Klub Toastmastera Zagreb

Jučer sam naletio na starog prijatelja kojeg nisam vidio već neko vrijeme. Iskoristili smo priliku i uz piće malo popričali. Tako smo se dotakli i Toastmastersa, jer nedavno je u mojem LinkedIn profilu uočio da sam aktivan u klubu, ali nije znao što je to uopće pa sam mu ukratko opisao o čemu se radi. Da u klubu vježbamo govorničke vještine i vještine vođenja. Da imamo redovite tjedne sastanke. Da je članova sve više. (Digresija: u međuvremenu je broj članova narastao na 28!)

Rekao je da mu to sve fino zvuči. Pozvao sam ga da nas posjeti i da uživo vidi kako to sve funkcionira. I da vidi koje bi koristi i on sam mogao imati od uključivanja u rad kluba. Na to je rekao: "Ali ja na poslu ne držim nikakve prezentacije, ne nastupam pred publikom, a govor nisam održao čak ni kad sam bio kum na vjenčanju. Kakve bih ja uopće koristi mogao imati od tog vašeg vježbanja?"

Odgovorio sam mu da je svaki razgovor, pa čak i ovaj naš koji se upravo tad odvijao, jedna kombinacija prezentacije, nastupa pred publikom i govora. Zapravo se svaki naš dan sastoji od cijelog niza razgovora koji slijede jedan za drugim, dakle od događaja koji su neka od kombinacija prezentacije, nastupa pred publikom i govora. Cijeli dan možemo si predstaviti kao prezentaciju za prezentacijom, nastup za nastupom, govor za govorom.

Javni nastupi samo su ekstremni primjeri tih događaja i većina ljudi vrlo rijetko dolazi u prilike da ih održava, a jako puno njih nikad nije ni bila niti će ikad i biti u takvoj prilici.

No vježbanjem u ekstremnim uvjetima, dakle vježbanjem nastupa pred publikom, poboljšavaju se vještine komunikacije koje koristimo i u znatno svakodnevnijim situacijama. U situacijama poput naručivanja kruha i peciva u pekari, razgovora sa šefom, ili dogovaranja s bračnim partnerom.

Ako netko redovito u teretani radi s utezima od po 50 ili više kilograma, podizanje utega od 30 kg za njega je dječja igra. Isto vrijedi i za komunikacijske vještine. Ako ih redovito vježbate u težim uvjetima, dakle pred brojnijom publikom, u svakodnevnim situacijama koristit ćete ih s ogromnom lakoćom. A situacije koje sad možda doživljavate teškima ili napornima, poput možda poslovnih sastanaka, postat će za vas dječja igra.

Mom se starom prijatelju svidjelo to što je čuo, zainteresirao se i najavio svoj dolazak na sastanak. Što prije dođe i što prije počne vježbati, prije će početi ostvarivati koristi koje će mu vježbanje donijeti. A isto vrijedi i za vas koji ovo samo čitate i razmišljate da li da dođete. ;-)

Prije pet dana, 15. siječnja, obilježen je rođendan jednog od najpoznatijih govornika 20. stoljeća. Njegovo ime je Martin Luther King, Jr.

Njegov najslavniji govor "I have a dream", po mnogima jedan od najvećih govora ikad, održao je kad je imao 34 godine. Iduće godine dobio je Nobelovu nagradu za mir, a još pet godina kasnije ubijen je u atentatu.

No vratimo se malo na govor "I have a dream". Pored sadržaja, koji je u tadašnjem prostorno-vremenskom kontekstu bio vrlo značajan i vjerojatno je prilično utjecao na daljnji tijek američke i svjetske povijesti, izuzetno je zanimljivo uočiti i razne govorničke figure koje je koristio. Ponavljanje je među njima sigurno najupadljivija ("Now is the time", "I have a dream", "Let freedom ring").

Pročitajte, poslušajte i pogledajte taj govor. Traje 17 minuta, ali isplati se uložiti vrijeme kako bi ga se proučilo. Obratite pažnju na izrazito korištenje pauza između rečenica, pa čak i dijelova rečenica, s ciljem da publika dobije dovoljno vremena da shvati i razumije ono što govornik poručuje. Početak govora je u sporijem i mirnijem tempu, s vremenom se intenzivira, a završava s puno energije i gestikulacije. Primijetite i reakcije publike, i kako joj se govornik prilagođava, čeka da se aplauz stiša kako bi nastavio govoriti.

Ako nemate dovoljno vremena ili strpljenja da odgledate cijeli govor, pogledajte barem zadnje tri minute koje su vjerojatno najupečatljivije. A još su efektnije ako govor gledate u cijelosti.

Koje ste još govorničke figure mogli primijetiti da su bile korištene?

Nedavno sam negdje čitao o četiri faze na putu prema majstorskoj razini prezentacijskih vještina. Više se ne sjećam ni gdje sam to pročitao niti tko je autor. Ako netko od vas zna, neka mi javi. :-)

1. Nesvjesna nesposobnost
U ovoj se faze nalaze oni koji se još nikad nisu našli u situaciji da nekome nešto prezentiraju pa zbog toga nisu ni svjesni da je za prezentiranje potrebno znanje i vježba.

2. Svjesna nesposobnost
U ovoj se fazi nalazi većina ljudi, odnosno oni koji su bili u prilici da nešto prezentiraju i tijekom tog iskustva shvatili su da baš ne briljiraju. Nažalost, velika većina ljudi iz ove faze ne zna da je prezentiranje vještina, dakle da se može naučiti, vježbati i poboljšavati. Česta je i teška zabluda "da se čovjek s tim rađa". Činjenice ipak govore suprotno, prezentacijske se vještine vježbom mogu itekako poboljšati.

3. Svjesna sposobnost
Oni koji su nešto naučili o prezentacijskim vještinama, ili su ih čak počeli i vježbati, nalaze se u ovoj fazi. Naučili su neke od vještina, možda ih čak i redovito koriste, ali to još uvijek rade svjesno. Njihove prezentacije već mogu izgledati vrlo profesionalno i zabavno. Na putu prema pravom majstorstvu nedostaje im još jedan naizgled mali korak, no on zahtijeva dosta vježbanja.

4. Nesvjesna sposobnost
Pravi majstori prezentiranja imaju puno znanja i iskustva u prezentiranju, i to toliko dubokog da je to već postalo dio njih samih. Na pozornici izgledaju potpuno prirodno, sasvim opušteno i zrače žestokim entuzijazmom. Nije ni čudo da smo u takvim situacijama skloni pomisliti: pa ovaj je rođen za prezentacije! Ali budite sigurni, iza svake takve izvedbe kriju se sati i sati (dani? mjeseci? godine?) pripremanja, vježbanja i prezentiranja.


Toastmasters klubovi namijenjeni su ljudima koji se nalaze u bilo kojoj od tih faza. Početnici uče; oni koji znaju - vježbaju; majstori se usavršavaju. Posjetite naš klub već na prvom sljedećem sastanku i uvjerite se i sami.

A u kojoj se fazi vi nalazite?