Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 26.04.2016.

Albanski špijun?

Jednom poznaniku ukazala se prilika posjetiti i razgledati Albaniju sa jednim njegovim prijateljem koji povremeno vozi dostavni kombi na relaciji Zagreb – Tirana.

No već praktički na početku putovanja po Albaniji, točnije na crnogorskoj strani granice s Albanijom, imao je susret s jednim nadobudnim organom reda zbog (a čega drugog?) - fotografiranja.

(...)
Oko 4 ujutro dolazimo na granični prijelaz između Crne Gore i Albanije, Božaj (s crnogorske strane) – Hani i Hotit (s albanske strane). Kako sam devedesetih i sam proputovao veći dio Europe na 4 kotača, mislio sam da sam sve naučio o graničnim prijelazima i špediciji. No ovdje naučih da granični prijelaz ne mora raditi 24 sata dnevno. :) Prijelaz se za teretni promet otvara u 8 ujutro. Odnosno, carinici s albanske strane tek dolaze na posao oko 8, pa dok se popija kava i tako to, potraje to malo.

Kako se probudih već oko sedam, ne imadoh pametnija posla pa uzeh fotić i krenuh malo fotkati. Na samom graničnom prijelazu se nalazi Skadarsko jezero omeđeno planinama. Ima motiva za fotkati, krajolik, kolona kamiona, kuja sa malim štencima i svašta nešto. Izvadih fotić i prionuh fotkanju. Nije dugo trajalo, u daljini vidjeh crnogorskog policajca kako upire prstom u mene i poziva me da dođem. Smušeno pogledam oko sebe i začuđeno prstom pokažem na sebe jasno mu dajući do znanja da pitam “Jel ja?”. Iako nije bilo opravdanog razloga mom čuđenju obzirom da sam bio skoro pa jedini koji je šetao oko granice, ostali su po kamionima još spavali snom pravednika. Krenuh do policajca, a zamnom i frend s kojim sam išao i tada kreće šok terapija. Policajac koji je umislio da je Harry Callahan me odriješitim glasom upita: “Kakvo je to fotografisanje ovdje? Jel ti znaš da je fotografisanje na granici zabranjeno?”

Ja: pa ne znam, a ne vidim neki znak zabrane fotkanja, otkuda bi trebao znati?

Harry Callahan: Ne treba nikakvih znakova, fotografisanje je zabranjeno, zašto slikaš?

Ja: Pa ono, fotografija mi je hobi, pa eto, malo fotkam da ubijem vrijeme dok se ne otvori granica

Vidim da dolazi Dario i nešto priča s drugim policajcem pokušavajući sve okrenuti na šalu, no brzo su ga riješili tako da su ga udaljili od samog prijelaza, a mene je Harry Callahan pozvao da dođem u njegov ured.

Harry Callahan: Odakle si?
Ja: Iz Zagreba
Harry Callahan: Di su ti dokumenti?
Ja: U kombiju
Harry Callahan: Nema veze
Harry Callahan: Zašto fotografišeš ovdje?
Ja: Pa rekoh već, fotografija mi je hobi
Harry Callahan: Kamo ideš?
Ja: U Tiranu
Harry Callahan: Zašto?
Ja: Ide frend tamo službeno pa sam se prikrpao njemu da vidim Albaniju obzirom da nikada nisam bio u njoj i usput da napravim par putopisnih fotki
Harry Callahan: Gdje radiš?

Htjedoh mu reći da radim u novinamam, no sinulo mi da bi to mogo biti loš odgovor u kombinaciji s fotkanjem na graničnom prijelazu i lošim raspoloženjem Harrya Callahana stoga rekoh: U grafičkom studiju

Harry Callahan: šta radiš?
Ja: prijelom, grafički dizajn i tako to
Harry Callahan: Jesi ti možda špijun?
Ja: Ne znam šta da kažem na ovo, mogu reći bilo šta, ali nisam siguran da će to uticati na išta
Harry Callahan: Ti meni ličiš na špijuna!
Ja: Da, baš sam pravi James Bond, šećem s fotićem oko granice da bi me svi vidjeli kako špijuniram
Harry Callahan: Ne zajebavaj se samnom nego pokaži to šta si snimio

Pokazujem liku fotke, i kako koju pokazah, tako ju morah i obrisati. Ošle fotke sve u PM.

