independent country croatia
03.11.2006., petak
ONIMA KOJI NE VJERUJU-SUDITE SAMI SEBI
Vidim kako i dalje ima onih koji tzv. slučaj Glavaš shvaćaju kao veliku šalu i tjeranje pravde. Koje pravde? svi su se okomili na gosp. Glavaša, a da ni ne znaju tko je on i što je učinio za Osijek, da onaj grad za koji svi smatraju da je u srbiji (Zagrepčani se lako tu mogu otkriti). Rat bijesni, grad ostaje pust, ljudi bježe na sve strane, Vukovar je pao (nemojte slaviti pad Vukovara 18.-ga, nego ga OBILJEŽITE u dugoj molitvi za najveću mrlju suvremene hrvatske povijesti-mnogi taj datum slave!!!), u osijeku totalna panika. Veći vam je poznat pojam ''petokolonaš''. Gospodo moja, takvih je po osječkim četvrtima bilo na desetke. Primjer: započelo je jednodnevno dogovoreno zatišje, ljudi hrle iz podruma ne bi li uhvatili danjeg svjetla nakon nekoliko dana provedenih pod zemljom, jednostavno da taj jedan dan provedu kao svi normalni ljudi jer ih navečer opet čeka ista večer iščekivanja. Ljudi izlaze, pregledavaju svoje domove na najvišljim katovima, riskiraju živote jer srbočetnicima nije trebalo mnogo povoda da raspale, odlaze u trgovine, kući s posla na kojemu su morali provesti po nekoliko dana zbog stalne opće opasnosti-pokušavaju živjeti nekadašnju realnost koju su im oduzeli zaluđeni četnici, susjedi, školske kolege... Iako je primirje, svi imaju na umu, ipak, jednu stvar-kada će netko zapucati s balkona okolnih kuća. Naime, ljudi su znali da ni jedno bombardiranje nije toliko opasno koliko je za život pogubno djelovanje pritajenih četničkih istomišljenika koji su s prozora svojih domova na najvišim katovima najvišljih osječkih zgrada snajperima gađali nedužne prolaznike. Imali ih na dlanu, nevine koji idu kupiti kruh nako što su jedan jeli četiri dana. Skidali ih jedan po jedan. A za takve se ljude znalo. To su bili stari, dobro poznati susjedi koji su s nama živjeli u bratsvu i jedinstvu, dok im se nije pružila prilika pokazati svoju pravu stranu. Dragi prijatelji, takvi su ljudi bili tempirane bombe grada Osijeka. kako s njima postupiti? Opraštati im? S ove perspektive mnogi govore sve i svašta, iz zagreba. Vratimo se na početak priče. Rat bjesni, grad ostaje pust (neke priče kazuju kako je u najgorim stradavnjima Osijeka u njem bilo oko 2000 ljudi, 2000!!!!!), grad opkoljen s tri strane, hrane je sve manje, pucnjeva ne prestaje... idioti sa svojih balkona pucaju po građanima!!!! Tada su se pojavili neki momci koji su imali hrabrosti se uhvatiti u koštac s tim problemom. Oformljene su skupine koje su taj problem riješile. nitko se drugi nije usudio uletati u stanove iz kojih se pucalo snajperima, stanove u kojima su bili veliki arsenali oružja, u kojima su ponekad živjele bakice i djedovi-ali snajperisti. U čitavome ratnome ludili, takvi su ljudi brzo okončali svoje živote, na razne načine o kojima ne treba niti biti zbora jer stanje u kojem je grad bio nije moglo iznjedriti moralna razmišljanja (ratna psihoza). Ratna psihoza je učinala svoje, ali se grad oslobađao. u svakome je gradu bila slična situacija.Gdje je u ovoj priči Haag? Nema ga. Nije pokazao nikakav interes za g. Glavaša. Zašto? Zato što su znali da nema dokaza, da ga nikako ne