|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj zivot u Torontu.
E-mail adresa:
torontosunshine@live.ca
Blog.hr
Blog servis
Toronto.com
Monitor.hr
Pomozimo malom Patriku
annabelle
brod u boci
champselysees
elle woods gone brunette
jezev blog
jja
kinky
kucanica u japanu
luki&goldie
neverin
otok
omladinka
pijesak u gacama
pjesma o jednoj mladosti
snoopy
tibica
zoccao
zvrk
| hit counter download |
Svi smo culi za Facebook, jedan od najvecih social networking sites u svijetu. Samo u Kanadi Facebook ima preko 12 miliona korisnika, a u ostatku svijeta oko 200 miliona. S tolikim brojem korisnika, kanadska vlada se isto tako zainteresirala i odkrila neke stvari koje im se bas nisu svidjele, u stvari koje su protiv kanadskog zakona. Da li znate ako kreirate profil na Facebooku da ga ne mozete nikada izbrisati? Ta opcija ne postoji, mozete ga deaktivirati, ali sve informacije sto ste stavili na Facebook ostaju na njihovom razpolaganju. To je ono sto se ne slaze s kanadskim zakonom. Personal Information Protection and Electronic Documents Act, skraceno PIPEDA postoji od 2000 godine, i tim zakonom stiti se privatnost kanadskih gradana na internetu, sto ukljucuje web, e-mails i sve druge oblike elektronske komunikacije. U zakonu stoji na koji nacin privatne organizacije mogu skupljati, upotrebljavati i izdavati osobne podatke u komercijalne svrhe. Problem s Facebookom je u ovim stavkama:
1. osobne informacije moraju biti skupljane za odredjenu svrhu i ne smiju se upotrebljavati za druge svrhe;
2. osobne informacije se ne smiju upotrebljavati bez korisnikovog znanja i odobrenja;
3. informacije se smiju cuvati na odredjeno vrijeme i moraju se unistiti kada vise nisu potrebne.
Okay, malo legal mumble, jumble, ali to je natjeralo Facebook da promjeni svoja pravila ne samo u Kanadi nego u svim ostalim zemljama gdje se Facebook koristi, znaci i u Hrvatskoj. Facebook se obvezao da ce u iducih 12 mjeseci promjeniti sljedeca pravila:
1. sve igrice, kvizovi i ostale aplikacije stvorene izvan Facebooka, a koji se upotrebljavaju na Facebook, nece imati pristup osobnim informacijama bez odobrenja za svaku posebnu kategoriju koja se nalazi u personalnim informacijama. Prijatelji korisnika imati ce pravo blokirati te iste aplikacije da upotreblljavaju njihove informacije.
2. pojednostaviti nacin deaktiviranja i brisanja profila.
3. upozoravati korisnike da ne smiju koristiti tude e-mail adrese na Facebooku bez odobrenja osoba cija je e-mail adresa.
4. ostavljati, a ne brisati profile osoba koje su preminule da bi njihovi prijatelji i dalje mogli ostavljati poruke.
Ovo je triple win situacija. Vlada sretna jer im ovo podize good image i istovremeno su zastitili privatnost korisnika Facebooka koji nisu bili ni svjesni da su njihove informacije upotrebljavane u druge svrhe bez njihovog znanja, Facebook mjenjajuci svoja pravila stiti sebe zbog mogucih buducih legalnih zavrzlama, a i njima je dobro za image, "cuvaju" svoje korisnike, i na kraju mi, korisnici Facebooka koji nismo ni znali sto nam rade s nasim profilima. Everyone's happy.:))
Danas su svi entertainment news programi govorili o djevojci na ovoj slici:
Naime u rujanskom izdanju casopisa Glamour Lizzie Miller (djevojka sa slike) se pojavljuje uz tekst o women's body confidence. Njena slika sa opustenim trbuscicom izazvala je lavinu pozitivnih komentara, a urednici magazina bili su iznenadjeni i nespremni na ovakvu reakciju publike.
Lizzie je postala overnight sensation, i svi zele cuti "njenu pricu". Ovdje mozete pogledati intervju s Lizzie na Today show. Smjesno mi je kako je nazivaju plus size, a izgleda potpuno zdravo i normalno. Pocele su i diskusije na raznim forumima da li ova malena slikica polu gole Lizzie predstavlja kraj skeleton modelima. Hmm, cisto sumnjam, ali u medjuvremenu je lijepo vidjeti samouvjernu, zdravu, lijepu zenu kao Lizzie da krasi stranice modnog casopisa.
