ŽUPA sv. MARTINA bisk.- VARAŽDINSKE TOPLICE
26.02.2012., nedjelja
PRVA nedjelja KORIZME, 26. veljače 2012.
 Evanđelje Mk 1, 12-15 U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« Razmišljanje: Započeli smo korizmeni hod u kojem ćemo prolaziti i proslavljati otajstva našega spasenja. Korizma nas upozorava da smo na zemlji putnici i da je naš jedini cilj Bog. Ali kroz ovaj naš hodočasnički hod ovom zemljom čekaju nas mnoga iskušenja i napasti. Današnja Božja riječ nas poziva da sa svom ozbiljnšću shvatimo lukavstva Zloga i da se Isusovom snagom i njegovim primjerom odupremo bezbrojnim napastima našeg svakodnevnog života. Pa pogledajmo kako je to Isus učinio. Isus propostivši četrdeset dana u pustinji je ogladnio. Pristupi mu napasnik i kaže mu: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom". A Isus mu odgovara: "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta!". Isusova glad za Božjom riječi jača je od gladi za materijalnim kruhom. Isus se ne želi služiti Božjim autoritetom u svoju osobnu korist. On ostaje vjeran svome božanskom pozivu i poslanju. U drugoj kušnji đavao Isusa postavi na Hram i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje!". Isus odbija i to iskušenje. On ne želi zlorabiti Božju moć i zaštitu. U trećoj kušnji đavao povede Isusa na vrlo visoku goru i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu, pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš". Isus otjera Zloga i kaže mu: "Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedino služi!". Današnji čovjek želi biti bogat, ugledan, slavan. Isus nam pokazuje da se čovjek treba klanjati samo Bogu koji je istinski, jedini i pravi gospodar i vlasnik svega bogatstva ovoga svijeta. Ugled, čast, moć su stalne kušnje svakog čovjeka ali ih možemo pobijediti samo na Isusov način, jer naš je put Isusov put i samo ćemo tako stići do cilja, a naš cilj je Bog. Danas je sveta misa u 11,00 sati za + + Ferdo, Nada i Monika Križanić, Marija Šemiga, Katica i Franjo Šeliga; i + Slavko Mihalić, godišnjica U 18,00 sati je KRIŽNI PUT Sutra je sv. MISA U BOLNIČKOJ KAPELI u 17,30 sati. U UTORAK - MISA U BOLNIČKOJ KAPELI u17,30 s. za ++ Antun Hlebec, god. i Slava POVRATAK HODOČASNIKA OKO 20,30 sati. Srijeda sv. misa u župnoj crkvi u 18,30 s. za + Franjo Bubnjarić Četvrtak sv. misa u župnoj crkvi u 18,30 s. za ++ Sofija i Antun Mikulčić  U petak u 18,00 - KRIŽNI PUT, a nakon toga sv. misa za ++ Keškić Matija, Jozo, Ante, Kata i Jozo U SUBOTU sveta misa u 18,30 sati za: + Mirko Jurinić + Silvija Dvorski i Dalibor Bosilj + Bernardica Mikulčić 4. ožujka 2012. je DRUGA nedjelja KORIZME Mise su u 7,30 + Josip Levatić i Sofija Kanešić i u 11,00 - ŽUPNA U 18,00 – KRIŽNI PUT predvode naši ovogodišnji KRIZMANICI. VJERONAUK U SUBOTU 3. OŽUJKA PO REDOVITOM RASPOREDU PRVE SUBOTE U MJESECU. UREDOVNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA : do UTORKA 28. veljače ŽUPNI URED NE RADI U SLUČAJU POTREBE ZAMJENJIVAT ĆE preč. DEKAN – župnik iz LJUBEŠČICE Telefon: ž. ureda Ljubešćica: 623-844 Od SRIJEDE ŽUPNI URED IMA REDOVITO UREDOVNO VRIJEME. |
22.02.2012., srijeda
Na koje načine možemo postiti u korizmi?
