dinosaura, te najveće nalazište na otoku Fenoliga, no ima i jedna velika ploča gdje se dobro vide otisci stopa i to čak dvije vrste. Nije baš poznata jer se nalazi u nudističkom kampu Solaris (čak ni kamperi neznaju što kamena ploča krije jer nema nikakve table - samo je okružena špagom).

S obzirom da se kamena ploča nalazi u nudističkom kampu molim da se ponašate u skladu sa pravilima kampa, da ne mislite da se morate skinu odjeveni možete otići vidjet stope dinosaura, ili možda bolje ići ih vidjet po zimi.

Kamena ploča s otiscima se nalazi na ovim koordinatam N 45°17.117, E 013°35.400, ući se može preko porte koja je na N 45°17.470, E 013°35.103 (tuda sam ja ušla, samo smo rekli portiru da idemo vidjet ploču) ali tu imate daleko za hodat ili možete ući sa koordinata N 45°16.989, E 013°35.553, samo trebate ići uz obalu - neznam kakav je ovo put nisam išla, al su mi preporučili.

U kampu Solaris kod Červara nalaze se stope dinosaura stare oko 150 miliona godina.

Prije nego vidite slike, evo malo nešto o fosilima iz literature:

Fosili mogu biti tragovi koje je organizam ostavio za sobom dok je još uvijek bio živ, kao ostaci stopala ili ekstremiteti dinosaurusa ili reptila koji se nazivaju fosilni tragovi.
Tragovi kretanja se razlikuju od tjelesnih fosila, koji su fosilizirani ostaci dijelova tijela organizama. Fosilni tragovi mogu biti:
- Otisci aktivnosti - hodanjem, trčanjem, skakanjem
- Staze u smjeru kretanja
- Tragovi kopanja – jazbine ili bušotine u potrazi za hranom, gnijezda
- Jedinstvene kemijske formacije nastale raspadanjem životinja ili bilja npr.ulje
- Jedinstveni tragovi ostavljeni u sedimentu od mekanih djelova prije potpunog raspadanja npr. koža

Tragovi fosila, koji se i nazivaju ihnofosili, geološki su zapisi o biološkoj aktivnosti. Trag fosila može sadržavati pojave napravljene na/u supstratu od organizma npr. tuneli, strugotine bušenja (bioerozija), urolite (erozija uzrokovana evakuacijom tekućeg otpada), otisci i tragovi hranjenja i korijenje u šupljinama. Pojam u najširem smislu obuhvaća ostatke drugih organskih materijala proizveden od organizma – npr. coproliti (fosilni izmet) ili kemijske oznake – ili sedimentne strukture proizvedene biološkim putem – npr. Stromatoliti. Tragovi fosila u kontrastu su sa tjelesnim fosilima, koji su fosilizirani ostaci od dijelova organizma, obično se izmjene kasnijom kemijskom aktivnošću ili mineralizacijom.
Istraživanje tragova – ihnologija – djeli se na paleoihnologiju ili istraživanje o tragovima fosila i neoihnologija proučava recentne tragove. Ihnologijska znanost nudi mnoge izazove, kao i većina tragova, odražava ponašanje – ne biološki afinitet. Prema tome, znanstvenici svrstavaju tragove fosile u obliku rodova i to temeljem izgleda i prema ponašanju.
Većina tragova fosila koji su poznati nalaze se blizu mora. U osnovi, postoje dvije vrste tragova, egzogeni koji su na površini sedimenta (kao što su staze) ili endogeni koji se nalaze u slojevima sedimenta (kao što su tuneli).
Površinske staze na sedimentu u plitkim morskim sredinama u manje su šanse da se fosiliziraju jer su izloženi valovima i sadašnjim djelovanjima. Mirniji uvjeti u dubininama mora imaju tendenciju za boljim očuvanjem fine strukture tragova.

Većina tragova fosila lako se identificira u odnosu na slične pojave u modernim uvjetima. Međutim, strukture izrađene od organizma u novijem sedimentu samo su proučavane u ograničenom području, uglavnom u obalnom području uključujući i plimna područja.