xoxo
Moja najbolja prijateljica A ima kcerkicu koja je napunila godinu dana prosli vikend. U zadnjih nekoliko godina bila sam na mnogo djecijih rodendana, ali nikada nisam vidjela nesto kao sto su A i njen suprug spremili. Zaboravite Brithday party, to je vise bilo kao mini vjencanje. Vrijeme ih je posluzilo i party je bio u njihovom vrtu.Tema je bila Minnie Mouse, tako da su sve dekoracije bile u tom stilu. Baloni, posteri, igracke po cijelom vrtu. Glavni stol: iza njega, ispred njega i na njemu svi moguci classic Disney characters. Bile su dvije torte, normalno u obliku Mini, i Mini cupcakes. Onda sve moguce cokolade, bonboni, lizaljke, zvake u onim prozirnim zdjelama da birate i uzimate koliko zelite. Sto se prave hrane tice bio je rostilj, raznjici, kobasice i steaks, pa sest razlicitih salata, dvije vrste mjesane rize, peceni krumpir i obareno povrce. Jos je bilo nesto, ali ne mogu se sjetiti. A da, riba, atlantic salmon! Pitala sam A pa sto toliko hrane, kaze ona da ne zna ko sta voli, pa neka biraju. Inace bilo je sve zajedno oko 30 uzvanika, pola toga bila su djeca. Mozete samo zamisliti koliko je hrane ostalo, svima kada smo odlazili su gurali pakete pune hrane. Inace zaglavili smo do 2 ujutro, a djeca su sva spavala na podu dnevne sobe. Party je bio za deset, koliko su djeca uzivala toliko smo i mi odrasli. Zao mi je bilo A jer se na kraju vidjelo koliko je umorna iako je probala to sakriti osmjehom.
Zeljela bi vam pokazati barem par slikica medjutim zamolila me je da ne stavljam na blog (btw, imali su i sluzbenog fotografa!).
Evo vam barem ova beba koja se tako slatko smije, mislim da sam ovaj clip pogledala jedno 50tak puta:
"The Lovely Bones" je knjiga koju je napisala Alice Sebold. Procitala sam je prije pet godina i od onda je postala dio mene. Glavna junakinja je 14-godisnja djevojcica Susie koja se vec nalazi u raju. Susie prati nastavak zivota svoje obitelji i njihovo nadanje da ce je pronaci zivu, prijatelje u skoli koji "tracaju" o njenom nestanku, i ubojicu koji pokusava da sakrije i unisti sve tragove koji ga inkriminiraju. Knjiga je odlicno napisana, i jedva cekam da vidim i film, reziser je Peter Jackson!
Okay, a sada pravi razlog zasto je ta knjiga postala dio mene. Kada sam je citala, citala ju je i jedna moja prijateljica, zove se K. Jedno divno poslijepodne K i ja smo otisle na kavu, i izmedju ostalih razgovora pocele pricati o knjizi. Normalna konverzacija, mainly chit-chatting. I onda mi je K rekla, "I was raped.". Prvo sam pomislila da nisam dobro cula, medutim ponovila je istu recenicu. Mora da sam skroz probljedila jer umjesto da ja nju pitam kako je pitala je ona mene. Prvo pitanje mi je bilo kada jer sam mislila da se tek dogodilo. Prije cetri godine, na faksu, decko jedne njene prijateljice. Ne mogu vam opisati sok i emocije koje su prolazile kroz mene, nisam mogla ni rijec izpustiti. Osjecala sam se bezpomocno, nisam znala sta reci ni sta napraviti. Kada sam se malo pribrala tek sam onda primjetila koliko smireno K izgleda. I onda mi je rekla da sam ja prva osoba koja nije clan njene obitelji kojoj je rekla o tome. Ova knjiga ju je vratila u proslost i natjerala da prozivi te ruzne dane. Jos uvijek se srami toga, ali po prvi put se osjeca slobodnom da moze pricati o tome sto joj se desilo. Vise nisam mogla izdrzati, samo sam je zagrlila i kroz suze rekla da je vrlo hrabra i da je volim.
December 2009, K i ja idemo gledati "The Lovely Bones".
Prije par tjedana vidjela sam ovog tipa kako sjedi na trotoaru i slaze ovo kamenje.
Prvo sam pomislila koliko ovaj covjek mora imati strpljenja. Stajala sam jedno 10tak minuta da vidim koliko ga vremena uzme da bi slozio barem jednu skulpturu. Ne znam posto dok sam odlazila jos uvijek je postavljao isti kamen. Malo sam google-la da vidim sta drugi misle o rock balancing. Neki ga smatraju umjetnoscu, neki hobijem, a neki i tlacenjem vremena. Manje vise svi se slazu da treba jako puno strpljenja i "laganih" ruku da bi se nesto sto na prvi izgled djeluje nemoguce pretvorilo u interesantne skulpture. Mene su te figure podsjetile na Inuksuk. Da li znate sta je Inukshuk? Ovako izgleda:
Inukshuk su prastare kanadske Inuit strukture (Inuiti su domoroci koji zive na sjeveru Kanade) gradene samo kamenom. Izgledom podsjecaju na covjeka, a u snjeznom Arktiku to su potpisi lovaca koji su prolazili tim krajem. Njihova snaga i pojava pomazu izgubljenim putnicima da se ne osjecaju samima. Inukshuk su i poruke koje porucuju sretan put, sretan lov, ukazuju prirodan zaklon i porucuju da je na tom mjestu vec neko bio.
xoxo
Sve neke ruzne vijesti oko mene, i osjecam se down, ali necu o tome nego o necemu sto me veseli!