 Posti od neljubaznosti. Budi susretljiv prema drugima i prema samom sebi. Posti od srditosti i moli: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.“ Posti od gunđanja i nezadovoljstva. Otvori oči za sve dobro koje te okružuje i raduj mu se. Posti od gorčine I budi zahvalan za ono što imaš. Posti od nestrpljenja i pretjeranih očekivanja, Prihvati ljude kakvi jesu. Posti od pesimizma, Traži i nalazi pozitivne stvari i događaje oko sebe. Posti od pustih i nepotrebnih briga I usudi se imati povjerenja u Boga. Post od jalove kritike, I učini nešto konstruktivno. Posti od ogovaranja, I otkrij Isusa koji živi u ljudima. Posti od sebičnosti I otvori se svojoj okolini. Posti od osvetoljubivosti I pruži ruku pomirnicu. Post od nepotrebnih riječi. Saslušaj druge. Posti od želje za posjedovanjem i raduj se postojanju. Posti od ponavljanja pobožnih riječi I uroni u molitvu. Posti od oholosti I otkrij vrijednost ljudi koji te okružuju Posti od nepravde I otkrij radost pravednosti. Posti od iskorištavanja drugih I cijeni njegov rad po njegovoj pravoj vrijednosti. Posti od lijenosti I učini nešto za društvo u kojemu živiš. Posti od neumjerenosti I svedi svoje potrebe na razumnu mjeru. Tvoj um i tvoje tijelo bit će zahvalni. Posti od bludnosti I otkrij ljepotu dostojanstva svoga i tuđeg tijela. Posti od škrtosti I otvori srce za potrebe onih koji imaju manje od tebe. Posti od zavisti I veseli se tuđoj radosti. Posti od površnosti I savjesno se posveti onomu što radiš. Posti od laži Otkrij ljepotu istine. Ona će te osloboditi. Posti o kruhu i vodi. To će ti sigurno pomoći. Čini drugomu što je tebi drago da ti drugi čini. Ljubi Boga nadasve. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Tada će ti korizma donijeti ploda.  preuzeto sa Palotinci.hrtinci.hr |
Poslanica za Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini
 Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti. (Lk 12,34) Dragi vjernici, korizma je za nas vjernike vrijeme kada nastojimo učvrstiti i produbiti svoju vjeru, te se više posvećujemo molitvi, postu i pokori, kako nas na Pepelnicu poziva sv. Matej (Mt 6, 1-6.16-18). Isus nam je dao primjer kakvi trebamo biti prema Ocu i ljudima: ponizni, blagi, strpljivi, dobrohotni, znati trpjeti, vršiti svoju misiju. Treća korizmena nedjelja već je šestu godinu prepoznata kao vrhunac Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, kada prikupljamo i materijalnu pomoć za naše sunarodnjake. Kolektom koja se na današnji dan prikuplja u župama u cijeloj Hrvatskoj pomažemo našim sunarodnjacima u materijalnim potrebama. Međutim, ovom akcijom želimo ih i ohrabriti da ne popuštaju pred malodušnosti, da ne bježe od odgovornosti čekajući da netko drugi rješava njihove teškoće. Želimo im biti podrška u nastojanjima da se zlu odlučno suprotstave snagom dobra, da im križ koji nose bude putokaz i svjetlo, da se svladaju bolna iskustva prošlosti kako bi se u istini gradilo društvo dostojno čovjeka i ugodno Bogu. Prisjetimo se stoga riječi Svetog Oca Ivana Pavla II. koje je izgovorio za svoga drugoga pastoralnog pohoda Bosni i Hercegovini a kojima nas ohrabruje da udruženim snagama i uzdajući se u Boga možemo i moramo malo - pomalo, liječiti nezacijeljene rane koje nosimo s obje strane granice: "Budite glavni graditelji svoje budućnosti! Vaše istinsko blago čini postojanost vašeg karaktera te vaša bogata ljudska kulturna i vjerska baština po kojoj se poznajete. Ne mirite se sa sudbinom! Uistinu, nije lako početi iznova. To traži žrtvu i postojanost, a zahtijeva također vještinu sijanja i strpljivost čekanja. Ali znajte da je ponovni početak ipak moguć. I uzdajte se u Božju pomoć, kao i u čovjekovu poduzetnost!" Ove očinske, prijateljske i ohrabrujuće Papine riječi zavrjeđuju da ih dobro upamti ova naša generacija, ali i one koje dolaze. Čuvajući ih u pameti i srcu, one nas nadahnjuju da iskažemo svoju solidarnost sa sestrama i braćom u Bosni i Hercegovini. Tako molitvenim hodom organiziranim u župama diljem Hrvatske u tjednu od 5. do 11. ožujka 2012. svjedočimo našim dragim sunarodnjacima iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine da znamo što su proživjeli, da nam je poznata njihova duga kušnja, da znamo za težinu patnje koja svakodnevno prati njihov život, kao i za napast što na njih vreba - kako ne bi izgubili hrabrost i nadu u bolju budućnost. Nadahnuti primjerom Isusove majke Marije, koja je vjerno pratila svoga Sina na križnome putu, i svi mi, vjernici u Hrvatskoj, osobito molimo za čvrstoću vjere hrvatskog naroda u našoj Domovini i u Bosni i Hercegovini te širom svijeta, kamo su mnogi otišli i u ovo naše vrijeme. Vjerujemo da se budućnost solidarnosti treba graditi na zajedništvu osoba, a ponajprije u obitelji. Iskonsko i odgovorno zajedništvo koje se njeguje u obitelji temelj je i škola društvenoga zajedništva i solidarnosti. Bez solidarnosti u obitelji neće biti ni solidarnosti izvan obitelji. Bez shvaćanja i obrane obitelji, neće se moći shvatiti društvo kao ljudsku obitelj, a ni Crkvu niti župu kao veliku obitelj kršćana. Podsjetio nas je na to i posjet svetog oca Benedikta XVI, kada smo osobito među našim mladima vidjeli da postoji druga i drukčija Hrvatska, ona mlade generacije neopterećene podjelama i svađama, ona koja treba dobiti priliku da zemlji osigura budućnost. Istu tu solidarnost, zajedništvo i povezanost, unatoč granicama dviju država, osjetili smo i ove godine na redovitom zajedničkom zasjedanju biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Neka naša braća u vjeri u Bosni u Hercegovini po djelima naše solidarnosti osjete da pratimo i znamo njihove potrebe, te da činimo ono na što nas Isus potiče i poziva: da čineći dobro pobjeđujemo zlo. Pokažimo da djelotvorna ljubav prema bližnjemu nadilazi križ bolesti, nemoći, siromaštva i ostavljenosti; drugim riječima: križ svih mogućih kriza. Pokažimo da je ona put do uskrsnuća, do novog života. Plodna korizma siguran je put do Života. Na Pepelnicu 2012. Josip Mrzljak, varaždinski biskup i predsjednik Hrvatskog Caritasa |
Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2012.
"Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela" (Heb 10, 24)
Braćo i sestre, korizma nam još jednom pruža mogućnost razmišljati o središtu kršćanskog života: ljubavi. Naime to je pogodno vrijeme da, uz pomoć Božje riječi i sakramenata, obnovimo svoj hod u vjeri, i kao pojedinci i kao zajednica. To je put označen molitvom i zajedništvom, šutnjom i postom, u iščekivanju uskrsne radosti. Ove godine želim iznijeti neka svoja razmišljanja u svjetlu kratkog biblijskog teksta preuzetog iz Poslanice Hebrejima: "Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela" (10, 24). Ta je rečenica dio perikope u kojoj sveti pisac poziva pouzdati se u Isusa Krista kao najvišeg svećenika, po kojem smo zadobili oproštenje i otvoren put koji vodi Bogu. Plod prihvaćanja Krista je život koji počiva na tri teologalne kreposti: to jest pristupati Gospodinu "istinitim srcem u punini vjere" (r. 22), nepokolebljivim čuvanjem "vjere nade" (r. 23) u stalnoj budnosti da se zajedno s braćom čine "ljubav i dobra djela " (r. 24). Kaže se također kako je, kao potpora vjerniku u tom ponašanju u skladu s evanđeljem, važno sudjelovati na liturgijskim susretima i molitvi zajednice, upirući pogled u eshatološki cilj, to jest puno zajedništvo u Bogu (r. 25). Zaustavit ću se na retku 24 koji, u kratkim crtama, pruža dragocjen i trajno aktualan nauk o tri aspekta kršćanskog života: pozornost prema drugome, uzajamnost i osobna svetost. Cijelu poruku naći ćete OVDJE... |
20.02.2012., ponedjeljak
Zašto hodočastiti u SVETU ZEMLJU ?
Više o tome naći ćete na stranicama
"CUSTODIA TERRAE SANCTAE" A OVDJE imate pregled značajnijih mjesta Sv. zemlje ! (hrvatski tekst). |
12.02.2012., nedjelja
ŽUPNO HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU
Znamo da je Isus govorio Aramejski jer su neke njegove riječi sačuvane u evanđeljima. Pogledajte npr. Mt 27,46, gdje s križa kaže, "Eli, Eli, lama sabahtani?" to aramejski znači, "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Evo molitve OČE NAŠ NA ARAMEJSKOM: :
POČETAK HODOČAŠĆA: Utorak: 21. 2. 2012. - 14,45 – sveta MISA U ŽUPNOJ CRKVI ZA HODOČASNIKE, POLA SATA PRIJE MISE PRILIKA ZA SVETU ISPOVIJED. - 15,30 - Polazak putnika iz Var.Toplica (autobusna stanica) - 17,00 – dolazak u zračnu luku Zagreb - prijava za let, predaja prtljage. - 19,50 - polet aviona za Tel Aviv, večera u avionu. Dolazak u Tel Aviv u 23,50h. Autobusom do Nazareta - smještaj u hotel i noćenje. „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive…“ tako pjeva Psalmista Za nas kršćane postoji prostor koji je na poseban način posvećen, a to je SVETA ZEMLJA. Tu možemo intenzivnije doživjeti susret s Bogom, susret s Kristom, s njegovom Majkom i njegovim učenicima. Crkva je hodočasnički narod koji putuje prema vječnoj domovini koja je na nebesima, te se već na ovozemaljskom životnom hodočašću raduje poput pobožnog Izraelca čije su oči bile uprte u najposvećeniji prostor - jeruzalemski Hram, izvor njegove vjere i radosti. SVETA ZEMLJA izvor je naše vjere jer se tu ostvarila priprava za utjelovljenje Riječi Božje, tu su djelovali i živjeliveliki proroci Staroga zavjeta, tu se ostvarilo utjelovljenje Sina Božjega. Ti su prostori SVETI jer ih je sam Bog izabrao da se na njima među nama po svome Sinu nastani i da nam tako omogući izravniji susret sa sobom. To su sveti prostori povijesti spasenja. Stoga Bogu zahvaljujemo što će dvadesetšestero vjernika iz župe sv. Martina, Var. Toplice, zajedno s vjernicima iz susjednih župa u okolici Varaždina 21. veljače 2012. godine krenuti na HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU, u organizaciji Župe Var. Toplice i putničke agencije „Obsido“ travel iz Čakovca.  