bi mogli osuditi. Ali, tu se pojavio novi hrvatski izdajnik Sanader. Potaknut političkim motivima, pokušava osuditi g. Glavaša. Istoga onoga političara koji je Sanaderu omogućio da odnese pobjedu na stranačkim izborima, uz pomoć batinaša i namještanjem izbora. Istoga Glavaša koji mu je bio stranački kolega 15 godina. Što sanader radi? ometa pravosuđe nametanjem osječkim sudovima da sude Glavašu, a zna se da se ne može suditi za isti zločin-ratni pred dva suda, može samo na onome koji je slučaj pokrenuo-a to je Zagrebački!!! Na kraju, a moglo bi se još, način na koji se iskazuje potpora g. Glavašu je dostojanstven i uljuđena, nije huškačka kakvu su mnogi očekivali. Zašto? Zato što nema politikčih motiva iza potpre koju Osijek pruža Branimiru Glavašu. BOG OSIJEK, BOG SLAVONIJO!!!! |
16.04.2006., nedjelja
TRIBUTE TO ONE AND ONLY BRANIMIR GLAVAŠ
konačno se hrvatski vitez Branimir Glavaš vratio na velika vrata u politiku. ovim mu se odaje samo mala počast iako je on mnogo više zadužio našu domovinu i slavoniju. nadan se da je ovo početak nekoga ljepšega vremena za sve nas osječane i slavonce. bog uvije bio uz tebe, hrvatski sokole!!!!! |
|
vidiš,sada nešto napišeši onda se to pojavi na ekranu, u Aeengleskoj to tako isto rade.ajd sad probaj. nemoj se stidjeti,mnoge je prvi puta boljelo, ali im je kasnije bilo fino, čak i ukusno, ono bijelo. ma ne, nije to ništa. to normalno, malo iscuri, ne uvijek, nemoj da te je strah. ajd sad ti meni reci jel ti tko kod kuće??a nije, onda bok. |
21.04.2005., četvrtak
|
slučajno navratih i vidjeh da ima nekih (prava si) koji još dolaze. eto, jebiga ne ćete ništa naći jer je gotovo. sad sam vojnik, a vojnik je dobar. tinejđerici pozdravi, i pozdravi i daj mi ostavi broj pa da se možemo normalno čuti. |
08.04.2005., petak
|
odlučio sam da više ne ću pisati jer mi se ne da kao što se vidi. samo ću čitati tuđe, komentirati i tako. ovo mi više nema smisla. vi samo pišite, tinejđerica pogotovu i puno ju pozdravljam. jebiga lacoste, kako da ti pišem kad nema pristupa tvojoj stranici. rado bi posjetio, ali ne mogu. |
20.03.2005., nedjelja
sada na štakama
|
napokon sam se vrati s operacije. jebeno ali napokon manje boli. lijepo sam ležao i razočarao se. sve one fame o medicinskim sestrama padaju u vodu. sve srednjovječen babe i još slaboga izgleda. šteta, ja se ponadao da ću barem uz bolove uživati u pogledu. ništa. zakon je stvar što je bio tv u sobi, lai još važnije je što sam mogao pušiti di iznemoglosti u sobi. samo kad je vizita ne smiješ, a onda obrij po kutiji. kako se nijesma smio dizati, usrao sam peplom cijeli krevet pa su me sestre jebale cijelo vrijeme, lai mi nisu branile pušiti. jebeno ludo. cijeli svijet brani pušenje u zatvorenim prostorima, a mi u BOLNICI u sobi pušimo ko turčini. doveli kasnije i nekog malog levata od 16 godina. dečkić ne zna piti, pa se ubio ko majmun i razbio glavu, nije znao gdje je. zato mu ćaća i mater znaju i bit će po glavi stanovnika. djeco, naučite se piti a ne ovako pa smrt.sada lagano na štakama u birtiju, samo da ne boli. ne mogu sjediti, ležati ni hodati. nikada više. i još. anestezija je zakon. zbog nje se isplati ići na operaciju. čisto ludilo. znaš gdje si, sve je smiješno, a polsije se ničega ne sjećaš. ludilo, samo lebdenje. jedino je jebeno to primiti u kučmu, ostalo je laganica. rado bi to ponovio, samo ne onu bol kada djelovanje prođe.eto. puno pozdrava tinejđerici1 jer me sjećanje na tebe navelo da mislim na lijepe stvari i zaboravim bol. |
