independent country croatia
03.11.2006., petak
ONIMA KOJI NE VJERUJU-SUDITE SAMI SEBI
Vidim kako i dalje ima onih koji tzv. slučaj Glavaš shvaćaju kao veliku šalu i tjeranje pravde. Koje pravde? svi su se okomili na gosp. Glavaša, a da ni ne znaju tko je on i što je učinio za Osijek, da onaj grad za koji svi smatraju da je u srbiji (Zagrepčani se lako tu mogu otkriti). Rat bijesni, grad ostaje pust, ljudi bježe na sve strane, Vukovar je pao (nemojte slaviti pad Vukovara 18.-ga, nego ga OBILJEŽITE u dugoj molitvi za najveću mrlju suvremene hrvatske povijesti-mnogi taj datum slave!!!), u osijeku totalna panika. Veći vam je poznat pojam ''petokolonaš''. Gospodo moja, takvih je po osječkim četvrtima bilo na desetke. Primjer: započelo je jednodnevno dogovoreno zatišje, ljudi hrle iz podruma ne bi li uhvatili danjeg svjetla nakon nekoliko dana provedenih pod zemljom, jednostavno da taj jedan dan provedu kao svi normalni ljudi jer ih navečer opet čeka ista večer iščekivanja. Ljudi izlaze, pregledavaju svoje domove na najvišljim katovima, riskiraju živote jer srbočetnicima nije trebalo mnogo povoda da raspale, odlaze u trgovine, kući s posla na kojemu su morali provesti po nekoliko dana zbog stalne opće opasnosti-pokušavaju živjeti nekadašnju realnost koju su im oduzeli zaluđeni četnici, susjedi, školske kolege... Iako je primirje, svi imaju na umu, ipak, jednu stvar-kada će netko zapucati s balkona okolnih kuća. Naime, ljudi su znali da ni jedno bombardiranje nije toliko opasno koliko je za život pogubno djelovanje pritajenih četničkih istomišljenika koji su s prozora svojih domova na najvišim katovima najvišljih osječkih zgrada snajperima gađali nedužne prolaznike. Imali ih na dlanu, nevine koji idu kupiti kruh nako što su jedan jeli četiri dana. Skidali ih jedan po jedan. A za takve se ljude znalo. To su bili stari, dobro poznati susjedi koji su s nama živjeli u bratsvu i jedinstvu, dok im se nije pružila prilika pokazati svoju pravu stranu. Dragi prijatelji, takvi su ljudi bili tempirane bombe grada Osijeka. kako s njima postupiti? Opraštati im? S ove perspektive mnogi govore sve i svašta, iz zagreba. Vratimo se na početak priče. Rat bjesni, grad ostaje pust (neke priče kazuju kako je u najgorim stradavnjima Osijeka u njem bilo oko 2000 ljudi, 2000!!!!!), grad opkoljen s tri strane, hrane je sve manje, pucnjeva ne prestaje... idioti sa svojih balkona pucaju po građanima!!!! Tada su se pojavili neki momci koji su imali hrabrosti se uhvatiti u koštac s tim problemom. Oformljene su skupine koje su taj problem riješile. nitko se drugi nije usudio uletati u stanove iz kojih se pucalo snajperima, stanove u kojima su bili veliki arsenali oružja, u kojima su ponekad živjele bakice i djedovi-ali snajperisti. U čitavome ratnome ludili, takvi su ljudi brzo okončali svoje živote, na razne načine o kojima ne treba niti biti zbora jer stanje u kojem je grad bio nije moglo iznjedriti moralna razmišljanja (ratna psihoza). Ratna psihoza je učinala svoje, ali se grad oslobađao. u svakome je gradu bila slična situacija.Gdje je u ovoj priči Haag? Nema ga. Nije pokazao nikakav interes za g. Glavaša. Zašto? Zato što su znali da nema dokaza, da ga nikako ne bi mogli osuditi. Ali, tu se pojavio novi hrvatski izdajnik Sanader. Potaknut političkim motivima, pokušava osuditi g. Glavaša. Istoga onoga političara koji je Sanaderu omogućio da odnese pobjedu na stranačkim izborima, uz pomoć batinaša i namještanjem izbora. Istoga Glavaša koji mu je bio stranački kolega 15 godina. Što sanader radi? ometa pravosuđe nametanjem osječkim sudovima da sude Glavašu, a zna se da se ne može suditi za isti zločin-ratni pred dva suda, može samo na onome koji je slučaj pokrenuo-a to je Zagrebački!!! Na kraju, a moglo bi se još, način na koji se iskazuje potpora g. Glavašu je dostojanstven i uljuđena, nije huškačka kakvu su mnogi očekivali. Zašto? Zato što nema politikčih motiva iza potpre koju Osijek pruža Branimiru Glavašu. BOG OSIJEK, BOG SLAVONIJO!!!! |