Kamena ploča i vidi se staza kud su nekad davnooooo dinaći hodali


Lijepo se vidi otisak, čak i kanđa


i suhi otisak


otisci druge vrste dinosaura


na ovoj slici od mog šogia može se vidjet kako ostane istisnuti materijal nakon otiska


i još jedna slika šogia rađena fotićem gdje se vidi staza


na googleu se isto ploča vidi


Nažalost blog mi je opet radi problema sa slikama - 2. i 4. fotka trebale su biti okomite no


- 18:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.01.2021., nedjelja

Muzej dinosaura i ptica Bale - 15.07.2016.

Da vas ne zatrpam jednim za drugim postovima o mojim obilascima Grdoselskog kanjon, upoznat ću vas, za vas koji ne znate, da u Balama u samom centru postoji Muzej dinosaura i ptica, na adresi Rovinjska 1/I.
Bila sam tamo 2016.godine, kada je radno vrijeme bilo ponedjeljak-petak od 8-16, no kako je sad s obzirom na pandemiju ne znam, najbolje nazvat i pitat 052 824 270, 099 493 083.
Ulaznice su Odrasli: 20 kn, Učenici, studenti i umirovljenici: 15 kn, Grupe (min. 20 osoba): 16 kn, Djeca do 12 godina: gratis.

Muzej je mali, ali slatki na katu vas pozdravlja gospon Dino


OTKRIĆE DINOSAURA IZ BALA

Fosili dinosaura iz Bala otkriveni su 1992. godine na dnu Jadranskog mora u uvali Kolone. Otkrio ih je Dario Boscarolli iz Monfalconea (Gorizia, Italija), dok je ronio u potrazi za ribama.

Većinu fosilnih kostiju koje su ovdje izložene sakupio je Boscarolli roneći. Neke su kosti ležale slobodno na dnu jer su prstaci uništili vapnenac koji ih je okruživao, ali nisu dirali kost. Ustvari prstaci ne mogu probiti kalcijev fosfat od kojeg su kosti građene.

Nalazište dinosaura u uvali Kolone potencijalno je jedno od najvažnijih u Europi.


KOJI SU DINOSAURI OTKRIVENI U BALAMA I GDJE SU ŽIVJELI?

Stijene u kojima se nalaze fosilne kosti dinosaura potječu od karbonatnog mulja taloženog na dnu priobalnog jezera prije oko 130 milijuna godina tijekom perioda (mezozojska era).


Raspored kontinenta i oceana u to vrijeme razlikovalo se od današnjeg . Kontinenti su bili grupirani u dva odvojena superkontinenta – Laurazija na sjeveru i Gondvana na jugu. Istra se nalazila na sjevernom rubu Gondvane pri vrhu afro-arapskog kontinenta u tropskim geografskim linijama. Prije otkrića dinosaura u Istri i drugim sredozemnim regijama znanstvenici su smatrali da je to područje stalno bilo prekriveno plitkim tropskim morem. No, prisutnost velikih kopnenih životinja dokazuje da je sredozemna regija bila okopnjavana.

Pronađene kosti pripadaju dvijema skupinama velikih sauropodnih dinosaura, te dvijema vrstama malih tetrapadnih dinosaura. Sačuvane su kosti nekoliko jedinki različitih veličina tijela.

Malo unutrašnjost i čega svega ima :)






gdje su sve pronađeni dinosauri u Istri


u sobi do su preparirane autohtone ptice




Slike su dosta loše pošto je slikano preko stakla, pa isprike zbog istog.
Nažalost danas me i zeza sa postavljanjem okomitih slika - blog ih okrene vodoravno cry tako da ih nisam mogla stavit koliko sam željela tuzan


- 14:34 - Komentari (11) - Isprintaj - #

02.01.2021., subota

Pazinski krov i Tomažinov mlin - 11.03.2017.