12.03.2005., subota
|
danas se idem napiti ko guzica u grad. evo već pijemo i ne će završiti na dobro.s nama ide i prijateljev brat đuro, a đuro je zajebanoga temperamenta i ima tešku ruku. tako da će biti sranja. nismo se već dugo ubili i sada sve dolazi na naplatu. mla sve obići i tako. inače, ona starka voditeljica iz binga se jebeno utegla. eto, ništa inspiracije. puno pozdravljam tinejđericu1-atomski, svaka čast.ko slika si. |
eh ta matematika
|
baš sam malo razimšljao o onome što su pričali u onim novim novinama i smatram da je to u redu, ono o pornićima u srednjim školama. osim što je to ispravno, to bi se trebalo pustiti u jevnu uporabu svim zainteresiranim. većina ih je srednjoškolki izjavila da bi rado snima poneki film, ali ga ne bi javno prikazivale, ko boje se reakcije. pogledajte one srbijanke, što se njima dogodili, ništa i još su popularne. samo kad bi jedna probila led to bi onda sve radile i dome se svi veselimo. i onda bi psiholozi počeli popovati, i tražiti zašto to mladi rade, kako je to loš moral i odgoj roditelja. ljudi, to je normalna stvar ako netko to hoće. zašto braniti. a i tako ima puno lijepih stvari za vidjeti. zašto da to ostane skriveno. neki se ne će složiti i ne moraju. jebiga. ja sam za. |
10.03.2005., četvrtak
|
nadam se da je logo po mjeri nekih pa da nema više vrijeđanja. a starka se baš utegla |
05.03.2005., subota
MULLET, OLITI FUDBALERKA
aha. jesam li vas sve uvatio. nemoj da mi neko slavi božić prije 7.01. eto, dani za danom prolaze, a ja shvaćam jednu jedinu i pravu istinu. a ta je da sam ja, a tako moraju i svi drugi, našao idealnu frizuru. do sada sam bio pomalo utučen, nekako mrzovoljan i neraspoložen. to se promijenilo nekako s pronalaskom frizure koja mi najbolje stoji. nije da sam bio nesretan, ali je nešto falilo da sve bude ok. onda sam otkrio nešto što se zove FUDBALERKA. znam da se oni malobrojni koji zalaze u ove krajeve sada zgražaju, mole svetome savi i smiju od srca, misleći koji je ovo glupan. ali, grdno ste se prevarili. nemojte misliti kako je to glupo. to je idealna frizura. kada sam vidio onoga romanopisca dejvida bekema (bekemu, bekemu, jesi vrag), sinulo mi je kako je to što tražim, baš fudbalerka, oliti nogometaljka. to je ona frizura koja dijeli one koji imaju dugu kosu od onih koji ju gaje kratkom. cijela je filozofija u tomu da, imajući fudbalerku, čovjek nosi i kratku i dugu kosu jer mu repovi iza vrata stvaraju dojam kako ima dugu kosu, a od naprijed je kratka, tako da je i na tome planu zadovoljan. ima tu i praktična strana te frizure, a ta je grijanje vratnih žila po ovome hladnome vremenu. mi tu ne govorimo o onim fudbalerkama tipa osamdesete i početak devedesetih, one s nogometnih stadiona; tipa pešalov; tipa gore kovrčavo kratko, a iza dugi kovrčavi repovi. ne, to je stilizirana fudbalerka. lagano do uha gornji dio na razdjeljak ili na stranu, a iza dulja kako bi se