Program hodočašća: Letimo kompanijom EL AL (klikni) do Tel Aviva i nastavljamo autobusom do Nazareta, koji će biti mjesto boravka prvih dana . Drugog dana nakon doručka posjet svetim mjestima:   NAZARET (mjesto Navještenja i življenja Svete Obitelji), Sveta Misa u 10,00 h, KANA GALILEJSKA – prvo Isusovo čudo , ručak u hotelu. Slijedi vožnja prema poznatoj luci i jednom od većih izraelskih gradova HAIFI uz panoramsku vožnju i pogled na poznate Bahai vrtove te KARMEL (Ilijina špilja). Povratak u Nazaret. Večera. Noćenje. 3.dan GALILEJSKO JEZERO Doručak. Odlazak na Genezaretsko jezero, mjesta Isusova javnog djelovanja. Vožnja brodom Galilejskim jezerom do druge obale i Kibuca GINOSSAR. TABGHA – bazilika umnoženja kruha i crkva Petrova prvenstva. BRDO BLAŽENSTVA (Govor na gori). KAFARNAUM – kuća sv. Petra u kojoj je Isus ozdravio Petrovu punicu i sinagoga. Sveta Misa u 11,00 h. Ručak u restoranu u poznatom Kibucu: EIN GEV (Petrova riba). Izlet do Golanske visoravni uz predivan pogled na jezero. Odlazak autobusom i taksijima do TABORA – brda preobraženja Gospodnjega. Povratak u Nazaret. Večera. Noćenje. Četvrti dan planirana je JORDANSKA NIZINA : JERIHON - QUMRAN-MASADA: Nakon doručka vožnja dolinom Jordana prema Jeruzalemu. JERIHON – pretpovijesno naselje. Vožnja niz Mrtvo more. QUMRAN – mjesto gdje su u špiljama pronađeni stari spisi Esena (svitci). Ručak u restoranu.. Posjet mjestu Isusova krštenja na rijeci Jordan. Vožnja obalom Mrtvog mora. Mogućnost kupanja u Mrtvom moru. Posjet i vožnja žičarom na MASADU – pustinjsku utvrdu Heroda Velikog i judejskih ustanika. Dolazak u BETLEHEM. Smještaj u hotel. Večera. Noćenje..  U BETLEHEMU boravimo u drugom dijelu hodočašća. Nakon doručka sveta misa u 09,00 h. Posjet Bazilici sa špiljom rođenja Isusova, špiljom u kojoj je živio sv. Jeronim i župnom crkvom sv. Katarine, špiljom mlijeka.. Slobodno za vlastite potrebe. Organizirani ručak u restoranu…Odlazak u AIN KARIM – mjesto rođenja sv. Ivana Krstitelja. Marijin izvor. Crkva Pohođenja Marijina Elizabeti (mjesto Marijina hvalospijeva „Veliča“). Panoramski razgled Novog Jeruzalema( zgrada Kneseta (parlamenta), Muzeja Knjige) Posjet BETANIJI – crkvi Lazarova groba. Povratak u Betlehem. Večera iznenađenja u Betlehemu. Noćenje.  Šestog dana odlazimo prema Jeruzalemu. Kliknite i scrol dolje za "uživo" iz Jeruzalema OVDJE. Razgled: MASLINSKA GORA. BETFAGA – mjesto Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem na Cvjetnicu, mjesto uzašašća Isusova, pogled na Jeruzalem i fotografiranje, crkva Očenaša, crkva Dominus Flevit (Gospodnjeg plača), Gospin grob, mjesto Judine izdaje, Maslinski vrt s bazilikom Muke – Krvavog znoja Isusova. Sveta Misa u 11,00 h. Mjesto mučeništva sv. Stjepana i vrata sv. Stjepana. Slobodno za ručak. – ručak je vlastiti. Crkva sv. Ane, ribnjak Bethezda, tvrđava Atonija – 1. Postaja Križnog puta. Kapela bičevanja, Križni put (Via Dolorosa) – pobožnost i tumačenje. Bazilika sv. Groba: Kalvarija – sv. Grob. Večera u hotelu. Navečer sat klanjanja u Maslinskom vrtu. Noćenje. Slijedećeg dana smo također u Jeruzaelmu: Hramski prostor: Džamija Al Aksa, Omarova džamija i mjesto mučeništva sv. Nikole Tavelića, Zid plača (Zapadni zid). SION: Crkva Marijina usnuća, Dvorana posljednje večere, crkva sv. Petra od Pijetlova pjeva, Siloam. Slobodno za ručak – ručak je vlastiti, slobodno za osobne programe, kupovinu suvenira. Slijedi posjet memorijalnom centru YAD VASHEM, te spremanje prtljage. Večera. Noćenje. Osmi dan nakon doručka odlazimo prema staroj JAFFI - razgled najstarijeg dijela TEL AVIVA. Panoramska vožnja i razgled najmodernijeg i najživahnijeg izraelskog grada uz slobodno vrijeme u centru za šetnju, kavu na obali ili posjet poznatoj i velikoj tržnici. Polazak autobusom do zračne luke Ben Gurion, prijava na let. Polet zrakoplova u 16,10 h. Obrok tijekom leta. Slijetanje u Zagreb u 18,35h. Povratak autobusom kućama tako da smo u Var. Toplicama u utorak 28. veljače oko 20,30 sati . Svi možete u župnom uredu već sada - ili u nedjelju - dobiti listić s programom i