11.03.2017. kao što možete primijetit bio je dan slapova i istraživanja, tako smo prije otkrivanja Grdosela i njegovih potoka i kanjona svratili do manje znanog slapa Pazinski krov, kad sam ga vidjela oduševio me čak i više nego razvikani Zarečki krov. No napominjem i on zna presušit, a mi smo išle ciljano nakon kiše kad ima dosta vode.
Do njega se dođe kad iz Pazina idete prema Rijavac, te na koordinatama N45°14.645, E013°56.335 skrenete lijevo i vozite do livadice (N 45°14.579, E 013°56.176) gdje ostavite auto, žubor vode i stazice odvest će vas do slapa. :)

predivne formacije koje priroda uradi, a nešto i čovjek jer je tu nekad bilo puno mlinova


Pazinski krov


tu je lijepo upotrebljen nekadašnji mlin kao stol


tu su i ostaci nekadašnjeg mlina


pogled od slapa uzvodno Pazinčicom, te formacije i slapići su me oduševili


evo i tekst koji sam našla na netu:
"Pazinski krov je manji od dva slična vodopada na Pazinčici. U sušno doba godine najčešće nema vode u jezercu pod vodopadom, ali neka nas to ne razočara. Za promjenu imamo priliku iz suhog jezera ispod vodopada dobro promotriti ostatke mlina koji se nalazio pod samim slapom. Mlin Fotzlapum (= pod slapom ?) spominje se u Urbaru Pazinske knežije još 1498, kada je bio u vlasništvu nekog Gregora Prechenstaina, dok je kasnije bio u vlasništvu plemićke porodice Rapicio. I taj je mlin djelomično bio usječen u stijenu i naslonjen na nju, a žito se donosilo i brašno odnosilo sa njegove gornje strane, gdje se danas nalaze drvene stepenice kojima se uspinjemo iz kanjona. Ako je jezero suho imamo priliku vidjeti ostatke sva četiri zida nekadašnjeg mlina, dok je dno jezera prepuno ljudskom rukom obrađenog kamenja od kojeg je mlin bio sagrađen. Na jednom ćemo kamenu, koji je inače ispod površine vode, zamijetiti ucrtana polja prastare igre „mlin“ kojom su si mlinari očito kratili vrijeme.

Izvor: central-istria.com/hr/Pazinski-krov-short-walk"


Nakon obilaska Pazinskog krova vratile smo se do asfalta, te po njemu došle do Napoleonovog ili Francuskog mosta, te tu odmah s lijeve strane parkirale i prošetale do nekadašnjeg Tomažinovog mlina (koji se nalazi na N 45°14.707 E 013°56.259), evo nešto sa neta o tome:

"Ovo su ostaci Tomažinovog mlina, posljednjeg aktivnog mlina na Pazinčici, koji je prestao s radom krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nekad su tu bila zapravo dva mlina, jedan do drugog. Donji je pripadao porodici Hrastić, a gornji porodici Brajković s nadimkom Tomažin. Koristili su zajedničku branu koja je nekada bila drvena kao i sve ostale, sve ko kraja II svjetskog rata, kada su po sjećanju Marija Brajkovića Tomažina zatvorenici iz Pazinskog kaštela dovedeni da sagrade novu betonsku branu koja i danas stoji.

Jezerce koje je formirala brana Tomažinovog mlina bilo je nekad poznato pod imenom Tornina. Taj se toponim spominje u matičnim knjigama Pazina još početkom 18. stoljeća. Stotinjak metara uzvodno dvije obale Pazinčice su spojene starim kamenim mostom koji se zove Most Svetog Jožefa, ili ponekad Napoleonov ili Francuski most, zbog činjenice da je sagrađen početkom 19. stoljeća kada je na par godina i ovaj dio Istre bio pod vlašću Napoleona. Za vrijeme poplave 1993. bujice su toliko oštetile most da su ga pomakle s mjesta desetak centimetara, te je ušvršćen betonom I kasnije proširen. U tijeku 2012. godine završeni su radovi na sanaciji kamenog pročelja mosta, te je njegova ljepota zasjala u punom svjetlu."


Napoleonov/Francuski most


ostaci Tomažinovog mlina


brana


stari kotači


brana i dotok na mlin


I jedna za kraj s jutarnjim suncem :)




- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.01.2021., petak

Slapovi pećine 11.03.2017.

Nakon istraživanja staze Grdoselo-Zelengrad-Grdoselski kanjon gdje smo obišle tri slapa: slapove Malenica, slap Crni Puč i Mali slap Butoniga više u postu https://blog.dnevnik.hr/tereputovanja/2020/12/1632316140/grdoselski-kanjon-istrazivanje-11032017.html odlučila sam da odemo vidjet Slapove Pećine, pošto ima vode, a oni su stvarno impozantni. Ovi slapovi su samo aktivni nakon kiša, inaće presuše, a izvor u pećini koliko znam ne presušuje.

