Tragam za okusom tjela
Dalekog dodira topline
Kao salivene latice
Mirisnih dodira
Tragam
Nad onim sto me priziva
Neosjetan dah
Nad mojim grudima
Dodir topao i mek
Nad mojim usnulim ocima
Pozovi me i kad te ne cujem
Da ti podarim tajnu cuvanu za tebe
Da ti pruzim dodir svjetla
Dalekih valova
I kad noc pocne pricati pricu
Dozvoli joj da pokaze
Igru leprsavog leptira
Po tvom samilosnom tjelu
Gdje rijeci postaju nijeme
Da dodir strasan i jak
Gdje poljubac otvara vrata
Uzavrelog vulkana
Providne niti
Okusa slatkog znoja
Voljeti
Nemoj Boze nemoj ne
nocu zimu tjerat na mene
jer odavno placen je
i moj i njen grijeh
Sve je mozda moglo bit'
i drugacije
kad bi covjek mogo hej
jos jednom rodit se
Ref. 2x
Lutati, traziti
moze se i umrijeti
voljeti, voljeti
ne moze se prestati
Sve je mozda moglo bit'
i drugacije
kad bi covjek mogo hej
jos jednom rodit se
Vec danima slusam ovu pjesmu..
Govori vise nego sta bi ja mogla
U ovim momentima pisati...
Dohvati noc usnulu
Strasnim dodirima
Tajnih poljubaca
Tragajuci za beskonacnoscu
Uhvati pogled
Samilostan i drag
Uhvati djeciji osmjeh
Na licu smjelom i njeznom
Ne bjezi niz ulicu ludosti
Ne vodi nikud
Pogledaj u nebo
Iskra rijeci
Pojavit ce se
Osjeti je
Osjeti dodir
Osjeti mekan poljubac strasti
Osjeti prastanje
Zaborava i novog dana
Odleti ka rukama zagrljaja
U ljubicastoj prostoriji
Osjeti mekan dodir
Njenih bradavica
Na tvojim usnama
Trazeci osjet majcinksog mlijka
Prizvala sam duhove noci strasti
Evo me ponovo u istom kutku sjedim i pisem tebi,u lijevoj ruci cigareta u desnoj mobilni telefon .
Ponovo ti pisem i saljem rijeci u pismu zapisane uz popodnevnu kavu koja me smiruje i ujedno i prija .
Napolju je tmurno kao da ce kisa.
Svjetlo nebo i njegovi saputnici oblaci oblace se u crne odore
Boje straha i ljutnje pune suza u malesnim oblacima samo sto ne pocnu
Oplakivati lijepe dane provedene nad nebom al ipak cekaju momenat.
Tako neobicno tuzno nebo prija mi danas za oci razumijem sta govori i sta mi zeli recii ako djeluje nestvarno i cudo...
Danas sam dobre volje cudno zar ne?
Prija mi popodne puno maglovite okoline i zagusenog svjetla
Uz lagane note klasicne muzike i ambijental koji pruza
Bez i jedne rijeci koja bi narusila ovo cudno maglovito popodne .
Dok muzika svira i lagano bira moje rijeci koje pisem tebi i neosjetno dira tvoj sakriven zamisljen lik nad mojim bedrima poput malog djeteta ususkanog.
Sklopivsi oci uzivas osjecam to trazis toplinu u mom zagrljaju naravno nesebicno pruzam svaki pokret tebi i sa osmjehom ga djelim kako dolikuje ovoj melodiji koja me spaja sa tobom dok tonem u sjecanja koja govore vise nego ijedna napisana rijec amaterskog pjesnika pisca....
Ogledalo sjecanja naseg cutanja uz neosjetan vjetar ka visokim borovima i tek po neka zalutala ptica koja trazi izgubljeno gnijezdo ljubavi bas kao ti nad mojim bedrima polu sklopljenih ociju ne cujem ti glas, ne cujem ni izdah vec osjecam lagan pokret kako govori ne pustaj me ne zelim ici...
Oci mi trepere i pune su radosnih suza
Na trenutak osjetih prostrane daljine
Na trenutak osjetih kako lebdim
I kako gubim tlo pod nogama
Sto sam kraj tebe
Ne to nije laz to su osjecanja
Koja jos ne poznajes
Razlicita dva bica spojena u jedno ....
Nedostizna predstava bez kraja
Nastavice se..........
Pisat cu ti rijeci i crtat cu ti poglede,
Govoriti o sjecanjima i osjecanjima utihnule tisine
Izbrojane brojakama.
Koraci nestaju a tragovi ostaju utisnuti u pjesku prasine na grudima ogoljenim poput suvih grana u ranim jesenjim jutrima.
Pista cu ti kako nastaje zora i kako se gasi dan prepun ljepote suncevih zraka koje osjetim u prolazu kad dodirnu moje blijede obraze.
Pisat cu ti kako se budim i dal sam nasmijana u kasnim popodnevnim satima
pred odlazak na posao.
Govorit cu ti o snu koji je davno nestao pod plastom ustaljenih i pomalo nebitnih stvari,kako covjek moze da zaluta u nepovrat svojih zelja i ciljeva.
Koji nemaju smisla.
Nazalost to su rijeci melanholije amaterskog pjesnika.
Na pogresnom mjestu i u pogresnom vremenu.
Posmatram nebo tu predivnu cistinu nedodirljivog osjecanja
Koji salje poruke i znakove nama obicnim ljudima.
Osjecam da nije isto nebo kao ranije
Da ima promjene ili moje oci ne vide stvari kao ranije.
Osjecam tvoj uzurbani hod pod asfaltom uznemirenih misli, kratak dah i nervozan pokret ruku nedostiznosti.
Govori u sebi malo je vremena i necu stici.
Malo je vremena necu uspjeti.
Kako da se sredim?
Da pocinje predstava na otvorenom nedostiznom nebu
Bez kaskadera i pomocnog teksta.
Pocinje igra koja nema kraja
Ona koja je nedostizna za nas dvoje ............
Nastavice se...........
Obojit cu svjet u zagrljaj
Crvene boje ljubavi
Kada krenes nemoj stati
I nemoj moliti plavi odsjaj nad nebom
Za rijeci povratka
Gdje nema koraka
Kada krenes nemoj plakati
I nemoj moliti za prosle istancane dane.
Kada krenes sjeti se zivota
Koji je ispred tebe
Ne zastajkuj koracima
Idi dalje
< | listopad, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
tisina_zvuka.bloger.hr/