TOTUS TUUS

petak, 25.05.2007.

Svakodnevnost kršćanstva

Kako je to biti kršćanin u svakodnevnom životu? Je li to krajnje jednostavno? (Ima nas, naime, prema nekim statistikama oko 85% samo katolika u Hrvatskoj!) Ili je to možda krajnje teško? (Ukoliko su „pravi“ kršćani samo oni koji su već za ovozemaljskoga života postigli evanđeosku svetost…)
Htio bih uzeti jedan banalan primjer za razmatranje, situaciju u kojoj je velik broj nas nalazi svakodnevno: vožnja u autu. Stanovnici većih gradova znaju kako je to sjediti u autu, koji stoji u gužvi, a vani prži sunce. Vrućina, nesnosne pare, okolni vozači koji lude od nervoze. A svaki drugi od njih ima krunicu obješenu na retrovizor. Hmm… Možda bi bilo bolje da krunice drže u rukama, i izgovaraju pripadne riječi (=molitva) – možda bi onda bilo nešto manje nervoze „u zraku“…
Uglavnom, i tako onda to biva; u zraku se svašta nađe, osobito u ovo vrijeme proljeće/ljeto. Insekti, pelud, nervoza, … ljubav? Isus je, propovijedajući na ovoj zemlji na kojoj mi živimo naše živote, govorio o međusobnoj ljubavi, toleranciji, gledanju na osobu pored sebe kao na brata i sestru. (Naravno, ne kao oni koji se spore, sukobljavaju i svađaju do granica mržnje oko nasljedstva roditelja o kojima se ni brinuli nisu!) A gdje je ta ljubav o kojoj nam Isus i danas kroz Evanđelje progovara? Toliko nas (na papiru) ima – nas, koji bismo se trebali nazivati braćom i sestrama, a ljubavi nigdje… Prošećeš malo ulicama i gledaš ljude u oči – uzvrate li ti pogled? Obično se pogledi uzvraćaju kad mladić ugleda neku lijepu djevojku, ukoliko je i mladić toj djevojci zgodan… Ali ne govorim o takvom načinu uzvraćanja pogleda. Ima li uzvraćanja pogleda koji jednostavno odzdravlja na tvoj pozdrav pogledom? Nisam baš siguran…
Što veći grad, to više ljudi. A što više ljudi, više kršćana. A što više kršćana, manje međusobne ljubavi. Kako to može biti? Je li društvo toliko sekularizirano, pa da su toliko male šanse da se dva kršćana nađu jedan pored drugog? Ma ne, nego ne prepoznaje jedan kršćanin drugog… Previše nas ima? Ne, nego u nama samima ima premalo djetinjeg duha otvorenosti za drugoga. Kako bi bilo odlično da smo kao djeca slobodni u pristupu jedni drugima… Neki dan, vozio sam se u tramvaju, i ušla majka s dvije malene djevojčice (slobodna procjena: 3 i 4 godine starosti). Sjele su blizu dvije djevojke koje su također bile na tramvaju, i išle kud su već išle. Jedna od ove dvije starije djevojke (slobodna procjena: 18 do 20 godina) uzela je besplatan primjerak novina koje su stajale u tramvaju na hrpi, da se ljudi posluže njima. I lijepo ih je smotala. To se starijoj djevojčici svidjelo, i ona je ustala, prišla do te djevojke, rekla joj: „Cura, daš ti meni novine?“ U tramvaju u kojem je bilo zasigurno 30-ak stupnjeva celzijevih, relativno punom ljudi koji gledaju svoga posla, ta je rečenica iz usta djevojčice izazvala osmjeh na usta velikog broja ljudi. Sumnjam da bi to i nekom boljem „stage-performeru“ uspjelo… Ova djevojka joj je sa osmjehom dala svoje novine, kad li djevojčica opet progovori: „Cure, a kako se vi zovete?“ Razgovor je, naravno, kratko trajao, ali još je nekoliko rečenica prošlo – nekoliko rečenica koje su učinile nevažnim i sparinu i nesnosnost gužve i sve ostale negativne okolnosti.
Koliko bi ljudi bilo spremno na neki banalan pristup poput male djevojčice o kojoj sam pričao? Ja prvi moram za sebe priznati, teško bih to mogao učiniti. Naime, uzevši u obzir „zdravo“ društvo u kojem se nalazimo, djevojka bi mislila da joj se upucavam. A da je neki muški, mislio bi da sam nastran. A da je starija osoba, mislili bi da sam bolestan. A zašto? Jer je čitavo društvo bolesno. I ne mislim tu samo na alergijske reakcije koje su svojstvene ovom dobu godine. Bolesni smo jedni na druge. Kao da smo alergični na bliskost. Isus nas drukčije uči. On nije bio bolestan.
I što sad, što da zaključim o ovoj tematici – biti kršćanin. Teško je. Možemo se zatvoriti u neku skupinu ljudi koji se međusobno razumiju i govoriti kako živimo Kristovu ljubav. A što je s ostalima? Možemo se u svijetu ponašati kao djevojčica iz mog prisjećanja, ali bismo li time svjedočili Evanđelje ili bismo ljude samo još više sablaznili? Ne znam. Ali znam da je Isusova poruka smislena, i da želim da se ona desi. Evanđelje nije tu da bude mrtvo slovo na papiru; Isus nam je po apostolima i svetim piscima ostavio poruku življenja. Evanđelje je tu da se živi. Tu je da živi u nama. Kako? Ne znam. Ali se nadam. Možda će uspjeti način – da živimo najbolje kako znamo i umijemo, i pustimo Gospodina da djeluje u i kroz nas.
Karlo.

