salvavanje tirintina
ponedjeljak, 30.03.2009.
Na peskariji
Prije par dana šetala sam peskarijom i ugledam ovo čudno društvo šetača. Navikla na crno-sive golube i ove krasne bijele pažnju mi je privukao ovaj stranac. Ovakvog goluba prvi put vidim u Gradu? Možda nam slatko-grko zna nešto više rijeti o ovoj pasmini.
Ima li ljepšega prizora nego kad Maro i Baro zabate podne rogato, a oni svi ko jedan sletu Gunduliću podno nogu. Znate li da se golubi koji se puštaju za sv. Vlaha skoro svi vrate čovjeku koji ih je uzgojio.
četvrtak, 26.03.2009.
Sretni tragač-Lukša Beretić
Grad kojeg je istinski volio i svaki njegov detalj čuvao!
Ovako je Josip Seissel u predgovoru knjige Lukše Beritića: Urbanistički razvitak Dubrovnika napisao:
“Dubrovnik nam daje značajnu pouku smisla za kontinuitetom, jer vidimo, da generacije nastavljaju rad prethodnih, prilagođuju se postignutim izrazima grada. Nema u tome nadmetanja, već se sve nekako uklapa u isti ritam i isto mjerilo. Samo tome možemo pripisati, da je taj grad ostao tako lijep i da se sačuvala njegova cjelina.
Arhitektonski nadzori su se mijenjali i bili adekvatno primjenjivani, a iznad njih je bila jasna zamisao urbanističke cjeline, ona je izlazila iz te i takve zajednice ljudi, kraja i klime, i ti su urbanistički okviri bili mnogo stalniji. Mi zato vidimo sigurnost u urbanističkom odmjerivanju, koja brani od pretjerivanja i megalomanije. I to se prenosi iz generacije u generaciju, a moglo je niknuti i uzdržati se samo u jakoj i zreloj zajednici. I mi možemo sa sigurnošću zaključiti, da se glavna snaga i osnovni kvalitet grada manifestira baš u tom smislu urbanističke zrelosti, po kojoj na prvo mjesto dolazi opći sklad, a zatim oplemenjivanje u pojedinosti.
Suzdržljivost i štedljivost, jednostavnost i odmjerenost, to su karakteristike urbanizma Dubrovnika. Postignuti urbanistički izrazi uvjerljivi su i otmjeni i manifestiraju dobar osjećaj za proporciju i za monumentalnosti. Ali u toj monumentalnosti nema propagande, koja bi vrijeđala nametljivošću...
... Gradnja se prilagođavala prirodi, primjenjivala su se tehnička saznanja, ali se uvijek i u svemu sačuvalo mjerilo čovjeka.
… Dubrovnik je demokratičan grad, u kojega središtu je čovjek i gradska zajednica, a ne božanski vladar i silnik, koji bi grad udešavao po svojoj volji i hiru. Zato tu nema zastrašnih hipertrofičnih urbanističkih izraza vlasti, nema napirlitanosti i prenatrpanosti. Nema poraznih razlika između predjela povlaštenih i sirotinje…
…Jedan se čovjek ravna prema drugom, a svi prema cjelini. Spajaju ih slične potrebe, nazori i iskustva i osjećaj za zajednicu, a gdje to nije, uvijek je budna uprava, stroga, svjesna svoje odgovornosti i veličine svoga zadatka, ispunjena ljubavlju za grad.
Kako bi bilo divno da je i danas tako.
utorak, 24.03.2009.
Istok i zapad
Sa fort Royala pruža se prekrasan pogled na Grad, Cavtat i beskrajno more. Ako se okrenete prema zapadu ugledat će te lijepe kamene kuće sa zelenim okućnicama. To su sve uglavnom stare kuće građene u skladu sa kamenim Gradom. Prije su se smjele graditi samo kamene kuće ili su se morale obložiti kamenom.
Dovoljno je samo malo pomaknuti pogled prema istoku da vas prođe tiha jeza. Ne znam kako ove građevine nazvati… ima li tu više ijedan bokunić bez betona. Čija je ovo bila vizija gradnje? Užasno me smetaju ove nove kuće koje se pituravaju u svim mogućim kolurima. Odjednom su u Gradu izniknule lila, narančaste, tirkizno plave, ljubičaste, žute kuće.?! Valjda je to utjecaj meksičkih sapunica jer u njih je sve u tim kolurima.
subota, 21.03.2009.
Biser iz Lidl-a
Pita paja koliko tebi treba jaja???
petak, 20.03.2009.
Povratak na portal i blog
Evo me tu sam ponovo sa vama. Mislim da u Gradu ima interesantnih tema a isto tako i iz života uopće. Ponovno ćemo se družiti u ovom škatulastom svijetu.