Slapovi Pećine su dva slapa visine cca 15 metara (našla negdje na netu) između njih se nalazi pećina u kojoj je izvor.

Njih sam slučajno otkrila 22.03.2016. nakon što sam nešto šturo o njima pročitala u jednom komentaru na nekadašnjem Cvergla blogu, a pisala je ustvari o Velom slapu Butoniga, no kako volim naći ono što nije razvikano tada sam pokušala naći lokaciju preko googla što mi je i uspjelo, te našavši ih na licu mjesta tražila put kako se spustit kad sam došla ne da su me oduševili nego sam ostala bez teksta.

Uglavnom da se vratim - da dođete do njih trebate kad idete iz Pazina ili Grdosela skrenuti za Kršiklu, te vozite do odvojka lijevo za Kras Grdoselski, gdje kad skrenete lijevo odmah parkirate auto s desne strane i dalje nastavite pješke, ako su slapovi aktivni čut ćete ih. Prvo hodate po asfaltu, a onda idete uz rub parcele gdje ćete naići na stazu koja vodi dole do slapova. Ako imate gps, staza je na N 45°17.761 E 013°57.304 .

Pogled na desni slap


pokušaj uslikavanja pećine i slapa


kad se spustite prvo dođete do lijevog slapa




i desni slap


trebate preći potočić da bi došli do ulaska u pećinu i onda pogled iz pećine na lijevi slap


i desni slap


pogled iz pećine


Izvor u pećini


a kad dignete pogled - opa rupa i kamen u njoj


jedna slika iz 2016.kad je bilo manje vode, al sam slikala oba slapa i pećinu u sredini


Mene je ovo mjesto oduševilo, tako da sam pokušala povezat ga u kružnu stazu na više načina, al o tome u idućim pričama.


- 13:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2021 (6)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (5)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (14)
Travanj 2021 (9)
Ožujak 2021 (13)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (20)
Prosinac 2020 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Volim istraživati i boravit u prirodi, pa ću vam kroz moje priče ustvari više slike dočarat gdje sam bila, što sam otkrila, što me se doimilo, i što preporučam. sretan
Za početak pisat ću u prošlosti da vas provedem meni predivnim mjestima (stavljat ću u naslovu datume kad je to bilo). wink
Sve slike sam sama fotkala mobom i nisu dorađene, obrađene, filtrirane ni fotošopirane jer želim dočarat mjesta onakva kakva stvarno i jesu. sretan

MEDVEDNICA
Medvednica s pogledom na Alpe - 09.05.2021.
Kraljičin zdenac-Mrcina-Činovnička-Markov travnik-Grafičar-Kraljičin zdenac - 21.03.2021.
Napuštena vikendica ispod pl.staze2B - 20.02.2021.
Ruševina - 20.02.2021.
Preko Veternice-Glavica-Ruševina-Kameni svati-Veternica - 20.02.2021.
Kraljičin zdenac-Bistransko sedlo-prema Hunjki-Mrcina-Kraljičin zdenac - 05.02.2021.
Po nasipu do Arene i natrag-30.01.2021
Preko Sljemena - 02.12.2017.
Hižakovec-pod stijenu (pl.st.35) - 04.11.2017.
Temelji nekadasnje Crkvice/Kapelice na Medvednici -10.09.2017.
Francuski rudnici i stara žičara Panjevina - 03.09.2017.
Vidikovac Panjevina - 17.06.2017.
Ruševina uz stazu Ponikve-Kameni svati - 14.06.2017.
Podsused-Susedgrad-kamenolom-vidikovac-Podsused - 10.06.2017
Horvatove stube-iznad kamenoloma Jelenje vode-Horvatove stube - 08.06.2017
Ponikve-Kameni svati-Ponikve - 03.02.2017