- 12:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.12.2006.

Susret sa "Varaždincima"

Hvaljen Isus i Marija!
U ovo milosno vrijeme Došašća, Bog je našu zajednicu osobito obradovao! Dugo dogovarani i iščekivani susret sa Zajednicom mladih varaždinske katedrale konačno se desio. Naši dragi prijatelji, na čelu sa povjerenikom za mlade Varaždinske biskupije, vlč. Damjanom Korenom, došli su u Čakovec k nama na zajedničku molitvu.

Molitva se odvijala po obrascu Totus Tuusa, a pjesme i radosti nije uzmanjkalo. Kako i bi, kad smo bili u zajedništvu s Isusom i Marijom, te i svi međusobno. A ipak, Isus je sam rekao da gdje god su dvojica ili trojica u Njegovo ime, i On je s njima! A nas je bilo pedesetak-u Njegovo ime!! wave
Nakon pjesme, molitve Krunice i razmatranja Svetog pisma, kao i svake subote završili smo molitvu kratkim poklonom pred Isusom u Presvetom oltarskom Sakramentu, pred Svetohraništem. Na samom kraju primili smo Božji blagoslov po rukama vlč. Damjana.
Sam susret nastavili smo kratkim druženjem u Katoličkom domu, razgovorom a i "rekreativnim sadržajem".
Budući da slika uvijek govori više od riječi, slijedite link ispod, pa vidite na nekoliko fotografija kako je to izgledalo...
FOTOGRAFIJE

Neka sve prati Božji blagoslov!!

- 19:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 28.11.2006.

Evangelizacija--#3

Eto, da ne bude sve samo na tekstu...
Nekoliko fotografija koje slijede su sa evangelizacije u Osijeku...

Ovo su (svima poznate; s lijeva na desno) Andreja, Anita i Jelena. Zamijetite radosna lica... :-)


Sljedeća fotografija je sa mise u subotu navečer, što sam spomenuo u prethodnom blogu - bili smo svi oko oltara i tako sudjelovali i fizički bliži Stolu Gospodnjemu.


