|
|
Ma koliko tehnologija napredovala, neke stvari ostaju nepromijenjene.
Bar kada ti je 13 
Čak i u 2012. godini XXI stoljeća.
Pored fejsa i statusa na njemu.
Pored mobitela i svih čuda tehnike.
Mali dokaz "istosti" svih 13-godišnjaka od pamtivjeka naovamo.
I kako je sve jednostavno 
Jedan dan si zaljubljen u Klaru
Već sljedeći tjedan si slobodan, zahvaljujući korektoru
A onda si nakon par dana opet u sretnoj vezi
Sve dok jednog dana ni korektor ne bude dovoljan 
Čovjek u životu ne može imati puno stvari kojima će obilježavati godišnjicu.
Imaš godišnjicu braka (ili trenutnog braka), možda zaposlenja, ako je tko ludast ili obožava svoj posao pa slavi.
Imaš i godišnjicu mature, koju ja inače ne šljivim i ne kužim svrhu.
Netko možda slavi godišnjicu razvoda, ili što je preživio ili doživio neki extra događaj.
I to je (ne ubrajajući rođendane) uglavnom to.
I onda otkrijem da ljudi vode računa o godišnjici bloga 
Super, idem vas udaviti mojom godišnjicom na blogu 
1. godina Bloga ToxFox!
Uz to bi trebala ići i neka priča, kako je sve počelo...
Zašto sam odlučila "otvoriti" blog?
Istina je u opisu Bloga.
Zbog avatara pokraj nicka. Čudan razlog 
ali posve istinit!
Naravno, prvo što sam napravila bio je avatar.
Ne ovaj s kojim se sad pojavljujem na komentarima, nego jedan posve drugi, meni drag, jer sam se oko njega mučila i mučila dok ga nisam uradila po svojoj mjeri.
Ovo gore su logo i avatar s prvog bloga.
(ako ih tko želi, be my guest)
Ali bio je to naravno potupni promašaj što se bloga tiče 
Kažu da se prvi mačići u vodu bacaju!
E pa ovoga je trebalo i umlatiti i raščupati i u vodu baciti.
Pisala sam ga samo tjedan dana... i odustala...
Zovem ga djevičanski blog jer nitko nikad nije penetrirao unutra...komentarom
A kad tako stvari stoje, kao da i ne postoji, kao da ga nikad nije bilo pa ga ne ubrajam u godišnjicu.
No vratimo se mi na ovaj blog i njegovih godinu dana.
Nakon što su me prijateljice nagovarale da pišem blog, nakon posjeta blogu od prijateljice eMice, i čitanja nekoliko zanimljivih blogova, uvidjela sam da ne trebam biti nešto što nisam.
Odbacila sam djevičanski blog, dala mu rastavu braka i odlučila sklopiti brak u kojem ću biti to što jesam.
Prva konzumacija 24. 03. u 20.00h.
I evo već godinu dana sam vaša zadovoljna kolegica blogerica
Blog je daleko od djevičanskog, zahvaljujući vama i vašim komentarima.
I zahvaljujući mom stilu i temama, naravno.
Objavila sam ukupno 92 posta do sad, i da nisam pauzirala 2 mjeseca, vjerujem da bih "naštimala" da mi se godišnjica poklopi sa 100-tim postom.
Statistika kaže da sam napisala ukupno 7594 riječi u svim dosadašnjim postovima.
83 riječi u prosjeku.
Na to ste vi penetrirali sa 2684 komentara
Hvala 
jer da niste komentirali, ja zbilja ne bih pisala.
O listama i naslovnicama neću, jer moji kriteriji se ne poklapaju sa onima Bloga haer.
Čitam sve koji su mi zanimljivi, iako ne komentiram uvijek sve pročitano.
Prošla sam faze kad mi se pisalo svaki dan, pa do totalne blokade.
Bilo je trenutaka kad sam htjela obrisati blog.
A bilo je trenutaka kad sam se pitala je li Blog haer glup pa ne vidi da trebam biti na naslovnici non stop
Uglavnom, sve ovo vrijeme s vama dobro sam se zabavljala.
Hvala vam 
i vidimo se na sljedećim postovima.
Znam da nije popularno pričati o nekim stvarima.
Tabu su bili i tabu ostaju.
Iz nekih nepojmljivih razloga, uvijek je nezgodno priznati da imaš njegovo Vibrirajuće Visočanstvo.
To uglavnom zato što ako priznaš da ga imaš, ljudi pomisle dvije stvari
1. Muž joj nije dobar!
2. Nezasitna je!
Nitko ne želi uzeti u obzir 3. opciju.
A ta je da je V.V. samo dodatni igrač u igri za dvoje.