ISTRA
Slap Sopot/Copot - s vodom - 23.05.2021.
2. Staza 7 slapova - 23.05.2021.
Slap Sopot/Copot - 05.05.2021.
Staza 7 slapova - 05.05.2021.
6. put -Grdoselski kanjon - 24.04.2021.
Slap Sopot - 10.04.2021.
Benkovski slap -10.04.2021.
Slap Butori, jezerce i ponor - 08.04.2021.
Slap i pećina Zingarella - 08.04.2021.
3. put - Grdoselski kanjon - 08.04.2018.
Uvala val Faborso - 08.01.2016 i 29.12.2017
Utvrda Possert - 23.04.2017.
Vela draga sa željezničke pruge - 23.04.2017.
Okretnica na nekadašnjoj pruzi Lupoglav-Raša - 23.04.2017.
2. - Grdoselski kanjon - 16.07.2017.
Fort Forno - 16.07.2017.
Crkva Majke Božje od Svetomora - 19.04.2017.
Crkva Sv. Petra apostola na vrhu Tondolon (ruševine) - 19.04.2017.
Crkva Sv.Mihovila-Lokva-Rimska cisterna u blizini Bala - 15.04.2017.
Kotli - 14.04.2017.
Aleja glagoljaša na cesti Roč-Hum - 14.04.2017.
Najveći sunčani sat i izvor Badavca - 12.03.2017.
Sopajac-Veli dol - 12.03.2017.
Slapovi Pećine - 11.03.2017.
1. put - Grdoselski kanjon-istraživanje - 11.03.2017.
Pazinski krov-Tomažinov mlin i Francuski most - 11.03.2017.
Fort Forno kompleks - 30.10.2016.
Muzej dinosaura i ptica - 15.07.2016.
Otisci stopa dinosaura - 14.07.2016.
Špilja Bašarinka - 14.07.2016.
Slap Copot - 26.05.2016.
Juranska peć - 28.03.2016.
Fort Forno - 26.03.2016.
Izvori Kašteljir - 25.03.2016.

IZLETI
Most u nigdjezemsku
Kanjon Kamačnik ništa od izvora
Kanjon Kamačnik pun vode
Bjelolasica - silazak
Vrh Kula
Uspon po sjevernom grebenu na Bjelolasicu
Sveta Gera - Sošice
Sveta Gera/Trdinov vrh
Po granici do Ravne gore prema Svetoj Geri
PK Vodice - Pliješ - prema Sv.Geri
Sošice-PK Vodice-Pliješ-Sveta Gera - od Sošica do PK Vodice
Tri križi Punat
Bitoraj - Sunger
Bitorajske bijele stijene - Bitoraj
Bitorajske Bijele stijene - Imperator i Savjetnik
Sunger-Brestova Draga-Bitorajske Bijele stijene
Sunger-Brestova Draga-Bitoraj - II dio
Sunger-Brestova Draga-Bitoraj
Platak-Risnjak-Snježnik - IV dio
Platak-Risnjak-Snježnik - III dio
Platak-Risnjak-Snježnik - II dio
Platak-Risnjak-Snježnik - I dio
Smerovišće-Slani dol-Vilinske jame
Samarske stijene južna skupina - IV dio
Samarske stijene južna skupina - III dio
Samarske stijene južna skupina - II dio
Samarske stijene južna skupina - I dio
Amfiteatar Samarskih stijena
Skrad-Zeleni vir-Curak-Vražji prolaz
Rude-Poljanice-Gajev kamen
Villa Izvor
Plitvice
Vranjački slap i slap Brisalo uz Slapnicu(Žumberak)
Smerovišće-Cerinski vir-Slani dol-Smerovišče
Šoićeva kuća-Stari grad Lipovec-Ptičji vrh-Šoičeva kuća
Merag-Meraška jama-Sv.Bartolomej-Cres
Bijele stijene - II dio
Bijele stijene - I dio
Trakoščan-Ravna Gora
Strahinjšćica
Samarske stijene (južna skupina) - IV dio
Samarske stijene (južna skupina) - III dio
Samarske stijene (južna skupina) - II dio
Samarske stijene (južna skupina) - I dio
Samarske stijene (zapadna skupina) - II dio
Samarske stijene (zapadna skupina) - I dio
Snježnik-Guslica-Planina
Vagabundina koliba-Zagradski vrh-Kurin
Burni Bitoraj
Andautonija
Prirodna arkada Šuplja draga
Zeleno jezero-Visibaba-Vitunjčica