Pjesma je najupečatljiviji način našeg svjedočenja i radosti življenja sa našim Gospodinom, a u tome nam se i svećenici rado pridružuju. U centru fotografije je fra Josip, dugogodišnji prijatelj svih nas iz zajednice, trenutno smješten u župi Svete Obitelji.


Ova je fotografija snimljena na večernjoj misi u nedjelju. Opet ponavljam, pjesma je najjače "oružje" kojim se mi borimo protiv tuge, sumnje i nevjere... :-)

- 14:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.11.2006.

Evangelizacija -- #2

zujoBili smo u Osijeku!! thumbup
Iz Čakovca krenusmo oko 11:30, a u Osijek stigosmo oko 16:30.
Na putu stali smo u Našicama, i posjetili bivšeg župnika, svima nam posebno dragog, fra Drageca, a na povratku u nedjelju navečer posjetili smo i bivšeg gvardijana, jednako toliko nam dragog, fra Iliju. Detalje neću previše navoditi, ali iznijet ću osobne dojmove. Bilo je FENOMENALNO!!! Naša prva evangelizacija uspjela je 150 % !!!! smijeh
Odmah po dolasku u Osijek, krenuli smo na večeru u studentski restoran (X-ice su zaaakon!!wink), i tamo je (neočekivano) započela evangelizacija u širem smislu: jedan od konobara pozvao nas je da dođemo u Aljmaš. On je, naime, član župnog zbora i ekonomskog vijeća (slučajnost ili djelovanje Duha Svetog u takvom susretu?!?!?!?!). Razvoj te "evangelizacijske situacije" čeka na svoj sljedeći korak...
Kapelan župe Sv. Ćirila i Metoda, vlč. Kruno, u subotu navečer održao je Svetu Misu samo za nas Tutiće (i nekoliko osoba koje su se pridružile), koja je bila apsolutno neočekivana-kad nas je nakon molitve vjernika pozvao da se okupimo oko oltara, i tako smo bili do kraja Mise. Pričest je bila pod obje prilike, što je nekima u zajednici bilo prvi put.
Evangelizacija u užem smislu krenula je misom u 10:30 sati, na kojoj smo pjevali, a Petar Bralić je svjedočio o divnim djelima koja je Bog učinio u njegovom životu. Petra Topličanec je na kraju mise još rekla i nekoliko riječi o samoj zajednici - o nastanku i području djelovanja. Začudo, bila je relativno kratka... zujo
U 15:30 imali smo susret i za ostale koji su htjeli nešto više saznati o zajednici, i tu je svatko rekao kratko svjedočanstvo doživljaja evangelizacije.
Na misi u župi Svete Obitelji pjevali smo u 18:30 sati, a fra Ilija nas je počastio extra-jumbo pizzama. njami
Nakon toga, krenuli smo na put kućama: 2 auta prema Čakovcu, a 1 prema Zagrebu.
Željno iščekujemo da nam Bog podari milost novih evangelizacija, i mogućnosti da svijetu govorimo o divnim djelima Božjim!!
Aleluja!

- 11:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 14.11.2006.

Došašće je blizu

Došašće, Advent - vrijeme priprave za Božić. To su najčešći nazivi, i u sebi zapravo ujedno nose i najbolji opis značenja. Ad-venire; Do-šašće == dolazak nečega, to jest Nekoga. Pripremat ćemo se za dolazak Onoga za koga svi mi jednom dođosmo na svijet: Mali Isus, koji za svakoga od nas bijaše porođen od Njegove i naše Majke Marije. Kako ćemo se pripremati za taj dolazak? Ne bismo li se morali na neki način pripremiti za pripravu?! Razmislimo malo o tome, naravno ne samo svojim krhkim i nesavršenim razumom - već u Duhu Svetom!!
Mir i dobro!!
Božji i Marijin blagoslov!!

- 19:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2006.