brojevima telefona hotela, vodiča, pratnje.... Hodočasnicima napominjem da su slijedećeg tjedna prema prognozi temperature u Jeruzaelmu od 5 °C (noću i ujutro) dok su dnevne temperature oko 15-18 °C. Prognozu vremena možete vidjeti ako kliknete OVDJE za Jeruzalem ili OVDJE za Nazaret. A za Betlehem OVDJE. Hoteli: (možete ih potražiti na internetu) 1. Gardenia hotel / Nazareth 21/24.2.2012: TEL 00972 (0)7 - 32115200 2. Shepherd hotel/ Bethlehem 24/27.2.2012 TEL. 00972 (0)2 -2740656 3. Gold hotel /Jerusalem 27/28.2.2012 TEL.00972 (0)2-5013333 Gold Hotel smješten je u samom srcu grada Jeruzalema, blizu zidina grada u Jaffa ulici 234. Vodiči: gosp. Goran Hranjec - agencija OBSIDO travel ( telefon 0038598616637 cijelo vrijeme u hitnom slučaju) fra Vlado Rukavina - koji nas čeka u zračnoj luci u Tel Avivu. U slučaju hitnosti može se kontaktirati i broj agencije u Izraelu (engleski jezik) Issa Gharib Tel: +972 (0)2- 2757363 Cel: +972 (0) 598905167 Cel: +972 (0) 523735572 Nadam se da se već sada radujete i duhovno pripremate za naše hodočašće. Stoga poslušajte slijedeće molitve: |
10.02.2012., petak
MISNO SLAVLJE UZ SPOMENDAN BL. ALOJZIJA STEPINCA I DAN BOLESNIKA
 U petak, 10. veljače 2012. na spomendan bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika kapele u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Var. Toplicama te uoči blagdana Majke Božje Lurdske i XX. svjetskog dana bolesnika, Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak predvodio je misno slavlje u Kongresnoj dvorani hotela "Minerva".  Specijalna bolnica za Medicinsku rehabilitaciju u Var. Toplicama, za osobe koje se liječe i rehabilitiraju od bolesti i ozljeda lokomotornog sustava, i koja spada u sam vrh hrvatske fizikalne medicine i rehabilitacije, na poticaj stalnog bolničkog dušobrižnika preč. Andrije Jagečiča – Bolteka, koji već jedanaest godina vodi redovitu duhovno - pastoralnu skrb za korisnike i osoblje bolnice, već tradicionalno svečanim misnim slavljem obilježava Svjetski dan bolesnika koji se slavi na blagdan Majke Božje Lurdske, ove je godine proslavila taj dan na spomendan bl. Alojzija Stepinca – zaštitnika bolničke kapele koja svaki dan na misna slavlja i pobožnosti okuplja lijepi broj liječenih osoba a i samih djelatnika bolnice te vjernika iz župe Var. Toplice.  Predvodeći misno slavlje za bolesnike, djelatnike bolnice i prisutne vjernike iz Topličke župe, preuzv. Biskup je u prigodnoj propovijedi najprije ukratko podsjetio na važnije trenutke iz života blaženog Alojzija, tog svijetlog lika crkve u Hrvata, naglasivši posebno kako je životni put i mučeništvo bl. Alojzija svima nama poziv na nasljedovanje i svjedočenje vjere. Napomenuo je da proslava ovogodišnjeg „Stepinčeva“ u našoj Crkvi želi biti priprava za „godinu vjere“ koju je papa Benedikt XVI najavio za cijelu Crkvu i koja će započeti 11. listopada ove godine - na pedesetu obljetnicu otvaranja II. vatikanskog sabora. Tog je datuma naime i blaženom Alojziju (11.10.1946.g.) izrečena presuda na 16 godina zatvora. „Godina vjere“ biti će prigoda za posebno promišljanje i ponovno otkrivanje vjere kako bi se ponovno otkrila radost u vjeri koja je zapravo prihvaćanje osobe Isusa Krista i potpuno pouzdanje u njega, što se u potpunosti ostvarilo u životu bl. Alojzija, koji je sve svoje pouzdanje stavio u Gospodina.  Završavajući svoju propovijed preuzv. Biskup je ohrabrio prisutne bolesnike primjerom bl. Alojzija koji je i sam svojom patnjom i bolešću koju je strpljivo podnosio svim bolesnicima uzor kako se vrši volja Božja – a i njegove su posljednje riječi „Budi volja tvoja“ bile čin vjere na pragu vječnosti.  