dobio onaj dojam kako je kosa duga. ako netko gleda onu talijansku sapunicu na novoj televiziji, onda zna o čeme pričam jer je tamo pravi festival fudbalerki. ne jebem ja više one koji su protiv toga. pa ljudi nemojte biti zadrti. vremena se mijenjaju ali frizura uvijek ostaje ista. iskonska fudbalerka. zar nije lijepo pogledati čovjeka s pravom fudbalerkom, ono mu malo viri iza vrata, a naprijed kratko fino od frizera. kad idem frizeru, kažem: samo mi malo podšišaj, skrati mi vrhove. iza mi ne diraj ili samo malo, a od naprijed udari neki novi fazon. vidite da smo i mi ljudi koji želimo malo slobode i da na sse cijeni. još kad bi se na to sve dodali brkovi, e ljudi moji di bi nas bilo. brčine, fudbalerka.... djevojke, nemojte sada meračiti, znam da vam se sad trlja. čekajte i nađite i vi u svome gradu jednoga tako lijepoga čovjeka. i uživajte u njemu. |
26.02.2005., subota
DOUG SAHM
a ovo je meni u zadnje vrijeme rado slušani country izvođač. lijepe vesele pjesmice laganoga zvuka. ime mu je doug sahm i baš sam nedavno saznao da je umro i baš mi je bilo žao. ali me je njegova pjesma razveselila. neka tako i ostane. |
JEBENO BRATE U NAŠEM NOGOMETU
|
počelo je počelo. i to baš onako kako je trebalo. osjekov rezultat nekako ne mogu preboljeti. nisam danas moga izbaciti na post najavu jer me net jebao, tako da su moje prognozerske uspješnice ostale samo za mene. dakle, osijek. kao što se moglo vidjeti, borbom su zaslužili i više od boda, lai kad se vidi igrač manje, manjak talenta i igračkih sposobnosti, treba uzeti ponuđeno i ostati sretan bodom. iako je ovo bio trenutak da se hajduka dotuče do koljenja jer su bili u kriminalnome izdanju i nikada zreliji za punu mrežu golova, došao je glupi ostopanj i sve uništio. idiotski žuti za svađu i drugi za namjerno igranje rukom. što bi bilo da smo bili komplentni? onakvo junaštvo se već dugo nije vidjelo na našim terenima i dečkima svaka čast. borbenost je izbijala na sve strane, trako po čitavu terenu nije prestajala do sučeva zvižduka. ne znam koja ekipa može toliko trčati, i još, i još. ovaj je rezultat nagrada za uloženi trud, premda bi se svi mogli složiti kako je osijek zaslužio sva tri boda. ono što je hajduk pokazao ovdje, nije vrijedno prvoga mjesta niti svih silnih pojačanja. onaj se guzonjin sin kranjčar nije vidio te je kao u stilu dinamovih utakmica samo trčkarao terenom, ali svih 90 min- zamislite, svih 90!!!! jedini koji ima pohvale je Leko koji je svoj posao odradio profesionalno. hajduk nije stvorio niti upola prilika koliko je osijek s igračem manje, ali je uzeo bod. zahvala osječanima na odličnoj pariji i samo tako naprijed. hajduk? Ipak ima pravde i moja su se očekivanja ostvarila. dinamo je pao na prvom težem ispitu, i to na moju veliku sreću. mamić je fino proda sve što iole vrijedi i planira kupiti prnje iz dinama s zarađenom lovom. dinamo nikada crnji i drago mi je da je to baš bio zagreb. sada će biti zanimljivo dinama gledati u borbi za opstanak, tamo gdje ga svi želimo vidjeti. vidjelo se da je dovođenje lončarevića bio pogrješan potez jer je on jedan od naših slabijih trenera, a na usluzi im je bio her Otto Barić-budale. sada je situacija gadna i ode prvenstvo koje ionako bilo jaaako daleko. I na kraju bih se dotaknuo rijeke koja je baš bezveze prosula bodove protiv susjeda. mogli su im pustit majmuni iz pule. ovako ostaje žaljenje za propuštenim, i nada da će se dokopati bodova za naslov. živjela rijeka. |
