utorak, 07.08.2007.

O snimanju albuma Zimmer 483...


BRAVO: Koliko dugo ste radili na novom albumu Zimmer 483?
Bill: Teško je reći. Između naših koncerata uvijek smo bili u studiu. Baš prije Božića bila je velika, intenzivna produkcijska faza, kada smo završavali album. Uvijek treba puno vremena dok jedna od naših pjesama bude spremna. Imamo veliki tim, i svatko ima svoje mišljenje.
Tom: Dok pjesma ne bude spremna za snimanje prođe cijela vječnost. Onda dok se pjesma stvarno ne snimi i smixa i sve opet treba cijela vječnost.
Bill: Također uvijek ostavimo pjesmu na neko vrijeme. Nakon nekoliko dana se opet prihvatimo te pjesme i odlučimo ako je dovoljno dobra za naš album. Može se dogoditi i da neki dio bude izbrisan.

BRAVO: Kako ste živjeli dok ste bili u studiu?
Bill: Živjeli smo iznad studia. Uvijek je bilo jako prljavo, ali to je većinom bila naša krivica (smijeh). Nije bio luksuzan stan, samo 3 sobe sa 4 kreveta. Mijenjali smo tko spava gdje. Što smo imali samo jednu kupaonicu je bio veliki problem, konstantno smo se oko toga svađali, tko se kada njome može koristiti. Imali smo dnevnu sobu sa TV-om i kaućem. Kutije pizze su bile posvuda. Jednom na mjesec bi nam to očistili. Ne bi mogao ondje živjeti cijelu godinu…

BRAVO: Kako je izgledao tipičan dan?
Gustav: Spavali smo dugo i počinjali sa snimanjem oko 16:00 sati.
Bill: Gustav bi već vježbao ranije ili donio kruh.
Georg: Kad bi on počeo svirati svi bi popadali iz kreveta.
Bill Ja ne pjevam prije 18:00h. Moj glas se prvo mora probuditi. I on voli dugo spavati kao i ja…
Tom: Mi čekamo da se Billov glas napokon probudi! (smijeh)
Bill: Mi smo ipak noćni ljudi. Dobivamo bolje ideje tada.
Tom: Noć nas inspirira.

BRAVO: Kako se stvara jedna TH-pjesma?
Bill: Većinu ideja dobijemo dok smo na putu. Uvijek imam spravu za snimanje sa mnom, ili kemijsku i papir ili moj komp tako da mogu zapisati nešto što smislim. Ili to ukucam u moj mobitel. Naživciram se kad zaboravljam stvari. Ipak, sve zapisujem. Sa svojim idejama idem Tomu. Pošto ne sviram instrument moram pjevušiti melodiju pjesme.
Tom: To se najčešće događa kad smo na putu, u tour-busu, u našoj hotelskoj sobi, svugdje. Uvijek imam akustičnu gitaru sa sobom. U studio ju spajamo sa bassom i bubnjevima. Onda dobijemo nove ideje, i pjesma se mijenja.

BRAVO: Što ti je potrebno da pjevaš ove pjesme s toliko emocija?
Bill: Uvijek ovisi o mom raspoloženju. Za pjesmu sa puno energije kao ''Ich Brech Aus'' trebam ju čuti pomoću slušalica jako, jako glasno. Trebam takav osjećaj kao da sam na pozornici da bi mogao pjevati pjesmu sa energijom. Za baladu kao ''Hilf Mir Fliegen'' soba treba biti tamna, da bih mogao osjetiti pjesmu.
Georg: Bill ponekad pjeva gol! (svi se smiju)

BRAVO: Što vas inspirira za pjesmu?
Tom: Naši životi. Kada sjetimo u tour-busu i vozimo se iz jednog grada u drugi.
Bill: Ili priča priču kao ''Hilf Mir Fliegen''. Sjedio sam u avionu i nisam se baš dobro osjećao. Sve mi je bilo previše. Tada sam dobio ideju za pjesmu.
Tom: Također nas inspirira i što nam prijatelji govore. I naravno, mi također imamo normalne probleme kao i svatko drugi.

BRAVO: Kako ste izabrali naziv za album? Tom: Zajedno smo sjeli i o tome rapravili. Bio je to uzajaman dogovor.
Bill: Bilo je možda očito nazvati tako naš album, jer smo prve pjesme kao ''Wir Sterben Niemals Aus” napisali u jednom bungalovu u Španjolskoj sa brojem 483. Htjeli smo ići tamo i opustiti se, i malo pisati – na kraju i nismo imali toliko vremena za opuštanje. Sve smo istovarili u kutove i postavili naše instrumente, izgledalo je baš kao doma.
Tom: Kad smo se vratili svi su govorili ''Uopće niste potamnjeli''
Bill: Zaključali smo se i pisali pjesme.
Tom: Kada smo napisali prvu pjesmu bili smo sigurni da će biti na albumu.

BRAVO: Tko je već čuo album prije nego je izašao u prodaju?
Bill: Moja mama i moji najbolji prijatelji. Moja mama je plakala. Predivno je vidjeti emocije koje se javljaju kada sluša našu glazbu. Kada se to dogodi, to je nešto najljepše.
Georg: I moja obitelj je bila oduševljena!
Gustav: Uzeo sam cd doma ali ga držao za sebe. Mogu ga poslušati kad ga izdamo. Kada je Božić, ja također moram čekati na moje poklone
- 18:04 - komentiraj (0)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.