Bilo da započinje u prvoj momčadi, bilo da smo ga uveli pred kraj. Ponekad igra produžetak 
jer, iako je važno sudjelovati, važno je i pobjediti.
Al' nisam ovu priču započela zbog njegovih funkcija niti da opravdavam njegovo posjedovanje.
Naprosto ajmo reći da ga ima svako četvrto kućanstvo.
Pa neka bude i svako treće, ajde, jer neki su ga dobili i iz zajebancije.
Vibrirajuće Veličanstvo je prošlo razne faze od svoga postanka.
Ne želeći ulaziti u povijest i materijale od kojih je bio napravljen prije, zadržat ću se samo na ovima modernima.
Od silikona. Materijala koji se razgrađuje stotinama godina, ako ne i duže.
I postavljam pitanje
KUD S VIBRATOROM kad nam više ne treba?
Nije to aparat za kavu pa ćeš ga ostavit kćeri u nasljedstvo.
Evo kćerce nek ti se nađe. Ti i muž uživajte u njemu, ne pravi veliku buku, pravi odličnu pjenu i pruža veliko zadovoljstvo!
Ne bi li bila milina vidjeti im face
Ili da ga jednostavno ostaviš gdje je (zaguranog iza posteljine u spavaćoj sobi) pa kad budu raščišćavali prostor nakon što nas više ne bude, naiđu na V.V. kako strpljivo leži oboružan duracell-ima.
Bi li mi bar odzujao posmrtni pozdrav u čast i slavu zajedničkog druženja.
"da te moguuu vibrom zvati ja bi vibrira ne bi stajaaaaaaaaaa"
Dakle eto, ne možeš ga ostaviti u nasljedstvo, nije normalno, nije moralno, a bogme nije ni higijenski.
I sama pomisao di je sve bio 
pa tko bi ga htio 
Dakle ako ga ne možemo pokloniti, ajmo ga reciklirati!
Gdje se recikliraju Vibratori?
S obzirom na materijal, da li je V.V. elektornički otpad zbog baterija i inih djelova, ili je on silikonski otpad?
Da budem fer prema kolegama blogerima, prosurfala sam pošteno.
I našla jedan jedini članak o Recikliranju vibratora.
Puno posla ljudi moji... puno prepuno..
Zapakuj ga, nakon što si ga oprala sapunom i vodom.
Pošalji ga
Mi ćemo ga razvrstati na djelove (koji posao muku mu ježevu) 
Zatim ćemo ga samljeti, istopiti...
- The rubber and silicone is ground up, mixed with a binding agent, and remolded into new toys. For sanitary and safety reasons, each toy is then coated with a layer of new silicone. The result is a sex toy made of at least 95% post-consumer materials- ukratko, napravit ćemo novi od vaših starih, samo ćemo ga presvući novim slojem silikona
I vaša ušteda pri sljedećoj kupnji biti će 5 dolara
Eto, to vam je dragi moji blogeri, a ponajprije blogerice, način da budete Zeleni prcaroši i prcarošice
Ali pazi, samo u Americi, kod nas toga nema.
Kod nas ga možeš samo baciti.. naviko je da ruje..sad neka truje.. neš ti jednog slova.
ILI......
Možemo svoj "arsenal" pokopati sa sobom.
Dugo nakon što nas crvići smažu, tijelo nam istrune, kosti se pretvore u prah, on će još ležati pokraj nas.
Čisto zamišljam sljedeću civilizaciju koja bi otkopala te ostatke.
Sretno im bilo 
P.S. Ovaj post, začudo, posvećujem jednom muškarcu koji je u nasljedstvo dobio Lutku na napuhavanje! Pozdrav ti prijatelju i dobra pluća želim hahahhahhahhahha
Oni koji me duže vrijeme čitaju već znaju da imam dvi velike ljubavi i dvi velike inspiracije.
Oba su muška! Ali ne ono metroseskualno muško što se depil'ra i manikira i u teretani se tereti pa posli pokaziva mišiće.
Nego ono pravo muško, s najvažnijim mišićem (nije taj šta ste pomislili) mozgom, koje preživi svako rušenje, svako ogoljavanje i svaku zamislivu situaciju.
Jedan je gradonačelnik našega lipoga Splita, najmidraži đava ga smišna ne odniće, naš Željko-Hektor-Kerum.
A drugi je moja insp'racija Bear-i u govnu vitamin-Grylls, najsurvivarističniji tip na kugli zemaljskoj.
Oboma im je zajedničko da di god ih baciš, i kako god nisko padnu oni prežive!
I zamislite moga jada kad sam pročitala da je Bear Grylls obija otkaz u Discoveryja?!