24.02.2005., četvrtak
|
e sada idem u kivi kartati i boli me kurac. haudi- kako bi rekli kaouboji. treba nadoknaditi ovijeh nekoliko poraza. i jedno osječko pivo popiti. |
OVO JE TRENUTNA COUNTRY LEGENDA
ajd da baš oborim svoj dnevni prosjek tekstova. eto ga treći, pa neka ide kvragu. evo vam Tim Mcgraw, legenda countryja, najprodavaniji izvođač, trendi pjevač, ali je dobar. tekstovi su mu bliski onom netaknutom jugu, njihovu folkloru. ima i pjesama o štalama, o traktorima, roštiljima, pick upovima, pravom životu country boyja.I like it i love it I want some more of it I tried so hard to find some lovin. ili druga pjesma She thinks my tractor sexy it realy turns her on She is allways strering at me... She is even kind of crazy about my farmers ten she is only one who realy understands what gets me She thinks my tractor sexy ili pjesma Every friday night there is stedy cloud of dust it leads to the field full with pick up tracks... there is big fire burning but dont be alarm its just country boys and girls going down to the farm... |
ODLUČIO SAM KUPITI KAUBOJSKI ŠEŠIR
|
odlučio sam kupiti kaubojski šešir. sigurno se ne pitate zašto jer vas ne zanima. neka i ne mora vas jer je to moja stvar koju ću svejednio reći a vi nemojte čitati, ako ne ćete, ili čitajte ako hoćete. Jedini je problem što toga nema ili baš ja ne mogu u Osijeku, a nemam niakve rodbine u ameriku, nego kao svaki pravi Hrvat u Nemačku. I nije to došlo samo od sebe, nego je već dugo u meni vrilo dok nije sagorjelo u neispunjivu želju za nečim čega tu nema. Znam da to nije obilježje našega podneblja, niti kulture, ali je one kulture koju ja volim. A to je kultura američanskoga juga. Da, american south, taj prirodni i netaknuti dio američkoga društva koji odskače svojom prirodnošću. e jebiga, izgubio sam nit vodilju. svi me jebu sa svih strana. ako mi pukne nastavak pišem, ali i dalje želim kajbojski šešir. Like Tim Mcgraw. |
GRJEŠKE U PRAVOPISANJU 2
Već sam u prvome dijelu naveo povijesni okvir nastanka ove problematike, pa ste mogli dobiti uvid i stvoriti neki stav. U ovom će te tekstu ipak dobiti moje mišljenje, moj subjektivni stav jer sam tako naučen i tako pišem, a ako ste čitali pažljivo, primijetili ste da se uopće ne radi o nekim endehazijskim korijesnkim pravopisima, niti nečemu nerazumljivomu. Zapravo se promjene niti ne primijete. Promjene ću vam sada iznijet, ali baš sve i vidjet će te kako se prašina, zapravo, digla oko ničega.PRAVIL0 1. KRAČENJE SLOGA S DVOGLASNIKOM - ako u oblicima i tvorenicama na mjestu dvoglasnika (ije) dolazi kratak slog (je), tada se dvoglasnik smjenjuje s kratkim je: bijel-bjelina, cijena-cjenik, mlijeko-mljekar... (dakle, nešto sasvim normalno što danas koristite bez da vas netko tjera - kada kratak slog dolazi iza pokrivenoga r, tj. kada je r posljednji glas u stalnoj zatvorničkoj skupini, tada u oblicima od četiriju riječi (vrijeme, privrijediti, upotrijebiti, naprijed) dolazi e, a u