Biskup je naglasio kako će godina vjere biti također prigoda za jačanje ljubavi jer vjera bez ljubavi nije plodna. Stoga je na koncu na poseban način zahvalio osoblju bolnice koje se strpljivo i s puno ljubavi brine za bolesnike, a posebno preč. Andriji Jagečiču Bolteku koji s puno ljubavi i strpljivosti obavlja svoju dušobrižničku službu, jer nas Kristova ljubav potiče da skrbimo za svoju braću. Na koncu misnog slavlja, bolnički dušobrižnik preč. Andrija zahvalio je preuzv. Biskupu za njegov dolazak, te Ravnateljstvu bolnice, susjednim svećenicima na čelu s preč dekanom Stjepanom Makarom, crkvenom zboru župe Var. Toplice i svima koji su svojim sudjelovanjem uzveličali misno slavlje.  Poruka pape Benedikta XVI. za 20. Svjetski dan bolesnika Draga braćo i sestre! U prigodi Svjetskog dana bolesnika, kojeg ćemo slaviti 11. veljače 2012., na spomendan Gospe Lurdske, želim ponovno izraziti svoju duhovnu blizinu svim bolesnicima koji se nalaze u mjestima u kojima se pruža skrb za bolesne ili su zbrinuti u obiteljima, izražavajući svakom od njih brižnost i ljubav čitave Crkve. U velikodušnom prihvaćanju s ljubavlju svakog ljudskog života, osobito slabih i bolesnih, kršćanin izražava važni aspekt vlastitog evanđeoskog svjedočenja, po Kristovu primjeru, koji se prignuo nad čovjekova materijalna i duhovna trpljenja da ih ozdravi. 1. Ove godine, koja predstavlja najbližu pripravu za svečani Svjetski dan bolesnika koji će se slaviti u Njemačkoj 11. veljače 2013. i u čijem će žarištu biti vrlo znakovit lik Samarijanca (usp. Lk 10, 29-37) želim staviti naglasak na "sakramentima ozdravljenja", to jest na sakramentu pokore i pomirenja kao i sakramentu bolesničkog pomazanja, koji imaju svoje prirodno ispunjenje u euharistijskoj pričesti. Isusov susret s desetoricom gubavaca, opisan u Evanđelju svetog Luke (usp. Lk 17, 11-19), osobito riječi koje Gospodin upućuje jednom od njih: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" (r. 19), pomažu nam da postanemo svjesni važnosti vjere za one koji se, pod teretom patnje i bolesti, približavaju Gospodinu. U susretu s njim mogu stvarno iskusiti da onaj koji vjeruje nije nikada sam! Bog nas, naime, u svome Sinu, ne napušta u našim tjeskobama i trpljenjima, već nam je blizu, pomaže nam nositi ih i želi ozdraviti u dubini naše srce (usp. Mk 2, 1-12). Vjera tog jedinog gubavca koji se, vidjevši da je ozdravio, pun divljenja i radosti, za razliku od ostalih, vraća odmah Isusu da mu izrazi svoju zahvalnost, pomaže nam shvatiti da je ponovno zadobiveno zdravlje znak nečeg dragocjenijeg od pukog tjelesnog ozdravljenja, to je znak spasenja koje nam Bog daje po Kristu; ono nalazi svoj izraz u Isusovim riječima: Tvoja te vjera spasila. Tko u vlastitom trpljenju i bolesti zaziva Gospodina siguran je da ga njegova ljubav neće nikada napustiti i da ni ljubav Crkve, koja u ovom svijetu nastavlja njegovo djelo spasenja, neće nikada minuti. Tjelesno ozdravljenje, izraz dubljeg spasenja, otkriva tako važnost koju čovjek, kao cjelina satkana od duše i tijela, ima za Gospodina. Svaki sakrament, usto, izražava i ostvaruje blizinu samoga Boga, koji, na potpuno besplatan način, "stupa s nama u dodir po materijalnim zbiljnostima…, kojima se služi, pretvarajući ih u sredstva susreta između nas i njega samog" (Homilija, Misa potvrde, 1. travnja 2010). "Jedinstvo između stvaranja i otkupljenja postaje vidljivo. Sakramenti su izraz opipljivosti naše vjere koja obuhvaća tijelo i dušu, čitavog čovjeka" (Homilija, Misa potvrde, 21. travnja 2011). Glavni zadatak Crkve je zasigurno naviještanje Božjeg kraljevstva, "ali upravo taj navještaj mora biti proces ozdravljenja: '…iscijeliti srca slomljena' (usp. Iz 61, 1)" (isto), prema zadaći koju je Isus povjerio svojim učenicima (usp. Lk 9, 1-2; Mt 10, 1.5-14; Mk 6, 7-13). Sprega tjelesnog zdravlja i obnove slomljenih srca pomaže nam stoga bolje shvatiti "sakramente ozdravljenja". 