-'Zbog stalnih nesuglasica u vezi s produkcijom serije odlučili smo prekinuti sve veze s Bearom', izjavio je predstavnik Discoveryja za list Hollywood Reporter. Razlog navodno leži u Bearovom odbijanju novih ideja producenata, ali, čini se, i zbog sitnih i nešto krupnijih prevara na terenu.
Prevara?!?
Ma nije vrag da je Krule na svom blogu znakovitog naziva Englez muljator bio u pravu?!
Jeblo majku, je i taj Krule pogađa, ne smin ni pomislit šta će bit s onim njegovim proročanstvima.
Al čitam dalje i vidim piše:
-U nekoliko prilika bivši pripadnik britanskih specijalnih postrojbi zamijenio na brzu ruku sklepan zaklon obližnjim hotelom te da je objede od insekata i bobica nakon snimanja dopunjavao objedima u obližnjim restoranima.
Krulu, za šefa Sisa! Nebi majci niko više mulja u Hrvatskoj kad on zna i šta Bear radi u.. u... pripizdini tamo nekoj.
Možete mislit u kojem sam ja sad šoku?!
Bear je bio moja jedina nada da će Hrvati preživjeti kad spadnu na crve, muhe, devino govno i rake govnjare.
Brate moj da me Bear 'vako iznevjeri i ukine mi i zadnju nadu da ćemo preživit i nakon što nas poharaju ovi iz HaDeZa i Kukurikuea i EUea...
Ne znam ljudi, šta mi sad preostaje nega se oslonit na jedino pravo muško šta je preostalo na cilome svitu.
On se ništa ne pretvara.
Sve ti kaže nako kako mu na pamet pane. E.
Ne skriva se po 'otelima (a možda malo po kockarnicama) i ne ždere poskrivećke po restoranima.
Nego lipo brate da svi vide i na janjca i na jahtu i u sabor krvavih oč'ju.
Nedlj'e ti nema u njeg muljanja ka u Engleza.
U njega ti vridi ona stara Hektorova- "Vać ju si is vać ju get" !
A ne ka ovi Bear, govno englesko muljatorsko.
Zna li on da je uništija cilu jednu (srićom ne jedinu) važnu sponu između mene i moga pubertetskog sina.
Ako smo igdi on i ja mogli uživat i nasmijat se, to je bilo kad je Bear cidija devino govno, ždera bobice i pravio skloništa od 4 grančice i 2 lista.
Sad više ne znam kako ćemo preživit jednom kad Kerum ode 
Sve se neizostavno mijenja.
Način na koji komuniciramo najviše od svega.
Uglavnom ispada da se riječ komunikacija odnosi na sredstva kojima razmjenjujemo riječi i misli, kao telefoni, mobiteli, računala i slično.
Zaboravlja se da komunikacija obuhvaća i način obraćanja osobi ili osobama.
Od početnih glasnika koji su tabanali od pećine do pećine pa sve do današnjih sredstava komunikacije, ljudi su oduvijek imali što reći jedni drugima.
S napretkom sredstava komunikacije, paralelno se mijenjao i način komunikacije... i mijenjao se na gore..
Naravno da kad ste poslali glasnika da pretrči par kilometara od jednog bojnoga polja do drugoga, da niste trošili dragocijeno vrijeme na uvod tipa Pička ti materina generalska, tebi i onome tko te posla na naš teritorij. Gade jedan nedojebani blabla , nego ste lipo ponudili uvjete primirja ili čega već, sa odmjerenim izborom riječi, znajući da vaš "telefon" nije trčao kilometrima da bi mu vi priuštili odrubljivanje glavuše.
Jednako tako niste bili ni blesavi da posiječete pola šume za dimne signale, samo da bi poglavici Mamutovo mudo ispsovali sve po spisku jer vam je povalio ženu dok ste vi bili u lovu. Nego ste lipo upalili vatricu i pozvali kurvina sina na dvoboj u dva tri dimna signala. U skladu s prirodom i ko je vidija trošit resurse uludo
Ljudi se ni u pismima nisu baš izražavali naročito prosto, jer je nekako bilo uvriježeno da je pisana riječ zauvijek zabilježena pa nitko nije htio ostati zabilježen kao luđak.
Sve se to polako počelo mijenjati kad su sredstva komunikacije počela postajati jednostavna i lako dostupna.
Prvi najdostupniji način bio je telefon.
Postojala su nepisana (a možda negdje i zapisana) pravila kuturnog komuniciranja preko telefona.
Kako se javiti na telefon, bilo je jedno od pravila lijepog ponašanja koje smo učili doma i u školi.
Bio je red pozdraviti, predstaviti se, a onda dalje sve kako ide...