Harry Callahan: Odlazi sad, i spremaj taj aparat da ti ga ja nabi zaplijenio.

No da, mislim si, dan je počeo jebeno, na samom početku sam postao špijun.
(...)
[sic]



A kako to obično biva, prilikom povratka, imaju je "sreću" naletjeti a tog istog policajca, koji očito nije mogao odoljeti da na njima još malo trenira strogoću...:

(...)
Dolazimo do same granice, kažemo cariniku da smo prazni, ovaj nam kaže neka se pomaknemo dva metra naprijed. Pomičem kombi, nisam ga pomaknuo ni rečenih 2 metra, trčečim korakom prilazi Harry Callahan i dere se: “Jel vidiš ti ovaj znak ovdje, piše STOP, to znači da staneš”. Lijepo mu kažem kako mi je carinik rekao da se pomaknem naprijed, na to mi Harry Callahan odgovara: “Ja ovdije regulišem promet”. No da, već sam vidim da nas čeka veselje. Harry Callahan nam kaže da se parkiramo u stranu, i kreće pretres kombija. Te zašto je komora vlažna, te zašto se na ovom dijelu stijenke čuje drugačiji zvuk no drugdje, pa konstatacija da on mora detaljno pregledati kombi, jer tko zna, možda prevozimo drogu. Ne znam koliko je ta tortura trajala, no mei je izgledalo beskonačno dugo.
(...)

[sic]


Kopirano i objavljeno uz dozvolu autora. Kompletan tekst uz ponešto popratnih fotografija:
ZEMLJA ORLOVA

26.04.2016. u 16:29 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< travanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada na WTC u New Yorku (2001.) i podzemnu željeznicu u Londonu (2005.), te nakon pojave interneta i digitalne fotografije, fotografi i fotoreporteri su demagogijom raznih "velikih moralista", dušebrižnika i drugih lažnih autoriteta, od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati postove da se drže teme koju obrađuje post, da se pridržavaju bon-tona, da ni ne pokušavaju provocirati, patronizirati ili trolati, već da koriste logički ispravne argumente. U suprotnom, kao i u slučaju bilo kakvog spama, komentari će biti izbrisani bez pardona.

(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike ili videi, odnosno da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu stranice, slike, ili videosnimke ukonjene, preimenovane ili je onemogućeno njihovo linkanje)

Linkovi

Važniji članci na blogu
Hrvatski zakoni
131. vs 144.
Za domaće pilote dronova
Zašto je dobro imati auto-kameru
Murphijevi zakoni fotografije
Zašto takav naziv bloga?

Fotografski blogovi
Bablfotograf
Bergaz naopačke
Fotografske priče
Geomir
Klik-Po Europama
Kojekakve
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota

Ostali blogovi
Alexxl
Bitke kroz povijest
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.


Arhiva

Kolovoz 2019 (1)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (15)
Listopad 2018 (19)
Rujan 2018 (14)
Kolovoz 2018 (12)
Srpanj 2018 (20)
Lipanj 2018 (18)
Svibanj 2018 (25)
Travanj 2018 (20)
Ožujak 2018 (19)
Veljača 2018 (23)
Siječanj 2018 (23)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (29)
Listopad 2017 (31)
Rujan 2017 (25)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (31)
Lipanj 2017 (30)
Svibanj 2017 (31)
Travanj 2017 (32)
Ožujak 2017 (28)
Veljača 2017 (26)
Siječanj 2017 (32)
Prosinac 2016 (16)
Studeni 2016 (22)
Listopad 2016 (15)
Rujan 2016 (13)
Kolovoz 2016 (15)
Srpanj 2016 (15)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (7)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (20)
Siječanj 2016 (24)
Prosinac 2015 (17)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (19)
Rujan 2015 (22)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (20)
Lipanj 2015 (16)
Svibanj 2015 (18)
Travanj 2015 (11)
Ožujak 2015 (14)

Početak