ostalih dolazi je. Dakle, vrijeme-vremena, privrijedit-privreda...., ali brijeg-brjegovi, strijela-strjelica, grijeh-grješka. Isto tako pišemo, a ne odnosi se na ovo pravilo jer je ono podpravilo pravila koje kaže da je dolazi iza početnoga r kada on dolazi iza zatvornika ili otvornika: riječ-rječnik, korijen-korjenčić, riješiti-rješenje... Dakle, vidljivo je da je ovo famozno pravilo u novome pravopisu kojega svi smatraju korijenskim, zapravo čisto hrvatsko rješenje s nekim iznimkama onih riječi koje su se najjače uvriježile u svijest govornika. Nema nikakve revolucionarnosti, ničega što već nije u svijesti govornika. PRAVILO 2. ODVOJENO PISANJE NEGACIJA (ne ću) Danas svaki pismeni govornik hrvatskoga jezika zna kako se negirani glagol piše tako da se negacija stavlja u rečenici odvojeno od istoga glagola. Dakle, piše se ne želim, ne tugujem, ne volim... Svi glagoli se tako piši i to nam nije strano. Ono što se dogodilo je sljedeće. Srpski su jezikoslovci jednostavno to pravilo namjerno izbacili iz zajedničkoga pravopisa (to je rješenje svojstveno njihovu jeziku) kada je bila riječ pisanja negacije glagola biti. Glagol biti ima nekoliko inačica pisanja i one su nam svima poznate: ću, ćeš, će, hoću..., sam, si, je..., ali se jedino negacija toga glagola piše spojeno neću. To se naziva napad na jezik, rušenje jezične cjelovitosti. Sada se stvara panika kako to mi opet idemo pisati korijenski, a vidljivo je da to nije ništa drugo nego odstupanje, nepotrebno, od jezičnih pravila. Dakle, ne ću, ne ćeš... PRAVILO 3. GLASOVNE PROMJENE U hrvatskome jeziku postoje glasovne promjene koje su vam poznate:palatalizacija, sibilarizacija, jotacija, ali i jednačenja zatvornika po izgovornome mjestu (pas-pašće, orah-oraščić ne orahčić; u tome je nova promjena), gubljenje glasova (seliti-iseliti, bežični umjesto bezžični) i jednačenje glasova po zvučnosti (pr. vrabac-vrapca). U ovoj zadnjoj promjeni doneseno (ne donešeno) je novo-staro rješenje u situaciji kada se šumnici d i t ne gube ispred c, osim u riječima otac-oca, sudac-suca, svetac-sveca. U svim ostalim riječima se ne gube, dakle: ledac-ledca, letak-letci, sudac-sudci. Dakle, u svim riječima koje završavaju na –dac, -dak, -tac, -tak glasovi d i t se zadržavaju. I tako bi to bilo sve. Baš tako. Sve oko čega se danas diže tolika buka. Nekoliko novih-starih pravila koja su od naše samostalnosti postojala, ali kao dvojnosti, kao izbor između dvoga. Vrjeme je bilo da se dvojnosti, koje idu samo na štetu jezika, dokinu i uspostave stalna pravila. Niti ćemo mi biti nepismeni, niti smo do sada bili, ali je važno pisani jezik dovesti do savršenstva. Važno je uočiti kako ova pravila nisu nova, hrvatskim govornicima strana. Naprotiv, njima smo se porabili sve do Novosadskoga dogovora i sada to ponovno trebamo. Zvuči nategnuto, ali još uvijek postoje elementi (kako zvuči komunistički, ali druge riječi nema) kojima nije svejedno što Hrvati napokon mogu uređivati vlastiti jezik preko kojega su nas godinama tlačili i odnarođivali. Ne smije biti upleteno puno politikanstva u jezične raspre jer one dovode do ovaga da svi, samo ne jezikoslovci, govore o jeziku. HRVATSKI SE JEZIK VOLI ZNANJEM I UČENJEM!!! |