Znalo se dogoditi da su te zvali prijatelji pa ti roditelji održali predavanje o odgojenosti ili neodgojenosti onoga tko zove. Otprilike bi to išlo ovako:
Prijatelj te zove na telefon, Roditeljska figura se javi sa
-Da ili -Halo
-Dobardanmolimvasmogulidobiti****** - izbiflao bi pozivatelj.
Na to roditeljska figura obavezno kaže strogim policijskim glasom
- A kojetreba
Na što pozivatelj, s iznenadnom vizijom nekakvih betonskih prostorija i uskih ležajeva, brzo izlane ime.
Roditeljska figura onda zadovoljno preda slušalicu uz nonšalantno
-Neko te treba na telefon - ?!? netko...
Ako je nesretnik s druge strane linije kojim slučajem pri podizanju slušalice odmah ko iz topa izvalio
-Mogu li dobiti **** - namršteni roditelj bi odmah nakon što spustite slušalicu krenuo s tiradom.
-Ko je to bio? Zna li on pozdraviti? I krava kad uđe u štalu kaže MU! S kim se ti družiš?- i sve tako dok roditelj ponovno ne uspostavi ravnotežu, našoj generaciji poznatu još i kao tiradu "Pod mojim krovom, za mojim stolom"
Tj. naravno, ako na gornji upit nije bio posebno raspoložen za preodgoj pa samo rekao
-Nemože!
ili spustio slušalicu 
Kunem se, jednom me tako zvala prijateljica, s "lošim uvodom" i 2 puta je na njeno "mogulidobiti" slušalica samo zveknula na svoje mjesto.
3. put je pogodila ispravnu formulu "dobardan molimvasmogudobiti...." 
E tu su se onda počeli pojavljivati Prvi Huligani Komunikacije.
Isprva su ličili na "huligane iz gimnazije", znate one viceve - Što radi huligan iz gimnazije? Briše ploču kad nije redar!
Ovi Prvi Huligani Komunikacije bi skupili hrabrost, nazvali neki broj, pa kad se "žrtva" javi oni bi hrabro spustili slušalicu i tako par puta, kikoćući se i uživajući u svojoj podvali.
Ili bi, ako su bili hrabriji, držali slušalicu dok je glas s druge strane vikao Halo, tko je? Halo? Halo?
Takvo huliganstvo, kada se proširilo, često je znalo dovesti do neopisivo smiješnih situacija.
Pa bi isterorizirani javljatelj na telefon, nakon što se dva puta lijepo javio sa Halo, Halo, treći put poslao pozivatelja u 3 pm. 
samo da bi s druge strane linije začuo slabašni glas zbunjene tete, koja nije bila sigurna je li nazvala pravi broj jer joj nećak na telefon zvuči nekako drugačije nego uživo.
Tko zna koliki je nasljednik razbaštinjen upravo tako
I tako je prvo zlo u komunikaciji, još u povojima i bezazleno, krenulo....
Ono što mu je omogućilo da se razvije do neslućenih razmjera je ANONIMNOST.
Blogeri haer imaju "onoga čije se ime ne smije izgovoriti" i još ponekog padobranca sakrivenog anonimnošću nicka. Ostali portali imaju svoje Huligane ili kako to cyber svijet naziva... trolove?
One koji sakriveni vrijeđaju, psuju, dave i gnjave sve oko sebe, često pravdajući svoju nekulturu nekakvom "borbom za pravednost." Kao da pravednost podnosi da ju se trpa u isti koš sa rečenicama tipa nabijemte, popušimi, konju, kravo, kurvo, pederčino i slično.
No više nije problem samo u anonimcima.
Verbalno huliganstvo se proširilo na sve sfere društva.
Došlo je i do samoga vrha.
Oni u saboru se još trude biti pristojni pa su uvrede "meki tip 550" poput madraca i mudraca i sličnih, još uvijek probavljive verbalne doskočice.
Ali što kad gradonačelnik drugog grada po veličini, koji se lako nanervira, javno kaže jednoj ženi, gradskoj vjećnici "Đava te odnija ludu" ???!!!
Nije li vrijeme da mu "spustimo slušalicu" i prekinemo komunikaciju.
P.S. -Blogerica ne podržava apsolutnu čistoću u komunikaciji, jer je takva lišena svih sočnih rasprava, svih dosjetljivih uvreda i svake sličnosti sa stvarnim osobama.
Dakako, ne podržava ni konstantno i pretjerano vrijeđanje bilo koje osobe s obzirom na dob, spol, rasu, ili sexualnu oprijedjeljenost.
Blogerica zapravo ide pojest bananu iako bi je najradije dobacila Kerumu.