Jedan od najboljih zabavnih show-a na televiziji u mom misljenju je SYTYCD ili 'So You Think You Can Dance". Koncept je slican "American Idol", znaci prvo audicije po vecim gradovima Amerika, onda boot camp u Las Vegasu gdje se bira 20 finalista, 10 males and 10 females, i onda tih 20 krece u Los Angeles gdje se bore za titula champion-a, a publika je ta koja glasa. Plesu u parovima i sami, i nisu samo standardni ballroom plesovi vec je tu i hip hop, indijski Bollywood dance, ruski narodni ples i jos mnogo drugih. Svake sezone ja imam favorite, i tako ove sezone moj favorit je bio Brandon Bryant. Brandon je fenomenalan, pravi genije!! Nema vrste plesa da je on nije svladao, ne samo svladao nego usavrsio. Na zalost Brandon nije bio champion, vec je osvojio drugo mjesto, iako ja u srcu znam da je on najbolji!!! 
Evo par snimaka, a ima ih jos vise na YouTube. btw, glavni sudac ga je nazvao "Michelangelo of the dance floor"!
Jedan od najljepsih festivala Kanade je Caribana festival. De Festival traje dva tjedna, a Toronto se pretvara u lijepe Karibe s ukusom karibske kuhinje, plesom i ritmom ne tako dalekih otoka. Ovo je 42 godina festivala i svake godine sve je bolje i ljepse. Vrhunac veselja je Caribana parade. Parada je predivna, od muzike koja obuhvaca Calypso, Soca, Reggae, Hip Hop, Chutney, Steel Pan and Brass Bands, do predivnih kostima koji me podsjecaju na zaboravljene egzoticne ptice.... pogledajte sami i uvjerite se.
photos courtesy of Rajeshni Naidu
Zadnja dva, tri tjedna radim u prosjeku 12 sati na dan. Posao nikako da se zavrsi. Jos cu tako dobrih mjesec dana, u stvari do polovice rujna, a onda cu moci malo odahnuti. Ja radim u financijama sa derivatima i structured products. Ne znam da li vrsta mog posla postoji u Hrvatskoj, ovo sto sam citala na internetu o financijama u Hrvatskoj izgleda da ne postoji do sada.
Studirala sam u Kanadi, sama se skolovala, u stvari radila i studirala istovremeno. Prvi pravi posao mi je bio u jednoj ogromnoj banci. Bilo je okay, upoznala sam dosta dobrih ljudi, ali odlucila sam otici u drugu kompaniju. Ova druga nije bila banka vec jedna od vecih investicijskih institucija. U pocetku je bilo super medutim promjenili se vlasnici i sve se promjenilo na gore. Postalo je tako lose da sam znala raditi do 2 u jutro i biti taj isti dan na poslu u 6 u jutro. Za to vrijeme upoznala sam sve cistace i security guards, i na kraju je ispalo da vise oni brinu o meni nego moji sefovi. Kada mi je ta spoznaja konacno dosla iz dupeta u glavu odlucila sam otici. Nisam mogla zamisliti sta su mi sve obecavali samo da ostanem, ali a bit too little too late....
Trenutno radim u jednoj manjoj investicijskoj firmi, manjoj po broju zaposlenih. Ovdje su pravi snobovi, pa samo posluju sa klijentima koji imaju minimum $1 million za investirati. U pocetku mi se svidalo, ali neke stvari su mi pocele smetati tako da mislim da cu traziti novi posao. Smeta mi to njihovo prepucavanje ne samo u poslu nego u privatnom zivotu. Uvijek zele jedan drugog nadmasiti ko ce imati najbolji auto, najbolju kucu, najbolju vikendicu, najbolji godisnji odmor, najbolje, najbolje... To mi ide na zivce. Isto tako ne volim njihove stupid jokes i fake laughter, najezim se od muke. U uredu nas ima 55 zaposlenih, od tih 9 zena, ali samo tri zene ukljucujuci i mene radimo sto i boys do, znaci boys club atmosfera. U principu vise volim raditi sa muskarcima jer nisu catty kao zene, ali kada se ponasaju kao da im je 12, 13 godina, onda ne mogu. Sve vise i vise me iritira sve vezano za posao, tako da znam da mi je vrijeme da gledam za nesto bolje. Veliko pitanje je sta? Znam ako odem u neku drugu firmu za istu vrstu posla, ispasti ce kao da nisam mjenjala posao, tako da sada stvarno zelim da promjenim i vrstu posla. Nadam se da cu i uspjeti .....