2. Sakrament pokore je bio često u središtu razmišljanja crkvenih pastirâ, upravo zbog velike važnosti koju ima u kršćanskom životu, jer "sva vrijednost Pokore jest u tome da u nama ponovno obnovi Božju milost i s Bogom nas sjedini dubokom ljubavlju" (Katekizam Katoličke Crkve, 1468). Nastavljajući razglašavati Isusovu poruku oproštenja i pomirenja, Crkva ne prestaje pozivati čitavo čovječanstvo da se obrati i vjeruje u evanđelje. Poziv apostola Pavla: "Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5, 20), ona prihvaća kao vlastiti. Isus, u svojem životu, naviješta i uprisutnjuje Očevo milosrđe. On je došao ne da osuđuje, već da oprašta i spašava, da pruži nadu također u najdubljoj tami patnje i grijeha, da dadne vječni život; tako u sakramentu pokore, u "lijeku ispovijedi", iskustvo grijeha ne izrođuje se u očaj, već susreće ljubav koja oprašta i preobražava (usp. Ivan Pavao II., Posinod. apost. pobud. Pomirenje i pokora. Reconciliatio et paenitentia, 31). Bog, "bogat milosrđem" (Ef 2, 4), poput oca iz evanđeoske prispodobe (usp. Lk 15, 11-32), ne zatvara srce nikome od svoje djece, već ih čeka, traži, nalazi tamo gdje odbacivanje zajedništva zatvara u osamu i podjelu, poziva ih da se okupe oko njegova stola, u radosnoj svečanosti opraštanja i pomirenja. Trpljenje, u kojem bi se kod čovjeka mogla javiti napast da se prepusti obeshrabrenosti i očaju, može se tako pretvoriti u vrijeme milosti u kojem se čovjek može povući u samog sebe i, poput rasipnog sina iz prispodobe, preispitati vlastiti život, prepoznati zablude i promašaje, osjetiti nostalgiju za Očevim zagrljajem i vratiti se putu koji vodi prema njegovu domu. On, u svojoj velikoj ljubavi, uvijek i svagda bdije nad našim životom i čeka nas da svakom djetetu koji mu se vrati udijeli dar punog pomirenja i radosti. 3. Čitajući Evanđeljâ jasno vidimo kako je Isus uvijek iskazivao posebnu pažnju bolesnima. On ne samo da je pozvao svoje učenike da im liječe rane (usp. Mt 10, 8; Lk 9, 2; 10, 9), već je također za njih ustanovio posebni sakrament: bolesničko pomazanje. Jakovljeva poslanica potvrđuje da je taj sakramentski čin prisutan već u prvoj kršćanskoj zajednici (usp. 5, 14-16): bolesničkim pomazanjem praćenom molitvom prezbiterâ, čitava Crkva preporučuje bolesne Gospodinu patniku i proslavljenom, da ublaži njihove patnje i spasi ih, štoviše poziva ih da se u duhu sjedine s Kristovom mukom i smrću, kako bi tako pridonijeli dobru Božjeg naroda. Taj nas sakrament potiče razmatrati dvojako otajstvo Maslinske gore, gdje se Isus našao dramatično suočen s putom na koji ga je uputio Otac, putom muke, najvišeg čina ljubavi, i prihvatio taj put. U tome času, on je posrednik, "nosi na sebi, preuzima na sebe trpljenje i patnju svijeta, preobražavajući je u vapaj Bogu, donoseći je pred oči i u ruke Bogu, i noseći je tako zbiljski k času otkupljenja" (Lectio divina, Susret s rimskim klerom, 18. veljače 2010.). Ali "Maslinska gora je… također mjesto s kojeg je on uzašao k Ocu, to je dakle mjesto otkupljenja… Taj dvojaki misterij Maslinske gore je također uvijek 'na djelu' u sakramenalnom ulju Crkve… znaku Božje dobrote koja se pruža k nama da nas dotakne" (Homilija, Misa potvrde, 1. travnja 2010.). U bolesničkom pomazanju, sakramentalna tvar ulja nam biva ponuđena, tako reći, "kao Božji lijek… koji nam sada ulijeva pouzdanje u njegovu dobrotu, pružajući nam snagu i utjehu, ali koji je istodobno ustremljen izvan bolesti prema konačnom ozdravljenju, uskrsnuću (usp. Jak 5, 14)" (isto). Taj sakrament zaslužuje danas veću pažnju, bilo u teološkom promišljanju, bilo u pastoralnom radu s bolesnima. Prepoznavajući pravu vrijednost sadržaja liturgijske molitve koji se prilagođavaju raznim ljudskim situacijama vezanim uz bolest, ali ne samo nju, kada se čovjek nađe na kraju svog životnog puta (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1514), bolesničko pomazanje ne smije se smatrati malne "manjim sakramentom" u odnosu na ostale. Ako su pažnja i pastoralna skrb prema bolesnima s jedne strane znak Božje nježnosti prema onima koji trpe, s druge donosi duhovnu korist također svećenicima i čitavoj kršćanskoj zajednici, koji su svjesni da ono što je učinjeno najmanjemu, učinjeno je samom Isusu (usp. Mt 25, 40). 