Evangelizacija

U subotu, 18. 11. 2006., Totus Tuus ide na evangelizaciju u Osijek. Program obuhvaća subotu (popodne/navečer) i nedjelju cijeli dan. Spavanje: u vrećama.
Kontakt za sve informacije: totustuus5@net.hr

Što to jest evangelizacija?
Što to znači evangelizirati nekoga?
To znači, prije svega, govoriti o Evanđelju-o Isusu Kristu. To znači svjedočiti kako Isus čini čudesna djela kroz ljude koji nas okružuju. To znači posvjedočiti kako svatko može postati djelatnik Kristove ljubavi, pa čak i u ovom izopačenom svijetu, koji na moralne vrednote kršćanstva gleda kao na nešto zastarjelo i nevažeće. Ali evangelizacijom može se to promijeniti; to gledanje na kršćanstvo i život svjedočenja za Krista, našeg Gospodina.
Biti kršćanin znači biti pozvan na evangelizaciju, znači svojim svakodnevnim životom svjedočiti povezanost sa Isusom Kristom. Svatko je pozvan biti svetac Božji-biti čovjek koji će svojim životom i sve druge pozivati na svetost: svojom ljubavlju za bližnjega, dobrotom pogleda, blagošću riječi, karitativnošću djela. To znači u punom smislu predati se djelovanju Boga, i činiti sve tako, da zapravo Bog sve kroz tebe čini.
Gdje je u svemu tome Marija? (Naime, "Totus Tuus" se odnosi na Mariju: biti potpuno Isusov po Mariji.) Marija je ta koja je, moglo bi se reći, prva živjela Totus Tuus: Ona je bila prva ta koja je sav svoj život živjela samo za Isusa: od začeća, preko rođenja, sve do križa i smrti, ali konačno do uskrsnuća i proslave na nebesima. Tko god u molitvi kaže "Marija", Ona na nebesima kaže "Isus", i samim time sve molitve Njoj upućene, Ona samo "proslijeđuje" svome Sinu, našem Bogu. Njen primjer življenja na ovom svijetu trebamo svi slijediti, jer Ona je bila prva nasljedovateljica Isusa Krista, a to je pravi cilj kršćanstva.

Budimo svi životom kršćani, nasljedovatelji Isusa i Marije!

Bog vas sve blagoslovio!!

- 13:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.11.2006.

Totus Tuus

Hvaljen Isus i Marija!

Totus Tuus je molitvena zajednica koja djeluje u Čakovcu, a osnovana je u Njemačkoj.

Web-stranica njemačke zajednice jest na linku: TT Njemačka.

Kontakt na zajednicu možete obaviti putem maila.

Neka Isus i Marija svojim blagoslovom prate sve ljude!!

- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Svibanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Molitvena zajednica
    Totus Tuus.


    Zajednica djeluje u župi Sv. Nikole biskupa u Čakovcu, a nastala je oko 2001. godine. "Potječe" od istoimene zajednice koja djeluje u Njemačkoj desetak godina dulje, a jedan od osnivača je vjernik-obraćenik iz Čakovca, koji živi u Njemačkoj.
    Totus Tuus marijanska je zajednica, a članovi se trude živjeti predanje Isusu Kristu po Mariji. Duhovnost je međugorska, a temelje ima u posveti Isusu Kristu po Mariji; posveti kojoj je "autor" sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski, kome se i pripisuje prvo korištenje iskaza "totus tuus".
    Totus Tuus bilo je i geslo blagopokojnog pape Ivana Pavla II. On je također promicao marijansku duhovnost, a naglašavao je i bogatstvo moljenja Krunice.
    To su naglasci koje ova zajednica nosi, i temelji za svrhu nje same, a to je evangelizacija
    . Približiti Isusa suvremenom čovjeku - to je ono što mi u zajednici Totus Tuus želimo, i svakom se koraku uvijek radujemo. Životom, pjesmom, molitvom, radošću - tim sredstvima prvenstveno se služimo i molimo Boga da djelovanje učini plodnim. Ne za nas same, nego za sve koji nas okružuju - naše bližnje.

Linkovi