4. U vezi "sakramenata ozdravljenja" sveti Augustin kaže: "Bog ozdravlja sve bolesti. Ne boj se dakle: sve će bolesti biti ozdravljene… Moraš samo dopustiti da te on ozdravi i ne smiješ odbaciti njegove ruke" (Izlaganje o Psalmu 102, 5: PL 36, 1319-1320). Riječ je o dragocjenim sredstvima Božje milosti, koja pomažu bolesniku da se sve potpunije suobliči otajstvu Kristove smrti i uskrsnuća. Zajedno s ta dva sakramenta, htio bih istaknuti također važnost euharistije. Primljena u trenutku bolesti pridonosi, na jedinstven način, odjelotvorenju te preobrazbe, pridružujući onoga koji se hrani Isusovom Tijelu i Krvlju Njegovu prinosu samoga sebe Ocu za spasenje svih. Čitava crkvena zajednica, a navlastito župne zajednice, trebaju posvetiti pozornost tome da se osigura mogućnost čestog pristupanja sakramentskoj pričesti onima koji, zbog zdravstvenih razloga ili poodmakle dobi, ne mogu ići u bogoslužna mjesta. Na taj se način toj braći i sestrama pruža mogućnost da osnaže odnos s Kristom raspetim i uskrslim, sudjelujući svojim životom prinesenim za ljubav Kristovu, u samom poslanju Crkve. U toj perspektivi, važno je da svećenici koji vrše svoj osjetljivi rad u bolnicama, lječilištima i domovima bolesnika osjete da su "'poslužitelji bolesnikâ', znak i oruđe Kristova suosjećanja, koji mora doći do svakog čovjeka koji trpi" (Poruka za XVIII. Svjetski dan bolesnika, 22. studenog 2009.). Suobličavanje Kristovom uskrsnom otajstvu, koje se može postići također praksom duhovnog zajedništva, poprima sasvim osebujno značenje kada se euharistiju podjeljuje i prima kao popudbina. U tome trenutku života još snažnije odjekuju Gospodinove riječi: "Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan" (Iv 6, 54). Euharistija, nadasve kao popudbina, je – prema definiciji svetog Ignacija Antiohijskog – "lijek besmrtnosti, protuotrov za smrt" (Poslanica Efežanima, 20; PG 5, 661), sakrament prijelaza iz smrti u život, iz ovoga svijeta k Ocu, koji sve čeka u nebeskom Jeruzalemu. 5. Tema ove Poruke za 20. Svjetski dan bolesnika, "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" gleda također prema naprijed, prema predstojećoj Godini vjere, koja će započeti 11. listopada 2012., koja predstavlja povoljnu i dragocjenu prigodu da se ponovno otkrije snagu i ljepotu vjere, da se prodube njezini sadržaji i da je se svjedoči u svakodnevnom životu (usp. apost. pismo Porta fidei, 11. listopada 2011.). Želim obodriti bolesnike i patnike da nalaze uvijek sigurno sidro u vjeri, jačanoj slušanjem Božje riječi, osobnom molitvom i sakramentima, istodobno pozivam pastire da budu sve spremniji podjeljivati ih bolesnima. Neka svećenici, po primjeru Dobrog Pastira i kao vođe stada koje im je povjereno, budu ispunjeni radošću, brižni prema slabima, jednostavnima, grešnima, očitujući beskrajno Božje milosrđe umirujućim riječima nade (usp. Sv. Augustin, Pismo 95, 1: PL 33, 351-352). Svima koji rade na polju zdravstva, kao i obiteljima koji u svojim najbližima vide ispaćeno lice Gospodina Isusa, ponovno upućujem svoju osobnu zahvalu i zahvalnost Crkve, jer oni, u svojoj profesionalnoj stručnosti i tišini, često ni ne spominjući njegovo ime, očituju Krista na konkretan način (usp. Homilija, Misa potvrde, 21. travnja 2011.). Mariji, Majci milosrđa i Zdravlju bolesnih, uzdignimo svoj pogled pun pouzdanja i svoju molitvu; neka ona svojim majčinskim suosjećanjem, koje je očitovala dok je stajala uz svoga umirućeg Sina na križu, prati i podupire vjeru i nadu svake bolesne osobe i svih koji pate na putu ozdravljenja od rana tijela i duše. Svima jamčim svoj spomen u molitvi, dok svakom pojedinom podjeljujem posebni apostolski blagoslov. Papa Benedikt XVI. |
